Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te sudaca Roberta Završkog i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EJ i okr. HJ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.) odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 6. lipnja 2024., broj: Pp-1551/2024-11, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 6. lipnja 2024., broj: Pp-1551/2024-11 okr. EJ i okr. HJ oslobođeni su optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije uzeo u obzir činjenicu da iz iskaza nepristranog svjedoka AJ (koja je u svom iskazu navela kako je čula i vidjela kada je došlo do sukoba između prvookrivljenika i drugookrivljenika, odnosno da je prvookrivljeni odgurivao drugookrivljenog rukama i vrijeđao pogrdnim riječima navedenim u optužnom prijedlogu) proizlaze okolnosti koje je potrebno utvrditi u okviru činjeničnog stanja.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud smatra da, na temelju provedenih dokaza, nije s potpunom izvjesnošću, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica koji se zahtijeva za osuđujuću presudu, utvrđeno da bi okr. EJ i okr. HJ počinili prekršaj za koji se optužuju.

7. Naime, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao oba okrivljenika koji su poricali počinjenje prekršaja te u svojim obranama teretili jedan drugog, te je ispitao uz ostale i svjedokinju AJ, pročitao materijalnu dokumentaciju kao i iskaz svjedokinje AJ dan pred policijskim službenicima. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje AJ pred policijskim službenicima proizlazi kako je svjedokinja odmah nakon spornog događaja navela kako je prvookrivljeni HJ drugookrivljenom EJ izgovorio razne nepovezane riječi koje nije mogla dobro čuti, da bi onda ista na raspravi pred prvostupanjskim sudom navela kako je čula da je prvookrivljeni drugookrivljenom izgovorio pogrdne riječi „Jebo ti pas mater, seli se odavde, vrati mi moje novce, to nije tvoj auto.“, a potom navodi kako je bila na balkonu dosta visoko, malo udaljenom od mjesta događaja i kako cestom stalno idu automobili tako da drugi dio svađe (koji bi inkriminirao drugookrivljenog) nije mogla čuti. Takav iskaz svjedokinje prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje kao nelogičan i usmjeren na otklanjanje odgovornosti od drugookrivljenika, s obzirom da svjedokinja neposredno nakon događaja navodi kako je čula nepovezane riječi, zatim u svom iskazu pred sudom govori da je točno čula sadržaj riječi prvookrivljenika, a kada se očituje o dijelu sukoba u kojem je drugookrivljeni možebitno izgovarao riječi prvookrivljenom navodi da se nalazila na balkonu koji je udaljen te da je promet bučan, pa taj dio nije čula.

8. S obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj to je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, pravilno i osnovano, primjenom načela in dubio pro reo, okr. EJ i okr. HJ oslobodio od optužbe. Usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja