Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1264/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Opće bolnice Varaždin, OIB: 59638828302, iz Varaždina, Ulica Ivana Meštrovića 1, zastupanog po ravnatelju dos.dr.sc. GN, mag.soc.heront., protiv tuženika AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Kornelija Đuratović, odvjetnica iz Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1722/2025-20 od 20. kolovoza 2025., 13. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1722/2025-20 od 20. kolovoza 2025. u točkama I. i III. izreke presude.

II. Nepobijane točke II. i IV. izreke presude nisu ispitivane u ovom drugostupanjskom postupku.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj plati trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pl-3370/2024-17 od 18. veljače 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku AN isplatiti tužitelju Opća bolnica Varaždin iznos od 3,32 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18. kolovoza 2019. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni sadržan u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pl-3370/2024-17 od 18. veljače 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku AN naknaditi tužitelju Opća bolnica Varaždin parnični trošak u iznosu u 273,01 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2025. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku AN naknaditi tužitelju Opća bolnica Varaždin parnični trošak u iznosu od 246,28 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika AN za naknadu parničnog troška u iznosu od 50,00 EUR.»

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik po privremenom zastupniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu, a naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da je žalba tuženika neosnovana jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te predlaže da ju sud drugog stupnja odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud utvrđuje da je predmet ovog postupka potraživanje tužitelja s osnova neplaćene participacije, odnosno sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite u iznosu od 3,32 eura.

6.1. Na temelju računa za učešće broj 20190563825 od 9. kolovoza 2019. sud utvrđuje da je tuženiku pružena usluga zdravstvene zaštite 29. srpnja 2019. i to na odjelu hitne kirurgije s gipsaonom te da je račun izdan radi naplate troškova sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite. Ocjena je suda da se radi o vjerodostojnoj ispravi koja ima sve sastojke propisane člankom 31. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ).

6.2. Sud prvog stupnja ocjenjuje da je tražbina tužitelja osnovana prema odredbi članka 35. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'' broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.), prema kojoj su osigurane osobe obvezne sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite iz članka 19. stavak 3. i 4. i članka 20. stavak 5. tog Zakona, time da prema odredbi stavka 2. istog članka osigurane osobe troškove zdravstvene zaštite plaćaju osobno prilikom korištenja zdravstvene zaštite, odnosno putem dopunskog osiguranja u skladu sa zakonom kojim se uređuje dobrovoljno zdravstveno osiguranje.

6.3. Kako je sud utvrdio da je tužitelj tuženiku pružio zdravstvenu zaštitu iz članka 19. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a tuženik nije imao ugovoreno dopunsko zdravstveno osiguranje, tuženik je sukladno citiranim odredbama članka 35. stavak 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju dužan tužitelju platiti nastali trošak.

6.4. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne, odnosno pasivne legitimacije, sud ocjenjuje da su ti prigovori tuženika neosnovani jer je tužitelj, koji je pružio zdravstvenu zaštitu tuženiku, aktivno legitimiran tražiti plaćanje participacije, a tuženik je kao osoba kojoj je zdravstvena zaštita pružena pasivno legitimiran u ovom postupku. U odnosu na visinu tražbine sud zaključuje da se radi o minimalnom iznosu participacije iz članka 19. stavak 3. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

6.5. Sud također utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare jer je obveza plaćanja participacije prema računu od 9. kolovoza 2019. dospjela 18. kolovoza 2019., a tužba je podnesena 30. srpnja 2024. kroz sustav eOvrhe pa nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Naime, sud utvrđuje da je prijedlogom za ovrhu kojeg je tužitelj podnio 23. rujna 2024. tužitelj samo ispravio svoj prijedlog od 30. srpnja 2024., postupajući po zaključku suda od 12. rujna 2024., zbog čega se smatra da je prijedlog podnesen sudu onog dana kada je prvi puta podnesen.

6.6. Zatezne kamate sud je tužitelju dosudio sukladno odredbi članka 29. ZOO -a i to od dana dospijeća obveze navedene u računu do isplate.

7. Tuženik paušalno u žalbi osporava osnovanost i visinu zahtjeva te ponovno ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije tvrdeći da u postupku nije utvrđeno u kakvom su odnosu bili tužitelj i tuženik jer da je to nejasno iz izvatka iz poslovnih knjiga. Na opisani način tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje.

7.1. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 3,32 eura, dakle u svoti koja ne prelazi 1.320,00 eura, pa se u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

7.2. U smislu citirane odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije ispitivao žalbene tvrdnje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

7.3. Suprotno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz članka 35. stavak 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kada je usvojio tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je tužitelj pružio zdravstvenu uslugu tuženiku, a da tuženik nije platio sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite (participaciju).

7.4. Neosnovano tuženik osporava zaključak suda da za tražbinu tužitelja nije nastupila zastara ističući činjenicu da je prijedlog za ovrhu, kojim je započeo ovaj postupak, podnesen 23. rujna 2024. jer je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je podneskom od 23. rujna 2024. tužitelj samo ispravio svoj prijedlog podnesen 30. srpnja 2024. Obzirom da se u smislu odredbe članka 109. stavak 3. ZPP -a smatra da u slučaju ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen, pravilno je sud zaključio da je prijedlog za ovrhu podnesen 30. srpnja 2024., pa kako je dospijeće plaćanja računa bilo 18. kolovoza 2019., pravilno je sud zaključio da nije istekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. stavak 1. ZOO-a.

8. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

9. Obzirom da je žalba tuženika odbijena u cijelosti, neosnovan je zahtjev tuženika da mu tužitelj plati troškove žalbenog postupka u iznosu od 100,00 eura.

Koprivnica, 13. kolovoza 2026.

Sutkinja

Tatjana Kučić