REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-619/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE, OIB 43706413013, Pregrada, Janka Leskovara 40/1, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačić i Pinjuh d.o.o. u Zagrebu i 2. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude i dijela rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2021-48 od 1. prosinca 2025., 13. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe oba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2021-48 od 1. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika i potvrđuje točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2021-48 od 1. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2021-48 od 1. prosinca 2025. naloženo je tuženicima solidarno tužitelju isplatiti iznos od 435,59 € sa zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2018. do isplate.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2021-48 od 1. prosinca 2025. utvrđeno je da tužitelj povukao tužbu na isplatu zatezne kamate na iznos od 435,59 € za dan 31. kolovoza 2018. (točka I. izreke). Naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.330,96 € sa zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2025. do isplate (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 € sa zateznim kamatama (točka III. izreke).

3. Protiv pobijane presude i točke II. izreke rješenja prvotuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju žalbe navodi da je prvostupanjski sud uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka nepravilno utvrdio da ne postoji zakonski propis koji bi određivao nužnost kretanja vozila sredinom kolnika, jer je odredbom čl. 28. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da se vozač motornog vozila mora kretati sredinom obilježene prometne trake. Smatra da do štete ne bi došlo da se tužiteljev osiguranik kretao sredinom kolnika te da tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer je upravo tužiteljev osiguranik poduzetom radnjom skretanja udesno utjecao na nastanak štete i njenu visinu. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 €.

4. Protiv pobijane presude drugotuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu presudu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti prvotupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju žalbe navodi da je sukladno odredbi čl. 33. Zakona o cestama obvezan povjeriti poslove održavanja ceste ugovornom izvođaču, različitom od drugotuženika. Napominje da je to u predmetnom slučaju društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o, ali da je navedeno društvo sporne radove vršilo po nalogu prvotuženika, kojemu je također, navedeno društvo, ugovorni izvođač radova održavanja lokalnih cesta. Ističe da nije mogao utjecati ili nadzirati postupke svog ugovornog izvođača, budući da u potpunosti ovisi o informacijama istog, a vezano uz poslove održavanja ceste. Nastavno navodi da nije obaviješten od strane ugovornog izvođača o predmetnim radovima, a smatra da nije ni mogao biti kada ni sam izvođač nije bio svjestan da ima obvezu prema drugotuženiku . Smatra da je do štetnog događaja došlo djelovanjem treće osobe, čije on djelovanje nije mogao predvidjeti niti izbjeći posljedice tog djelovanja. Zaključno ističe da se ni na koji način ne može smatrati naručiteljem predmetnih radova.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Nakon što je ispitao presudu i rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i na zakonu osnovana.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete koju je tužitelj, kao kasko osiguratelj, isplatio svojoj osiguranici zbog oštećenja vozila u prometnoj nezgodi od 13. kolovoza 2018., kada je vozilo osiguranice prilikom skretanja udesno na raskrižju državne ceste D307 i lokalne ceste L22070 stražnjim desnim kotačem naletjelo na neoznačenu rupu na kolniku. Tužitelj zahtjev temelji na čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), tvrdeći da za nastanak štete solidarno odgovaraju oba tuženika.

9. I ovaj drugostupanjski sud, jednako kao i prvostupanjski sud, smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Naime, nije sporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, niti je sporno da je tužitelj svojoj osiguranici isplatio iznos od 435,59 € na ime materijalne štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

11. Prometna nezgoda dogodila se na raskrižju državne ceste D307 i lokalne ceste L22070, tako da je vozač vozila tužiteljeve osiguranice (suprug), krećući se Stubičkom cestom iz smjera centra Oroslavja prema Stubičkim Toplicama, prilikom skretanja udesno u Ulicu Marije Jurić Zagorke, stražnjim desnim kotačem naletio na rupu uz jugozapadni rub kolnika te da predmetna rupa nije bila označena prometnim znakovima ni prometnom opremom. Navedeno proizlazi iz fotografija mjesta događaja, fotoelaborata, skice mjesta događaja, iskaza svjedokinje ZK (tužiteljeve osiguranice), nalaza i mišljenja prometnog vještaka te njegova usmenog očitovanja danog na ročištu za glavnu raspravu održanog 16. studenog 2022.

12. Pravilno je prvostupanjski sud doveo u vezu fotoelaborat i fotografije mjesta događaja s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka. Iz fotografija proizlazi položaj rupe u odnosu na kolnik i raskrižje, dok iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vozilo tužiteljeve osiguranice tijekom radnje skretanja udesno stražnjim desnim kotačem naletjelo upravo na predmetnu neoznačenu rupu na kolniku dimenzija približno 0,95 x 0,48 x 0,08 do 0,43 m / list 163. spisa). Prvostupanjski je sud prihvatio zaključak prometnog vještaka da je upravo postojanje neoznačene rupe na kolniku bilo uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja. Vještak je u usmenom očitovanju dodatno obrazložio da za konkretnu prometnu situaciju ne postoji posebno pravilo koje bi vozaču nalagalo da prilikom skretanja udesno mora voziti sredinom kolnika odnosno zauzeti putanju na koju ukazuje prvotuženik. Također, prvostupanjski je sud prihvatio i objašnjenje prometnog vještaka da stražnji desni kotač pri skretanju opisuje manji luk te da prosječan vozač ne može precizno procijeniti udaljenost stražnjeg kotača od ruba kolnika i eventualne opasnosti koja nije označena. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nije utvrđen doprinos vozača nastanku štete.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud cijenio ophodarske dnevnike. Iz ophodarskog dnevnika od 6. srpnja 2018. proizlazi redovni pregled ceste. U odnosu na ophodarski dnevnik od 13. kolovoza 2018., prvostupanjski sud pravilno je doveo taj dokaz u vezu s iskazom svjedoka JK (ophodara) danim na ročištu održanom 30. ožujka 2022., iz kojeg proizlazi da toga dana nije bio na radnom mjestu, da nije obavljao ophodnju te da se potpisa u ophodarskom dnevniku ne sjeća. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se iz navedenog ophodarskog dnevnika ne može pouzdano utvrditi da je neposredno prije štetnog događaja bila obavljena uredna ophodnja kojom bi predmetna opasnost bila uočena i propisno označena.

14. Prvostupanjski je sud u obzir uzeo i građevinski dnevnik C-21 te očitovanje društva Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., iz kojih proizlazi da su na predmetnoj lokaciji obavljani radovi sanacije predmetne rupe. U vezi s tim pravilno je prvostupanjski sud cijenio i sadržaj prekršajnog spisa kao dokaznu ispravu u ovom postupku. Naime, iz presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pp P-89/19-42 tog spisa proizlazi da je u prekršajnom postupku odgovornim proglašen prvotuženik kao pravna osoba nadležna za održavanje predmetne ceste, jer nije poduzeo primjerene mjere radi omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa, slijedom čega je vozilo naletjelo na neoznačenu rupu na kolniku (list 14.-20. spisa). Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz isprava u spisu proizlazi da su konkretni radovi na predmetnoj lokaciji izvođeni po nalogu prvotuženika te da je prvotuženik bio povezan s održavanjem lokalne ceste i izvođenjem radova na mjestu nastanka štete.

15. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 3. st. 6. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC), prema kojoj su Hrvatske ceste d.o.o. pravna osoba ovlaštena upravljati državnim cestama, a županijske uprave za ceste pravne osobe ovlaštene upravljati županijskim i lokalnim cestama. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 28. istog Zakona prema kojoj su za održavanje raskrižja javnih cesta u istoj razini nadležne Hrvatske ceste d.o.o. za raskrižje državne i županijske odnosno državne i lokalne ceste, dok je županijska uprava za ceste koja upravlja županijskom cestom nadležna za raskrižje županijske i lokalne ceste, pri čemu su navedene pravne osobe obvezne održavati prometnu površinu raskrižja sa svim dijelovima javne ceste unutar linija koje povezuju krajnje točke slobodnog profila javne ceste u zoni raskrižja. Budući da se predmetna rupa nalazila upravo na raskrižju državne ceste D307 i lokalne ceste L22070, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je drugotuženik zakonom nadležan za održavanje predmetnog raskrižja.

16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu čl. 33. ZC-a kojom je propisano da Hrvatske ceste d.o.o. i županijske uprave za ceste, osim ako Zakonom nije drukčije propisano, ne izvode neposredno radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, već te radove ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i tehnički opremljenoj za njihovo izvođenje. Iz provedenih dokaza, uključujući iskaze saslušanih svjedoka i dokumentaciju u spisu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je konkretne radove izvodilo društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., pri čemu iz podataka u spisu proizlazi da su se radovi izvodili po nalogu prvotuženika kao upravitelja lokalne ceste, dok navedena okolnost ne dovodi u pitanje zakonsku nadležnost i odgovornost drugotuženika za održavanje raskrižja državne i lokalne ceste propisanu odredbom čl. 28. ZC-a.

17. Slijedom svega navedenog, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je prvotuženik odgovoran jer je nadležan za lokalnu cestu, budući su se konkretni radovi izvodili po njegovu nalogu i jer iz podataka u spisu jasno proizlazi da nije poduzeo odgovarajuće mjere radi sigurnog odvijanja prometa, jednako kao što je pravilno zaključio i da je drugotuženik odgovoran jer je prema odredbi čl. 28. ZC-a nadležan za održavanje raskrižja državne i lokalne ceste na kojem se nalazila predmetna neoznačena rupa.

18. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi oba tuženika nisu osnovani. U odnosu na žalbu prvotuženika, nije osnovan žalbeni navod da je vozač vozila osiguranice tužitelja pridonio nastanku štete jer se nije kretao sredinom prometne trake. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka te njegova usmenog očitovanja proizlazi da u konkretnoj prometnoj situaciji ne postoji pravilo koje bi vozaču nalagalo upravo takvu putanju kretanja. Nadalje, nije utvrđeno da je vozač postupao protivno prometnim propisima niti da je njegov način vožnje bio uzrok nastanka štete. Naprotiv, utvrđeno je da je uzrok nastanka štete bila neoznačena rupa na kolniku. Kako nije utvrđen doprinos oštećenika nastanku štete, neosnovan je i žalbeni navod prvotuženika o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 1092. ZOO-a.

19. U odnosu na žalbu drugotuženika, nije osnovan žalbeni navod da drugotuženik ne odgovara za štetu jer radovi nisu izvođeni po njegovu nalogu, nego po nalogu prvotuženika. Ta okolnost ne oslobađa drugotuženika njegove zakonske odgovornosti za održavanje raskrižja državne i lokalne ceste propisane navedenom odredbom čl. 28. ZC-a. Nastavno na navedeno, nije osnovan ni žalbeni navod drugotuženika da nije mogao utjecati na postupke izvođača radova niti ih nadzirati. Činjenica da je društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. konkretne radove izvodilo po nalogu prvotuženika ne znači da je drugotuženik prestao biti odgovoran za sigurnost odvijanja prometa na raskrižju za koje je zakonom nadležan. Nije osnovano ni pozivanje drugotuženika na djelovanje treće osobe, jer iz provedenih dokaza proizlazi da je šteta nastala zbog postojanja neoznačene rupe na kolniku u zoni raskrižja, dakle zbog opasnosti povezane s održavanjem prometne površine.

20. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su tuženici solidarno odgovorni za nastalu štetu, pa je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 963. ZOO-a.

21. I odluka o trošku u svemu je pravilna i na zakonu osnovana, a žalitelji posebno ni ne navode žalbene razloge u odnosu na odluku o trošku, slijedom čega su pobijana presuda i rješenje, sukladno odredbama čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a, kako je navedeno u izreci, potvrđene u cijelosti.

Zagreb, 13. kolovoza 2026.

Sudac

Maja Bilandžić