REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4264/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CONSENSUS PLUS d.o.o., Labin, Rudarska 8, OIB 14664776052, kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Eugen Kujundžić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko & partneri iz Zagreba, radi isplate iznosa od 9.414,59 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2319/2022-38 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2319/2022-38 od 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2319/2022-38 od 28. kolovoza 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 235,19 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Zagrebu u točki I. izreke dopustio je preinaku tužbe na način da tužbeni zahtjev glasi: Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 9.414,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne glavnice do isplate, a u točki II. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 14,03 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 9.414,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne glavnice do isplate, a u pobijanoj točki II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju u istom roku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.811,11 EUR.

3. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci rješenja zato što je tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev nakon izvedenog financijskog vještačenja pa je tužbu djelomično povukao za iznos od 14,03 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, čemu se tuženik nije protivio pa je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) utvrđeno povlačenje tužbe. Nakon izvedenog financijskog vještačenja tužitelj je povećao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata čemu se tuženik nije protivio pa je sukladno odredbi članka 190. stavaka 2. i 3. ZPP -a dopuštena preinaka tužbe.

4. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci presude nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, saslušao svjedoke i izveo financijsko vještačenje te utvrdio da tužitelj osnovano, na temelju ugovora o ustupu tražbine, koji je sklopio s korisnicima kredita: JI, VI, NI i LI, koji su ugovore o kreditu sklopili s tuženikom od tuženika zahtijeva isplatu utuženog iznosa koji je tuženik naplatio od navedenih korisnika kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare potraživanja. Odluka se temelji na odredbi članka 80., članka 84., članka 255., članka 323. stavka 1., članka 1111. stavka 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) i članka 502.c ZPP-a, a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr…OT).

5. Tuženik pobija prvostupanjsko rješenje i prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi ne obrazlaže zašto pobija prvostupanjsko rješenje, a u žalbi protiv presude ostaje kod istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističući da tužitelj nije potrošač niti se svojstvo potrošača može prenijeti ugovorom o cesiji. Smatra da tužitelj nije mogao postaviti tužbeni zahtjev za isplatu bez prethodnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora. Ističe da je odredbama članka 22. i članka 26. ZOO-a dopušteno ugovaranje valutne klauzule. Ostaje kod istaknutog prigovora zastare potraživanja smatrajući da zastarni rok od pet godina počinje teći za svaku otplatu od dana izvršene isplate. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 1115. ZOO-a i odredba članka 502.c ZPP-a. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je tužitelju neosnovano dosuđena naknada za zastupanje na ročištu za objavu presude. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 593,98 EUR.

6. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba neosnovana i predlaže da se odbije, a da se pobijano rješenje i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrde. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 235,19 EUR.

7. Žalba nije osnovana.

8. Pobijano rješenje i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitani su sukladno odredbi članka 365. i članka 381. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

9. Pobijano rješenje i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nisu zahvaćeni bitnim povredama parničnog postupa na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Prvostupanjsko rješenje i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu mogu se ispitati, izreke su razumljive, ne proturječe same sebi ni razlozima rješenja i presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

11. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe kako je tužitelj naveo u svom podnesku od 24. ožujka 2025., nakon izvedenog financijskog vještačenja (kojim stranke nisu prigovarale) temeljem odredbe iz članka 190. stavaka 2. i 3. ZPP-a. Tuženik u žalbi nije obrazložio zašto pobija prvostupanjsko rješenje u tom dijelu.

12. Prvostupanjskim rješenjem u točki II. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 14,03 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, čemu se tuženik nije protivio pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 193. stavka 2. ZPP-a. Tuženik u žalbi nije obrazložio zašto pobija prvostupanjsko rješenje u tom dijelu.

13. Sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

14. Predmet spora je isplata iznosa od 9.414,59 EUR na ime ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF.

15. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio i prvostupanjski sud:

- korisnici kredita: JI, VI, NI i LI, sklopili su kao potrošači ugovore o kreditu s tuženikom u valuti CHF,

- korisnici kredita su ugovorom o ustupu potraživanja ustupili tužitelju tražbine koje imaju prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi o vezivanju glavnice ugovora za valutu CHF,

- matematički izračun od strane stalnog sudskog vještaka za financije nije bio sporan između stranaka.

16. Neosnovano tuženik u žalbi tijekom prvostupanjskog postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Status potrošača je bitan u trenutku zaključenja ugovora o kreditu, a novčano potraživanje iz takvog ugovora je prenosivo.

17. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tražbine korisnika kredita iz ugovora o kreditu nisu promijenile svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije potrošač i pravilno je primijenio odredbe članka 80. i članka 84. stavka 1. ZOO-a.

18. Radi se o ustupu novčane tražbine koja nije strogo osobne naravi pa se narav prijenosa ne protivi prenošenju na drugu osobu u smislu članka 80. stavka 1. ZOO-a. Odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07 i 79/07; dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i stavkom 2. je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. zaključivao s potrošačima ugovore s ništetnim i nedopuštenim ugovornim odredbama vezivanjem glavnice ugovora za valutu švicarski franak. Predmetni ugovori o ustupu tražbine ispunjavaju sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom, a identitet ustupljene tražbine nije promijenjen zbog čega novčana tražbina potrošača na temelju ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač (Rev 1053/2003-2 od 4. siječnja 2024.).

19. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovanim i pravilno je primijenio odredbu članka 80. i članka 84. ZOO-a.

20. Točno je da je odredbom članka 22. stavka 1. ZOO -a dopuštena odredba ugovora u kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača između tužitelja Potrošač - Hrvatska udruga za zaštitu potrošača i tuženika - Banaka u Republici Hrvatskoj, od kojih i ovdje tuženika, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nedopuštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, ovdje tuženik je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača zato što prije zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao korisnike kredita o svim potrebnim parametrima rizika sklapanja ugovora o kreditu u valuti CHF.

21. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor zastare potraživanja. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/20174-2 od 20. ožujka 2018. iskazan je pravni stav da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. ZOO-a, a da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (koji pravni stav je potvrđen odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2922/2018 od 20. veljače 2020.).

22. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO -a. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika. Pravilno je prvostupanjski sud odredio plaćanje zatezne kamate od dana izvršenja plaćanja kako je odlučeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

23. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da nije moguće postaviti tužbeni zahtjev za isplatu bez prethodnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti pojedine odredbe ugovora. Sud je sam ovlašten kao o prethodnom pitanju odlučiti o ništetnosti odredbi ugovora, a u konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud se mogao pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude toga suda poslovni broj P-1401/2012 sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a.

24. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da su tužitelju neosnovano dosuđeni troškovi za zastupanje stranke na ročištu za objavu presude. Odredbom članka 335. stavka 6. ZPP-a propisano je kao pravilo određivanje i održavanje ročišta za objavu presude na kojem se i uručuje ovjereni prijepis presude pa se radi o zastupanju stranke koje je potrebno za vođenje pojedine parice. Takav pravni stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1121/2022 od 11. srpnja 2023.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredi članka 166. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Prema stavu ovoga suda, odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje predmetne parnice pa ni troškovi njegovog sastava ne padaju na teret tuženika.

Zagreb, 13. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac