REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3196/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BINA - ISTRA, d.d., OIB 13439120211, Lupoglav, Zrinščak 57, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KALLAY & PARTNERI u Zagrebu i umješača BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o., OIB 76757137512, Lupoglav, Zrinščak 57, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KALLAY & PARTNERI u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-70/2024-72 od 12. lipnja 2026.,13. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-70/2024-72 od 12. lipnja 2026. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.837,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.074,92 eura sa zateznim kamatama te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za parnični trošak u iznosu od 1.750,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave priložene u spisu, provedenog dokaza saslušanjem svjedoka te prometnog vještačenja i vještačenja biološkog materijala, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, pozivajući se na odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu u odnosu na točke I. i II. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s prijedlogom ovome sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalitelj u bitnom ponavlja navode iznesene već tijekom prvostupanjskog postupka, ističe da iz navedenog obrazloženja i stava suda proizlazi da bi tuženik odgovarao po načelu objektivne odgovornosti, a što je neosnovano u cijelosti, a obzirom da tuženik u slučajevima naleta na divljač-kako je to i navedeno u presudi, odgovara po načelu pretpostavljene krivnje, a što znači da je na istome teret dokaza da nije bilo propusta oko održavanja žičane ograde i opreme, a što je tuženik u predmetnom postupku i dokazao. Žalitelj smatra da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, s obzirom da nema uzročno-posljedične veze između tuženikovog postupanja i/ili propusta i štetnog događaja.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu, na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da presuda nije pravilna i osnovana na zakonu.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

8. Ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a. Stoga sve žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten razmatrati. Žalbeni navodi sadržajno se u cijelosti odnose na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud zaključuje da pobijana presuda nije proturječna i da je prvostupanjski sud valjano ocijenio izvedene dokaze. Niti su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik u konkretnoj situaciji odgovara za štetu po načelu pretpostavljene krivnje (čl. 50. st. 1. Zakona o cestama i čl. 1045. st. 1. ZOO-a) i da je dužan naknaditi štetu korisniku javne ceste, u konkretnom slučaju autoceste. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.

11. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 3.837,31 eura koji je iznos tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku na ime popravka vozila oštećenog 22. studenog 2019., na cesti A8 - čvorište Kanfanar (A9) – Pazin – Lupoglav – Čvorište Matulji (A7), mjesto Općina Pazin. Tužitelj tvrdi da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači na vozilo tužiteljeva osiguranika.

12. Iz obrazloženja kao nesporno proizlazi da je tužitelj na dan štetnog događaja sa društvom AGROPRODUKT d.o.o. Pula imao sklopljen ugovor o kasko osiguranju motornog vozila te da je tužitelj tom osiguraniku isplatio utuženi iznos. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Pravilno je prvostupanjski sud prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim s obzirom na to da je nesporno tuženik taj koji je koncesionar javne ceste na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja, a činjenica da je poslove održavanja i upravljanja povjerio društvu BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, ne otklanja odgovornost tuženika kao koncesionara. S obzirom na to da je poslove održavanja i upravljanja prenio trećoj osobi prema istoj ovlašten je postavljati eventualne regresne zahtjeve.

14. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da se 22. studenog 2019. na predmetnoj dionici ceste dogodila prometna nezgoda na način da je teretno vozilo osiguranika tužitelja „Fiat Doblo“, registarske oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja, naletjelo na divljač, srnu te da nije bilo propusta u vožnji od strane vozačice ČJ. Na predmetnoj dionici brzina kretanja vozila bila je ograničena na 110 km/h, a na istoj nije bio postavljen prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“. Uz predmetnu dionicu autoceste bila je postavljena zaštitna žičana ograda. Nadalje, utvrđeno je da su policijski službenici na vozilu tužiteljeva osiguranika na prednjem braniku s desne strane pronašli tragove smeđe boje. Provedbom biološkog vještačenja utvrđeno je da su izuzete dlake životinjskog podrijetla te da su pripadale životinji iz porodice jelena pa je temeljem biološkog vještačenja i iskaza svjedoka, utvrđeno da je vozilo tužiteljeva osiguranika naletjelo na divljač, srnu. Vozačica nije imala tehničkih mogućnosti poduzeti radnju kočenja kojom bi izbjegla nalet na divljač. Uslijed naleta vozila tužiteljeva osiguranika na divljač na istome je nastala šteta, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđena je visina štete u iznosu od 7.093,10 eura.

15. Na dan štetnog događaja na snazi je bio Zakon o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14). Prema odredbi čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

16. Prema priznatoj sudskoj praksi odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti nego su oni odštetno pravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti.

17. Odredba čl. 1045. st. 1. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pa da bi se oslobodio odgovornosti, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenice da nije bilo propusta u održavanju autoceste odnosno da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste. Činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik.

18. Prvostupanjski je sud iz zapisnika o očevidu i iskaza svjedoka, zaključio kako ne proizlazi da je na dan štetnog događaja na predmetnoj dionici autoceste zaštitna žičana ograda bila oštećena, imala rupu ili procjep. Međutim, po provedbi predloženih dokaza utvrđeno je da je na predmetnu dionicu autoceste prispjela divljač, na temelju čega je pravilno zaključeno da zaštitna žičana ograda nije adekvatno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, odnosno da tuženik nije poduzeo sve radnje kako bi se promet po predmetnoj javnoj cesti mogao održavati na način da je omogućeno sigurno prometovanje svih sudionika u prometu jer da jest životinja ne bi dospjela na autocestu. U prilog tome da je zaštitna žičana ograda bila neadekvatno postavljena ukazuje i činjenica da divljač nakon štetnog događaja nije pronađena, a što podrazumijeva da je ista nakon štetnog događaja (ponovno) uspjela preskočiti zaštitnu žičanu ogradu.

19. Pravilno je stoga prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, pa je tuženiku naloženo plaćanje utuženog iznosa od 3.837,31 eura. Nesporno je da je navedeni iznos isplaćen po tužitelju. Spisu je priložen račun društva AUTO BENUSSI d.o.o. Pula (list 76. spisa) na iznos od 36.369,35 kuna, koji je po tužitelju priznat u iznosu od 28.912,18 kuna. Iz ispisa naloga za plaćanje (list 79. spisa) proizlazi da je nalog za isplatu dan 19. ožujka 2020.

20. Žalbenim razlozima žalitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

21. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška.

22. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navode žalitelji niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 13. kolovoza 2026.

Sudac

Branka Šabarić Zovko