REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1373/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Domagoju Tomiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Petru Kovačeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-587/2025, donesenog na pripremnom ročištu od 10. prosinca 2025., u točki 1. izreke, i rješenja o trošku sadržanog u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-587/2025-11 od 23. siječnja 2026. u točki III/ izreke, 13. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-587/2025, doneseno na pripremnom ročištu od 10. prosinca 2025., u točki 1. izreke.
II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -587/2025-11 od 23. siječnja 2026. u točki III/ izreke u odnosu na iznos od 375,00 eura sa zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem donesenim na pripremnom ročištu od 10. prosinca 2025. u točki 1. izreke, vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje odredio u iznosu od 100,00 eura. Pobijanim dijelom rješenja o trošku sadržanim u presudi u točki III/ izreke, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 375,00 eura sa zateznim kamatama.
2. Tako je, rješenjem od 10. prosinca 2025., odlučio na temelju čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) i posljedično tome je odluku o trošku utemeljio na vrijednosti predmeta spora od 513,43 eura (koji se iznos sastoji od 100,00 eura za deklaratorni zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora i 413,43 eura za kondemnatorni zahtjev radi isplate toga iznosa).
3. Tužitelj u žalbi protiv rješenja od 10. prosinca 2025. kojeg predlaže preinačiti i odrediti vrijednost predmeta spora od 1.813,43 eura, i rješenja o trošku kojeg predlaže preinačiti i dosuditi mu daljnji parnični trošak u iznosu od 375,00 eura, u bitnom, obrazlaže zašto smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 40. st. 3. ZPP-a odnosno zašto smatra da se trebao držati vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.813,43 eura (1.400,00 eura za deklaratorni zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora i 413,43 eura za kondemnatorni zahtjev radi isplate toga iznosa). Citira sudsku praksu. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 225,00 eura.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana rješenja ispitana su na temelju odredaba čl. 365. u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi kojima, u bitnom, smatra da je prvostupanjski sud, pogrešnom primjenom čl. 40. st. 3. ZPP-a, suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora u odnosu na deklaratorni zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora, te da je, posljedično tome, nezakonito i pobijano rješenje o trošku u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev radi naknade troška u iznosu od 375,00 eura sa zateznim kamatama.
8. Kao što je to ovaj sud već istaknuo u brojnim odlukama, u slučaju kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu i kada se zapravo radi o tzv. deklaratornom preambulu (prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva), vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, dakle, ovdje, prema iznosu od 413,43 eura. To posredno proizlazi i iz odredaba čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a, jer se ovdje tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu. Tužitelju nisu nastali nikakvi dodatni troškovi isticanjem deklaratornog zahtjeva radi utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu koje bi mu tuženik bio dužan naknaditi, a ovdje ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a jer se zbog prethodno navedenog nema što zbrajati.
9. Kad bi se zauzelo žaliteljevo pravno shvaćanje, a i shvaćanje prvostupanjskog suda, osim što je nepravilno, posebno bi bilo problematično određivanje visine vrijednosti predmeta spora u odnosu na predmetni i istovjetne zahtjeve za utvrđenje, zbog čega i postoje značajna odstupanja u iznosima vrijednosti predmeta spora takvih zahtjeva u praksi prvostupanjskih sudova.
10. Navodi žalbe da se ovdje zbog isticanja deklaratornog zahtjeva ne radi o sporu male vrijednosti, da je taj zahtjev mogao biti istaknut i u posebnom postupku i da se zbog isticanja tog zahtjeva prvostupanjska presuda odnosi na treće osobe u smislu odredaba čl. 12. ZPP-a, ničim ne ukazuju na to da bi zbog toga tužitelj trebao imati pravo na naknadu troška u većem iznosu u ovom postupku.
11. Pobijana rješenja, protivno žaliteljevim navodima, ne odstupaju od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa tako niti od one na koju se poziva u žalbi. Utvrđivanje i određivanje vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku nisu propisani Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23), nego ZPP-om, s tim da tužitelj ovom žalbom niti ne pobija odluku o trošku u dijelu u kojemu se odnosi na trošak sudskih pristojbi.
12. Zato je, primjenom čl. 380. t. 2. u vezi s čl. 365. st. 1. ZPP -a, jer ovaj sud ispituje pobijana rješenja u dijelu u kojemu žalitelj nije uspio u sporu, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 13. kolovoza 2026.
Sudac
Radovan Raduka
