REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1521/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Stjepana Širole 4, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Radočaj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak i partneri u Zagrebu, Kaptol 15, i 2. tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Martin Vlašić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, Radnička cesta 37/B, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2712/2023 od 15. listopada 2025., 13. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2712/2023 od 15. listopada 2025. u točki I. izreke te u točkama II. i III. izreke u dijelovima u kojima je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se 1. tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB:57500462912, Širolina 4, Zagreb i 2. tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, solidarno isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, iznos od 453,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.08.2022. do 31.12.2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, kao i solidarno mu naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2 naknaditi 1. tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4 troškove ovog postupka u iznosu od 375,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dana 15. listopada 2025. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2 naknaditi 2. tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb troškove ovog postupka u iznosu od

375,00 eura, u roku 15 dana.“

2. U obrazloženju presude je naveo da, primjenom čl. 299. i čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), nije uzeo u obzir navode i dokumentaciju tužitelja predanu podneskom od 15. svibnja 2025. Svjedok DF u iskazu danom na ročištu održanom 12. rujna 2025. u bitnome navodi da se sjeća događaja, da se desio prije otprilike 3 godine i to u periodu između 11 i 14 sati na autocesti iz smjera Zagreba prema Beogradu i to na području između naplatnih kućica i prve benzinske postaje nakon naplatnih kućica. Sjeća se da je bio u lijevoj traci, pretjecao je kamion te je začuo udarac, ali nije vidio što ga je udarilo. Mislio je nastaviti dalje, međutim, kako je čuo neobičan zvuk iz auta zaustavio se na prvoj benzinskoj postaji te je vidio da braniku i maski automobila perje i krv. Potom je zvao osiguravatelja koji mu je rekao da nastavi dalje s vožnjom budući da je auto u voznom stanju, te je po povratku u RH prijavio štetu osiguravatelju. Na poseban upit koliko je bilo ograničenje brzine na dijelu na kojem je pretjecao odgovara 130 km/h. Na poseban upit 2. tuženika da opiše dionicu autoceste na kojoj se sudar desio odgovara da se radi o ravnom dijelu, nije bilo nikakvih nadvožnjaka, mostova. S obzirom na to da je tuženik osporio pasivnu legitimaciju, sud je navedenu činjenicu utvrđivao na temelju iskaza predloženog svjedoka DF koji je upravljao vozilom oštećenim u navedenom štetnom događaju te čitanjem regresnog zahtjeva tužitelja upućenog 1. tuženiku s prilozima (list 11.-62. spisa). Sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka jer je životan i uvjerljiv, a u skladu je s dostavljenom dokumentacijom (list 32-62 spisa), slijedom čega nije odlučan tuženikov prigovor kojim osporava istinitost toga iskaza. Nadalje, odredbom čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.). Nadalje je st. 2. istoga članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Iz činjeničnog stanja proizlazi da svjedok nije vidio što je udarilo vozilo tužiteljeva osiguranika, već da je svjedok prilikom zaustavljanja na prvoj benzinskoj postaji vidio na braniku i maski automobila perje i krv, dok je u prijavi štete naveo kako je u vozilo udarila ptica u prednji dio vozila (list 35. spisa). S obzirom na navedeno, sud temeljem navedenog iskaza svjedoka i priložene dokumentacije nije mogao utvrditi koja je životinjska vrsta udarila u vozilo tužiteljeva osiguranika, a da bi se potom prema čl. 9. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20) utvrđivala odgovornost. Naime, u spis nije dostavljeno eventualno izuzeto perje i produkti životinjskog podrijetla koji bi se mogli vještačiti, pa da bi se moglo provesti predloženo veterinarsko vještačenje. U konkretnom slučaju teret dokaza o postojanju općih pretpostavki za štetu pa i postojanja krivnje te uzročne veze je na tužitelju, a tužitelj predloženim dokazima u svakom slučaju nije dao prijedlog kojim bi se moglo s visokim stupnjem vjerojatnosti, koji isključuje svaku sumnju, utvrditi odgovornost tuženika za štetni događaj i nastalu štetu. Dakle, tužitelj nije, sukladno pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP-a uspio dokazati krivnju na strani tuženika niti uzročnu vezu između obavljanja poslova održavanja autocesta i nastale štete kao posljedice propusta odnosno nečinjenja.

3. Tužitelj u žalbi navodi da je obrazloženje pobijane presude u potpunosti neprihvatljivo. Neprihvatljiv je zaključak suda kad se uzme u obzir da je naslovljeni sud cijenio iskaz vozača koji je kritične zgode upravljao vozilom, a vozač je iskazao da je na vozilu bilo krvi i perja, pa je životno logično za zaključiti da perje ima ptica, a u svakom slučaju životinja koja spada pod perad. U potvrdu svojih navoda tužitelj je podneskom od 15. svibnja 2025. dostavio fotografije zaštitne ograde koja se odnosi baš na mjeru za adekvatnu zaštitu od ptica. Tužitelj smatra da nije moglo biti slikovitije prikazano i dokazano, koja je samo jedna od mjera koju je tužitelj mogao poduzeti, a nije. Naslovljeni sud nije mogao ne uzeti u obzir navode i dokumentaciju iz navedenog podneska, jer to nisu nove činjenice ni dokazi, nego navodi koji potkrjepljuju navode koje je tužitelj već iznio u tužbi. Nadalje, I. - tuženik odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje. Za primjenu pravila o odgovornosti nije relevantno je li riječ o životinji koja hoda ili pak leti, jer na kolnik autoceste radi osiguravanja nesmetanog odvijanja prometa ne smije dospjeti apsolutno ništa. Naime, jednaku opasnost za sudionike u prometu predstavlja krava, pas, konj, srna, medvjed, ptica ili neka treća veća životinja na kolniku autoceste. Pored toga, ako se ograda autoceste pravilno održava ili pak postavlja, onda niti jedna od tih životinja ne može pristupiti kolniku. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste, samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na I. - tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se ptica zatekla na kolniku autoceste kojim se kretalo vozilo osiguranika tužitelja. I. - tuženik u konkretnom predmetu nije dokazao da je poduzeo bilo šta. Citira brojnu sudsku praksu. Sud je u potpunosti izignorirao jasnu zakonsku odredbu iz članka 9. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08 i dalje), te će je tužitelj ponovno citirati: „Iznad cijele širine kolnika javne ceste mora biti slobodan prostor u visini od najmanje 4,5 m.“ Suprotno stavu prvostupanjskog suda tužitelj ističe kako svaka životinja na autocesti (na kojoj su dopuštene veće brzine) kojoj prvenstveno tu nije mjesto, ugrožava život i imovinu te stoga autocesta na kojoj se nalazi divljač predstavlja opasnu stvar slijedom čega I. - tuženik za pričinjenu štetu u konkretnom slučaju odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Naslovljeni sud počinio je bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP -a kad je odbio dokazni prijedlog tužitelja s dokaznim prijedlogom provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti, a bez ikakvog obrazloženja zašto je navedeni prijedlog odbio, te se niti jednom riječju ne osvrće na navedeno. Imajući u vidu žalbene razloge tužitelja očito je i da je odluka o parničnim troškovima stranaka bespredmetna jer da je sud donio pravilnu i zakonitu odluku isto bi izravno utjecalo i na odluku o parničnim troškovima stranaka. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 182,79 eura.

4. Odgovora na žalbu nije bilo.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a, u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet ovoga spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 453,54 eura kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu [registarska oznaka] prilikom navodnog naleta na pticu na autocesti, i to prema 1. tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, a prema 2. tuženiku, kao osiguratelju 1. tuženika.

8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

9. Obrazloženje pobijane presude nije u potpunosti prihvatljivo, i to u dijelovima u kojima prvostupanjski sud (iako prihvaća iskaz svjedoka koji je naveo da se radilo o ptici) pogrešno smatra da je odlučna činjenica „koja je životinjska vrsta udarila u vozilo tužiteljeva osiguranika, pa da bi se potom prema čl. 9. ZOL -a utvrđivala odgovornost“, te da je teret dokaza postojanja krivnje na tužitelju.

10. No, neosnovano i proturječno prethodnom dijelu žalbe, žalitelj navodi da I. - tuženik za pričinjenu štetu u konkretnom slučaju odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Naime, i sam žalitelj ranije u žalbi, pravilno navodi da I. -tuženik odgovara po načelu predmnijevane krivnje.

11. Neosnovan je i žalbeni navod da „naslovljeni sud nije mogao ne uzeti u obzir navode i dokumentaciju iz podneska od 15. svibnja 2025., jer to nisu nove činjenice ni dokazi, nego navodi koji potkrjepljuju navode koje je tužitelj već iznio u tužbi“. Naime, tek tada priložene fotografije (na koje se žalitelj posebno poziva) i ostala dokumentacija jesu novi dokazi (i, s tim u vezi izneseni, novi navodi jesu nove činjenice), a odredba čl. 461.a st. 2. ZPP-a glasi: „U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.“

12. Neovisno o, u točki 9. ovoga obrazloženja, pogrešnim pravnim shvaćanjima prvostupanjskog suda, iz iskaza saslušanog svjedoka DF kojeg je taj sud prihvatio u cijelosti, među ostalim, proizlazi, da:

- se predmetni štetni događaj dogodio prije otprilike tri godine i to u periodu između 11 i 14 sati na autocesti iz smjera Zagreba prema Beogradu i to na području između naplatnih kućica i prve benzinske postaje nakon naplatnih kućica,

- je ograničenje brzine na tom dijelu bilo 130 km/h,

- se radi o ravnom dijelu, nije bilo nikakvih nadvožnjaka, mostova.

13. Dakle, radi se o uobičajenom dijelu autoceste, a ovaj sud smatra da 1. tuženik, protivno shvaćanju žalitelja, nije obvezan uzduž cijele dužine autoceste postaviti zaštitnu ogradu kao mjeru za adekvatnu zaštitu od ptica, kako bi dokazao da ne postoji njegova krivnja u slučajevima naleta ptice na vozilo poput konkretnog. S tim u vezi ovaj sud, također suprotno žaliteljevom shvaćanju, smatra i da ne može postojati krivnja 1.-tuženika u svakom slučaju naleta ptice na vozilo na autocesti (neovisno o okolnostima svakog, pojedinog slučaja).

14. Neosnovani su i žalbeni navodi o počinjenju bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, s čim u vezi tužitelj u žalbi, neosnovano, pored prethodno navedenog, smatra i da je u ovom postupku trebalo izvesti dokaz prometnim vještačenjem. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava – odredbe čl. 9. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

15. Stoga je ovaj sud, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 365. st. 2. i čl. 467. ZPP-a, odlučio kao u izreci, s čim u vezi žalitelj ne osporava obrazloženo odluku o trošku.

Zagreb, 13. kolovoza 2026.

Sudac

Radovan Raduka