REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4566/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja LANUGO d.o.o., OIB: 32899100993, Zagreb, A. Piazze 5, kojeg zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, Zagorska 1, protiv tuženika Profi baucentar d.o.o., OIB: 61095212969, Zagreb, Slavonska avenija 17, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Arelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & Mlinarić d.o.o. u Zagrebu, Trnjanska cesta 69, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-448/2024-14 od 21. kolovoza 2025., 13. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Preinačuje se rješenje o trošku sadržano u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-448/2024-14 od 21. kolovoza 2025. u točki IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadu troška i rješava:
Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovoga postupka u iznosu od 309,61 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom rješenja o trošku naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 535,43 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. kolovoza 2025., a koje se obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 8 dana.
2. U obrazloženju je naveo da tužitelju pripada ovršni trošak koji se sastoji od javnobilježničke nagrade i troškova zajedno s nastalim PDV-om odnosno ukupno 66,43 eura te trošak sastava prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 199,00 eura (Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: OT). Nadalje je tužitelju valjalo priznati trošak zastupanja na ročištima održanim 10. prosinca 2024. i 8. srpnja 2025., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 21. kolovoza 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/3 OT), trošak sastava podnesaka od 24. prosinca 2024. i 29. svibnja 2025., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 145,59 eura, sukladno Tbr. 2.1. Tarife sudskih pristojbi, koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18: dalje ZSP). Kako su stranke u ovom predmetu djelomično uspjele u smislu odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), budući da se tuženik protivio povlačenju pa se nije mogla primijeniti odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a, tužitelj je uspio u dijelu za iznos od 9.914,19 eura, a tuženik u dijelu za iznos od 2.852,44 eura, to je tužitelj uspio sa 71,23% zahtjeva, a tuženik sa 28,77% zahtjeva, pa kada se od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu odbije postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, to je tužitelj uspio u sporu sa 42,46% zahtjeva, zbog čega je tužitelju dosuđen iznos od 535,43 eura.
3. Tuženik u žalbi navodi da je, budući da je tužitelj uspio u ovoj parnici samo u pogledu osnovanosti zahtjeva u visini uglavničene kamate, prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju obračunao i dosudio parnični trošak u visini prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva. Žalitelj se protivio povlačenju tužbenog zahtjeva u pogledu glavnice iz razloga što je tužitelj odlučio povući tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 9.914,19 EUR tek podneskom od 29. svibnja 2025., iako je tužbenom zahtjevu u pogledu glavnice žalitelj udovoljio već prije donošenja rješenja o ovrsi od 20. rujna 2023. Citira praksu ovoga suda i stručni članak. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.
4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 381. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Iz stanja spisa proizlazi da;
- je tužitelj 12. travnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu radi isplate 9.914,19 eura,
- je tuženik podmirio tužitelju ukupan utuženi iznos od 7.061,75 eura u razdoblju od 21. travnja 2023. do 10. srpnja 2023.,
- je javni bilježnik 20. rujna 2023. izdao rješenje o ovrsi radi isplate 9.914,19 eura protiv kojeg je tuženik podnio prigovor u kojem je naveo da jedino nije platio račun koji glasi na iznos od 2.852,44 eura, jer je roba naznačena u njemu dvaput fakturirana,
- je tužitelj, nakon više u međuvremenu poduzetih parničnih radnji, pa tako i održanog ročišta, podneskom od 29. svibnja 2025., povukao tužbu za iznos od 9.914,19 eura, te tražio isplatu iznosa koji odgovaraju iznosima uglavničene zatezne kamate s procesnim kamatama,
- se tuženik, na ročištu od 8. srpnja 2025., usprotivio takvom, djelomičnom povlačenju tužbe,
- je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za preostali (nakon djelomičnog povlačenja tužbe) utuženi iznos od 328,89 eura, a odbio tužbeni zahtjev za iznos od 9.914,19 eura.
8. U konkretnom slučaju, kako je opisan u prethodnoj točki ovoga obrazloženja, odluku o trošku nije moguće donijeti (doslovnom) primjenom ni odredaba čl. 154. niti odredaba čl. 158. ZPP-a već odgovarajućom primjenom tih odredaba u vezi s prvenstvenom primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP -a prema kojoj je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.
9. Drugim riječima, ni propust tužitelja da pravodobno (djelomično) povuče tužbu, a niti protivljenje tuženika (djelomičnom) povlačenju tužbe, ne smiju prouzročiti dodatne troškove protivnoj stranci.
10. Zato tužitelju ne treba priznati pravo na naknadu bilo kojeg troška do sastava podneska od 29. svibnja 2025. kojim je djelomično povukao tužbu, jer nije povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio tom dijelu zahtjeva tužitelja, dok tuženiku treba priznati opravdane troškove do tada u cijelosti (s tim da bi s iznosom od 2.852,44 eura tuženik svakako uspio u cijelosti). S druge strane, tužitelju, za sastav podneska od 29. svibnja 2025. i nakon toga poduzete parnične radnje, treba priznati naknadu troška, uzimajući u obzir značaj (u odnosu na odluku o trošku neopravdanog) protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe, jer je tim protivljenjem tuženik, u bitnom, prouzročio značajno veću vrijednost predmeta spora (9.914,19 eura umjesto 328,89 eura), pa time i značajno veće troškove tog dijela postupka.
11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno priznao tužitelju 42,46% (71,23% - 28,77%, s obzirom da bi s iznosom od 2.852,44 eura tuženik svakako uspio) troškova sastava podneska od 29. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu od 8. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu 145,59 eura, što daje iznos od 252,89 eura.
12. Tuženiku pak pripada pravo na naknadu troškova sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 11/1 u vezi s Tbr. 46. i 54. OT) i zastupanja na ročištu od 10. prosinca 2024. (na kojemu je mogao predati i podnesak od 9. prosinca 2024.) u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 46. i 54. OT), kao i trošak sastava žalbe protiv rješenja (vps: 535,43 eura) u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 10/4 u vezi s Tbr. 46. i 54. OT), u cjelokupnom iznosu, što čini iznos od 562,50 eura.
13. Zato u konačnici, primjenom čl. 154., čl. 156. i čl. 158. ZPP -a, tuženiku pripada pravo na naknadu troška ovoga postupka u iznosu od 309,61 eura (562,50 – 252,89 eura), pa je, primjenom čl. 380. t. 3. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP -a, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 13. kolovoza 2026.
Sudac
Radovan Raduka
