Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te sudaca Roberta Završkog i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UŽ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 4. rujna 2023., broj: 81. Pp-2891/2023, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 4. rujna 2023., broj: 81. Pp-2891/2023, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je optužbe okr. UŽ da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, u kojem će se okrivljenik proglasiti krivim i kazniti za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski sud je osnovano zaključio da činjeničnim opisom djela, kako je on naznačen u optužbi, nije ispunjeno biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. I ovaj sud smatra da djelo za koje se okr. UŽ optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u činjeničnom opisu optužbe, po propisu nije prekršaj. Pritom se naglašava da činjenični opis djela iz optužbe ne ispunjava ni biće nekog drugog, istovrsnog, prekršaja.
6. Naime, optužnim prijedlogom se okr. UŽ teretio da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio na način da je „za vrijeme uredovnog radnog vremena koje je do 02,00 sati, oko petnaestak posjetitelja ispijalo razna pića, dok se u caffe baru nalazio konobar i voditelj, okrivljenik koji je posjetitelje posluživao pićem, a pri čemu su vrata bila otvorena, te se je iz caffe bara čula glazba, buka i galama tolikog intenziteta da je narušavala javni red i mir stanara okolnih ulica“. Prema takvom činjeničnom opisu, okrivljeniku se stavlja na teret da je posjetitelje ugostiteljskog objekta „posluživao pićem“. Nedostatak optužbe je da u činjeničnom opisu nije navedeno da bi glazba, buka i galama koje su bile tolikog intenziteta da je, zbog otvorenih vrata ugostiteljskog objekta, bio narušen javni red i mir stanara okolnih ulica, nastale zbog neke radnje odnosno propusta okrivljenika.
7. Tužitelj u žalbi reproducira pobijanu presudu, citira čl. 1. i čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te ističe kako smatra da je okrivljenik „ostvario biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira – na drugi način remetio javni red i mir na način da je remetio normalan način života građana stvaranjem nemira i uznemirenosti, stvaranjem buke i galame te glasnom glazbom“. Takvi žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti osnovanim, jer u činjeničnom opisu nije opisano na koji je to način okrivljenik „stvarao buku i galamu“, pri čemu se ponavlja da je jedina radnja koja se činjeničnim opisom optužbe okrivljeniku stavlja na teret posluživanje pićem posjetitelja ugostiteljskog objekta. U tom smislu, nisu osnovani ni daljnji žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je ĐŽ zatražio intervenciju policijskih službenika.
8. Također, nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud trebao ispitati predloženog svjedoka CŽ, jer je, u procesnim situacijama kada se, u ispitivanju optužnog prijedloga, utvrdi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, prvostupanjski sud dužan odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, a ne započinjati postupak.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano donio presudu na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Nada Horvatović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
