Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te sudaca Roberta Završkog i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LF, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga ("Narodne novine" br. 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 29. svibnja 2024., broj: Pp-4092/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. LF kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okr. LF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 29. svibnja 2024., broj: Pp-4092/2024-4, proglašen je krivim okr. LF da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 1.000,00 eura, koju je dužan platiti u roku 5 (pet) mjeseci od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom, od okrivljenika su oduzete 4 PVC vrečice sa sadržajem droge „Marihuana“ sveukupne težine 12 grama, a u odnosu na troškove prekršajnog postupka je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste kako je to specificirano u izreci pobijane presude.
2. Protiv te presude okrivljenik osobno podnosi žalbu s prijedlogom da se ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Iako okrivljenik u žalbi navodi kako smatra kako su razlozi presude proturječni ili uopće nisu dani te da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, isti u sadržaju žalbe izričito navodi kako nisu sporni navodi točke 2. i 3. obrazloženja koji se odnose na njegovo priznaje počinjenja djela koje mu se i stavlja na teret, već je po okrivljeniku sporna visina izrečene novčane kazne, pa je iz navedenog razvidno da okrivljenik podnosi predmetnu žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
5.1. Navodi kako je sud u obrazloženju naveo brojne olakotne okolnosti, ali mu neopravdano cijeni kao otegotnu posjedovanje droge u većoj količini. Po mišljenju okrivljenika, inkrimirana količina od 12 grama marihuane ne može se smatrati veća količina, postavljajući kao upitno gdje je zapravo donja granica vrednovanja veće količine. Pored navedenog, ističe kako je na dugotrajnom bolovanju, ne prima puni iznos plaće, već marihuanu koristi iz razloga umanjenja bolova uslijed operacije kojoj je bio podvrgnut i bolova kao posljedica iste.
6. Neosnovano žalitelj pobija odluku o prekršajnopravnoj sankciji navodeći da je prvostupanjski sud bez osnove otegotnom okolnošću cijenio količinu droge koja mu je oduzeta, smatrajući da se količina od 12 grama marihuane ne može podvesti pod ‘veću količinu’ i da stoga nije bilo mjesta takvom vrednovanju. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno, u okviru individualizacije sankcije, količinu droge koju je okrivljenik posjedovao cijenio kao otegotnu okolnost. Naime, iako pojam „veće količine“ nije normativno određen na način da bi se zakonom propisalo što predstavlja veću količinu, to ne znači da sud pri odmjeravanju sankcije nije ovlašten uzeti u obzir upravo količinu droge kao okolnost od značaja za težinu prekršaja i odlučivanje o sankciji. Naime, količina od ukupno 12 grama marihuane nije zanemariva niti je riječ o posve minimalnoj količini koja bi sama po sebi isključivala mogućnost njezina otegotnog vrednovanja. Stoga okolnost što se ne radi o višestruko većoj količini, kako to žalitelj uspoređuje sa 100 grama droge, nije odlučna, jer činjenica da je mogao posjedovati još veću količinu ne isključuje mogućnost da se i konkretno utvrđena količina cijeni otegotno. Prvostupanjski je sud bio ovlašten zaključiti da količina od 12 grama marihuane predstavlja okolnost koja opravdava strože sankcioniranje od zakonom propisanog minimuma. Slijedom navedenog, žalbeni navodi kojima žalitelj osporava pravilnost vrednovanja navedene otegotne okolnosti nisu osnovani.
6.1. Okolnosti koje sada okrivljenik navodi u žalbi, odnosno zdravstveno stanje, dugotrajno bolovanje, operativni zahvat koljena te tvrdnju da je predmetnu drogu posjedovao i koristio radi ublažavanja zdravstvenih tegoba, a koje okrivljenik nije ni dokumentirao, nisu od utjecaja na izrečenu novčanu kaznu po prvostupanjskom sudu. Pritom valja istaknuti da okrivljenik tijekom postupka nije učinio vjerojatnim da mu je predmetna droga bila propisana kao lijek, niti je za svoje tvrdnje da je istu koristio u terapijske svrhe priložio odgovarajuću medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je takav način liječenja odobren od strane nadležnog liječnika. Stoga se njegovi navodi o tome da mu kanabis pomaže u smanjenju bolova i anksioznosti svode isključivo na njegovu osobnu procjenu i subjektivno opravdavanje protupravnog postupanja, a ne na pravno relevantnu okolnost koja bi mogla dovesti do blažeg sankcioniranja.
7. Stoga, imajući na umu sve prethodno navedeno, kao i činjenicu da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje blaže novčane kazne.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13.27 do 663.61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad, lošeg imovnog stanja ili u obvezi uzdržavati još neku osobu pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Nada Horvatović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
