Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te sudaca Roberta Završkog i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DI, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog DI, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešinici od 20. svibnja 2024., broj: Pp-1869/2023-23, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog DI kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ZI je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešinici od 20. svibnja 2024., broj: Pp-1869/2023-23, okrivljeni ZI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okrivljenom GI izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju je uračunato vrijeme uhićenja od 8. srpnja 2023. do 9. srpnja 2023., kao dva dana zatvora, pa je okrivljenom na ime preostale izrečene novčane kazne ostalo naknaditi 180,36 eura, a koju novčanu kaznu je dužan naknaditi u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik iste dužan naknaditi kako je to određeno izrekom pobijane prvostupanjske presude.

2. Žalbu je podnio okrivljeni ZI po branitelju, odvjetniku Ivanu Vukoviću, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi kako smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je presuda utemeljena isključivo na temelju izvršenog uvida u Zapisnik o ispitivanju oštećene VI koja je ispitana pri PP Križevci, dok je oštećena na raspravi iskazivala kako je kritične zgode za vrijeme inkriminiranog događaja bila pod utjecajem alkohola, da se psihijatrijski liječi te da je policiju zvala nesvjesno te da je rekla da se ništa od toga ni ne sjeća. Isto tako, navodi kako je predmetni zapisnik nezakonit dokaz, i kao takav je trebao biti izdvojen iz spisa, jer je oštećena rekla da je svoj iskaz dala pod utjecajem alkohola te da ni sama ne zna što je rekla na zapisnik. Nadalje navodi kako je takav dokaz nezakonit i iz razloga što u tekstualnom dijelu zapisnika ne stoji izrijekom navedeno da bi oštećena kao svjedok bila upozorena na blagodat nesvjedočenja i da istu otklanja i da u istome nije navedeno svojstvo oštećenika ŠI u odnosu na okrivljenika (izvanbračna supruga), već je navedeno samo svjedok. Nadalje, okrivljenik navodi kako je sud propustio cijeniti i pravilno analizirati sve dokaze provedene tijekom postupka, već je utemeljio odluku na predmetnom zapisniku, a po mišljenju okrivljenika trebao je primijeniti načelo „in dubio pro reo“ i osloboditi okrivljenika krivnje. Okrivljenik nadalje u žalbi ističe povredu članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona navodeći da presuda nema razloga jer prvostupanjski sud ne obrazlaže razloge prihvaćanja iskaza oštećene pri PP Križevci, a s druge strane ne obrazlaže ni zašto ne prihvaća njezin iskaz dan pred sudom. Isto tako, smatra da je sud povrijedio i odredbu članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona iz razloga što je za vrijeme i termin kada je naslovni sud odredio raspravu branitelj okrivljenika imao otprije određeno više rasprava kod različitih sudova te je molio sud koji je provodio predmetni prekršajni postupak da se rasprava odgodi za drugi termin, što je uređujuća sutkinja odbila. Slijedom svega navedenog, okrivljenik smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj, kao i da je donio pogrešnu odluku o vrsti i mjeri prekršajne sankcije jer mu je izrekao sankciju za prekršaj za koji on nije kriv, a trebao je primjenom načela „in dubio pro reo“ osloboditi okrivljenika optužbe.

6. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika kako zapisnik o ispitivanju svjedokinje, oštećenice ŠI predstavlja nezakonit dokaz jer nije izrekom navedeno da bi oštećena bila propisno upozorena na blagodat ne svjedočenja te da ista blagodat otklanja jer nije navedeno svojstvo oštećenice u odnosu na okrivljenika, ovaj sud ističe kako takav žalbeni navod nije osnovan. Naime, iz predmetnog zapisnika razvidno je da je među podacima o odnosu s osumnjičenikom navedeno svojstvo te da zapisnik sadrži upozorenje da ista u skladu s člankom 285. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku nije dužna svjedočiti kao i označeno njeno odricanje od navednog prava i izjavu da želi svjedočiti. Pored navedenog, pod točkom 5. naznačeno je kako je svjedok u smislu članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku upozoren da će se iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. U tome smislu, svjedokinja, oštećena je valjano upozorena, a činjenica da u točci 1. upozorenja nije naznačeno svojstvo (a isto je prethodno naznačeno) ne dovodi do nezakonitosti predmetnog dokaza.

7. Nadalje, okrivljenik navodi kako je sud donio odluku na temelju iskaza danog pred policijskim službenicima, iako je okrivljena na raspravi iskazivala drugačije te je sama priznala da se psihijatrijski liječi i da je bila pod utjecajem alkohola, a da je policiju zvala nesvjesno, pa se takav zapisnik ne može koristiti kao dokaz u postupku. Ovaj sud smatra kako takva žalbena osnova također nije osnovana. Naime, iz zapisnika proizlazi da okrivljena vrlo detaljno opisuje dinamiku događaja, vrijeme, mjesto i izgovorene riječi. Naime, nije životno i logično da bi oštećena u takvom stanju u kakvom navodi s tolikom preciznošću davala svoj iskaz pred policijskim službenicima, a pored toga da postoji ikakva sumnja u takvo stanje okrivljene policijski bi službenici proveli njezino alkotestiranje radi procjene mogućnosti da oštećena uopće i da vjerodostojan iskaz. U tome smislu, prvostupanjski sud je pravilno poklonio vjeru iskazu danom pred policijskim službenicima s obzirom na kratak vremenski period od samog događaja do davanja iskaza, činjenicu da i u pojedinačnoj procijeni žrtve stoji kao naznačeno kako osjeća strah i uznemirenost, detaljno opisuje dinamiku događaja, dok njezin iskaz dan na raspravi temelji se na iznošenju detalja o vlastitom psihičkom zdravlju i alkoholiziranosti, a u dijelu u kojem je ispitana ističe kako se ničega ne sjeća, kakav iskaz je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao nevjerodostojan i usmjeren na otklanjanje prekršajne odgovornosti od okrivljenika.

8. Okrivljenik u žalbi ističe kako je sud u tijeku prvostupanjskog postupka povrijedio odredbu članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona jer za vrijeme i termin kada je sud odredio raspravu branitelj okrivljenika je imao otprije određeno više rasprava kod različitih sudova, te je u dva podneska molio sud da se ročište odgodi za drugi termin, što uređujuća sutkinja nije prihvatila. Iz stanja spisa razvidno je kako branitelj okrivljenika podneskom od 1. veljače 2024. godine opravdava svoj nedolazak na ročište od dana 1. veljače 2024. zbog većeg broja drugih rasprava isti dan, dakle unatoč činjenici da je isti zasigurno i prije znao da ima zakazane rasprave, o tome obavještava sud isti dan kada je rasprava pred ovim sudom određena, a sud uslijed činjenice da na ročište nisu pristupili okrivljenik, branitelj, ovlašteni tužitelj i oštećena, raspravu odgađa i zakazuje istu za 13. ožujka 2024. Nadalje, branitelj ponovno dana 21. veljače 2024., iz istog razloga opravdava nedolazak na ročište od dana 13. ožujka 2024., isto se odgađa jer ponovno nitko od sudionika ne dolazi i zakazuje ročište za 15. svibnja 2024. za koje branitelj okrivljenika ponovno iz istog razloga traži odgodu. Na predmetnom ročištu je okrivljenik izjavio kako će obranu iznijeti bez nazočnosti odvjetnika te iznosi svoju obranu i potpisuje zapisnik. U tome smislu, ovaj sud ističe kako nije došlo do povrede na koje se sada okrivljenik neosnovano poziva u žalbi.

9. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna je i više nego primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenika, protupravnoj količini i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, uz kaznu zatvora do 90 dana, zakonom propisana i novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura, pa izrečena novčana kazna 260,00 eura predstavlja prije svega blažu vrstu kazne, a osim toga poseban zakonski minimum. U tome smislu, prvostupanjski sud je pravilno cijenio okrivljenikovu neosuđivanost i u tome smislu izrekao navedenu novčanu kaznu koja je po mišljenju ovoga suda pravilno odmjerena uzevši u obzir kriminalnu količinu, ali i utvrđene olakotne okolnosti.

9.1. Stoga, nije osnovana ni žalba zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13.27 do 663.61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja okrivljenika i tužitelja.