Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6761/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te sudaca Roberta Završkog i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PM, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.), odlučujući o žalbi okr. PM, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 13. lipnja 2024., broj Pp-1107/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. PM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. PM je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset eura) u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 13. lipnja 2024., broj Pp-1107/2023-9, proglašena je krivom okr. PM da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 70,00 eura, u koju je na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja 20. travnja 2023., kao jedan dan zatvora, odnosno 39,82 eura, pa okrivljenici preostaje na ime izrečene novčane kazne naknaditi 30,18 eura.
1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okr. PM obvezna naknaditi 15,00 eura.
2. Protiv navedene presude, žalbu je osobno podnijela okr. PM, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenica u žalbi u bitnome navodi kako nije istina da je počinila prekršaj te da se ne smatra krivom. Ističe da je opsovala osobu koja joj je pozvala policiju riječima „Onaj tko vam je to dojavio jebo mu pas mater“, a ne policijske službenike. U ostalom dijelu žalbe okrivljenica opisuje dinamiku događaja koja je prethodila počinjenju iz vlastite perspektive (nije puštala glasno glazbu, u stanu nije bilo vike, iznosi razloge zašto nije odmah otvorila vrata i slično), a pored toga iznosi detalje ponašanja policijskih službenika prema njoj u stanu (kako ju je policijska službenica gurnula uslijed čega je udarila glavom u zid, a drugi policijski službenik ju je primio za ruke i grubo povukao), a prije njezina izlaska iz stana i spornog događaja na koji se odnosi optužni prijedlog. Navodi kako je, uslijed takvih ozljeda zatražila i medicinsku pomoć.
6. U odnosu na žalbeni navod okrivljenice kako riječi nije uputila policijskim službenicima, već osobi koja je zatražila policijsku intervenciju, ovaj sud smatra da je takav žalbeni navod neosnovan. Navedeno iz razloga što je iz provedenog prvostupanjskog postupka, a osobito iskaza oba policijska službenika koji su postupali u konkretnom događaju, razvidno da takav iskaz okrivljenice nije osnovan, već usmjeren na otklanjanje prekršajne odgovornosti. Naime, pravilno prvostupanjski sud postupa kada poklanja vjeru saslušanim policijskim službenicima, čiji su iskazi logični i uvjerljivi te međusobno sukladni odnosno nepristrani, a pored toga u skladu su sa službenom bilješkom o postupanju od 20. travnja 2023. S druge strane, okrivljenica svoje navode ničime ne podupire, pa tako i one o navedenoj primjeni sile od strane policijskih službenika i navod o zatraženoj medicinskoj pomoći (o čemu ne prilaže dokumentaciju), a isto tako, ni svjedok DM nema neposrednih saznanja o inkrimiranom događaju. Ostale navode okrivljenice, koji se odnose na dinamiku koja je prethodila samom događaju (razlozi odgode puštanja policijskih službenika u stan, glazba, buka i ostalo) ovaj sud nije razmatrao jer se u prvom redu ne odnose na sam sporni događaj koji se dogodio po izlasku iz stana i zaustavljanju okrivljenice od strane policijskih službenika ispred stambene zgrade, a isto tako ne utječu na činjenično stanje, koje je po mišljenju ovoga suda pravilno i potpuno utvrđeno.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenice zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
8. Iako iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenica prekršajno kažnjavana u odnosu na navedeni prekršaj nastupila je rehabilitacija, pa ovaj sud nije tu činjenicu uzimao u obzir. Za prekršaj za koji je okrivljena proglašena krivom propisana je novčana kazna 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, a iz činjeničnog opisa prekršaja za koji je okrivljenica proglašena krivom razvidno da je okrivljenica u počinjenju prekršaja pokazala izrazitu grubost i omalovažavanje policijskih službenika u vezi s vršenjem njihove službe, pa tako ovaj sud smatra kako je izrečena novčana kazna po prvostupanjskom sudu primjerena počinjenom prekršaju te je otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila toliko lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje i/ili uzdržavanje osoba koje je ona dužna uzdržavati.
10. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Nada Horvatović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
