REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3781/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Nade Horvatović, predsjednice vijeća te sudaca Roberta Završkog i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČF, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 47/90., 55/91., 29/94., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2024., broj: 8. Pp-7256/2023, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ČF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okr. ČF je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2024., broj: 8. Pp-7256/2023, okr. ČF proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 80,00 eura, koju je dužna platiti u roku 1 mjesec po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

2. Istom presudom, okrivljenica je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 100,00 eura.

3. Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica osobno, s prijedlogom da se ista usvoji.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenica u žalbi ističe kako je navod obrazloženja pobijane presude kako ista očigledno izbjegava pristupiti Sudu pa joj je poziv za ročište 27. ožujka 2024. upućen i putem Hrvatske pošte, koji je ponovno vraćen s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, ali i putem e-oglasne ploče, no uredno pozvana okrivljenica nije se pozivu odazvala niti je svoj nedolazak opravdala, neistinit i potpuno pogrešno interpretiran. Uz to navodi kako smatra da nema razloga navraćati više puta u policijsku postaju, što proizlazi iz iskaza svjedoka i kako je takav navod iskonstruiran i neistinit, a svjedoka, policijskog službenika ne poznaje. Uz žalbu prilaže novinske članke o uhićenjima zbog sumnje na počinjenja određenih kaznenih djela neimenovanih osoba.

7. Time, iako to izrijekom u žalbi nije navedeno, okrivljenica očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8. Međutim, suprotno tvrdnjama u žalbi, prema podacima u spisu proizlazi da je, za glavnu raspravu zakazanu za 27. ožujka 2024., pravilno i zakonito, na temelju čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici izvršena uredna dostava poziva putem oglasne ploče.

9. Naime, okrivljenica je na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 6 spisa), kao svoju adresu stanovanja navela: [adresa] te je, u okviru obavijesti VII. policijske postaje Zagreb od 26. ožujka 2023. poučena da je dužna do pravomoćnog završetka postupka obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, jer će joj se, ako tako ne postupi ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka.

10. Dakle, okrivljenica je znala da će se protiv nje podići optužni prijedlog te je bila upoznata sa svojim temeljnim pravima i obavezama, između ostalog i da je do pravomoćnog završetka postupka dužna obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, kao i da ne smije izbjegavati dostavu, jer će joj se u protivnom sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, te da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njenoj odsutnosti.

11. U takvoj procesnoj situaciji, kada okrivljenica nesporno ima saznanje da se protiv nje vodi prekršajni postupak i kada joj se, u ponovljenom postupku, nije mogao uručiti poziv za glavnu raspravu, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da navedene okolnosti upućuju da okrivljenica očito izbjegava primitak poziva i dostavu poziva za glavnu raspravu zakazanu za 27. ožujka 2024., izvršio putem oglasne ploče.

Člankom 145. st. 5., rečenica prva, Prekršajnog zakona propisano je:

„(5) Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (čl. . 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom.“.

12. Slijedom citirane zakonske odredbe, u slučaju postojanja okolnosti koje upućuju da okrivljenik, koji ima saznanja da je protiv njega u tijeku prekršajni postupak, očito izbjegava primitak poziva, kao što je to u konkretnom slučaju, poziv treba istaknuti na oglasnu ploču i protekom osmog dana od dana stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva se smatra urednom, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud raspravu 28. studenog 2024. godine odgodio uslijed molbe za odgodu ročišta okrivljenice uslijed bolesti, nakon navedenog sud je zakazao ročište za 31. siječnja 2024. te joj pokušao dostaviti poziv dana 8. siječnja i 18. siječnja 2024. koji su se pozivi vratili s naznakom „obavješten nije podigao pošiljku“ pa je odgođena i rasprava od dana 31. siječnja 2024., te je sud zakazao raspravu za 27. ožujka 2024. gdje na zapisnik konstatira kako nije nazočna okrivljenica za koju je dostava poziva putem Hrvatske pošte vraćena s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, nakon čega je dostava poziva izvršena putem oglasne ploče. Slijedom navedenog, u ovom prekršajnom postupku je dostava poziva okrivljenici uredno izvršena i prvostupanjski sud je osnovano, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, proveo postupak bez njezine prisutnosti, pravilno zaključivši da ispitivanje okrivljenice nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

13. U odnosu na ostale navode okrivljenice, koji se odnose na činjenicu da ne poznaje policijskog službenika i da nema razloga navraćati u policijsku postaju, ovaj sud ističe kako poznavanje policijskog službenika nije relevantno za ostvarenje bića ovoga prekršaja, a s druge strane navod kako nema razloga navraćati u policijsku postaju, osobito uz druge izvedene dokaze (saslušanje policijskog službenika, izvješće o počinjenom prekršaju, i DVD snimka koji potvrđuju njegov iskaz i počinjenje prekršaja od strane okrivljenice) upućuje na to da je isti iskonstruiran radi otklanjanja prekršajnopravne odgovornosti, dok novinski članci koje okrivljenica prilaže ničime ne dovode u pitanje njezinu odgovornost za predmetni prekršaj i u konkretnom slučaju nisu relevantni niti dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenice zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počiniteljicu. Stoga, cijeneći da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje izrečene kazne, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna, primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove presudu preinačavati u tom dijelu.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenica bila nesposobna za rad, ni da bi bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 500,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

16. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

PF, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.