U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Drage Klasnića, kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Nediljka Bobana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PK, kojeg brani Barbara Glavaš Štefanac, odvjetnica u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 59. stavak 1. i 5., čanka 199. stavak 2. i 7., članka 216. stavak 1. i 3., članka 286. stavak 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) i članka 65. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), rješavajući o žalbi okrivljenika PK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-5363/2022-5 od 3. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 13. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljenika PK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni te se izriče da je okrivljenik PK radnjama za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim u točkama 4./ i 5./ izreke pobijane presude, počinio samo prekršaj iz članka 286. stavak 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu se na temelju istog zakonskog propisa prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
II. Odbija se žalba okrivljenika PK kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se pobijana presuda na način da se prihvaća od strane prvostupanjskog suda utvrđena novčana kazna za prekršaj pod točkom 1/ u iznosu od 390,00 eura, za prekršaj pod točkom 2/ u iznosu od 660,00 eura i za prekršaj pod točkom 3/ u iznosu od 660,00 eura, te mu se na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.030,00 (tritisućetrideset) eura, koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne smatrati će se da je kazna u cjelini plaćena.
IV. Na temelju članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik PK dužan je platiti trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik PK proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 4.350,00 (četiritisućetristopedeset) eura, zbog djela prekršaja članka 59. stavak 1. i 5., čanka 199. stavak 2. i 7., članka 216. stavak 1. i 3., članka 286. stavak 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 65. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanih u izreci. U odnosu na prekršaj iz članka 238. stavak 1. i 7. istog propisa je oslobođe od optužbe.
2. Pobijanom presudom okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni. U žalbi navodi da je izrečena novčana kazna prestroga i odmjerena u previsokom iznosu s obzirom na njegova primanja, odnosno činjenicu da nije zaposlen. Smatra da je prvostupanjski sud, unatoč činjenici da je ranije prekršajno kažnjavan, trebao primijeniti odredbe Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne jer bi se i blažom kaznom postigla svrha kažnjavanja.
5. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati te pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo time što je radnju okrivljenika opisanu u točki 5. izreke pobijane presude pravno ocijenio kao samostalno djelo prekršaja te okrivljenika proglasio krivim i za prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3.Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za prekršaj iz članka 286. stavak 13. istog propisa, umjesto samo za prekršaj iz članka 286. stavak 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, radnja okrivljenika činjenično opisana u točki 4. izreke pobijane presude (upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje) ne predstavlja samostalan prekršaj u prometnoj situaciji kada vozač upravlja motornim vozilom jer mu je rješenjem utvrđeno da zbog prikupljenih 15 negativnih bodova dvije godine ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, jer je smisao oba prekršaja isti. Kako se, dakle, radi o prividnom stjecaju prekršaja, to nije bilo mjesta primjeni odredaba o realnom stjecaju dva prekršaja, već je primjenom načela konsumpcije okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz članka 286. stavak 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7. Slijedom navedenog, ovaj sud je postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude. Druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.
8. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u iznosu zakonom propisanog minimuma u odnosu na svaki pojedini prekršaj i pri tome sud nije našao naročito olakotne okolnosti koje bi dovele da primjene članka 37. Prekršajnog zakona. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenih djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, kao i činjenici da je okrivljenik ranije višestruko kažnjavan, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje novčane kazne tim više što je kod odmjeravanja kazne prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti koje okrivljenik u žalbi ističe.
9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.
10. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. kolovoza 2026.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Sanja Klauda v.r.
Drago Klasnić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
