REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-735/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Kralja Tomislava 20, OIB: 81184470570, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica iz Zagreba, protiv 1. tuženika ĆFV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Jurlina, odvjetnik u Šibeniku i 2. tuženika ĆF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Boljat, odvjetnik u Šibeniku, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-129/2024 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-129/2024 od 16. prosinca 2024. u točki 1.I. izreke u odnosu na zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 9.954,21 EUR od 31. ožujka 2023. do 2. veljače 2024.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-129/2024 od 16. prosinca 2024. u preostalom dijelu i sudi:

1. Nalaže se prvotuženici ĆFV i drugotuženiku ĆF da tužitelju TERRA JASKA d.o.o. solidarno isplate iznos od 9.954,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se prvotuženici ĆFV i drugotuženiku ĆF solidarno naknaditi tužitelju TERRA JASKA d.o.o. trošak ovoga postupka u iznosu od 1.427,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom presuđeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

„I. Nalaže se I. tuženoj ĆFV odvjetnici u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom ĆF odvjetniku u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB: 81184470570, na ime povrata stečenog bez osnove, solidarno isplate iznos od 9.954,21 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 31.03.2023.g. pa do isplate, i to dana 31.03.2023.g. pa do dana 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženoj ĆFV odvjetnici u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom ĆF odvjetniku u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB: 81184470570, solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura i to tuženiku ad 1. ĆFV iznos od 500,00 eura, a tuženiku ad 2. ĆF iznos od 500,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je odredbama čl. 1111. do 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 144/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pregledom presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj P-237/2015, presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj P-97/2022, od 17. listopada 2022. i rješenje o ispravku od 20. listopada 2022., uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5181/2022-2, od 17. siječnja 2023., uvid u Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2189/2023-2 od 19. srpnja 2023. te rješenja poslovni broj Revd 2189/23-5 od 12. listopada 2023., uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1106/2024-2 od 26. ožujka 2024., razvidno je da se pred ovim sudom vodio spor između tužitelja TERRA JASKA d.o.o. protiv KF u kojem su postupku KF zastupali odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ĆF i ĆFV, ovdje tuženici. Dana 23. veljače 2023. temeljem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-97/22 tužitelj je navedenim odvjetnicima po nalogu KF isplatio troškove parničnog postupka u iznosu od 9.954,21 EUR. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1073/23-2 od 19. prosinca 2023. ukinuta je presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom, poslovni broj Pž-1106/2024-2 od 26. ožujka 2024. odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj P-97/2022, od 17. listopada 2022., ispravljenu rješenjem od 20. listopada 2022. te naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 6.864,04 EUR. Nadalje, uvidom u e-mail korespondenciju, potvrdu o uplati od 30. ožujka 2023., e-mail korespondenciju od 25. travnja 2024., Račun ZOU ĆF br. 13/1/1 od 29. ožujka 2023., jasno proizlazi da je KF kojeg su ovdje tuženici zastupali u predmetu poslovni broj P-97/2022 dao im nalog da zatraže od tužitelja da se izvrši isplata punomoćnicima na račun troškova postupka koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj P-97/2022. Imajući u vidu da je tužitelj TERRA JASKA d.o.o. isplatio tuženicima, kao odvjetnicima iz predmeta poslovni broj P-97/2022 troškove parničnog postupka po nalogu KF , stranke koje su ovdje tuženici zastupale u predmetu poslovni broj P -97/2022, proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu temeljem ugovora o zastupanju kojeg je KF imao s tuženicima u ovom postupku a time nije otpala osnova temeljem koje je izvršeno plaćanje ovdje tuženiku. Naime, između tužitelja i tuženika nije nastao obveznopravni odnos kao između primatelja upute i upućenika, jer je kod upute potrebna izjava volje o pristanku sudjelovanja u konkretnom upućivanju, ne samo od uputitelja i upućenika već i od primatelja upute a to bi u konkretnom slučaju bio tuženik a u odnosu na kojeg proizlazi da nije dao izjavu volje o pristanku o upućivanju. Imajući u vidu naprijed navedeno da je tužitelj izvršio isplatu utuženog iznosa kao punomoćnicima u predmetu poslovni broj P-97/2022 a u kojem predmetu su tuženici bili punomoćnici DF koji je bio stranka u postupku odnosno tužitelj i po čijem nalogu je TERRA JASKA d.o.o. ovdje tužitelj izvršio isplatu tuženicima a po osnovi zastupanja u tom predmetu, jasno je da navedeni pravni osnov po kojem je izvršena isplata nije otpao, pa bi tužitelj, bio ovlašten, po ocjeni suda potraživati utuženi iznos od KF a ne od tuženika.

3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ulazio u pitanje zastupanja tuženika - u pravni odnos tuženika i KF – što uopće nije predmet ovoga konkretnog postupka. Dakle, polazeći od pogrešnog utvrđenja da bi tužitelj tuženicima utuženi iznos isplatio po nalogu KF, jer to ne samo da nije istina, nego niti nema veze s konkretnim predmetom, vodeći se pogrešnim navodima tuženika koji tužitelju izbjegavaju vratiti ono što su temeljem osnove koja je kasnije otpala stekli, zaključio je da bi stoga tužitelj bio ovlašten isti iznos potraživati isključivo od KF, a ne od tuženika kao njegovih odvjetnika, iako niti iz jednog dokaza priležećeg spisu ne proizlazi da bi postojao ikakav nalog KF prema tužitelju, da postoji, tada bi tužitelj izvršio uplatu na račun KF a ne tuženika. Tužitelj je na zahtjev upravo prvotužene koja je zatražila uplatu na račun zajedničkog odvjetničkog ureda, izvršio spornu uplatu i to za korist računa Zajedničkog odvjetničkog ureda ĆF i ĆFV, slijedom čega je jasno kako su upravo tuženici ti koji su stekli sporni novčani iznos po osnovi koja je kasnije otpala. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je propustio cijeniti odlučne činjenice iz kojih nedvojbeno proizlazi osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, i to: tužitelj je 30. ožujka 2023., temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5181/2022-2, od 17. siječnja 2023., po zahtjevu prvotužene isplatio na račun Zajedničkog odvjetničkog ureda tuženika iznos od 9.954,21 EUR, presuda temeljem koje je isplaćen navedeni iznos ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 1073/2023 -2 od 19. prosinca 2023., tužitelju se nije obratio KF sa zahtjevom da mu se isplate troškovi navedenog parničnog postupka na njegov račun niti je KF dao ikakav nalog tužitelju da na račun tuženika isplati navedeni iznos, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, niti je prvotužena dostavila tužitelju ikakav podatak o tome da bi svojoj stranci izdala račun jer to s tužiteljem nema nikakve veze, tužitelj ne ulazi u odnos zastupanja tuženika i KF, predmetnom uplatom je na strani tuženika došlo do povećanja imovine, a na strani tužitelja do smanjenja imovine. Dakle, kako je tužitelj dokazao da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke stjecanja bez osnove, jasno je kako je prvostupanjski sud trebao usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev te naložiti tuženicima da tužitelju vrate ono što su stekli bez valjane pravne osnove, jer je osnova temeljem koje je tužitelj izvršio uplatu tuženicima - kasnije otpala. Prvostupanjski sud ocjenjujući priložene dokaze, navodi „uvidom u e-mail korespondenciju, uvid u potvrdu o uplati od dana 30.03.2023.g., uvid u e-mail korespondenciju od 25.04.2024.g., Račun ZOU ĆF br. 13/1/1 od dana 29. ožujka 2023.g. jasno proizlazi da je KF kojeg su ovdje tuženici zastupali u predmetu pod posl.br. P.97/2022 dao nalog istima da zatraže od tužitelja da se izvrši isplata punomoćnicima na račun troškova postupka koji se vodio pred ovim sudom pod posl.br. P-97/2022“, iako iz navedene e-mail korespondencije ne proizlazi da bi postojao ikakav nalog KF, štoviše prvotužena se obratila punomoćnici tužitelja sa zahtjevom za isplatom parničnih troškova e-mailom od 23. veljače 2023., dok su tuženici račun svojoj stranci KF izdali tek 29. ožujka 2023., pa nema govora o tome da bi prvo i drugotuženicima njihova stranka dala nalog da navedeni račun naplate od tužitelja. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 603,78 EUR.

4. Tuženici u odgovoru na žalbu predlažu odbiti je kao neosnovanu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat stečenog bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama, jer je osnova na temelju koje su tuženici primili utuženi iznos od 9.954,21 EUR, presuda ovoga suda poslovni broj Pž-5181/2022 od 17. siječnja 2023., kasnije otpala, donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1073/2023 od 19. prosinca 2023. kojim je ukinuta ta presuda.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, te nije niti tijekom ovoga postupka bilo sporno između stranaka, da:

- je ovaj sud, presudom poslovni broj Pž-5181/2022 od 17. siječnja 2023., preinačio prvostupanjsku presudu (u tom postupku) poslovni broj P-97/2022 od 17. listopada 2022. i naložio tamo i ovdje tužitelju da naknadi tamo tuženiku KF, kojega su u tom postupku, kao odvjetnici, zastupali ovdje tuženici, ovdje utuženi iznos od 9.954,21 EUR na ime naknade troška toga postupka,

- je prvotuženica, najprije elektroničkom porukom od 23. veljače 2023., a zatim i elektroničkom porukom od 29. ožujka 2023., zatražila od tamo i ovdje punomoćnice tamo i ovdje tužitelja, da tamo i ovdje tužitelj isplati navedeni iznos od 9.954,21 EUR na račun Zajedničkog odvjetničkog ureda ovdje tuženika,

- su tuženici istoga dana, 29. ožujka 2023. izdali tamo tuženiku KF račun (naslovljen na njihov Zajednički odvjetnički ured) za zastupanje u predmetu poslovni broj P-97/2022 na iznos od 9.954,13 EUR,

- je tužitelj 30. ožujka 2023. isplatio traženi iznos od 9.954,21 EUR na račun

Zajedničkog odvjetničkog ureda ovdje tuženika,

- je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1073/2023 od 19. prosinca 2023. ukinuta presuda ovoga suda poslovni broj Pž-5181/2022 od 17. siječnja 2023., te da su tuženici zaprimili to rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2. veljače 2024. (to proizlazi i iz aplikacije e-Spis),

- je ovaj sud, presudom poslovni broj Pž-1106/2024 od 26. ožujka 2024., odbio kao neosnovanu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu poslovni broj P-97/2022 od 17. listopada 2022. (kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u tom postupku), te naložio tamo tuženiku da naknadi tamo i ovdje tužitelju trošak toga postupka.

9. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da iz spisa ne proizlazi da je KF dao nalog tuženicima da zatraže od tužitelja isplatu ovdje utuženog iznosa, kako to netočno u obrazloženju pobijane presude navodi prvostupanjski sud, i to na njihov račun. Navedeno, međutim, nije odlučno za konačan ishod ovoga spora.

10. No, nepravilno je i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda „da je tužitelj izvršio isplatu temeljem ugovora o zastupanju kojeg je KF imao s tuženicima u tom postupku pa da time nije otpala osnova temeljem koje je izvršeno plaćanje ovdje tuženicima“. S tim u vezi osnovano žalitelj navodi da on nema veze s pravnim odnosom zastupanja između KF i tuženika, te da je predmetnom uplatom (na račun Zajedničkog odvjetničkog ureda tuženika) došlo do umanjenja imovine na strani tužitelja i (ujedno) do povećanja imovine na strani tuženika.

11. Naime, pogrešno prvostupanjski sud smatra da bi samo ugovor o zastupanju sa KF bio osnova na temelju koje su tuženici stekli ovdje utuženi iznos, i to iz razloga jer su oni taj iznos stekli i na temelju presude ovoga suda poslovni broj Pž-5181/2022 od 17. siječnja 2023. odnosno iz imovine koju su naplatili na temelju te presude. S tim u vezi se prvotuženica u elektroničkim porukama kojima je zahtijevala od tužitelja (putem njegove punomoćnice) isplatu ovdje utuženog iznosa (na račun Zajedničkog odvjetničkog ureda tuženika) pozvala upravo na tu presudu, tužitelj je platio utuženi iznos na temelju te presude i tuženici su naplatili ovdje utuženi iznos iz iznosa naplaćenog na temelju te presude. Ugovor o zastupanju i račun od 29. ožujka 2023. su samo mogli predstavljati slijed prema tuženicima u naplati tog iznosa, te posredni dokaz da su ga naplatili za svoj račun. Ako su tuženici naknadno prenijeli naplaćeni iznos KF, to su tijekom ovoga postupka trebali dokazati, a što nisu učinili.

12. Pritom se tuženici tijekom ovoga postupka neosnovano pozivaju na dvije priložene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer se u tim odlukama ne radi o podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama.

13. Naime, jedna od tih odluka je utemeljena na odredbi čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a koja glasi: „Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći: 3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;“.

14. Tuženici u konkretnom slučaju nisu primili dosuđene troškove u smislu citirane zakonske odredbe za račun KF, nego su ih primili za svoj račun, što potvrđuje i činjenica da su dan prije primljene uplate KF izdali račun upravo na iznos dosuđenih mu troškova (koji je, usput, obuhvaćao i troškove sudskih pristojbi). Dakle, ovdje utuženi iznos je već tada i, svakako, do 3. veljače 2024. (od kada je tužitelju ovom presudom dosuđena zatezna kamata), prešao iz imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne u imovinu KF.

15. S druge strane, posve je neosnovano pozivanje prvostupanjskog suda na ugovor o uputi (asignaciji, na koji se poziva druga odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske) odnosno na izostanak „potrebne izjave volje tuženika kao primatelja upute“ u konkretnom slučaju u kojemu je upravo prvotuženica inicirala predmetnu uplatu.

16. Dakle, tuženici su primili ovdje utuženi iznos od tužitelja (za svoj račun) na temelju osnove (prema tužitelju) koja je kasnije otpala, pa su, primjenom čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a u vezi s čl. 26. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 18/11, 126/21 i 98/25), solidarno dužni vratiti mu taj iznos.

17. Tužitelj, na temelju čl. 1115. ZOO-a, ima pravo na zateznu kamatu od 3. veljače 2024. jer su tuženici tada postali nepošteni, nakon što su zaprimili rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1073/2023 od 19. prosinca 2023.

18. Zato je ovaj sud, na temelju čl. 368. st. 2. i čl. 373. ZPP -a, odlučio kao pod točkama I. i II.1. izreke.

19. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu da je tužitelj, u odnosu na odluku o glavnoj stvari, u cijelosti uspio u ovom sporu.

20. Tužitelju, na temelju čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 161. st. 3. ZPP -a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih troškova postupka: sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i 54. OT), sastava podneska od 21. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i 54. OT), zastupanja na ročištu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i 54. OT), sastava žalbe protiv presude u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 10. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i 54. OT), te sudskih pristojbi na tužbu u plaćenom iznosu od 73,00 EUR (Tbr. 1. st. 1. Tarife), presudu u plaćenom iznosu od 145,99 EUR (Tbr. 2. st. 1. Tarife) i žalbu protiv presude u plaćenom iznosu od 145,99 EUR (Tbr. 3. st. 1. Tarife), što daje iznos od 1.427,48 EUR.

Zagreb, 12. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac