REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3033/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VR, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za trgovinu „[obrt]“ iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu, Nova Ves 3, protiv 1. tuženika CASSA DI RISPARMIO DELLA REPUBBLICA DI SAN MARINO S.p.a., OIB 49100696810, San Marino, Piazzeta del Titano 2, 2. tuženika BANKA KOVANICA d.d., OIB 33039197637, Varaždin, Petra Preradovića 29, oba zastupana po punomoćnici Dori Horvatović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, i 3. tuženika TIM 90 d.d. „u stečaju“, OIB 63062784520, Poreč, Vukovarska 19, koga zastupa punomoćnica Danijela Kuna, odvjetnica iz Osijeka, Dragutina Neumana 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbama prvo, drugo i treće tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-333/2022-116 od 10. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P -333/2022-116 od 10. travnja 2026. u točki I. izreke, bez potrebe vraćanja na ponovno suđenje.

II. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P -333/2022-116 od 10. travnja 2026. u točkama II. i III. izreke i u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-333/2022-116 od 10. travnja 2026. u točki II. izreke i u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

IV. O zahtjevima tuženika za naknadu troška drugostupanjskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci Trgovački sud u Pazinu pod točkom I. izreke usvojio tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011. te rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1692/2011 od 20. srpnja 2011., a koja ovrha se provodi na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo, Zemljišnoknjižni odjel Poreč i to 303/3831 suvlasničkog dijela nekretnine, k. č. br. [katastarska čestica], a koja u naravi predstavlja poslovnu građevinu do određenog stupnja dovršenosti (nedefinirane namjene) i trafostanica površine 3323 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to 5. suvlasnički dio (E -5) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa poslovnim prostorom u dijelu prizemlja i prvog kata površine 303 m2, u planu posebnih dijelova označenih sa S5.“. Pod točkom II. izreke naloženo je prvotuženiku CASSA DI RISPARMIO DELLA REPUBBLICA DI SAN MARINO S.p.a., OIB: 49100696810, San Marino, Piazzeta del Titano 2, i drugotuženiku BANKA KOVANICA d.d., OIB: 33039197637, Varaždin, Petra Preradovića 29 isplatiti tužitelju VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta za trgovinu „[obrt]“ iz [adresa], iznos od 311.123,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. prosinca 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od petnaest dana. Pod točkom III. izreke naloženo je trećetuženiku TIM 90 d.d. „u stečaju“, OIB: 63062784520, Osijek, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 4, isplatiti tužitelju VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta za trgovinu „[obrt]“ iz [adresa], iznos od 171.876,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. studenoga 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od petnaest dana.

1.2. Rješenjem pod točkom I. izreke nije dopuštena preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 22. rujna 2025. kojim zahtjev za isplatu povećava za dodatni iznos od 59.030,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime izgubljene dobiti. Pod točkom II. izreke naloženo je prvotuženiku CASSA DI RISPARMIO DELLA REPUBBLICA DI SAN MARINO S.p.a., OIB: 49100696810, San Marino, Piazzeta del Titano 2, i drugotuženiku BANKA KOVANICA d.d., OIB: 33039197637, Varaždin, Petra Preradovića 29, naknaditi tužitelju VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta za trgovinu „[obrt]“ iz [adresa], troškove postupka u iznosu od 113.819,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od petnaest dana. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta za trgovinu „[obrt]“ iz [adresa], da mu prvotuženik CASSA DI RISPARMIO DELLA REPUBBLICA DI SAN MARINO S.p.a., OIB: 49100696810, San Marino, Piazzeta del Titano 2, i drugotuženik BANKA KOVANICA d.d., OIB: 33039197637, Varaždin, Petra Preradovića 29, naknade troškove postupka u iznosu od 49.917,24 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Presudu i rješenje je donio primjenom čl. 56. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12; dalje: OZ/11), čl. 73. i 74. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12; dalje: OZ/12), čl. 59. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje: OZ), čl. 60. OZ-a, čl. 108. OZ-a, čl. 110. OZ-a, čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), čl. 9. ZPP -a, čl. 10. ZPP-a, čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10; dalje: ZV/10), čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZV/14), čl. 18. st. 5. ZV/14, čl. 122. ZV/14, čl. 43. st. 2., čl. 44. st. 2., čl. 44. st. 1., čl. 52. do 53., čl. 54. st. 1.a i čl. 54. st. 1.b Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13; dalje: ZZK), čl. 6. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), čl. 8. ZOO -a, čl. 41. ZOO-a, čl. 1045. ZOO-a, čl. 1046. ZOO-a, čl. 1086. ZOO-a, čl. 1107. ZOO-a, čl. 1111. ZOO-a i čl. 1115. ZOO-a.

2.1. O troškovima parničnog postupka odluku je sud donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a i čl. 164. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18, 51/23; dalje: ZSP).

3. Protiv točaka I. i II. izreke prvostupanjske presude i protiv točke II. izreke rješenja žalbu su podnijeli prvo i drugo tuženik. Trećetuženik žalbom pobija samo točku III. izreke presude. Sva tri tuženika presudu pobijaju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Prvo i drugo tuženik u žalbi u bitnom navode kako je sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je tužitelj konačnom preinakom tužbe, koju je sud dopustio, postavio tužbeni zahtjev koji glasi samo na isplatu, a ne i na proglašenje ovrhe nedopuštenom. Osim toga, sud je odlučivao o predmijevanom vlasništvu, unatoč tome što tužitelj (u odnosu na trećetuženika) nije postavio inicijalni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, a to je bio dužan učiniti sukladno čl. 60. st. 4. OZ -a („U parnici iz stavka 1. ovoga članka treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od stranaka osporava.“). Samim time što tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u njegovu korist, ne može doći do primjene čl. 56. st. 1. OZ-a („Ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. st. 1. provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.“). Sud detaljno obrazlaže pretpostavke za naknadu deliktne, izvanugovorne štete, i to samo na strani tuženika pri čemu se uopće niti jednom riječju ne osvrće na radnje tužitelja koje su dovele do pokrenute ovrhe i prodaje nekretnine. Ne osvrće se uopće niti na radnje trećetuženika koji je zajedno sa tužiteljem stranka ugovornog odnosa kupoprodaje predmetne nekretnine i koji je unatoč obvezama koje su preuzeli iz tog pravnog posla i nadalje pristao ostati upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama. Uzrok gubitka nekretnine na strani tužitelja nije postupanje tuženika, već samog tužitelja, tijek ovršnog postupka, radnje suda i postupanje trećih osoba (kupca) i trećetužen ika. Ne postoji uzročna veza između postupanja tuženika i nastale štete, jer je više nego očito da je tužiteljeva pasivnost prvenstveni povod nastanku bilo kakve štete. Besmisleno je tvrditi da su tuženici zlouporabili svoja procesna ovlaštenja u situaciji u kojoj im se nitko godinama nije usprotivio u pogledu pokrenute ovrhe te naknadno upisanih prisilnih založnih prava. Sud je utvrdio vrijednost nekretnine prema vještačenju u vrijeme presuđenja (483.000,00 EUR), dok je odredio zakonske zatezne kamate od dana 28. prosinca 2021. To je potpuno nelogično i pogrešno jer je sud mogao, sve i kada bi tužbeni zahtjev bio osnovan, dosuditi jedino razliku do iznosa procijenjene vrijednosti nekretnine na taj dan (28. prosinca 2021. koja iznosi 341.000,00 EUR umanjeno za 171.876,04 EUR, dakle 169.123,96 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 28. prosinca 2021. Ako je tada izgubio vlasništvo nad nekretninom čiji je bio vlasnik (koje vlasništvo tuženici osporavaju), onda je mjerodavna vrijednost nekretnine na taj dan i ona se treba umanjiti za iznos kupovnine, a zakonske zatezne kamate mogu teći na taj iznos od toga dana (28. prosinca 2021.). Nekretnina nije prodana na dan izrade nalaza i mišljenja, prodana je na dan 21. prosinca 2021., a tada nije vrijedila EUR 483.000,00, već 341.000,00 EUR. Tužitelj je nekretninu izgubio pravomoćnošću rješenja o dosudi, no sud pri tome utvrđuje da je kupovnina položena u cijelosti 28. prosinca 2021., za koji dan uzima da je tužitelju nastala šteta. Pobijajući odluku o glavnoj stvari, tuženici pobijaju i odluku o troškovima postupka, budući da troškovi postupka ovise o uspjehu stranaka u sporu. Traže trošak žalbe u iznosu od 13.850,72 EUR.

3.2. Trećetuženik u žalbi u bitnom navodi kako je iz sadržaja obrazloženja pobijane presude razvidno da sud smatra da je trećetuženik temeljem pravne osnove koja je kasnije otpala stekao iznos od 171.876,04 EUR pa mu je u smislu odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a naloženo navedeni iznos vratiti tužitelju. Treće tuženik nikada nije na svoj račun primio iznos od prodaje gore opisane nekretnine, već je navedeni iznos sukladno točki XIX. izreke rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovrv-579/2019 od 21. prosinca 2021. kupac uplatio na račun suda te je navedeni iznos, zajedno sa ostalim kupovninama ostvarenim prodajom nekretnina stečajnog dužnika u tom ovršnom postupku, 30. kolovoza 2022., prenesen na račun Trgovačkog suda u Pazinu, gdje se i danas nalazi. Budući da navedeni iznos nikada nije niti uplaćen niti prenesen na račun trećetuženika, nije bilo prijelaza imovine niti stjecanja bilo kakve imovinske koristi od strane trećetuženika, to onda ne stoje tvrdnje kako bi trećetuženik nešto stekao bez osnove. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da bi se kupovnina ostvarena prodajom predmetne nekretnine nalazila na računu trećetuženika te je na temelju takvog pogrešnog utvrđenja pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 1111. ZOO-a. Predlažu ovome drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda ili da presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traže trošak žalbe u iznosu od 10.103,61 EUR.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. t. 11. i t. 12. te pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava, na što sve u žalbama osnovano ukazuju tuženici.

7. Postupak u ovom predmetu započeo je podnošenjem tužbe tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe na 303/3831 suvlasničkog dijela nekretnine opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude koji predstavlja poslovnu građevinu do određenog stupnja dovršenosti (nedefinirane namjene) i trafostanica površine 3323 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to 5. suvlasnički dio (E -5) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa poslovnim prostorom u dijelu prizemlja i prvog kata površine 303 m2, u planu posebnih dijelova označenih sa S5, koja je ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011. te rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1692/2011 od 20. srpnja 2011. jer je tužitelj kao treća osoba upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr-579/2019-224 od 17. svibnja 2019.

8. Vezano uz navedeni tužbeni zahtjev prvostupanjski je sud je donio presudu poslovni broj P-314/2019-42 od 8. lipnja 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev , a koja je povodom žalbe tužitelja ukinuta rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-3138/2022-2 od 15. studenog 2022.

9. Međutim u ponovnom postupku tužitelj je na ročištu od 22. studenog 2023. (list 261. do 263. spisa) preinačio tužbu na način da potražuje naknadu štete u iznosu od 500.000,00 EUR (ako sud ne prihvati prijedlog tužitelja u pogledu prekida postupka u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-162/2023.). Raspravnim rješenjem od 18. prosinca 2023. (list 264. do 266. spisa) prvostupanjski je sud odbio prijedlog tužitelja za prekid postupka u predmetu poslovni broj P-162/2023 te prihvatio preinaku tužbe prema navodima tužitelja s glavne rasprave od 22. studenog 2023.

10. Međutim, unatoč preinaci tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud pobijanom presudom odlučio i proglašenju ovrhe nedopuštenom (točka I. izreke), čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, na počinjenje koje osnovano u žalbi ukazuju prvo i drugo tuženik.

11. Ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja a temeljem čl. 369. st. 5. ZPP-a.

12. Prvostupanjski sud je u postupku donošenja pobijane presude počinio čitav niz apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje tuženici žalbama pravilno ukazuju. Pobijana presuda zahvaćena je većim brojem nedostataka zbog kojih presudu nije moguće ispitati. Presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su proturječni dokumentaciji u spisu i nisu jasni iz razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja.

13. Prije svega valja reći da se u ovom predmetu prvi puta raspravlja o tužbenom zahtjevu za naknadu štete, pa bez obzira što se radi o istom predmetu ne radi se o istom tužbenom zahtjevu već o posve novom tužbenom zahtjevu (prvi se odnosio na proglašenje ovrhe nedopuštenom dok se tužbeni zahtjev o kojem se sada odlučuje odnosi na naknadu štete).

14. Iz sadržaja obrazloženja presude proizlazi da je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji je tužitelj precizirao u podnesku od 22. rujna 2025. (točke 14. i 21. obrazloženja), nakon vještačenja.

15. Iz sadržaja podneska od 22. rujna 2025. proizlazi da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev sljedećeg sadržaja:

15.1. „I. Nalaže se prvotuženiku CASSA DI RISPARMIO DELLA REPUBBLICA DI SAN MARINO S.p.A, San Marino, Piazzeta del Titano 2, OIB:49100696810, drugotuženiku BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637 i trećetuženiku TIM 90 d.d. u stečaju, Poreč, Vukovarska 19, OIB:63062784520 solidarno platiti tužitelju VR, vl. obrta za trgovinu „ CR“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 542.030,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 341.000,00 EUR od 22. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnh poena, u roku od 15 dana.

- 142.000,00 EUR od dana donošenja prvostupnjske presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana

- 59.030,13 EUR prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženiku CASSA DI RISPARMIO DELLA REPUBBLICA DI SAN MARINO S.p.A, San Marino, Piazzeta del Titano 2, OIB:49100696810, drugotuženiku BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637 i trećetuženiku TIM 90 d.d. u stečaju, Poreč, Vukovarska 19, OIB:63062784520 solidarno platiti tužitelju parnični trošak zajedno za zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

16. Iz izreke pobijane presude proizlazi da sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu koji je tužitelj postavio. Kao prvo nije odlučio o solidarnosti. O dijelu zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata naveden u točki II. izreke sud nije odlučio (tužitelj je na dio dosuđenog iznosa od 311.123,96 EUR zahtijevao zakonsku zateznu kamatu tekuću od 22. prosinca 2021. a sud mu je istu dosudio od 28. prosinca 2021.) dok je zakonske zatezne kamate na iznos naveden u točki III. izreke sud dosudio mimo tužbenog zahtjeva (tužitelj je na dio iznosa od 142.000,00 EUR zahtijevao zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate a sud mu je istu dosudio tekuću od 22. studenog 2023. pa do isplate.

17. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a). Pobijanom presudom sud nije odlučio u okviru zahtjeva čime je pogrešno primijenio čl. 2. ZPP-a i počinio daljnju bitnu povredu odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. t. 11.

18. U obrazloženju presude sud navodi kako je predmet spora zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom (točka 22.) i zahtjev tužitelja za naknadom vrijednosti nekretnine u ukupnom iznosu od 483.000,00 EUR za zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana otuđenja pa do isplate.

19. Iz sadržaja obrazloženja presude i dokumentacije u spisu ne proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom (on je to prestao biti jer je tužba preinačena). Odlučujući o proglašenju ovrhe nedopuštenom prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, na počinjenje koje osnovano u žalbi ukazuju prvo i drugo tuženik.

20. Zbog navedenog je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja a temeljem čl. 369. st. 5. ZPP-a.

21. Predmet spora nije niti zahtjev tužitelja za naknadom vrijednosti nekretnine u ukupnom iznosu od 483.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana otuđenja pa do isplate, kako to pogrešno u obrazloženju presude navodi prvostupanjski sud (nego je to zahtjev za solidarnu naknadu štete sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 22. rujna 2025.). Zbog navedenog su navodi iz obrazloženja presude nejasni i proturječni sa samima sobom i sa dokumentacijom u spisu, što predstavlja daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

22. Ovaj drugostupanjski sud je suglasan sa razlozima koje je prvostupanjski sud naveo vezano uz zaključak da su prvo i drugo tuženik postupali nesavjesno i propustili primijeniti dužnu pažnju još prilikom zabilježbe ovrhe na spornoj nekretnini a posebno prilikom inzistiranja na unovčenju nekretnine (unatoč znanju da tužitelj ima izlučno pravo i da vodi postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom), međutim izostala je ocjena suda o eventualnom doprinosu tuženika nastanku štete u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a, na što osnovano u žalbi ukazuju prvo i drugo tuženik.

23. Ovaj sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda kako je tužitelju šteta nastala gubitkom nekretnine, budući da šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a predstavlja umanjenje nečije imovine ali u konkretnom slučaju do umanjenja imovine tužitelja došlo je pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine kupcu , a ne polaganjem kupovnine od strane kupca, kako to u žalbi pravilno ističu prvo i drugo tuženik.

24. Osnovani su i žalbeni navodi prvo i drugo tuženika kako iz obrazloženja presude nije jasno zbog čega je sud utvrdio vrijednost nekretnine prema vještačenju u vrijeme presuđenja (483.000,00 EUR), dok je odredio zakonske zatezne kamate tekuće od 28. prosinca 2021. (a u navedenom trenutku prema nalazu vještaka vrijednost nekretnine je iznosila 341.000,00 EUR).

25. Pogrešan je zaključak suda kako se obveza trećetuženika ne temelji na odgovornosti za štetu, nego na pravilima stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO -a. Naime sud nije uzeo u obzir da je trećetuženik društvo u stečaju.

25.1. Iz izvatka iz sudskog registra, koji je javna knjiga a temeljem čl. 2. st. 1. t. 1. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj: 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19, 34/22, 123/23), proizlazi da je nad navedenim društvom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj St-919/16-13 od 28. listopada 2016. Zbog navedenog su u odnosu na njega mjerodavne odredbe Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15; dalje: SZ).

26. Članak 148. st. 3. SZ-a propisuje da ako je nakon otvaranja stečajnoga postupka stečajni upravitelj otuđio predmet čije se izdvajanje moglo tražiti, izlučni vjerovnik može prema svom izboru:

- zahtijevati da se na njega prenese pravo na protučinidbu ako protučinidba nije ispunjena

- zahtijevati protučinidbu iz stečajne mase ako se protučinidba može izdvojiti iz stečajne mase

- zahtijevati naknadu štete kao vjerovnik stečajne mase.

27. U konkretnom slučaju tužitelju je u stečajnom postupku priznato izlučno pravo, a njegova nekretnina otuđena je nakon otvaranja stečajnog postupka. Zbog navedenog je u odnosu na trećetuženika prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove, kako to osnovano u žalbi tvrdi trećetuženik.

28. Naravno, postavlja se pitanje koji je smisao i da li je svrsishodno prodavati nekretnine u odnosu na koju je bila u tijeku parnica za proglašenje ovrhe nedopuštenom dok se o tome pravomoćno ne okonča postupak. Da nekretnina nije prodana za vrijeme trajanja parnice o proglašenju ovrhe nedopuštenom, u slučaju uspjeha tužitelja u sporu, ona bi se morale izdvojiti iz stečajne mase i predati izlučnom vjerovniku (tužitelju), a kako je u međuvremenu prodana to više nije moguće. Budući to više nije moguće tuženici se moraju suočiti sa svim posljedicama i pravima koja pripadaju izlučnom vjerovniku, kako je to propisano između ostalog i u odredbi čl. 148. st. 3. SZ-a (pravo na protučinidbu ako protučinidba nije ispunjena, pravo na protučinidbu iz stečajne mase ako se protučinidba može izdvojiti iz stečajne mase i pravo na naknadu štete kao vjerovnik stečajne mase).

29. Zato je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

30. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će najprije otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, raspraviti sa strankama sve nejasnoće glede odlučnih činjenica potrebnih za odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete nastale kao posljedica prodaje nekretnine na kojoj je postojalo izlučno pravo. Nakon toga će pravilnom ocjenom dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, kojom će odlučiti o tužbenom zahtjevu u okviru postavljenog zahtjeva. Prilikom donošenja presude u izreci će odlučiti o solidarnosti tuženika za naknadu štete (ako utvrdi da ne postoji solidarna odgovornost tuženika za naknadu štete). Prilikom donošenja presude voditi će računa i o eventualnom doprinosu tužitelja nastanku i visini štete. Presudu će pri tome obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP-a (izbjegavajući pri tome obrazloženje presude suvišno opteretiti opširnim navođenjem sadržaja pojedinih podnesaka i ročišta.

30.1. Prilikom odlučivanja o odgovornosti za štetu vodit će računa da je u konkretnom slučaju riječ o izvanugovornoj odgovornosti za štetu te da se izvanugovorna odgovornost zasniva na povredi zakonom predviđene dužnosti suzdržavanja od postupaka kojima se drugome može prouzročiti šteta, što spada u opći društveni djelokrug zaštite objektivnim pravom zagarantiranih subjektivnih prava i interesa pravnih subjekata. Kod ugovorne odgovornosti za štetu, dužnik odgovara po subjektivnom kriteriju pretpostavljene krivnje (čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO -a), dok kod izvanugovorne odgovornosti za štetu dužnik može odgovarati po subjektivnom i objektivnom kriteriju (čl. 1045. st. 3. i 4. ZOO-a).

31. Nadalje, s obzirom na to da odluka o troškovima postupka ovisi o uspjehu stranaka u sporu, a zbog ukidanja prvostupanjske presude u ovom stadiju postupka nije moguće ispitati uspjeh stranaka u sporu, to je i odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja valjalo ukinuti i predmet (i u tom dijelu) vratiti na ponovni postupak na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP -a. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

32. Kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja odlučeno je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

33. U nepobijanom dijelu (točka I., III. i IV. izreke) rješenje prvostupanjskog suda je pravomoćno (jer ga žalbom nije pobijala niti jedna stranka u postupku) a temeljem čl. 333. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 348. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a.

Zagreb, 12. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac