REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1534/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, sutkinje izvjestiteljice i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska ul. 2, protiv tuženice OPĆINA VRSAR - ORSERA, OIB 03592077573, Vrsar, Trg Degrassi 1, koju zastupa punomoćnica Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, Carera 6, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-275/2023-44 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-275/2023-44 od 14. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Pazinu 14. veljače 2025. donio je rješenje i presudu poslovni broj P-275/2023-44.

1.1.Rješenjem je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.272,28 eura.

1.1.1.Rješenje je sud donio primjenom čl. 40. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

1.2. Presudom je pod točkom I. izreke utvrđeno da je tužiteljica (su)vlasnica nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], šuma, ceste i putevi površine 39323 m2, u dijelu 38542/39323 upisana zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]., te je tužena dužna trpjeti brisanje prava (su) vlasništva uz istovremenu uknjižbu prava (su) vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao kao kč. br. [katastarska čestica] šuma, ceste i putevi površine 39323 m2, u dijelu 38542/39323 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pod točkom II. izreke je odlučeno da je tuženica dužna naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.155,76 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Presudu je sud donio primjenom odredbi čl.18. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 54/83, 32/87, 47/89; dalje: ZŠ), čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama; „Narodne novine” broj 41/90; dalje: ZIDZŠ); čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91; dalje: ZPZ), odredaba Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine” broj 53/90 ; dalje: ZGZ) i Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine” broj: 90/92, 94/93 i 117/97).

2.1. O troškovima parničnog postupka je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da iako je tuženica ukazivala u tijeku postupka da pogrešna identifikacija starih u pojedinoj novoj k.č. ima za posljedicu i promjenu postojećeg vlasništva na novonastaloj k.č., sud je to ignorirao i tome dao pravno apsurdne razloge odnosno razloge koje je navela mjernična vještakinja koja nije pravnik koja je približno utvrdila da su u utuženu k.č. i utuženi dio ušle stare k.č. i to k. č. [katastarska čestica] u površini od 15000 m2, k. č. [katastarska čestica] da nije ušla u utuženu, k. č. [katastarska čestica] da je ušla sa površinom od 13600 (ova stara k.č. imala je ukupnu pov. od 7197 m2 i nije mogla ući sa 13600 m2) i stara k. č. [katastarska čestica] da je ušla sa 5575 m2. Da je nalaz vještakinje pogrešan proizlazi i između strankama nesporne činjenice da je utužena k.č. nastala iz stare k. č. [katastarska čestica]. Sa jedne strane imamo javne isprave o podacima iz kojih je starih k.č. nastala utužena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (identifikacija k.č. u postupku nove izmjere koja je prethodila obnovi zemljišne knjige, Zapisnik suda Broj: 5050/2004/1747 i Uvjerenje katastra), a sa druge strane Nalaz i mišljenje vještakinje koja se ograđuje od izvršenog nepreciznog vještačenja te u Mišljenju od 30. svibnja 2024. navodi „Da bi se dobila točna površina dijelova predmetnih k. č. [katastarska čestica] Stare izmjere, koje čini udio u k. č. [katastarska čestica] Nove izmjere, nužno bi bilo prije toga u naravi utvrditi i obnoviti međe predmetnih katastarskih čestica iz Stare izmjere sa nositeljima prava susjednih katastarskih čestica također stare izmjere. Iz utvrđenih i obnovljenih međa i položajnih koordinata katastarskih čestica stare izmjere, utvrdila bi se i točna površina koja je ušla u katastarsku česticu nove izmjere k. č. [katastarska čestica], jer bi prikaz predmetnih katastarskih čestica iz Stare izmjere prikazan na katastarskom planu nove izmjere bio točan i nedvojben.“ Sud je na prethodno opisani način pogrešno primijenio čl. 8. ZPP -a, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u ovom predmetu (čl. 354. st.1. ZPP-a), čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Sud je paušalno, neozbiljno i protivno provedenim dokazima smatrao uknjižbu tuženice na k. č. [katastarska čestica] u 38452/39323 tijela, nezakonitom. Činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje sud je paušalno primijenio odredbe ZIDZŠ i ZPZ-a. Pravno nije dopustivo „pomiješati šumsko i poljoprivredno zemljište“ bez obzira na moguće istog vlasnika, tužiteljicu. Iz provedenih dokaza nesporno je da su se predmetne, stare k.č. nalazile unutar građevinskog područja na dan stupanja na snagu ZPZ-a, 24.srpnja 1991. Da bi se izvršila uknjižba na tužiteljicu potrebno je dokazati da se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu i da je isto na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu bilo izvan zone građevinskog područja. Ova se pretpostavka dokazuje potvrdom nadležnog upravnog tijela o vrsti zemljišta na dan 24. srpnja 1991. Razgraničenje poljoprivrednog zemljišta od građevinskog, moguće je prema čl. 3. ZGZ -a gdje je definirano građevinsko zemljište kao ono koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera kao i ono koje je izgrađeno ili je prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine. Iz navedene odredbe ZGZ -a proizlazi da zemljište obuhvaćeno prostornim planom određeno za izgradnju gradova i naselja, koje se nalazi unutar granica građevinskog područja više nije poljoprivredno, već građevinsko zemljište. Budući da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, neosnovana je u cijelosti odluka o naknadi troškova parničnog postupka. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 365,59 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje (su)vlasništva na nekretninama za koje tužiteljica tvrdi da su njeno vlasništvo na temelju zakona.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju tuženica ukazuje žalbom jer presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama.

9. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijane presude u bitnom proizlazi:

- da je predmet tužbenog zahtjeva je k.č. kao k. č. br. [katastarska čestica], u zemljišnim knjigama opisana kao šuma, cesta i putevi površine 39323 m2, k. o. [katastarska općina] koja je upisana kao suvlasništvo tuženice u dijelu 38542/39323 a nastala je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od nekretnina stare izmjere označenih kao kč. br. [katastarska čestica] pašnjak, 609/2 šuma, 610/1 oranica, 610/2 šuma i 619/5 oranica sve k. o. [katastarska općina];

- da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige u kojem je formirana nova k. č. [katastarska čestica], kao i određen njezin oblik i površina, sudjelovala samo tuženica koja nije ničime prigovorila površini novoformirane k. č. [katastarska čestica], kojoj je tijekom postupka prigovarala.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredaba čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90) i čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91).

11. Ocjena je ovog suda da su žalbeni navodi tuženice neosnovani.

12. Naime, sukladno odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. (izmijenjena odredba čl. 18. Zakona o šumama), šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske (osim onih u privatnom vlasništvu), u vlasništvu su države. Odredbom čl. 5. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 54/83, 32/87, 47/85, 41/90, 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 76/99, 8/00, 13/02, 100/04 i 160/04) propisano je da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od deset ari. Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskog drveća na površini do deset ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima. Šumskim zemljištem smatra se zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

13. Za stjecanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, moraju se kumulativno ispuniti ove pretpostavke:

a) da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. bile u privatnom vlasništvu i

b) da se radilo o šumi ili šumskom zemljištu na površini većoj od deset ari.

14. Ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta, jer to Zakon ne propisuje niti je kao osnova za stjecanje prava vlasništva ili za promjenu pravnog statusa zemljišta to propisano. To znači da su šume i šumsko zemljište koje su se na dan 16. listopada 1990. nalazile u društvenom vlasništvu, neovisno o tome nalaze li se u zoni građevinskog zemljišta ili izvan toga, postale na temelju zakona vlasništvo Republike Hrvatske.

15. Uz navedeno, potrebno je reći da jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnice šuma i šumskog zemljišta na svojem području na temelju čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00 i 105/00), jer taj Zakon koji je donesen 1992. godine, nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta, niti je nekom njegovom odredbom propisano da bi šume i šumsko zemljište unutar građevinskog zemljišta postalo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi.

16. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da su stare čestica k.br. 609/2 i 610/2 bile po kulturi šuma i šumsko zemljište, pa tako su i na dan stupanja na snagu (16. listopada 1990.) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama bile u naravi šuma i šumsko zemljište, njihova površina iznosi više od 10 ari te su bile u društvenom vlasništvu, zbog čega je, neovisno o tome je li se nalazila u zoni građevinskog zemljišta postala vlasništvo tužiteljice na temelju zakona, kako to pravilno u obrazloženju presude navodi prvostupanjski sud.

17. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženica nije dovela u pitanje valjanost Programa gospodarenja gospodarskom jedinicom „Borik“ za razdoblje od 1982. do 1991.

18. Tužiteljica je tvrdila da nekretnina nove izmjere predstavlja šumu i šumsko zemljište te njeno vlasništvo, i to u onom dijelu koji odgovara površini onih nekretnina stare izmjere koje su na dan 16. listopada 1990. obuhvaćene šumskogospodarskom osnovom.

19. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud pravilno ispitao odlučnu činjenicu jesu li nekretnine stare izmjere koje su u postupku preoblikovanja zemljišne knjige obuhvaćene novom izmjerom, bile sadržane u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, GJ „Borik“, važećem u razdoblju od 1982.-1991. godine (uz oznaku stare izmjere i opisa kulture). Ako se pojedina parcela nalazi u tom Programu, ispunjen je zakonom propisan uvjet da je riječ o šumi/šumskom zemljištu na dan 16. listopada 1990.

20. Budući da su nekretnine stare izmjere k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na dan 16. listopada 1990. bile u društvenom vlasništvu, po kulturi su šuma, te su se nalazile u šumsko gospodarskoj osnovi prema Programu gospodarenja za GJ Borik, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina ex lege.

21. Čestica k.br. 225/2 dijelom je nastala od nekretnina stare izmjere 492/2 pašnjak, 610/1 oranica i 619/5 oranica sve k. o. [katastarska općina], koje su na dan 24. srpnja 1991. godine bile oranica i pašnjak, tj. poljoprivredno zemljište.

22. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991., propisano je da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske, nositelj vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska. Dakle, ako je 24. srpnja 1991. određena nekretnina imala status poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu, tužitelj s tim danom ex lege postaje njen vlasnik. Sve eventualne promjene nastale nakon tog datuma (uključujući i upise prava vlasništva i status nekretnine) bez ikakvog su pravnog značaja u odnosu na tužiteljičino stjecanje prava vlasništva.

23. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivrednim zemljištem smatraju se oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Prema odredbi čl. 2. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivrednim zemljištem smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine.

24. S obzirom na to da su predmetne nekretnine naznačene kao oranica i pašnjak, pravilan je zaključak da se radi o poljoprivrednom zemljištu u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

25. Što se tiče identifikacije predmetnih nekretnina, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Marije Brajković.

26. Naime, prvostupanjski sud je dao zadatak sudskom vještaku utvrditi koje čestice starih oznaka ulaze u česticu nove izmjere i površinu tih čestica, te je u tu svrhu izvršen i uviđaj uz sudjelovanje vještaka.

27. Sudski vještak je za potrebe vještačenja pribavio kopije katastarskog plana stare izmjere i u analognom obliku, te nove izmjere u digitalnom obliku. Preklapanjem planova stare izmjere i uklopom u novi katastarski plan vještak je izvršio uklapanje na poznate i identične točke oba sustava i izračunao površine i udio čestica starih oznaka u novim. Vještak je pritom ukazao kako su izračunate površine približne jer je katastarski plan stare izmjere opterećen nedostacima u pogledu točnosti u odnosu na grafičku izmjeru, položaj čestica, oblik i površinu čestice, budući da datira unatrag 200 godina. Vještak je naveo kako je grafička identifikacija sada jedino moguća, ali se ona ne poklapa uvijek s identifikacijom koja je napravljena kod izlaganja na javni uvid elaborata katastarske izmjere.

28. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je preklop stare i nove izmjere te utvrđivanje površine čestica stare izmjere (kojima međe nisu bile utvrđene) jedino rješenje u konkretnom slučaju, jer je i preoblikovanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] provedeno bez utvrđivanja međa čestica stare izmjere od kojih su formirane nove čestice. Zbog toga su i žalbeni navodi tuženice vezano uz površinu čestica stare izmjere neosnovani, jer se postupci preoblikovanja zemljišnih knjiga i provode zato što su podaci u starim izmjerama stari i datiraju unazad 200 godina, kada su mogućnosti preciznih izmjera bile daleko manje nego danas, zbog čega službene površine navedene u katastarskom operatu ne odgovaraju stvarnim površinama na terenu (tako pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud u predmetima poslovni broj Pž-2590/2022 od 6. veljače 2024. i Pž-3444/2023 od 5. ožujka 2024.), kako to pravilno u obrazloženju presude navodi prvostupanjski sud.

29. Tuženica tijekom postupka nije dokazala svoju tvrdnju da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu, dakle da se ne bi radilo o poljoprivrednom zemljištu, a kako je tužiteljica prije upisa tuženičinog prava vlasništva predmetne nekretnine po samom zakonu ex lege stekla pravo vlasništva, tuženica neovisno o tome što je svoje pravo upisala u zemljišnim knjigama, nije imatelj tog prava, zbog čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

30. Vezano za odluku o trošku parničnog postupka utvrđeno je kako je sud pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP -a, uz primjenu Tarife, dosudio tužitelju trošak.

31. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP -a, valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.

32. U nepobijanom dijelu odluka (rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora od 13.272,28 eura) prvostupanjskog suda je pravomoćno (jer ga žalbom nije pobijala niti jedna stranka u postupku) a temeljem čl. 333. st. 1. ZPP -a u vezi s čl. 348. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a.

Zagreb, 12. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac