REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1327/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 224, protiv tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Planinska ulica 1, OIB: 79058504140, radi isplate, odlučujući o tuž iteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1246/2024-18 od 10. prosinca 2025., 12. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1246/2024-18 od 10. prosinca 2025. u točkama

II. i IV. njezine izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1246/2024-18 od 10. prosinca 2025. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba, Kačićeva 9, poslovni broj Ovrv-35352/2022, UPP/OS-Ovrv-489/2024 od 1. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 107,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom Točkom II. ukinut je predmetni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 117,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 684,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,75 EUR.

2. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu, pobijanu presudu preinačiti.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično nije osnovana.

6. Žalba u odnosu na točke I. i III. izreke presude kojim je djelomično održan predmetni platni nalog i prihvaćen tužiteljev zahtjev, te djelomično prihvaćen tužbeni zahtjeva za naknadu troškova spora, nije dopuštena.

7. Prema odredbi čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 381. ZPP-a, žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U konkretnom slučaju, tuž itelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je djelomično usvojen njegov zahtjev. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je žalba u tom dijelu, ocijenjena nedopuštenom u smislu citiranog čl. 358. st. 3. ZPP-a, takvu nedopuštenu žalbu odbaciti, kao u izreci rješenja ove drugostupanjske odluke.

8. Ispitavši pobijanu presudu, na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

10. Ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a. Stoga sve žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten razmatrati. Žalbeni navodi sadržajno se u cijelosti odnose na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Predmet spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, je iznos od 225,00 EUR s osnove ovršnog troška.

12. Pobijanim javnobilježničkim rješenjem određen je trošak ovrhe u iznosu od 225,00 EUR. Tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio radi naplate iznosa od 1.516,44 EUR za neplaćenu pričuvu. Tužitelj je priznao kao osnovan prigovor zastare za iznos od 395,84 EUR. Tužitelj je djelomično povukao tužbu iznosa od 1.516,44 EUR, kojem se povlačenju tužbe tuženik nije protivio, koje je povlačenje uslijedilo nakon što je tuženik podmirio glavnicu.

13. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio sa 73,90%, a tuženik s 26,10%, stoga je sud o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučio sukladno odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i st. 2. i čl. 164. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova uzimajući u obzir vrijednost predmeta te vrijednost boda iznosu od 2,00 EUR (73,90%- 26,10%=47,80%).

14. Rješenjem o ovrsi tužitelju dosuđen je ovršni trošak u iznosu od 225,00 EUR, sud je tužitelju dosudio ovršni trošak u iznosu od 107,80 EUR kao u točki I. izreke, dok je odbijen za iznos od 117,20 EUR kao u točki II. izreke.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 25. travnja 2024., rješenje o ovrsi doneseno 1. kolovoza 2024., a tuženik dugovanje u iznosu od 1.344,72 EUR podmirio 10. listopada 2025. odnosno 15. listopada 2025., o čemu je podneskom od 17. listopada 2025., a tužitelj na ročištu održanom 3. studenoga 2025. povukao tužbu za iznos glavnice. Iz navedenoga proizlazi da je tuženik i nakon donošenja rješenja o ovrsi bio u obvezi za iznos od 1.344,72 EUR, kojeg je podmirio sa zakašnjenjem i nakon donošenja rješenja o ovrsi, slijedom čega je u obvezi podmiriti i nastali trošak.

16. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP -a, prema uspjehu u sporu. Tužitelj je u ovom sporu uspio sa 73,90%, a tuženik s 26,10% (73,90%-26,10%=47,80%). Trošak je obračunat sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) i zahtjevu tužitelja iz troškovnika koji je dostavio u spis (list 276. spisa), pa je sud tužitelju dosudio trošak sastava podneska od 11. srpnja 2024. u iznosu od 75,00 EUR (Tbr. 8.3. Tarife), trošak podnesaka od 11. veljače 2025., 28. ožujka 2025., 20. lipnja 2025. i 31. srpnja 2025., svaki u iznosu od po 150,00 EUR (Tbr . 8.1. Tarife), trošak pristupa na ročišta 27. kolovoza 2025., 10. listopada 2025. i 3. studenog 2025., svako u iznosu od po 150,00 EUR, odnosno 1.125,00 EUR, a što uvećano za PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 1.406,25 EUR. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR, pa sveukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.432,79 EUR, a obzirom na uspjeh stranaka u sporu tužitelju se dosuđuje parnični trošak u iznosu 684,87 EUR, kao u točki III. izreke.

17. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak za podnesak od 11. srpnja 2024. u iznosu od 93,75 EUR s uračunatim PDV-om, iz razloga što tužitelj za navedeni podnesak ima pravo na naknadu troška po Tbr. 8.3. Tarife kako mu je to i dosuđeno, stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke.

18. Tuženikov prigovor na trošak ročišta održanog 3. studenog 2025. da se dosudi tužitelju, iz razloga jer tužitelj nije povukao tužbu odmah nakon što je tuženik platio dug, ukazuje se neosnovanim. Naime, tuženik je uz podnesak od 17. listopada 2025. dostavio potvrde o uplati, a podnesak i potvrde tužitelj je zaprimio 31. listopada 2025., dok je tužbu povukao 3. studenog 2025., dakle odmah nakon što je tuženik podmirio dug, osim u dijelu kojim je tužitelj priznao kao osnovan prigovor zastare za iznos od 395,84 EUR. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik neosnovano prouzročio troškove ovog postupka bezrazložno osporavajući dug tuženika, koji je u konačnici u cijelosti platio, osim dijela za koji mu je osnovan prigovor zastare. Upravo iz razloga osnovanog prigovora zastare za iznos od 395,84 EUR, tužitelj nije uspio u sporu pa mu se ni troškovi postupka ne mogu priznati u cijelosti, kako to pogrešno tumači tužitelj.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tužitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška.

20. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV. njezine izreke.

Zagreb, 12. kolovoza 2026.

Sudac

Branka Šabarić Zovko