Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-793/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dolores Svitlanović, odvjetnica u Zagrebu, Hrvatskog proljeća 65, protiv protivnice osiguranja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željana Kosović, odvjetnica u Dubrovniku, Andrije Hebranga 33, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-181/2026 od 15. svibnja 2026., 12. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja SK i ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-181/2026 od 15. svibnja 2026. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja zaprimljen pred ovim sudom dana 24. travnja 2026., a koji glasi:

" Radi osiguranja predlagateljeve nenovčane tražbine na zaštitu i ostvarenje te uživanje u vlasništvu predmetne nekretnine te radi zaštite pravnog reda i radi sprečavanja nasilja

određuje se privremena mjera

zabranom protivniku osiguranja otuđiti i opteretiti cjelokupnu (1/1) nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Dubrovniku, ZK odjel Dubrovnik, katastarska općina [katastarska općina], upisana u broj ZK uloška [broj ZK uloška] kat. čest. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA I DVORIŠTE površine 458 m2 i to 11. suvlasnički dio: 7820/49619 etažno vlasništvo (E- 3) stann S1 na prvom katu ukupne korisne površine 66,50 m2 kojem pripada sporedni dio (terasa) korisne površine 97,10 m2 te upisom zabilježbe ove privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja u Zemljišnoknjižnom odjelu Dubrovnik Općinskog suda u Dubrovniku.

Određuje se upis zabilježbe ove privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja u Zemljišnoknjižnom odjelu Dubrovnik Općinskog suda u Dubrovniku glede nekretnine označene pod točkom 2 izreke ovog rješenja te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Dubrovnik Općinskog suda u Dubrovniku provesti navedeni upis.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do proteka roka od 30 dana od dana pravomoćnog okončanja parničnog postupka u kojeg je predlagatelj upućen rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj O-1041/2025 od 1. travnja 2026.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj osiguranja zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 156/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 3.010,00 eura uz pripadajući PDV te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.327,23 eura, odnosno sveukupno 5.089,73 eura.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Međutim, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da prvostupanjski sud nije na jasan i nedvojben način utvrdio sve bitne činjenice koje su odlučne za ocjenu osnovanosti prijedloga za određivanje privremene mjere, čime su osnovani žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Radi navedenog, za sada, nema mogućnosti niti provjeriti pravilnosti primjene materijalnog prava.

6. Predmet ovoga spora je prijedlog predlagatelja radi osiguranja nenovčane tražbine, određivanjem privremene mjere kojom se zabranjuje protivnici osiguranja otuđenje i opterećenje nekretnine – stana u [adresa] upisanog kao isključivo vlasništvo protivnice osiguranja, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu, za koju nekretninu predlagatelj tvrdi da predstavlja izvanbračnu stečevinu protivnice osiguranja i prednika predlagatelja osiguranja, sada pok. TK, njegovog oca, svakog za ½ dijela.

7. Predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje navodi da je rješenjem istoga suda od 1. travnja 2026. donesenim u ostavinskom predmetu iza pok. TK pod poslovnim brojem O-1041/2025, upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja da je nekretnina za koju je predloženo odrediti zabranu otuđenja i opterećenja, bračna stečevina protivnice osiguranja i pok. TK, svakog za ½ dijela, pri čemu da se radi o nekretnini koja je kupljena 2018., u vrijeme trajanja njihove zajednice života, i to sredstvima pok. TK koji je osigurao novac, dok da je protivnica osiguranja bila tek formalni nositelj kupnje, s time da se nekretnina od samog početka koristila kao zajednička obiteljska imovina, a da iz dosadašnjeg ponašanja protivnice osiguranja, osobito činjenice korištenja predmetne nekretnine u komercijalne svrhe (iznajmljivanje i slično), ali i toga da je nakon donošenja rješenja u ostavinskom postupku otvoreno najavila kako će fiktivno otuđiti predmetnu nekretninu, jasno proizlazi opasnost od izglednog sprečavanja ostvarenja predlagateljeve nenovčane tražbine, odnosno opasnost znatne neizvjesnosti pri ostvarenju tražbine, radi čaga smatra da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za donošenje predložene privremene mjere, ne samo radi osiguranja predlagateljeve tražbine, već i radi očuvanja pravnog reda i sprečavanja nasilja, a da određivanjem privremene mjere protivnici osiguranja neće nastati nikakva šteta, jer njome predlagatelj traži samo upis zabrane otuđenja i opterećenja, a ne ovrhu na predmetnoj nekretnini, čime za protivnicu osiguranja, po stavu predlagatelja osiguranja, ne bi došlo do bilo kakve promjene u njezinoj imovini.

8. Sud prvog stupnja odbija navedeni prijedlog pozivom na odredbu čl. 346. OZ-a, s obrazloženjem da ne nalazi tražbinu predlagatelja (zaštitu vlasništva), učinjenu vjerojatnom u mjeri u kojoj je potrebno da se odredi ovakva mjera („To pogotovo što predlagatelj traži da se osiguranje odredi na cjelini prava vlasništva tog stana, a on ni u kojem slučaju ne može pretendirati na toliki dio. U parnicu je upućen radi utvrđivanja da bi polovina stana bila bračna stečevina pok. TK, što znači da u za njega najpovoljnijem scenariju on može naslijediti šestinu istog. Kako je od strane samog predlagatelja dostavljena oporuka koju je sačinio pok. TK i po kojoj je nasljednica protivnica osiguranja, u obzir dolazi primjena pravila o oporučnom nasljeđivanju i nužnom dijelu, tako da se dio na koji bi predlagatelj osnovano mogao polagati pravo da će steći u vlasništvo u slučaju uspjeha u parnici jedna dvanaestina.“), pri čemu ne smatra ispunjenim niti drugi uvjet za određivanje privremene mjere (vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti), otklanjajući tvrdnje predlagatelja da određivanje ovakve mjere ne bi uzrokovalo nikakvu štetu protivnici osiguranja („jer je ograničavanje vlasništva zadiranje u ustavom zajamčeno pravo, te bi zabrana opterećenja ili otuđenja nekretnine ili da na njoj zasnuje neko pravo ili odnos, svakako predstavljala štetu za protivnicu osiguranja“), dok da iz priloženih dokaza ne proizlazi postojanje opasnosti od toga da bi protivnica osiguranja promijenila postojeće stanje stvari („Da bi se smatralo da je ovaj uvjet ispunjen, potrebno je aktivno djelovanje protivnika osiguranja usmjereno ka sprečavanju ili otežavanju ostvarenja tražbine predlagatelja osiguranja kojeg u konkretnom slučaju na strani protivnice osiguranja, nema“), kao niti opasnost od nastanka štete.

9. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je iz dostavljenog rješenja donesenog u ostavinskom postupku iza pok. TK vidljivo da je predlagatelj osiguranja upućen pokrenuti parnicu protiv protivnice osiguranja radi utvrđenja da bi polovina stana na kojem se traži određivanje mjere zabrane otuđenja i opterećenja, predstavljalo ostavinu ostavitelja na ime bračne stečevine pok. ostavitelja i protivnice osiguranja,

- da iz izvatka iz Matice vjenčanih proizlazi da su pok. TK i HK brak, u kojem su bili u trenutku njegove smrti, sklopili 23. svibnja 2025.,

- da je iz dostavljenih rodnih listova za navedene bračne drugove vidljivo da su već ranije bili u braku, i to od 28. prosinca 1975., koji brak je razveden 21. lipnja 1995.,

- da je iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni stan vidljivo da je kao vlasnica stana upisana HK, i da je kao takva upisana sigurno od 2019. (jer od tada u navedenom ulošku nije bilo promjena),

- da je iz uvjerenja o prebivalištu vidljivo da su i pok. TK i protivnica osiguranja imali prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 22. srpnja 1976. pa nadalje,

- da je iz oporuke pok. TK vidljivo da je svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavio supruzi, a djeci po pola ako bi supruga preminula prije njega i u tom slučaju mu je želja da se stan u [adresa] koristi isključivo za iznajmljivanje i poboljšanje uvjeta života,

- da u izjavama koje su dostavljene u predmetni spis, davateljice izjava potvrđuju životnu zajednicu pok. TK i protivnice osiguranja u vremenu kada nisu bili u braku, te događanje telefonskog razgovora u kojem je protivnica osiguranja rekla da će otuđiti predmetni stan.

10. U žalbenom stupnju postupka i nadalje je sporno - postoje li pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere, odnosno jesu li kumulativno ispunjena oba uvjeta za njezino određivanje te postoji li opasnost da bi bez takve mjere protivnica osiguranja spriječila ili znatno otežala ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, osobito time što bi promijenila postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja mu prijeti.

11. Predlagatelj osiguranja u žalbi ustraje kod tvrdnji koje je iznosio u prijedlogu za izdavanje privremene mjere i tijekom prvostupanjskog postupka, smatrajući da je dokazao vjerojatnost postojanja svoje nenovčane tražbine, odnosno činjenicu da predmetna nekretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu njegovog prednika i protivnice osiguranja te da postoji vrlo vjerojatna opasnost da će protivnica osiguranja otuđiti nekretninu, ustrajući i kod tvrdnji da određivanjem privremene mjere protivnici osiguranja ne bi nastala nikakva šteta.

12. Imajući u vidu cjelokupan sadržaj prijedloga za osiguranje, cijeneći pritom i žalbene navode predlagatelja osiguranja, slijedi da predlagatelj osiguranja opasnost za ostvarenje naprijed navedene tražbine vidi u tome da bi protivnica osiguranja mogla spriječiti i znatno otežati ostvarenje njegove tražbine (promjenom postojećeg stanja stvari, odnosno otuđenjem predmetne nekretnine), na koji način bi predlagatelj osiguranja mogao ostati bez svog zakonskog nasljednog dijela ostavine koja ga pripada nakon smrti njegovog prednika.

13. Prije svega valja reći, da bi bila učinjena vjerojatnom prva od dvije kumulativne zakonske pretpostavke iz čl. 346. OZ-a, a to je postojanje tražbine, potrebno je na razini vjerojatnosti utvrditi činjenice na kojima predlagatelj osiguranja temelji zahtjev za određivanje predložene privremene mjere, konkretno, činjenice o tome da se u predmetnom slučaju radi o izvanbračnoj stečevini sada pok. TK, njegovog prednika i protivnice osiguranja, na kojoj bi on, kao jedan od zakonskih nasljednika iza pok. TK, imao nasljednička prava koja privremenom mjerom želi zaštiti.

14. Činjenje tražbine vjerojatnom ograničava se na onu vjerojatnost koje se ocjenjuje u postupcima osiguranja za ispitivanje zakonskih pretpostavki kod određivanja mjera osiguranja, nikako ne u vjerojatnosti koja zadire u osnovanost zahtjeva.

15. Naime, odredbe OZ-a koje reguliraju pretpostavke za određivanje privremene mjere, ne govore o izvjesno dokazanoj vjerojatnosti postojanja tražbine, već samo o vjerojatnosti postojanja tražbine za koju je u sudskoj praksi zauzeto stajalište da je dovoljan dokaz za postojanje tražbine podnesena tužba, odnosno postavljen zahtjev kojim se traži ostvarenje te tražbine, a u konkretnom slučaju je neupitno da je predlagatelj osiguranja u ostavinskom postupku iza pok. TK prijavio predmetnu nekretninu kao ostavinu iza pok. TK, temeljem čega je upućen pokrenuti parnicu protiv protivnice osiguranja radi utvrđenja da bi polovina stana na kojem se traži određivanje mjere zabrane otuđenja i opterećenja, predstavljala ostavinu ostavitelja (za ½ dijela), na ime (izvan)bračne stečevine pok. ostavitelja i protivnice osiguranja, pri čemu je predlagatelj osiguranja na okolnost utvrđivanja navedenih činjenica dostavio i daljnje dokaze kojima je, po stavu ovoga suda, dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine na onoj razini koja se traži u postupku povodom prijedloga za određivanje privremene mjere (izvadak iz Matice vjenčanih iz kojeg proizlazi da su pok. TK i HK bili u braku u trenutku njegove smrti, koji brak su sklopili 23. svibnja 2025., njihovi rodni listovi iz kojih je vidljivo da su već ranije bili u braku koji je sklopljen 28. prosinca 1975., koji brak je trajao do 21. lipnja 1995., uvjerenja o prebivalištu iz kojih je vidljivo da su i pok. TK i protivnica osiguranja imali prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 22. srpnja 1976. pa nadalje, izjave kojima davateljice izjava potvrđuju životnu zajednicu pok. TK i protivnice osiguranja u vremenu kada nisu bili u braku, smrtovnica koja je sastavljena temeljem podataka dobivenih od protivnice osiguranja, u kojoj je navedeno da stan u [adresa], između ostale imovine, predstavlja imovinu pok. TK).

16. Time je predlagatelj osiguranja, po stavu ovoga suda, suprotno zaključku suda prvog stupnja, opravdao podnošenje mjere i tako učinio vjerojatnom prvu od dvije kumulativne zakonske pretpostavke iz čl. 346. OZ-a, a to je vjerojatnost postojanja tražbine, tj. svoga prava na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (prema čl. 2. toč. 1. OZ-a), čemu predlagatelj osiguranja žalbenim navodima osnovano prigovara .

17. Nadalje, u smislu odredbe čl. 346. OZ-a, opasnost od otuđenja nekretnine znači svjesno poduzimanje konkretnih radnji ili propuštanja radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. Te radnje moraju stvarno ugrožavati ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno propuštanja protivnice osiguranja i njezin subjektivni odnos prema njima.

18. Imajući u vidu sadržaj pobijane odluke, za sada nije moguće prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez predložene mjere protivnica osiguranja spriječila ili znatno otežala ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja joj prijeti, u kojem dijelu pobijane odluke prvostupanjski sud nije dao valjane i uvjerljive razloge, čemu predlagatelj osiguranja žalbenim navodima osnovano prigovara.

19. Naime, s obzirom na tvrdnje predlagatelja osiguranja koje je iznio u prijedlogu za osiguranje - da opravdano strahuje da bi protivnica osiguranja mogla otuđiti ili opteretiti nekretninu koja je u zemljišnim knjigama upisana kao njezino vlasništvo, na koju okolnost postojanja tzv. subjektivne opasnosti iz čl. 346. st. 1. OZ-a, predlagatelj osiguranja je predložio izvođenje dokaza, između ostalog i saslušanje stranaka i svjedoka, pri čemu je spisu priložio i pisane izjave kojima davateljice izjava potvrđuju telefonski razgovor u kojem je protivnica osiguranja rekla da će otuđiti predmetni stan, uz daljnje tvrdnje predlagatelja osiguranja da protivnica osiguranja navedeni stan koristi i u komercijalne svrhe (iznajmljivanje i slično), prvostupanjski sud je bio u obvezi preispitati navedene tvrdnje predlagatelja osiguranja i na tu okolnost izvesti predložene dokaze, što je u konkretnom slučaju izostalo, imajući u vidu da je prvostupanjski sud cijenio samo neke od predloženih dokaza (pisane izjave), otklanjajući istima potrebnu dokaznu snagu, bez da je izveo i preostale predložene dokaze, za što nije dao adekvatna obrazloženja, čime zaključak o tome da namjera otuđenja nekretnine nije učinjena vjerojatnom („da je realna namjera otuđenja posve druga stvar od riječi izgovorenih u ljutnji i prepirci među članovima obitelji koji se svađaju oko nasljedstva“), za sada ostaje u sumnji, jer ocjenu o postojanju opasnosti da bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu predlagateljeve tražbine, donosi sud na temelju dokaza i okolnosti koje predlagatelj osiguranja navede u prijedlogu za osiguranje.

20. Pri tome je za prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o neznatnoj šteti koju podrazumijeva odredba čl. 344. st. 2. OZ -a, jer je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine po svojoj prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava , koja uključuju u sebi i pravo raspolaganja, u kojem dijelu se žalbeni navodi žalitelja ukazuju neosnovanima.

21. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je u skladu s odredbom čl. 380. toč 3. ZPP - a, u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st.1 OZ-a, uvažiti žalbu predlagatelja osiguranja i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i odlučiti kao izreci ovog rješenja pod točkom I.

22. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke je donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

23. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud raspraviti sve odlučne činjenice na kojima predlagatelj osiguranja temelji svoj prijedlog za određivanje predložene privremene mjere (ponovo ocijeniti činjenične navode predlagatelja osiguranja i predložene dokaze) nakon čega će, nakon što na adekvatan način raspravi postojanje svih pretpostavki na kojima predlagatelj osiguranja temelji svoj prijedlog, donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, pazeći na razloge ovog ukidnog rješenja, kao i na preostale žalbene prigovore žalitelja koji su od značaja za odlučivanje.

U Zagrebu 12. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža