REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2328/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Branke Šabarić Zovko, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, protiv 1. tuženika KONSTRUKTOR d.o.o., OIB: 79279981603, [adresa], i 2. tuženika ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Slavko Nedić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić i Slavko Nedić u Osijeku, D. Neumana 2, 3. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, 4. tuženika-protutužitelja SITOLOR d.o.o., OIB: 21520217808, Slavonski Brod, Pavla Radića 12, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Srb, odvjetnik u Osijeku, Park kralja Petra Krešimira IV br. 1/II, radi isplate iznosa od 729.620,54 EUR i 72.962,05 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-187/2025-165 od 17. travnja 2026. u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-187/2025-165 od 17. travnja 2026.u točkama III., IV, VI. i VIII. izreke te u dijelu:

- točke I. izreke u kojem je odlučeno: „Nalaže se prvotuženiku KONSTRUKTOR d.o.o., OIB: 79279981603, [adresa], drugotuženiku ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i trećetuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, iznos od 132.722,81 EUR (stotridesetdvijetisućesedamstodvadeset - dvaeura i osamdesetjedancent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijen ila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.“

- točke I. izreke u kojem je odlučeno: „Nalaže se prvotuženiku KONSTRUKTOR d.o.o., OIB: 79279981603, [adresa] i drugotuženiku ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, iznos od 232.087,46 EUR (dvjestotridesetdvijetisućeosamdesetsedameura i četrdesetšest - centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.“

- točke V. izreke u kojem je odlučeno: „Nalaže se tužitelju -protutuženiku HEP- Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, isplatiti četvrtotuženiku-protutužitelju SITOLOR d.o.o., OIB: 21520217808, Slavonski Brod, Pavla Radića 12, iznos od 72.962,05 EUR (sedamdesetdvijetisućedevetstošezdeset - dvaeura i petcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.“

- točke VII. izreke u kojem je odlučeno: „Nalaže se tužitelju-protutuženiku HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, isplatiti četvrtotuženiku-protutužitelju SITOLOR d.o.o., OIB: 21520217808, Slavonski Brod, Pavla Radića 12, parnični trošak u iznosu od 137.847,75 EUR (stotridesetsedamtisućaosamstočetrdesetsedameura i sedamdesetpetcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 17.3 travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-187/2025-165 od 17. travnja 2026. u dijelu točaka I., II., V. i VII. izreke i odbija se zahtjev za isplatu kamata iznad dosuđenog iznosa odnosno stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri do dosuđenih pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za dosuđenih tri umjesto osam postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za dosuđenih tri umjesto postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio prvotuženiku KONSTRUKTOR d.o.o., drugotuženiku ŠC, i trećetuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., isplatiti tužitelju HEP-Proizvodnja d.o.o., iznos od 132.722,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama. Nadalje je naloženo isplatiti prvotuženiku KONSTRUKTOR d.o.o., i drugotuženiku ŠC, tužitelju HEP- Proizvodnja d.o.o., iznos od 232.087,46 EUR zajedno sa zateznim kamatama. Potom je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 364.810,27 EUR kao neosnovan te je odbjen kao neosnovan u odnosu na četvrtotuženika SITOLOR d.o.o. Nadalje je tužitelju-protutuženiku HEP-Proizvodnja d.o.o., naloženo da isplati četvrtotuženiku- protutužitelju SITOLOR d.o.o. iznos od 72.962,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama te je odlučeno da tužitelj, prvotuženik, drugotuženik i trećetuženik snose svoje troškove i naloženo je tužitelju-protutuženiku HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, isplatiti četvrtotuženiku - protutužitelju SITOLOR d.o.o., parnični trošak u iznosu od 137.847,75 EUR zajedno sa zateznim kamatama te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 42.905,42 EUR.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je tužitelj tražio naknadu štete nastale zbog neuspjele sanacije tankvana, tvrdeći da su za nastale nedostatke odgovorni projektant, izvođač radova i ostali tuženici. Sporno je bilo tko je uzrokovao štetu (projekt, izvođenje radova ili nadzor), kolika je njezina visina te ima li izvođač pravo na povrat iznosa naplaćenog iz bankarske garancije. ud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te utvrdio odgovornost projektanta (prvotuženika i drugotuženika), dok je odbio tužbeni zahtjev protiv izvođača radova (četvrtotuženika) jer je zaključio da šteta nije nastala njegovom krivnjom. Istodobno je u cijelosti prihvatio protutužbu izvođača te naložio tužitelju da mu vrati iznos naplaćen iz bankarske garancije, budući da za njezinu aktivaciju nije postojala pravna osnova.

3. Protiv navedene presude tužitelj, prvo i drugo tuženik, trećetuženik a četvrtotuženik je podnio žalbu protiv točke VIII presude.

3.1. Tužitelj je žalbu izjavio u dijelu u kojemu nije uspio odnosno u dijelu kojim mu je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 364.810,27 EUR te u dijelu kojemu mu je naloženo da četvrtouženiku-protutužitelju isplati iznos od 72.962,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama te isplati parnične troškove postupka Tužitelj pobija zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a to jest zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja te ističe kako je sud pogrešno utvrdio dio odlučnih činjenica zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu odnosno zbog kojih je usvojen protutužbeni zahtjev pa predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu i sam odluči.

3.2. Konstruktor d.o.o. i ŠC su žalbu izjavili protiv točke I., točke II. i VI. izreke u kojima se odlučuje o pravima i obvezama tih tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističu kako je sud trebao odrediti novo vještačenje s obzirom na istaknute primjedbe smatrajući da je pogrešno utvrđen glavni razlog nastanka štete stoga predlažu da se usvoji žalba i odbije tužbeni zahtjev ili da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja radi provođenja novog vještačenja.

3.3. Croatia osiguranje d.o.o. je žalbu izjavio u dijelu u kojem se odnosi na njega zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome ističe kako je sporna oluka o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, prigovara odnosu odgovornosti stranaka jer smatra da je pogrešno utvrđena suodgovornost ali i primjena kamatne stope u postupku koji nije iz trgovačkog ugovora stoga predlaže da ovaj sud djelomično preinači pobijanu odluku.

3.4. Sitolor d.o.o. je žalbu izjavio protiv dijela presude u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je sud pogrešno odbio dio troškova koje je trebalo naknaditi pa predlaže da ovaj sud u tom dijelu preinači odluku.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika te ističe kako žalbe nisu osnovane i predlaže iz odbiti.

4.1. Tuženici nisu odgovorili na žalbu tužitelja.

5. Žalbe nisu osnovane osim u dijelu odluke o visini kamatnih stopa.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita u pogledu odluke o glavnoj stvari a sud prvog stupnja je pogrešno primijenio kamatnu stopu u točkama I., II., V. i VII pa je u tom dijelu preinačena odluka suda prvog stupnja.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovode u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Iz spisa i pobijane odluke proizlazi da je među parničnim strankama nesporno kako je proveden postupak javne nabave za sanaciju ovdje spornih tankvana, kako je za potrebe istog tužitelj sa prvotuženikom ugovorio izradu glavnog projekta i projektantski nadzor nad izvođenjem radova te kako je tužitelj prije pokretanja postupka javne nabave za nabavu radova stavio opis predmeta nabave, tehničke specifikacije, kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, kriterije za odabir ponude i posebne uvjete za izvršenje ugovora na prethodno savjetovanje sa zainteresiranim gospodarskim subjektima u trajanju od osam dana. Također je nesporno kako je četvrtotuženik odabran za izvođača radova, tj. kako je isti dao najpovoljniju ponudu i kako nije imao primjedbe na projektnu dokumentaciju prije nego li je odabran te je 18. siječnja 2019. sklopljen Ugovor o izvođenju radova. Nesporno je i kako je ŠC, kao zaposlenik trgovačkog društva Konstruktor d.o.o. sačinio projekt, a isti je osiguranik ovdje trećetuženika. Dalje je nesporno kako je nakon potpisivanja Ugovora četvrtotuženik iznio primjedbe na projektno rješenje, kako su postojali prijepori između izvođača radova i projektanta, kako su na navedenu temu održavani i sastanci te kako je odlučeno kako će se radovi izvesti po naknadno izmijenjenom projektu. Nesporno je i kako četvrtotuženik i drugotuženik nisu uspjeli postići suglasnost oko pripreme podloge i materijala koji se treba upotrijebiti te kako je tužitelj 4. lipnja 2018. dao nalog četvrtotuženiku za nastavak radova, koji su trajali od 2. srpnja 2018. do 7. prosinca 2018., a slojevi poliuretanske smole su se nanosili od 19. studenog 2018. do 7. prosinca 2018.

10. U odnosu na protutužbu, nesporno je kako je tužitelj aktivirao bankarsku garanciju, odnosno naplatio iznos iz iste te kako je četvrtotuženik navedeni iznos uplatio, tj. vratio banci. Sporna je činjenica ima li pravo četvrtotuženik na povrat iznosa iz bankarske garancije, s obzirom na tvrdnje tužitelja kako je četvrtotuženik odgovoran za nastalu štetu.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 1825. – 2065. spisa) sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio kako tužitelj kao investitor nije ispunio svoju zakonsku obvezu, odnosno isti pismeno nije imenovao stručnog nadzornog inženjera, kako projektant nije izradio projekt u skladu sa stvarnim stanjem armirano betonske konstrukcije te kako prisutnost vlage u podnoj ploči nije adekvatno sanirana projektom, a izvođač radova u razdoblju od 22. studenog 2018. do 7. prosinca 2018. radove nije izveo u skladu s Tehničkim listovima proizvoda i uvjetima iz projekta. Nadalje, uzrok štete je loša izrada projekta sanacije iz razloga što je loš odabir tehnologije izvedbe sanacije i loš odabir materijala prema stvarnom stanju konstrukcije i to ne samo što je uzrok bila veća vlaga u podnoj betonskoj ploči, već je i dobro izvedeni sustav na unutarnjim zidovima tijekom vremena bez utjecaja vlage također degradirao, iako je izveden prema projektu i u skladu s Tehničkim uputama proizvođača. Dalje je utvrđeno kako na vanjskim zidovima koji nisu sanirani poliuretanskim sustavom nema oštećenja, odnosno kako uzrok štete nije izvođenje radova u nepovoljnim uvjetima jer sanacije tankvane T1 je izvedena u razdoblju kada je temperatura zraka bila od 10 do 30 C, tj. izvedena je u dobrim uvjetima, ali i na tim dijelovima nastaje šteta, odnosno degradacija materijala. Također je uzrok štete taj što investitor nije imenovao stručni nadzor, a dio uzroka štete je i taj što je izvođač radove izvodio u nepovoljnim uvjetima u razdoblju od 22. studenog 2018. do 7. prosinca 2018., odnosno u uvjetima koji nisu propisani Tehničkim listom. Dalje je utvrđeno kako nakon sanacije tankvane T1 i T2 nisu postignuta tražena svojstva vodonepropusnosti istih te je investitoru prouzročena šteta, odnosno potrebna je nova sanacija uz uklanjanje svih slojeva do površine betona, a kako bi se postiglo svojstvo vodonepropusnosti. U odnosu na visinu štete, iz nalaza i mišljenja razvidno je kako ona iznosi 729.620,54 EUR, odnosno kako točan iznos štete koja je nanesena tužitelju je ona gdje se moraju sagledati svi troškovi nove sanacije takvana T1 i T2 u stanje vodonepropusnosti.

12. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva u odnosu na svakog od tuženika jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio na temelju svih provedenih dokaza, a osobito na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka JC, koji je ocijenio stručnim, jasnim, potpunim, logičnim i uvjerljivo obrazloženim. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, smatrajući da je isti dao potpune i argumentirane odgovore na sva sporna tehnička pitanja, zbog čega je pravilno odbio dokazni prijedlog za provođenje dopunskog odnosno novog građevinskog vještačenja.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je pravilno zaključio da je uzrok nastale štete prvenstveno u nedostacima projektnog rješenja, zbog čega postoji odgovornost prvotuženika kao projektantskog društva i drugotuženika kao projektanta koji je izradio predmetni projekt. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da projekt nije bio odgovarajući za postojeće stanje građevine, dok je tijekom postupka utvrđeno i da prije izrade projekta nisu provedeni dovoljno detaljni istražni radovi podloge. Međutim, sud je pravilno uzeo u obzir i činjenicu da je upravo tužitelj projektantu dostavio raspoloživu dokumentaciju o prethodno provedenim istražnim radovima te da drugotuženik nije imao mogućnost samostalno provesti dodatna istraživanja. Stoga je pravilno utvrđeno da je i tužitelj svojim postupanjem pridonio nastanku štete, zbog čega je njegova naknada razmjerno umanjena za 50%.

14. Sud je također pravilno odlučio u odnosu na trećetuženika kao osiguratelja drugotuženika. Budući da je drugotuženik bio osiguran kod trećetuženika od odgovornosti za štetu nastalu obavljanjem projektantske djelatnosti, sud je pravilno primijenio odredbe ugovora o osiguranju te ga solidarno obvezao na naknadu štete zajedno s prvotuženikom i drugotuženikom, ali samo do visine ugovorenog limita pokrića od 132.722,81 EUR. Za dio štete koji prelazi navedeni limit odgovornosti osiguratelja pravilno su obvezani isključivo prvotuženik i drugotuženik.

15. U odnosu na četvrtotuženika, sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev jer tijekom postupka nije utvrđena njegova odgovornost za nastanak štete. Iako su prvotuženik i drugotuženik tvrdili da je šteta posljedica izvođenja radova u neodgovarajućim vremenskim uvjetima, provedeni dokazi, a posebno prihvaćeni nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, pokazali su da bi do oštećenja došlo neovisno o vremenskim uvjetima u kojima su radovi izvođeni, odnosno da uzrok štete nije bio u načinu izvođenja radova već u nedostacima projektnog rješenja. Slijedom toga sud je pravilno zaključio da ne postoji uzročno-posljedična veza između postupanja četvrtotuženika i nastale štete, zbog čega ne postoji njegova odštetna odgovornost.

16. Kako je utvrđeno da četvrtotuženik nije odgovoran za nastalu štetu, sud je pravilno prihvatio i njegov protutužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je aktivirao bankarsku garanciju pozivajući se na odgovornost izvođača, no budući da je tijekom postupka utvrđeno da takva odgovornost ne postoji, pravilan je zaključak suda da je prijelaz imovine četvrtotuženika u imovinu tužitelja bio bez pravne osnove. Stoga je sud osnovano naložio tužitelju povrat iznosa naplaćenog po bankarskoj garanciji, primjenjujući pravila o stjecanju bez osnove.

17. Slijedom navedenoga, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio sve izvedene dokaze, osobito nalaz i mišljenje građevinskog vještaka kao ključni dokaz u ovom postupku, pravilno utvrdio uzrok nastanka štete i doprinos pojedinih sudionika njezinu nastanku te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Zbog toga je osnovano djelomično prihvatio tužbeni zahtjev prema prvotuženiku, drugotuženiku i trećetuženiku, uz razmjerno smanjenje naknade zbog doprinosa tužitelja nastanku štete, dok je pravilno odbio tužbeni zahtjev protiv četvrtotuženika te u cijelosti prihvatio njegov protutužbeni zahtjev.

18. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva u odnosu na svakog tuženika jer je svoju odluku utemeljio na svim izvedenim dokazima, osobito na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka JC, koji je ocijenio stručnim, potpunim, jasnim i uvjerljivim te ga je u cijelosti prihvatio, zbog čega je odbio prijedlog za provođenje dopunskog odnosno novog građevinskog vještačenja. Sud je stoga pravilno utvrdio da tužitelj ima pravo samo na 50% naknade štete, zbog vlastitog doprinosa nastanku štete, te je sukladno tome odredio opseg odgovornosti svakog od tuženika i visinu dosuđene naknade.

19. Neosnovana je žalba četvrtotuženika u pogledu dijela troškova za koje je odbijen sa zahtjevom. Naime sud prvog stupnja je odlučio da je tužitelj u obvezi naknaditi tom tuženiku iznos od 137.847,75 EUR cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, a odbijen u preostalom iznosu od 42.905,42 EUR. Pravilno je utvrđeno da nije bio potreban trošak sastava dva podneska 31. svibnja 2022. i 15. ožujka 2023. u visini od 2049 bodova, pa je pravilno priznat trošak u visini od 25, odnosno 100 bodova uvećano za PDV. Također pravilno je utvrđeno da mu za protutužbu pripada trošak od 550 bodova a ne 1731 bod, jer se računa samo vrijednost protutužbe a ne i tužbe. Isto je pravilno i detaljno obrazložio zašto mu u preostalom dijelu nije priznao naknadu troškova, a ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak suda prvog stupnja u tom pogledu te se odbija žalba kao neosnovana.

20. S obzirom na navedeno, svi žalbeni prigovori temelje se na općim, nedokazanim tvrdnjama koje ne mogu pobiti čvrste dokazne temelje prvostupanjske presude. Stoga sud odbija žalbu kao neosnovanu u potvrđujućem dijelu, potvrđujući time ispravnost i pravnu utemeljenost osporavane presude.

21. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

22. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 12. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak