Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-801/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Feliks Regulacija d.o.o., Slavonski Brod, Lučka ulica 8, OIB: 11247301096, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, Ivana Gundulića 36B, protiv ovršenika BE, kao vlasnika obrta "[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Džepina, odvjetnik u Slavonskom Brodu, M. Gupca 48, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-365/2026-8 od 8. travnja 2026., dana 12. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Feliks Regulacija d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-365/2026- 8 od 8. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke usvaja se prijedlog ovršenika te se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 20. veljače 2026., pod točkom II. izreke da odgoda iz točke I. izreke traje do okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P - 69/2026., dok se pod točkom III. nalaže ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove postupka u iznosu od 1.141,25 eura, pri čemu se zahtjev za trošak u preostalom dijelu odbija.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ). Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku uz pripadajući PDV u iznosu od 1.141,25 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik osporava žalbene navode ovrhovoditelja, predlažući žalbu ovrhovoditelja odbiti.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba postupka, pri čemu žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, nisu osnovani.

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 210. OZ-a, u svezi s odredbom čl. 65. i čl. 70. st. 1. OZ-a, usvaja prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate (temeljem presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, broj P-271/2024-74 od 29. studenog 2024.), do okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-69/2026., povodom prijedloga ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom, cijeneći da su ispunjena oba kumulativno određena uvjeta za odgodu ovrhe, s obrazloženjem da ovrhovoditelj ima preneseni gubitak od 1.631.222,00 eura u 2024. (list 120 spisa), koji je u približnom iznosu imao i 2022. i 2023., te da je vidljiv trend povećanja broja dana u blokadi ovrhovoditelja s 0 ili 1 dan 2021., 2022. i 2023. na 7 dana 2024. te na 34 dana 2025. godine (list 131 do 136 spisa), slijedom čega ocjenjuje da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer postoji opasnost da u slučaju uspjeha u parničnom postupku koji je pokrenuo radi proglašenja pljenidbe i prijenosa po zahtjevu ovrhovoditelja od 20. veljače 2026. nedopuštenim, ne bi mogao povratiti novčani iznos koji bi mu u postupku izravne naplate bio naplaćen.

7. U žalbi ovrhovoditelj upire na pogrešnu ocjenu suda prvog stupnja da postoji opasnost da ovršenik u slučaju uspjeha u parničnom postupku zbog kojeg je ovrha odgođena, neće moći vratiti tražbinu od ovrhovoditelja, uz tvrdnju da iz bonitetnog izvješća proizlazi da ovrhovoditelj nije u blokadi, niti se protiv njega vodi postupak predstečaja, stečaja ili likvidacije, da nema evidentiranog poreznog duga , da stabilno i kontinuirano posluje od 1999., da raspolaže značajnom imovinom ukupne vrijednosti veće od 4 milijuna eura (nekretnine, oprema, kapital i rezerve), tako da postojanje prenesenog gubitka i broj dana blokade ovrhovoditelja (na čemu sud u bitnome temelji svoju odluku), samo po sebi ne znači nelikvidnost, niti nesposobnost podmirenja obveza, kao niti insolventnost, uz daljnje tvrdnje da su blokade povremene i kratkotrajnog karaktera, unatoč čemu ovrhovoditelj i dalje uredno posluje, ostvaruje prihode i podmiruje svoje obveze čim prestanu razlozi blokade . Žalbenim navodima ovrhovoditelj ukazuje i na to da je sud propustio izvršiti nužno vaganje interesa stranaka, uz tvrdnju da je upravo blokada ovršenika bitna za odlučivanje o odgodi ovrhe, jer eventualna šteta za ovršenika proizlazi iz njegove vlastite nelikvidnosti, a nije razlogom provedbe ove ovrhe.

8. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je istovremeno, odnosno kumulativno ispunjen i neki od uvjeta navedenih pod točkama 1. do 10. iste odredbe.

10. Razmatranjem sadržaja spisa utvrđeno je da je ovaj postupak iniciran prijedlogom ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (uz tvrdnju da je tražbina ovrhovoditelja prema njemu prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon postupka iz kojeg potječe potraživanje ovrhovoditelja ), tijekom kojeg postupka je ovršenik potom podnio i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava (povodom zatražene izravne naplate putem Financijske agencije koju je ovrhovoditelj zatražio temeljem ovršene isprave – presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, broj P-271/2024-74 od 29. studenog 2024., koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž-346/2025-2 od 10. srpnja 2025.), povodom kojeg prijedloga je u zaključkom donesenim u ovom postupku pod poslovnim brojem Ovr-251/2026- od 17. ožujka 2026. (list 93-97 spisa), ovršenik upućen na pokretanje parnice koju je pred istim sudom i pokrenuo (list 179-181 spisa), u kojem prijedlogu za odgodu ovršenik ukazuje na nadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u slučaju provedbe ovrhe, za koju štetu tvrdi da je razvidna iz financijskog poslovanja ovrhovoditelja koje je riskantno s obzirom na to da ima kontinuirani pad prihoda, blokade računa, da nema nastavka redovnog poslovanja u okviru obavljanja registrirane djelatnosti (jer nema potraživanja od kupaca), da je ovrhovoditelj, osim navedenog, knjigovodstveno iskazao dobit, ali da je iz bilance vidljivo da se radi o prenesenom gubitku od 1.631.222,00 eura, da je poslovanje ovrhovoditelja u 2025. još riskantnije jer je ovrhovoditelj bio nekoliko puta u blokadi, kao što je bio i početkom 2026., temeljem čega ovršenik smatra kako je u cijelosti dokazana opasnost od nenadoknadive štete, odnosno teško nadoknadive štete, jer da iz navedenog proizlazi vrlo vjerojatnim da nakon naplate iznosa za koji ovršenik tvrdi da ne pripada ovrhovoditelju, slijedi gašenje tvrtke kako se ovršenik nikada ne bi naplatio. Ovršenik u navodima prijedloga ističe i to da nikada prije nije bio blokiran, što govori o njegovu urednom poslovanju i podmirivanju obveza, a da ovrhovoditelj odgodom provedbe ovrhe ne trpi nikakvu štetu, pri čemu ističe i to da ovršenik ima 15 zaposlenih radnika zbog kojih prijeti nenadoknadiva šteta u smislu neisplate plaće radnicima, pri čemu 15 obitelji s oko 60 ljudi koje uzdržava ovršenik na području Grada Slavonskog Broda , neće imati financijske prihode, čime će biti ugrožena njihova egzistencija, a da osim toga, ovršeniku prijeti i mogući stečaj, zbog čega smatra da je nužno odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava jer da u slučaju odgode prijenosa ovršenik može nastaviti s normalnim poslovanjem bez prijeteće štete nemogućnosti naplate od ovrhovoditelja, a da će ovrhovoditeljeva tražbina biti osigurana na posebnom računu Financijske agencije.

11. Iz sadržaja spisa proizlazi da se ovrhovoditelj očitovao na navode prijedloga ovršenika podneskom od 7. travnja 20206. (list 204-205 spisa), na način da je osporio da bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, osporavajući i navode ovršenika prema kojima ovrhovoditelj odgodom ovrhe ne bi trpio nikakvu štetu, s tvrdnjom da ovršenik nije dokazao (na jasan i određen način), da bi mu provođenjem predložene ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta (ona koju protuovrhom ili restitucijskom parnicom ili ovrhom koja bi se u nastavku postupka provela ne bi mogao nadoknaditi) te da nije dokazao da bi se nastupanje takve štete otklonilo upravo odgodom ovrhe, protiveći se prijedlogu za odgodu i prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

12. Po stavu ovoga suda, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je usvojio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Suprotno žalbenim prigovorima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu odredbi čl. 210. i 65. OZ-a, pravilno zaključio kako postoji vjerojatnost da bi ovršenik provedbom predmetne ovrhe prije okončanja parničnog postupka na koji ga je uputio prvostupanjski sud (koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-69/2026.), mogao pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pa da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

13. Naime, suprotno žalbenim prigovorima ovrhovoditelja, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je u konkretnom slučaju, uz prvi (posebni) zakonski uvjet za odgodu predmetne ovrhe (odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja), ispunjenje kojeg uvjeta po žalbi ovrhovoditelja nije niti sporno, ispunjen i drugi (opći) zakonski uvjet za njezinu odgodu.

14. S tim u vezi valja odgovoriti da je i po stavu ovoga suda, ovršenik u podnesenom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate te kasnijim podneskom, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, naveo jasne i određene činjenice te pružio iste takve dokaze, iz kojih proizlazi vjerojatnost (u potrebnom stupnju), nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe predmetne ovrhe.

15. Za naglasiti je da u očitovanju na prijedlog za odgodu ovrhe, kako to pravilno primjećuje i sud prvog stupnja, ovrhovoditelj određeno nije osporio tvrdnje ovršenike koje se odnose na financijsku situaciju ovrhovoditelja, odnosno loše financijskog poslovanja ovrhovoditelja (za koje ovršenik tvrdi da je riskantno, da postoji kontinuirani pad prihoda, uz blokade računa ovrhovoditelja, te da je iz bilance vidljivo da se radi o prenesenom gubitku od 1.631.222,00 eura, a da je poslovanje ovrhovoditelja u 2025. još riskantnije jer je ovrhovoditelj bio nekoliko puta u blokadi, kao i početkom 2026. ), za što je ovršenik u predmetni spis priložio i dokaze čiji sadržaj ovrhovoditelj također nije osporio (bonitetno izvješće za ovrhovoditelja i povijest blokade za ovrhovoditelja u 2024., 2025. i 2026., list 111-135 spisa), iz kojih dokaza jasno proizlazi da ovrhovoditelj ima preneseni gubitak od 1.631.222,00 eura u 2024., koji je u približnom iznosu imao i 2022. i 2023. (što žalbenim navodima ovrhovoditelj niti ne spori), te da je vidljiv trend povećanja broja dana u blokadi ovrhovoditelja s 0 ili 1 dan 2021., 2022. i 2023. , na 7 dana 2024. te na 34 dana 2025., temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja imao osnova zaključiti da zbog takve financijske situacije ovrhovoditelja postoji opasnost da u slučaju uspjeha u parničnom postupku koji je ovršenik pokrenuo radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa po zahtjevu ovrhovoditelja od 20. veljače 2026. , ovršenik ne bi mogao povratiti novčani iznos koji bi mu u postupku izravne naplate bio naplaćen.

16. Pri tome, to što iz bonitetnog izvješća proizlazi da ovrhovoditelj aktualno nije u blokadi, niti da se protiv njega vodi postupak predstečaja, stečaja ili likvidacije, te da nema evidentirani porezni dug, s obzirom na naprijed obrazložene činjenice, nije od utjecaja na prednji zaključak suda prvog stupnja (o nestabilnom i riskantnom financijskom poslovanju ovrhovoditelja), naročito s obzirom na to da tvrdnje koje je ovršenik iznosio u prijedlogu za odgodu (o nestabilnoj i riskantnoj financijskoj situaciji ovrhovoditelja), ovrhovoditelj tijekom postupka, prije donošenja pobijanog rješenja, nije određeno osporio, a za što mu je sud ostavio mogućnost.

17. Iz istih razloga su i žalbene tvrdnje ovrhovoditelja koje iznosi po prvi puta tek sada u žalbi - da ovrhovoditelj stabilno i kontinuirano posluje od 1999., da raspolaže značajnom imovinom ukupne vrijednosti veće od 4 milijuna eura (nekretnine, oprema, kapital i rezerve), bez utjecaja na pravilnost gore navedenog zaključka suda prvog stupnja, jer na strani ovrhovoditelja je bila obveza iznositi činjenice i predlagati dokaze kojima pobija navode i dokaze ovršenika (čl. 219. st. 1. ZPP-a), radi čega ovrhovoditelj neosnovano tek sada u žalbi upire na to da iz dokaza koje je dostavio ovršenik (bonitetno izvješće za ovrhovoditelja), proizlazi da ovrhovoditelj raspolaže imovinom značajne vrijednosti, da podmiruje svoje obveza te da nije insolventan, koje tvrdnje ovrhovoditelj nije iznosio tijekom postupka, niti je na iste ukazivao na bilo koji način. Stoga, to što iz navedene dokumentacije (koju je tuženik dostavio u prilog dokazivanja svojih tvrdnji) eventualno i slijedi osnovanom neka od naprijed navedenih žalbenih tvrdnji ovrhovoditelja, navedeno je bez značaja, jer te tvrdnje ovrhovoditelj nije iznosio pravovremeno tijekom postupka, tako da se na iste ne može s uspjehom pozivati niti sada u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP-a, pri čemu se ne radi o činjenicama i dokazima za koje žalitelj nije znao i koji nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka), pa niti njima osporavati zaključak suda prvog stupnja o činjenicama (riskantnog poslovanja uz kontinuirani pad prihoda i blokade računa), koje je iz tih istih dokaza sud prvog stupnja neupitno utvrdio (postojanje prenesenog gubitka i broj dana blokade ovrhovoditelja).

18. U tom kontekstu su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i žalbeni navodi žalitelja kojima ukazuje na to da postojanje prenesenog gubitka i broj dana blokade ovrhovoditelja („koje blokade su povremene i kratkotrajnog karaktera, unatoč čemu ovrhovoditelj i dalje uredno posluje, ostvaruje prihode i podmiruje svoje obveze čim prestanu razlozi blokade“), samo po sebi ne znači nelikvidnost, niti nesposobnost podmirenja obveza, kao niti insolventnost.

19. Pri tome se ukazuju neosnovanima i žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj upire na to da je upravo blokada ovršenika bitna za odlučivanje o odgodi ovrhe („jer eventualna šteta za ovršenika proizlazi iz njegove vlastite nelikvidnosti, a nije razlogom provedbe ove ovrhe“) te da je s tim u vezi sud propustio izvršiti nužno vaganje interesa stranaka. To stoga što se za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, traži postojanje nenadoknadive ili teško nadoknadive, one koju protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela, ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, a koja šteta primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, a ne ovršenika, odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za vraćanje novčanih sredstava koja će u postupku izravne naplate biti prenesena ovrhovoditelju, ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa, s time da iz pobijane odluke slijedi da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja u konkretnom slučaju vodio računa o vrednovanju interesa svih subjekata ovršnog postupka, vjerojatnosti nastupanja štete te kvaliteti i kvantiteti štete koju bi uslijed (ne)odgode pretrpjeli, a u slučaju da ovršenik ne uspije u parnici radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovrhovoditelja može nastaviti postupak izravne naplate , s obzirom na to da sredstva koja su predmet ovrhe ostaju zaplijenjena, tako da šteta koju ovrhovoditelj trpi uslijed odgode je svakako manja od štete koju bi uslijed (ne)odgode pretrpio ovršenik.

20. Stoga, uzimajući u obzir da je ovršenik dokazao da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a u svezi s čl. 210. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a te potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

21. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 14. i 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

22. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu,12. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža