REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-39/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Marije Garačić-Turković i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Busija, u kaznenom predmetu protiv optužene ŠĐ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optužene DĐ i optuženog ĆĐ protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-31/2026 od 23. srpnja 2026., u sjednici održanoj 11. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Žalbe optužene DĐ i optuženog ĆĐ odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku kaznenog postupka nakon potvrđivanja optužnice zbog kaznenog djela iz članka 177. stavaka 2. i 3. KZ/11, pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08) produljen istražni zatvor optuženicima ŠĐ i HĐ iz zakonske osnove članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., s time da im istražni zatvor teče od dana uhićenja 18. veljače 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optuženica ŠĐ po branitelju Željku Macanu, odvjetniku iz Velike Gorice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalbu je podnio i optuženi ĆĐ po branitelju Bruni Babiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
4. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s čankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Optuženica ŠĐ se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pri čemu ne navodi o kojoj se bitnoj povredi radi niti u čemu se ista sastoji, a to nije moguće razabrati niti iz sadržaja žalbe.
6.1. Optuženi ĆĐ ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz člana 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama vezano za postojanje osnovane sumnje, da sud u izreci rješenja ne navodi rok na koji je određen istražni zatvor, a što predstavlja bitan sastojak rješenja o produljenju istražnog zatvora sukladno odredbi članka 124. stavka 2 točke 3. ZKP/08. Nadalje se ističe da je sud u obrazloženju pobijanog rješenja samo istaknuo dokaze i dokumentaciju na kojima se temelji utvrđenje o postojanju osnovane sumnje bez kritičkog osvrta na te dokaze i na argumente obrane. Također, sud je propustio osvrnuti se na argumente obrane iznesene na ročištu za određivanje istražnog zatvora.
7. Razmatrajući žalbene navode optuženika ĆĐ i one sadržane u pobijanom rješenju, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge kako za postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i za postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na postojanje realne i razumno predvidive iteracijske opasnosti. Pritom se ukazuje da argumentacija vezano za nekritički odnos prema iznesenoj obrani i postojećim dokazima su prigovori činjenične naravi, a ne za istaknutu bitnu povredu.
7.1. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik nalazi u propustu prvostupanjskog suda da sukladno odredbi iz članka 124. stavka 2. točke 3. ZKP/08 u izreci pobijanog rješenja naznači rok na koji je produljen istražni zatvor. Točno je da citirana odredba propisuje kako izreka rješenja o određivanju/produljenju istražnog zatvora mora sadržavati i rok na koji je istražni zatvor određen. Međutim, žalitelj pritom očito ispušta iz vida da se ta odredba odnosi na određivanje/produljenje istražnog zatvora prije podnošenja optužnice.
7.2. Naime, u odredbi članka 131. stavka 3. ZKP/08 je izrijekom propisano da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, ali će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti zadnjeg rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga produljiti ili ukinuti.
7.3. Budući da je u konkretnom slučaju protiv žalitelja podnesena optužnica pod poslovnim brojem KOz-DO-22/2026 od 13. svibnja 2026. zbog kaznenog povrede djetetovih prava iz članka 177. stavaka 2. i 3. KZ/11, žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 time što u izreci pobijanog rješenja nije naznačen rok na koji je produljen istražni zatvor.
8. Žalitelj samo paušalno ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08, pozivajući se na pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti, no očito se radi o prigovoru činjenične naravi, a ne za istaknute bitne povrede.
9. Optuženi ĆĐ osporava postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora navodeći da se nisu kritički analizirali dokazi i obrana optuženika.
9.1. Protivno i tim prigovorima, prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge o postojanu osnovane sumnje, pri čemu je optužnica potvrđena pa je prigovor postojanju osnovane sumnje neosnovan. Samo se ukazuje žalitelju da će se kritički osvrt na sadržaj dokaza i obranu optuženika dati pri utvrđivanju postoji li kaznena odgovornost optuženika dok za ostvarenje općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora je dostatno postojanje osnovane sumnje, a ne utvrđuje se kaznena odgovornost.
10. Po ocjeni ovoga suda, protivno istaknutim prigovorima oboje žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost. Naime, takvo utvrđenje prvostupanjski sud prvenstveno temelji na okolnostima i načinu počinjenja terećenog kaznenog djela za koje su oboje optuženika osnovano sumnjivi da su ga počinili. Tako se optuženica ŠĐ kao majka, a optuženi ĆĐ kao očuh maloljetnog JĐ rođenog **.**.2026., terete da su u inkriminiranom periodu u više navrata fizički zlostavili dijete zbog čega mu je u čak četiri navrata pružena medicinska pomoć pa je tako od 2. veljače 2026. do 6. veljače 2026. bio hospitaliziran na Odjelu za pedijatriju Opće bolnice u Zaboku, 9. veljače 2026. je dijete zaprimljeno u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu zbog prijeloma lijeve fibule i tibije i prijeloma distalnog dijela lijevog femura, a 17. veljače 2026. ponovno je hospitaliziran gdje se i sada nalazi zbog prijeloma lijeve temporalne i lijeve parijetalne kosti glave, a koje ozljede, po stalno sudskoj vještakinji dr. Mariji Baković, ukazuju na sindrom zlostavljanog djeteta. Iz navedenog, osobito cijeneći brojnost ozljeda nanesenih unutar mjesec dana, proizlazi izrazita upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju oboje optuženika. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da, neovisno od toga što je maloljetni JĐ izmješten iz obitelji, postoji realna i konkretna opasnost od ponavljanja djela, imajući u vidu da optuženica ŠĐ ima još dvoje maloljetne djece s kojima se viđa, a jednako tako i optuženi ĆĐ ima maloljetnu djecu pa postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela za koju se ne traži da bude usmjerena isključivo prema žrtvi. Stoga je pravilno produljen istražni zatvor prema oboje optuženika iz zakonske osnove opisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
11. Jednako tako, protivno prigovorima optuženika, prvostupanjski sud je imao u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08 koja propisuje da se ne primjenjuje teža mjera ukoliko se ista svrha može postići blažim mjerama. No, imajući u vidu sve gore utvrđene okolnosti, osobito iskazanu upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju, neovisno od neosuđivanosti oboje optuženika i cijeneći njihovu kvalitetu, svrha koja se želi postići istražnim zatvorom se ne može ostvariti mjerama opreza pa tako niti onima koje se predlažu u žalbama. Jednako tako neosnovan je prijedlog optuženice ŠĐ za određivanjem istražnog zatvora u domu uz elektronički nadzor jer nije utvrđeno postojanje niti jednog uvjeta, a tako niti osobitih okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbe članka 119. ZKP/08.
12. Neosnovano optuženica ŠĐ prigovara da je povrijeđeno načelo razmjernosti i da se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne zatvora jer da se u istom nalazi pet mjeseci. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbu iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti. Stoga je neosnovan prigovor da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne zatvora.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, a ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdilo da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na štetu oboje optuženika nije povrijeđen kazneni zakon i odluka je donesena po ovlaštenom tijelu.
U Velikoj Gorici 11. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
