Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
K-370/2020-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku u po sucu toga suda Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1.okrivljenog ČP zbog dva kaznena djela protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23-dalje: KZ/11) i kaznenog djela protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11 i 2. okrivljenog NP zbog kaznenog djela protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO- 45/2019 od 29. studenog 2019. godine i KO-DO-560/2024 od 9. listopada 2024. godine, nakon rasprave održane dana 7.kolovoza 2026. godine u prisutnosti zamjenice ODO Sisak ČPB, 1. i 2. okrivljenika te prokuriste oštećenog SLU-KOM d.o.o. VP, osobno, a u odsutnosti oštećenog ŽP , javno je na ročištu za objavu presude održanom dana 11. kolovoza 2026. godine u odsutnosti svih uredno obaviještenih stranaka istoga dana objavio i
p r e s u d i o j e
I/ 1.okrivljeni ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i OP, rođen OP, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s privremenim boravkom u SR Njemačkoj, državljanin Republike Hrvatske, strojarski tehničar, zaposlen u vlastitom obrtu u SR Njemačkoj sa primanjima od 2.500,00 eura, vlasnik kombi vozila marke Mercedes Vito 2020.g., sa završenom srednjom školom, ožen jen, otac dvoje maloljetne djece, bez vojnog čina, nije odlikovan,
2. okrivljeni NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i CP, djevojački V, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stolar, oženjen, bez vojnog čina, neodlikovan, sa završenom srednjom školom, ne vodi se drugi postupak,
k r i v i s u
1. okrivljeni ČP
što je :
I/ tijekom travnja 2018. u Popovači, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, sa DP dogovorio da će za njega izraditi 2 PVC prozora i potom ih postaviti na kuću u [adresa]. za novčani iznos od 12.700,00 kuna / 1.685,58 eura ¹ te se obvezao radove izvršiti do 26. lipnja 2018., a za koje radove je SP prethodno u svibnju 2018. isplatio mu na ruke zatraženi predujam u iznosu od 6.000,00 kuna / 796,34 eura ¹ dok je ostatak dogovorene cijene radova trebao uplatiti nakon završetka radova, unaprijed odlučivši da tako neće postupiti naručene radove nije izvršio, a novčani iznos na ime akontacije je primio i nije vratio, pa niti nakon što ga je SP više puta pozivao da vrati novac putem poruka i poziva sve do ožujka 2019, na koji način se okoristio za iznos od 6.000,00 kuna / 796,34 eura ¹ ,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
II/ tijekom svibnja 2018. u Komarevu u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, sa ZP dogovorio da će za njega izraditi i potom izvršiti montažu PVC stolarije na obiteljskoj kući u [adresa]., za novčani iznos od 14.000,00 kuna / 1858,12 eura ¹ za koje radove je dana 16. svibnja 2018. primio na ime predujma novčani iznos od 7.300,00 kuna / 968,88 eura ¹ o čemu je sačinjena potvrda te se obvezao radove izvršiti do 17. lipnja 2018., a ostatak dogovorene cijene radova je ŽP trebao uplatiti nakon završetka radova, unaprijed odlučivši da tako neće postupiti naručene radove nije izvršio, a novčani iznos na ime predujma je primio i nije vratio, pa niti nakon što ga je ŽP više puta pozivao da vrati novac, na koji način se okoristio za iznos od 7.300,00 kuna / 968,88 eura ¹,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
1. okrivljeni ČP i 2. okrivljeni NP, zajedno
III/ dana 16. srpnja 2022. oko 4,30 stati u Popovači, Trg Grofova Erdodya, u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, sa gradilišta pored trgovine LONIA d.o.o. Kutina uzeli i zadržali 14 komada limenih krovnih panela raznih dimenzija vrijednih 3.318,07 eura, vlasništvo trgovačkog društva SLU-KOM do.o.o Kutina,
dakle, tuđe pokretne stvari oduzeli drugom s ciljem da ih protupravno prisvoje,
II/ čime je 1. okrivljeni ČP djelima pod točkama I/ i II/ počinio dva kaznena djela protiv imovine - prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona, a djelom pod točkom III/ počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11. sve u vezi članka 51. KZ/11., a 2.okrivljeni NP djelom pod točkom III/ kazneno djelo protiv imovine
– krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11,
III/ te se na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 1. okrivljenom ČP za kazneno djelo pod točkom I/ , uz primjenu članka 48. i 49 KZ/11,
u t v r đ u j e
KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (četiri) MJESECA
a na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 1. okrivljenom ČP za kazneno djelo pod točkom II/ , uz primjenu članka 48. i 49. KZ/11
u t v r đ u j e
KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (pet) MJESECI
a na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 1. okrivljenom ČP za kazneno djelo pod točkom III/
u t v r đ u j e
KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (pet) MJESECI
te se na temelju članka 51. KZ/11 1. okrivljeni ČP
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE
te se 1. okrivljenom ČP na temelju članka 56. KZ/11,
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
IV/ Na temelju članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11, u vezi članka 42. stavak 1. i 5. KZ/11, okrivljeniku se kao sporedna kazna
i z r i č e
NOVČANA KAZNA OD 300 (TRISTO) DNEVNIH IZNOSA OD PO 30,00 EURA (TRIDESET EURA) što ukupno iznosi 9.000,00 eura (DEVETTISUĆA EURA).
Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 1. okrivljeni ČP je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku od 6 (šest) mjeseci , a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamstodvadeset) sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.
V/ te se na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 40. stavak 4. KZ/11, 2. okrivljeni NP se za kazneno djelo pod točkom III/
O S U Đ U J E N A
NOVČANU KAZNU OD 30 (trideset) DNEVNIH IZNOSA OD PO 30,00 EURA (TRIDESET EURA) što ukupno iznosi 900 eura (DEVETSTO EURA).
Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 2. okrivljeni NP dužan je platiti novčanu kaznu u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku od 6 (šest) mjeseci , a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamstodvadeset) sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.
VI/ Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećeni ŽP i oštećeni SLU-KOM d.o.o. se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućuju u parnicu.
VII/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP okrivljenici su dužni platiti troškove kaznenog postupka i to 1. okrivljeni ČP paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 eura, a 2. okrivljeni NP paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, sve u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku (dalje u tekstu: ODO Sisak) broj K-DO-45/2019 od 29. studenog 2019. godine okrivljenom ČP stavljeno je na teret počinjenje dva kaznena djela protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, a optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-560/2024 OD 9. listopada 2024. godine 1. okrivljenom ČP i 2. okrivljenom NP stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11.
1.1. Sud je raspravnim rješenjem na temelju članka 25. stavak 4. u svezi s člankom 25. stavak 1. točka 1. ZKP spojio kaznene postupke K-201/2025 i K-370/2020 te odlučio provesti jedinstveni postupak pod brojem K-370/2020 budući je u oba predmeta 1. okrivljeni ČP kojem se stavlja na teret počinjenje različitih kaznenih djela, slijedom čega je kazneno djelo iz optužnice K-DO-45/2019 od 29. studenog 2019. postalo kazneno djelo pod točkom I/ i II/ u odnosu na 1. okrivljenog ČP , a kazneno djelo iz optužnice KO-DO-560/2024 od 9. listopada 2024. postalo kazneno djelo pod točkom III/ u odnosu na 1. okrivljenog ČP i 2. okrivljenog NP.
2. Oštećeni ŽP postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.000,00 eura, dok je oštećeni SLU-KOM d.o.o. postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.318,07 eura.
3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe 1.okrivljeni ČP iskazao je da se ne smatra krivim za kaznena djela pod točkama I, II i III, a 2. okrivljeni NP iskazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo iz točke III.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao okrivljenike na kraju dokaznog postupka, izvršene su reprodukcije audio-video ispitivanja oba okrivljenika, a izvršen je uvid i pročitani su izjava ČP od 16. svibnja 2018., dopis ŽP od 18. ožujka 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve SP od 25. studenog 2019. , iskaz oštećenog SP od 6. listopada 2025. godine , iskaz oštećenog ispitanog kao svjedoka ŽP od 11. ožujka 2026. godine , e- mail oštećenog ŽP od 11. ožujka 2026. , potvrda Policijske postaje Kutina o privremenom oduzimanju predmeta od 19. srpnja 2022., serijski broj [serijski broj] sa pripadajućim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta, Izvješće Policijske postaje Kutina broj: K-147/22 od 19. srpnja 2022. te je izvršena reprodukcija snimke videonadzora oduzete potvrdom PP Kutina od 19. srpnja 2022.
5. Prvookrivljeni ČP u svojoj obrani iskazao je da SP poznaje od djetinjstva i zajedno su išli u osnovnu školu, a već mu ranije radio poslove u nekoliko navrata tipa stolariju, a kada ga je SP angažirao za posao na kući u [adresa] na koju je trebalo postaviti PVC stolariju – prozore zaprimio je predujam od 6.000,00 kn, a on je izradu te stolariju povjerio trećoj osobi proizvođačkoj firmi ZOMA Sisak ili Staklarstvo Sisak, više se ne može točno sjetiti, a isporuka je kasnila 2 mjeseca zbog čega se SP naljutio i htio je raskinuti taj dogovor jer su imali usmeni dogovor o tome. Nakon toga nazvao je SP i pitao ga kako će riješiti to, ponudio da mu vrati novce ili da mu odradi neke druge prozore u istoj vrijednosti, pa je on pristao da mu napravi 2 prozora za istu tu kuću u [adresa] što je i učinio, odnosno isporučio mu te prozore a nije sudjelovao u ugradnji. Napominje da su ga ta 2 prozora koštala 9.000,00 kn, dakle, više od onoga što je on njemu predao. Nakon toga je razgovarao s SP u par navrata, a on nije više ništa tražio od njega i mislio je da su tu završili. Kaznenu prijavu zaprimio je prije isporuke ovih prozora. U odnosu na ŽP, odnosno kazneno djelo pod točkom 2. sjeća se da ga je on angažirao za izradu PVC prozora na obiteljskoj kući u [adresa] u vrijednosti od oko 2.000,00 eura, te uplatio predujam od 1.000,00 eura, a on je kasnio s isporukom te stolarije, pamti da mu je isporučio samo rolete, a do kašnjenja je došlo zbog velikog obujma posla kojeg je imao, neorganiziranosti i raznih drugih okolnosti. Ne spori da taj posao nije napravio, a kako nema kontakt s ŽP, nije mu ni vratio taj iznos. Ovim putem pred sudom želi reći da je spreman vratiti ono što je primio.
5.1. Na posebno pitanje savjetnice u ODO Sisak odgovara da se zbog proteka vremena ne sjeća točno kada ga je SP angažirao, misli da je to tijekom 2018. ili 2019., dogovorili su se telefonskim putem, pa je SP naručio od njega da napravi izmjeru, da napravi ugradnju, a uopće se nisu fizički vidjeli, već su sve telefonski rješavali, kao i u ranijim poslovima. Nakon dogovora on je odmah drugi ili treći dan izvršio izmjeru, tom prilikom je majka od SP otvorila kuću, a njegova majka mu je također par dana nakon izmjere dala i predujam od 6.000,00 kn, pa pretpostavlja da joj je dao potvrdu o primitku tog iznosa jer tako uobičajeno radi. Oni su dogovorili rok za isporuku od 10 dana od uplate avansa, sjeća se da je SP to bilo to hitno, misli da je sveukupna cijena bila 12.000,00 kn, jer on obično traži 50 % vrijednosti posla unaprijed. Kako je njemu isporuka kasnila, a kasnila je 2 ili više mjeseci, on je to javio SP u vrijeme kad je trebao izvršiti ugradnju po dogovoru, on je njemu odmah rekao da ne želi više te prozore te nije mogao čekati toliko i rekao da će naručiti negdje drugdje, on mu je ponudio iznos predujma natrag ili da odradi neki drugi posao, pa su se dogovorili da mu izradi i isporuči 2 druga prozora na katu kuće, drugih dimenzija, a više se ne sjeća da li mu je SP dao dimenzije ili je on išao na izmjeru, pa je tako je učinio i time je dovršen njihov poslovni odnos i nije kasnije poslovao s njim. Kazuje da je ta dva prozora po dogovoru istovario ispred njegove kuće i javio mu o tome porukom, a ne može se sjetiti kad je to bilo, otprilike 6 mjeseci nakon dogovora. U odnosu na posao s ŽP to je bilo tijekom 2018. ili 2019 . ne može se točno sjetiti, sjeća se da mu je isporučio rolete po zimi 2018., a to je bilo u dogovorenom roku dok je stolarija došla kasnije, dakle puno van roka. Dogovor za isporuku je bio 30 dana od uplate avansa. Navodi da ga je obavijestio o kašnjenju kada mu je dovezao te rolete i ispričavao se jer nije znao kada će to biti isporučeno jer je to ovisilo o proizvođaču, a ne o njemu i molio ga je da pričeka i ispričava se zbog kašnjenja. Navodi da je rolete isporučio u dogovorenom roku od 30 dana na način da je nazvao ŽP i ostavio rolete ispred kuće i obavijestio ga o tome. Misli da je tamo bila nekakva gospođa, moguće da je izašla van kad je on ostavio robu, bili su čini mu se sin, kćer i još netko. Nakon toga uopće nije kontaktirao ŽP, zaboravio je na to i sad obećaje pred sudom i da će mu to vratiti što je primio na ime predujma. Navodi da ŽP njega nakon toga nije kontaktirao, ne zna točno od koga su naručivali robu, nešto su čak i sami proizvodili, a imao je tim od 18 ljudi u svojoj firmi, 6 timova za ugradnju i dvoje ljudi u uredu. Nije ispostavio račune za ove poslove ni SP ni ŽP, a poslovao je s firmama i fizičkim osobama, a za ovakve poslove s fizičkim osobama je obično radio na "crno" odnosno nije izdavao račune, dok su fizičkim osobama izdavali račune, a sve zato što su ljudi htjeli proći što povoljnije i oni su mogli na taj način raditi. Želi nadodati da mu je žao što ovaj iznos nije vratio ŽP, naime imao je velikih problema s firmom, velikih dugova, pa je rasprodao svu svoju imovinu i stan kako bi namirio dugove radnicima i ostalim klijentima kojima je dugovao, bio je i kazneno prijavljen i osuđen na zatvorsku kaznu od 20 mjeseci, a dio kazne je odslužio i doista je mislio da je sve namirio a uvidom u poslovnu dokumentaciju je neposredno prije ovog ročišta shvatio da je ostao dužan ŽP. U vezi kaznenog djela navedenog pod točkom I/ i II/ navodi da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio na raspravi 22. travnja 2026. godine te želi dodati nastavno na iskaz oštećenika ŽP i njegov email kako nije mogao podići 1.000,00 eura koje mu je okrivljeni poslao putem Western Union navodi da ako treba će odmah danas otići vratiti taj dug ŽP te moli sud za adresu oštećenika obzirom je ne zna, a ne posreduje broj telefona. Okrivljenik u obrani iznesenoj 22. travnja 2026. godine u odnosu na kazneno djelo pod točkom III/ navodi da je u to vrijeme firma Projekt Inženjering Požega bila njemu dužna 60.000,00 kuna i kako mu nisu vraćali taj dug odlučio je uzeti panele misleći da su to njihovi paneli i to su ovi paneli koji su bili na adresi iz optužnice. Njemu je pri utovarivanju panela pomogao 2. okrivljeni koji je u to vrijeme bio njegov djelatnik, a on nije mogao znati da čini nešto protupravno jer mu on nije rekao detalje. Prije nego je uzeo te panele javio je vlasniku Projekt Inženjeringa da će on to uzeti obzirom da mu nije vraćao dug nakon čega, a tek nakon što je uzeo panele je saznao od istog tog čovjeka da su to zapravo paneli od VP pa je odmah isti dan kontaktirao VP tog dana u 7,30 sati, ispričao zašto je uzeo te panele i rekao da će mu ih vratiti do podneva te ih je vratio između 12,00 i 12,30 sati.
5.2. Na pitanje ODO-a Sisak navodi da je otuđio ove panele u ranim jutarnjim satima jer se upravo vraćao sa terena pa je usput odlučio to napraviti, da je bio svjestan kako čini kazneno djelo, ali je mislio da paneli pripadaju njegovom dužniku Projekt Injženjering d.o.o. koji su tamo radili radove montaže tih panela i tada ga nije bilo briga za posljedice takvog postupanja obzirom su mu dugovali već dulje vremena, od nekad 2018./2019. te je odlučio naplatiti se na taj način. Navodi da je kada je saznao da ti paneli pripadaju VP prvo mu poslao poruku i rekao da će vratiti te panele te je telefonski razgovarao sa VP ujutro u 8,00 sati i obećao mu vratiti panele do 12,00, a ne zna zašto je VP prijavio njega u 11,00 sati taj dan, moguće mu nije vjerovao da će tako postupiti.
5.3. Iz reprodukcije prvog iskaza 1. okrivljenika proizlazi da je poučen o pravima, odrekao se branitelja i pristao iznositi obranu i odgovarati na pitanja policijskog službenika te je izjavio da su uočili te panele kako stoje na tom mjestu već 3 mjeseca, došao zajedno sa 2.okrivljenikom kojega je zamolio da mu pomogne, a misli da je 2.okrivljeni bio svjestan da čine protupravne radnje, otvorili su ambalažu u kojoj su bili paneli, utovarili u svoje kombi vozilo i odvezao u [adresa] na skladište. Odlučio je vratiti panele nakon što se čuo sa vlasnikom VP, a vratio je istog dana oko 16,00 sati.
5.4. Nakon završene reprodukcije 1. okrivljeni sam navodi da ne zna zašto je prilikom prvog ispitivanja rekao da je vratio te panele oko 16,00 sati jer se jasno sjeća da je bilo ranije popodne, oko 12,00, 13,00 sati maksimalno.
6. U svojoj obrani 2.okrivljeni NP u vezi kaznenog djela navedenog pod točkom III/ navodi da se može pridružiti obrani 1.okrivljenika da je bilo upravo tako kako je on opisao, vraćali su se s terena iz Zadra u ranim jutarnjim satima i 1. okrivljeni mu je rekao da idu pokupiti te panele što mu nije bilo ništa neuobičajeno jer inače tako kupe robu kad su usput, a nije mu bilo poznato da čini što protupravno jer mu 1.okrivljenik nije pojasnio čiji su to paneli i zašto ih uzima ju. 1.okrivljeni ga je nazvao oko podneva i zamolio da odu vratiti te panele te mu je on u tome pomogao, a ni tada mu nije objašnjavao zašto ih vraćaju. Iz reprodukcije iz prvog iskaza 2.okrivljenika u bitnom proizlazi da da je spavao kada ga je 1.okrivljenik nazvao oko 12, pola 1 i rekao da idu raditi na bauštelu, te su negdje oko 4,30 sati ujutro stali u [adresa] i uzeli panele te ih odvezli u [adresa] i ostavili kod neke kuće-vikendice i tek onda je shvatio da su ukradeni, te su isto jutro vratili te panele nazad. Nadalje na pitanje odgovara da je radio sa 1.okrivljenikom, bio zaposlen kod njega, ali da više ne radi, a na pitanje policajca zašto navodi da 1.okrivljeni laže i mulja.
6.1. Na pitanje suca da pojasni obzirom iz snimke prvog ispitivanja proizlazi da ga je 1.okrivljeni probudio jer ga je zvao malo poslije ponoći nakon čega su otišli po panele u [adresa] pojašnjava da ga je 1.okrivljeni zapravo zvao dan ranije i to oko 12,00, 12,30 sati pa su išli raditi bauštelu u Zadar, a zapravo su na povratku sa te bauštele, dakle sutradan u ranim jutarnjim satima stali u [adresa].
7. Tijekom postupka 1. okrivljenik je dostavio putem elektronske pošte 8. svibnja 2026. dostavio potvrdu da je vratio oštećenom ŽP iznos od 1.000,00 eura, a priložena potvrda sastavljena rukopisom je potpisana od ŽP, pa je sudac telefonskim pozivom svjedoku ŽP utvrdio kako je navedeni iznos doista plaćen.
8. Na temelju rezultata provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno, kao i u međusobnoj povezanosti, te dovodeći iste u vezu s obranom oba okrivljenika, ovaj sud smatra kako su njihovim radnjama ostvarena kako objektivna tako i subjektivna obilježja i to pod točkom I/ optužnice u odnosu na 1.okrivljenog ČP dva kaznena djela protiv imovine - prijevarom - opisana i kažnjiva po članku 236. stavak 1. KZ/11, a pod točkom III/ počinio sva obilježja kaznenog djela protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11. sve u vezi članka 51. KZ/11., dok su u odnosu na 2.okrivljenog NP u odnosu na djelo opisano pod točkom III/ ostvarena sva objektivna i subjektivan obilježja kaznenog djela protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11.
8.1. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sadržaj iskaze oštećenika i svjedoka sud nije iste iskaze prepisao u presudu, već će u nastavku obrazloženja dati činjeničnu analizu istaknuti ključne dijelove iskaza u odnosu sa obranom okrivljenika i ostalim materijalnim dokazima, te ih dovesti u međusobnu vezu i pravno ocijeniti.
¸
9. Među strankama je nesporno da je 1. okrivljeni ČP preuzeo obvezu izrade i ugradnje PVC stolarije za oštećenike SP i ŽP te da je za navedene poslove primio novac na ime predujma. Tako 1. okrivljenik u svojoj obrani priznaje primitak iznosa od 6.000,00 kuna za radove na kući oštećenog SP, kao i primitak predujma za radove na kući oštećenog ŽP. Nije sporno ni da prvotno ugovorene poslove nije izvršio u dogovorenim rokovima, pri čemu razloge takvog postupanja u svojoj obrani objašnjava kašnjenjem dobavljača, velikim obujmom posla, neorganiziranošću i poslovnim poteškoćama.
9.1. Nadalje, nije sporno da je 1. okrivljenik nakon podnošenja kaznene prijave oštećenom SP dostavio dva druga prozora prema naknadnom dogovoru, što je oštećenik prihvatio kao ispunjenje obveze, te je iskazao da od 1. okrivljenika više ništa ne potražuje. Međutim, njihovi se iskazi razlikuju u pogledu vremena proteklog od naknadnog dogovora do dostave tih prozora. U odnosu na oštećenog ŽP tijekom postupka utvrđeno je da mu je 1. okrivljenik naknadno vratio iznos od 1.000,00 eura, o čemu je sudu 8. svibnja 2026. dostavljena potpisana potvrda, a primitak novca potvrdio je i sam oštećenik.
9.2. U odnosu na događaj opisan pod točkom III/ optužnice nije sporno da su oba okrivljenika u ranim jutarnjim satima s gradilišta u [adresa] utovarila krovne panele u kombi vozilo te ih odvezla u [adresa]. Navedeno u svojim obranama potvrđuju oba okrivljenika, pri čemu 2. okrivljenik navodi da je postupao po pozivu 1. okrivljenika i pomagao mu pri utovaru i odvoženju. Nije sporno ni da su paneli naknadno vraćeni na gradilište, što proizlazi kako iz obrana okrivljenika tako i iz iskaza svjedoka VP.
9.3. Sporno je, međutim, je li 1. okrivljenik u odnosu na djela opisana pod točkama I/ i II/ izreke već prilikom dogovaranja poslova i primitka predujmova postupao s prijevarnom namjerom, odnosno je li obećanjem izrade i ugradnje stolarije, unaprijed odlučivši da preuzete obveze neće izvršiti, naveo oštećenike na predaju novca. S tim u vezi potrebno je ocijeniti njegovu obranu prema kojoj su razlozi neispunjenja obveza bili u poteškoćama u poslovanju, kao i iskaze oštećenika o dogovorenim poslovima, njihovoj komunikaciji s 1. okrivljenikom i njegovu postupanju nakon primitka predujmova.
9.4. U odnosu na djelo opisano pod točkom III/ izreke sporno je značenje koje za postupanje 1. okrivljenika ima njegova tvrdnja da je panele uzeo smatrajući ih vlasništvom trgovačkog društva koje mu je dugovalo novac i radi naplate tog potraživanja, odnosno je li postupao s ciljem protupravnog prisvajanja tih panela. U odnosu na 2. okrivljenika je sporno je li prilikom uzimanja i odvoženja panela bio svjestan da se oni uzimaju neovlašteno te je li svojim sudjelovanjem htio pridonijeti njihovu protupravnom prisvajanju, budući da u obrani tvrdi kako je smatrao da se radi o uobičajenom preuzimanju robe za potrebe posla.
10. Ocjenjujući iskaz oštećenog SP, sud ga nalazi uvjerljivim u opisu razloga zbog kojih je izradu prvotno naručenih prozora povjerio drugom izvođaču te okolnosti naknadnog dogovora s 1. okrivljenikom. Oštećenik je jasno razgraničio prvotno ugovoreni posao od naknadnog dogovora o izradi drugih dvaju prozora za kat iste kuće. Životno je uvjerljivo njegovo objašnjenje da su mu prvotno naručeni prozori bili nužni za kuću u kojoj živi, zbog čega je, nakon što ih 1. okrivljenik nije isporučio, angažirao drugog izvođača. Istodobno je objasnio da je na katu imao stare prozore čija zamjena nije bila hitna, pa je pristao da 1. okrivljenik svoju obvezu ispuni izradom tih prozora. Takav naknadni dogovor i isporuku drugih dvaju prozora potvrđuje i sam 1. okrivljenik u svojoj obrani.
10.1. U prilog uvjerljivosti iskaza oštećenika govori i okolnost da je naveo činjenice koje idu u korist 1. okrivljeniku. Naime, oštećenik nije prešutio naknadnu isporuku prozora, već je izričito naveo da je time 1. okrivljenik prema njemu ispunio svoju obvezu i da od njega više ništa ne potražuje. Sud navedeno cijeni kao okolnost koja podupire vjerodostojnost njegova prikaza poslovnog odnosa, budući da uz neispunjenje prvotnog dogovora priznaje i naknadno postupanje 1. okrivljenika kojim se smatra namirenim.
10.2. Iskazi oštećenika i 1. okrivljenika razlikuju se, međutim, u pogledu vremena naknadne isporuke prozora. Oštećenik isporuku određeno smješta u srpanj 2022. godine, navodeći da je do nje došlo tek približno dvije godine nakon naknadnog dogovora. Nasuprot tome, 1. okrivljenik navodi da je prozore izradio i dostavio već mjesec dana nakon tog dogovora, dok je u drugom dijelu obrane, navodeći da se vremena isporuke ne može točno sjetiti, govorio o približno šest mjeseci nakon dogovora. Navedene razlike umanjuju pouzdanost iskaza 1.okrivljeika, pa sud daje vjeru više iskazu oštećenika. Pritom je za ocjenu slijeda događaja značajno da i sam 1. okrivljenik potvrđuje kako je kaznenu prijavu zaprimio prije isporuke drugih prozora. Njegova obrana u tom dijelu podupire iskaz oštećenika da je do naknadnog ispunjenja došlo nakon podnošenja kaznene prijave. Upravo ta okolnost govori u prilog optužbe kako je 1.okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijevare jer je držao oštećenika u zabludi da će ispuniti svoju obvezu a koju namjeru nije imao, već je ispunio obvezu tek po podizanju optužnice sa očitim motivom da izbjegne kazneni progon, a ne da ispuni svoju obvezu.
11. Ocjenjujući iskaz oštećenog ŽP, sud ga prihvaća u dijelu koji se odnosi na neizvršenje dogovorenih radova i njegove telefonske razgovore s 1. okrivljenikom. Oštećenik je pritom jasno naveo da je posao ugovorila njegova tadašnja supruga, koja je predala i predujam, dok je on osobno naknadno kontaktirao 1. okrivljenika radi izvršenja radova. Primitak predujma i činjenicu da ugovoreni posao nije dovršio potvrđuje i sam 1. okrivljenik, pa su u tim okolnostima iskaz oštećenika i obrana podudarni.
11.1. Za ocjenu postupanja 1. okrivljenika posebno je značajan dio iskaza u kojem oštećenik opisuje njihove telefonske razgovore. Oštećenik ne navodi samo da radovi nisu izvršeni, već konkretno opisuje da je u više navrata zvao 1. okrivljenika, koji mu je obećavao dolazak istoga dana ili za nekoliko dana, ali ta obećanja nije ostvario. Objasnio je i da je kaznenu prijavu podnio nakon što je shvatio da od obećanog izvršenja neće biti ništa. Sud takav opis nalazi uvjerljivim jer svjedok govori o razgovorima u kojima je osobno sudjelovao te iznosi sadržaj obećanja i razlog zbog kojeg je prestao vjerovati da će ona biti ispunjena.
11.2. Navedeni dio iskaza sud dovodi u vezu s obranom 1. okrivljenika da je na ovaj posao zaboravio i smatrao da je podmirio sve svoje dugove. Zaborav ne objašnjava neizvršenje obveze u vrijeme kada ga je oštećenik na nju podsjećao i od njega dobivao nova obećanja. Naime, iz opisanih razgovora proizlazi da je 1. okrivljenik tada bio svjestan da ugovoreni posao nije izvršio i da oštećenik očekuje njegovo izvršenje. Unatoč tome, oštećeniku je nastavljao najavljivati skori dolazak. Taj dio njegova postupanja stoga se ne može objasniti tvrdnjom da je obvezu jednostavno smetnuo s uma.
11.3. Ponavljana obećanja izvršenja u kratkim i određenim rokovima potrebno je ocijeniti i u odnosu na obranu 1. okrivljenika da zbog kašnjenja proizvođača nije znao kada će stolarija biti isporučena. Takvo objašnjenje ne daje uvjerljiv odgovor zbog čega je oštećeniku najavljivao dolazak istoga dana ili za nekoliko dana. Upravo je taj odnos između njegova objašnjenja o neizvjesnosti isporuke i konkretnih obećanja koja je davao oštećeniku značajan za ocjenu je li tim obećanjima svjesno stvarao dojam da će posao uskoro biti izvršen. Pritom se navedeno odnosi na njegovo postupanje tijekom tih razgovora, a zaključak o namjeri pri primitku predujma mora proizlaziti iz povezanosti tog postupanja s okolnostima pod kojima je novac primljen.
11.4. Sud je pri ocjeni obrane 1. okrivljenika posebno razmotrio okolnost da je oštećenom ŽP naknadno vratio iznos od 1.000,00 eura. Naime, predujam je primljen tijekom svibnja 2018. godine, dok je povrat novca potvrđen tek tijekom ovog kaznenog postupka, potvrdom dostavljenom sudu 8. svibnja 2026. Dakle, oštećenik je namiren nakon gotovo osam godina, tijekom kojih ugovoreni posao nije dovršen, unatoč njegovim ranijim pozivima i obećanjima 1. okrivljenika da će izvršiti radove. Ocjenjujući takav vremenski odmak zajedno s opisanim postupanjem prema oštećeniku, te činjenicom da je do stvarnog povrata došlo tijekom rasprave, nakon što je pred sudom razmatrano pitanje neizvršenog povrata putem Western Uniona, sud zaključuje da je naknada štete bila potaknuta vođenjem kaznenog postupka i nastojanjem 1. okrivljenika da poboljša svoj položaj u tom postupku. Stoga sud naknadni povrat novca ne prihvaća kao potvrdu njegove obrane da je od početka namjeravao uredno izvršiti preuzetu obvezu. Vrijeme i okolnosti plaćanja upućuju na naknadno nastojanje otklanjanja imovinske posljedice i postizanja povoljnijeg ishoda postupka. Takvo postupanje ne oduzima dokazno značenje njegovu ranijem višegodišnjem zadržavanju novca i ponavljanim neispunjenim obećanjima, koja sud ocjenjuje u povezanosti s okolnostima primitka predujma.
12. U odnosu na počinjenje kaznenog djela iz točke III/ optužnice, sud prihvaća iskaz svjedoka VP kao vjerodostojan, pri čemu uzima u obzir da svjedok nije bio prisutan prilikom uzimanja panela, već je za njihov nestanak saznao od poslovođe gradilišta. Svjedok je razložno objasnio zbog čega ga je taj događaj zabrinuo, navodeći da bez tih panela nije bilo moguće dovršiti krov, dok bi nabava novih zahtijevala dodatno vrijeme i onemogućila pravodoban završetak radova. U tom je smislu objasnio i svoje naglašeno reagiranje pred policijom. Istodobno je naveo da su paneli naknadno vraćeni, da su radovi dovršeni i da trgovačko društvo SLU-KOM d.o.o. u konačnici nije pretrpjelo štetu. Takvim iskazivanjem svjedok jasno razlikuje poteškoće nastale zbog odnošenja panela od konačnih posljedica događaja nakon njihova povrata.
12.1. Posebno je značajan dio iskaza u kojem svjedok opisuje telefonski poziv primljen prilikom dolaska u policijsku postaju. Prema njegovu iskazu, osoba koja ga je nazvala obećala je vratiti panele u roku od šest sati te ga molila da događaj ne prijavljuje policiji. Premda se svjedok ne sjeća je li se pozivatelj predstavio i ne prepoznaje 1. okrivljenika kao osobu koju bi odranije poznavao, navedeni dio njegova iskaza podudara se samo djelomično s obranom 1. okrivljenika, koji tvrdi da je toga jutra nazvao VP i obećao mu povrat panela. Međutim svjedok Ž potvrđuje da je taj poziv uslijedi kasnije odo 12 sati i to nakon što je prijavio događaj policiji za vrijeme dok se nalazi u policijskoj postaji. Povezujući ta dva iskaza, sud utvrđuje da je upravo 1. okrivljenik ostvario opisani kontakt sa svjedokom, međutim nakon što je saznao da u krađi otkriven od policije i da mu prijeti kazneni progon.
12.2. Navod okrivljenika da je molio oštećenika da događaj ne prijavi policiji sud cijeni kao nastojanje 1. okrivljenika da obećanjem povrata panela spriječi prijavljivanje njihova uzimanja i izbjegne posljedic, odnosno vođenje kaznenog postupka. Za tu je ocjenu značajno da povrat nije ponudio neovisno o događaju, već upravo u razgovoru u kojem je tražio da se policiju ne uključuje. Takav sadržaj razgovora pokazuje da je u vrijeme poziva bio svjestan da je postupio protupravno i da njegovo postupanje može dovesti do kaznenog progona. Navedeno sud povezuje i s dijelom njegove obrane u kojem izričito navodi da je već prilikom uzimanja panela bio svjestan protupravnosti svojeg postupanja, ali da ga tada nije bilo briga za posljedice jer je smatrao da na taj način naplaćuje dug, s time da sud nije poklonio vjeru navodi 1.okrivljenika o zabludi da je protupravnim oduzimenjem panela zapravo htio namiriti dug.
12.3. Okolnost da su paneli vraćeni i da je oštećeno društvo uspjelo dovršiti radove ne dovodi u pitanje prethodno uzimanje i odvoženje panela, koje potvrđuju i oba okrivljenika. Njihov iskaz stoga sud prihvaća u pogledu opisanih okolnosti nestanka, telefonskog kontakta i naknadnog povrata panela, dok razloge njihova uzimanja i svijest svakog okrivljenika utvrđuje povezivanjem tog iskaza s njihovim obranama i ostalim izvedenim dokazima, te zaključuje da su svjesno počinili kazneno djelo krađe sa izravnom namjerom, s time da je 2. okrivljenik aktivno sudjelovao u uzimanju i odvoženju panela, svjestan zajedničkog cilja njihova protupravnog prisvajanja. Sud nije prihvatio navode 1. okrivljenika da je njegova namjera bila počiniti počini kazneno djelo protupravne naplate, jer takvo postupanje nije životno logično. Naime, 1.okrivljenik u svojem iskazu nije objasnio zašto je mislio da upravo ti krovni paneli pripadaju trećoj osobi koja mu duguje, kako je to saznao, niti je učinio vjerojatnim postojanje duga toj trećoj osobi. Zato sud ne vjeruje takvoj „konstrukciji“ obrane jer je nelogična, zvuči konfuzno, nerazumno i smatra da je takva obrana stavljena isključivo sa ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti. Sudu je mnogo logičnije i životnije da nakon što je 1.okrivljenik otkriven u počinjenju kaznenog djela krađe od strane policije (nadzorna kamera snimila njegovo vozilo), vraća ukradene panele i izmišlja ovakvu obranu kako bi izbjegao kazneni progon.
13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da je 1. okrivljeni ČP kaznena djela prijevare opisana pod točkama I/ i II/ izreke počinio s izravnom namjerom. Njegova prijevarna namjera ne proizlazi samo iz činjenice da naknadno nije ispunio preuzete ugovorne obveze, jer samo neispunjenje građanskopravne obveze samo za sebe nije dostatno za zaključak o postojanju kaznenog djela prijevare, već iz cjeline njegova postupanja nakon primitka predujmova, odugovlačenje ispunjenja i reakcije nakon podnošenja kaznene prijave.
13.1. Sud je pritom imao u vidu da se namjera kao unutarnji psihički odnos počinitelja prema djelu u pravilu ne može neposredno dokazivati, već se utvrđuje na temelju vanjskih, objektivno utvrđenih okolnosti njegova postupanja. U konkretnom slučaju takav zaključak proizlazi iz načina na koji je 1. okrivljenik preuzimao obveze, primao novčane iznose unaprijed, potom ugovorene radove nije izvršavao, oštećenicima je davao nova obećanja o skorom ispunjenju koja također nije ostvarivao, niti im je nakon neispunjenja ugovorenih poslova pravodobno vratio primljeni novac.
13.2. Osobito je značajno da se ne radi o jednom izoliranom neuspjelom poslovnom odnosu. U vremenski vrlo bliskom razdoblju 1. okrivljenik je na jednak način postupio prema dvojici oštećenika: ugovorio je izradu i ugradnju PVC stolarije, unaprijed primio približno polovinu ugovorene cijene, a potom ugovorenu obvezu nije izvršio niti je primljeni novac vratio. Takva podudarnost načina postupanja, promatrana zajedno s njegovim kasnijim ponašanjem prema oštećenicima, isključuje zaključak da se radilo samo o slučajnom poslovnom neuspjehu, kašnjenju dobavljača ili neorganiziranosti, kako to 1. okrivljenik nastoji prikazati u svojoj obrani.
13.3. Naknadno namirenje oštećenika ne mijenja zaključak o postojanju prijevarne namjere u vrijeme počinjenja djela. SP druga dva prozora isporučena su tek nakon podnošenja kaznene prijave, dok je ŽP novac vraćen gotovo osam godina nakon primitka predujma i to tijekom ovog kaznenog postupka. Takvo naknadno postupanje može biti relevantno pri odmjeravanju kazne, ali ne otklanja već dovršena kaznena djela niti mijenja psihički odnos 1. okrivljenika prema djelima u vrijeme kada je oštećenike doveo u zabludu i od njih primio novac.
14. U odnosu na kazneno djelo krađe pod točkom III/ izreke, sud utvrđuje da je 1. okrivljeni postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan da krovne panele uzima bez ovlaštenja te ih je upravo htio oduzeti i zadržati. To, uostalom, proizlazi i iz njegove vlastite obrane u kojoj navodi da je bio svjestan protupravnosti svojeg postupanja, ali ga tada nije bilo briga za posljedice. Naknadni povrat panela ne isključuje dovršenje kaznenog djela jer je njihovo oduzimanje bilo dovršeno njihovim izdvajanjem iz vlas ti oštećenika i odvoženjem s gradilišta u [adresa].
14.1. Sud smatra da je i 2. okrivljeni NP postupao je s izravnom namjerom, pa nije prihvatio njegovu obranu da nije znao da se paneli uzimaju neovlašteno. Pri tome posebno cijeni njegov prvi iskaz u kojem je naveo da je nakon odvoženja panela shvatio da su ukradeni, kao i okolnosti samog događaja – dolazak na gradilište oko 4,30 sati ujutro, uzimanje veće količine panela s gradilišta i njihovo odvoženje u [adresa]. U povezanosti s ostalim izvedenim dokazima, sud zaključuje da je 2. okrivljenik morao biti svjestan protupravnog oduzimanja tuđih stvari i da je svojim aktivnim sudjelovanjem pri njihovu utovaru i odvoženju htio ostvarenje zajedničkog cilja njihova protupravnog prisvajanja.
15. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije 1. okrivljenom ČP, sud je, polazeći od stupnja njegove krivnje, pogibeljnosti počinjenih djela i svrhe kažnjavanja, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.
15.1. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio činjenicu da je 1. okrivljenik naknadno obeštetio oštećenike u odnosu na kaznena djela prijevare , te da su krovni paneli vraćeni oštećenom trgovačkom društvu zbog čega ono u konačnici nije pretrpjelo imovinsku štetu. U njegovu korist cijenjene su i sadašnje osobne i obiteljske prilike, odnosno da je zaposlen u vlastitom obrtu u SR Njemačkoj, ostvaruje redovita primanja, oženjen je i otac dvoje maloljetne djece koju uzdržava.
15.2. Kao izrazito otegotnu okolnost sud je cijenio višestruku raniju osuđivanost 1. okrivljenika, a osobito njegovi specijalni povrat u činjenju kaznenih djela prijevare. Iz podataka kaznene evidencije proizlazi da je u više zasebnih kaznenih postupaka pravomoćno osuđivan upravo zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11, i to presudama Općinskog suda u Sisku K-462/17 i K-422/18, Općinskog suda u Varaždinu K-263/18, Općinskog suda u Virovitici K-67/2020, Općinskog suda u Požegi K-60/2021 i K-102/2021 te Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-2447/2021.
15.3. Sud pritom raniju osuđivanost nije vrednovao samo prema broju prethodnih osuda, već prvenstveno prema njihovoj istovrsnosti i učestalosti te vrsti ranije izricanih sankcija. Ne radi se, dakle, o osudama za međusobno nepovezana kaznena djela različite prirode, nego o ponavljanju upravo prijevara, odnosno istovrsnih kaznenih djela protiv imovine kakva su predmet ovog postupka pod točkama I/ i II/ izreke. Prema 1. okrivljeniku u više su navrata primjenjivane uvjetne osude, no takve sankcije nisu ostvarile očekivani specijalnopreventivni učinak. Štoviše, uvjetne osude iz presuda Općinskog suda u Virovitici K-67/2020 i Općinskog suda u Požegi K- 60/2021 naknadno su opozvane i određeno je izvršenje kazni zatvora, dok mu je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-2447/2021 izrečena bezuvjetna kazna zatvora od šest mjeseci, a ranije kazne naknadno su objedinjene u kaznu zatvora od jedne godine i deset mjeseci.
15.4. Navedeno pokazuje da se kod 1. okrivljenika ne radi o jednokratnom odstupanju od pravno prihvatljivog ponašanja, već o ponavljanju istovrsnog protupravnog obrasca radi pribavljanja imovinske koristi, zbog čega njegova specijalna povratnost ima značajnu otegotnu težinu i ukazuje na povećanu potrebu individualne prevencije. Sud je pritom vodio računa da raniju osuđivanost ne vrednuje dvostruko, pa odluke kojima su ranije kazne objedinjavane nije smatrao novim kriminalnim ponašanjem, već ih je cijenio samo kao pokazatelj konačnog ishoda ranije izrečenih sankcija.
15.5. Cijeneći navedene okolnosti, sud je 1. okrivljeniku za kazneno djelo pod točkom I/, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, za kazneno djelo pod točkom II/ kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, a za kazneno djelo krađe pod točkom III/ kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci. Pri odmjeravanju kazni za kaznena djela prijevare sud je, uz ostale okolnosti, vodio računa o činjenici kako oštećenicima u konačnici nije nastala trajna šteta obzirom je 1.okrivljenik primljene iznose vratio, pa su se stekli uvjeti za ublažavanje kazne ikako je propisano člancima 48. i 49. KZ/11. Primjenom članka 51. KZ/11, imajući u vidu pojedinačno utvrđene kazne, broj i međusobnu povezanost kaznenih djela te ukupnost kriminalne aktivnosti 1. okrivljenika, sud ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine sa maksimalnim rokom kušnje u trajanju od 5 godina , smatrajući da ona odgovara ukupnoj težini počinjenih djela i stupnju njegove krivnje.
15.6. Odlučujući o primjeni uvjetne osude, sud nije zanemario izrazito nepovoljnu kaznenu evidenciju 1. okrivljenika, koja bi promatrana zasebno opravdavala neposredno izvršenje kazne zatvora. Međutim, pri individualizaciji sankcije sud je imao u vidu i znatan protek vremena od počinjenja predmetnih djela, kao i vremenski odnos tih djela prema njegovim kasnijim osudama. Kaznena djela prijevare iz ovog postupka počinjena su tijekom travnja i svibnja 2018., dok je većina osuda koje danas čine njegovu kaznenu evidenciju uslijedila nakon njih. Stoga se njegova sadašnja kaznena evidencija ne može u cijelosti vrednovati na način kao da je predmetna djela počinio nakon svih tih osuda i upozorenja koja iz njih proizlaze.
15.7. Sud je nadalje cijenio da je 1. okrivljenik nakon počinjenja predmetnih djela već bio izložen strožoj kaznenopravnoj reakciji, uključujući opoziv ranije izrečenih uvjetnih osuda i izvršavanje kazni zatvora, što njegov sadašnji položaj razlikuje od onoga u vrijeme počinjenja predmetnih djela. U povezanosti sa znatnim protekom vremena, naknadnim otklanjanjem imovinskih posljedica svih predmetnih djela te njegovim sadašnjim stabilnim radnim i obiteljskim prilikama, sud nalazi da neposredno izvršenje nove kazne zatvora u ovom trenutku nije nužno radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja.
15.8. Pri takvoj ocjeni sud je posebno imao u vidu da se kaznenopravna reakcija prema 1. okrivljeniku ovom presudom ne iscrpljuje u uvjetnoj osudi, jer mu je uz jedinstvenu kaznu zatvora izrečena i sporedna novčana kazna od 300 dnevnih iznosa, odnosno ukupno 9.000,00 eura. Takva novčana kazna predstavlja neposrednu i osjetnu kaznenopravnu posljedicu, posebno primjerenu imovinskom karakteru i motivaciji počinjenih djela. Uvjetna osuda stoga ne predstavlja izostanak stvarne kaznenopravne reakcije, već dio kombinirane sankcije kojom se nad 1. okrivljenikom zadržava prijetnja izvršenja jednogodišnje kazne zatvora, dok ga se istodobno neposredno pogađa novčanom kaznom znatne visine.
15.9. Upravo zbog višestruke ranije osuđivanosti sud je odredio najdulji rok provjeravanja od pet godina, ocjenjujući da će kombinacija dugotrajnog roka provjeravanja, prijetnje izvršenjem jednogodišnje kazne zatvora i neposrednog izvršenja sporedne novčane kazne od 9.000,00 eura, uz činjenicu da je 1. okrivljenik u međuvremenu već izvršavao kazne zatvora, ostvariti potrebnu specijalnu i generalnu prevenciju. Slijedom ukupnosti svih navedenih okolnosti sud nalazi da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može ostvariti bez neposrednog izvršenja nove kazne zatvora, zbog čega je 1. okrivljeniku izrečena uvjetna osuda na način pobliže određen u izreci presude. Na ovaj način će se ujedno ostvariti i svrha generalne prevencije i poslati će se poruka društvu da se počinitelji kaznenih djela imovinske naravi strogo i pravedno kažnjavaju.
16. U odnosu na 2. okrivljenog NP sud je, cijeneći njegov stupanj krivnje, ulogu u počinjenju djela te činjenicu da su otuđeni paneli vraćeni i da oštećeno trgovačko društvo u konačnici nije pretrpjelo imovinsku štetu, njegovu raniju kaznenu neosuđivanost, ocijenio da se svrha kažnjavanja može ostvariti novčanom kaznom. Stoga mu je izrečena novčana kazna od 30 dnevnih iznosa, pri čemu je visina dnevnog iznosa od 30,00 eura određena prema njegovim osobnim i imovinskim prilikama, tako da ukupna novčana kazna iznosi 900,00 eura. Ovako izrečena kazna odgovora stupnju krivnje počinitelja i djeluje prije svrha specijalno preventivno. Ujedno se šalje poruka svima ostalima da se počinjenje kaznenih djela krađe ne ispati jer se počinitelji novčano kažnjavaju.
17. Oštećeni ŽP i SLU-KOM d.o.o. upućeni su s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima u parnicu. ŽP tijekom postupka postavio je zahtjev u iznosu od 1.000,00 eura, međutim tijekom rasprave utvrđeno je da mu je 1. okrivljenik taj iznos naknadno isplatio, što je potvrđeno pisanom potvrdom i provjerom kod samog oštećenika. SLU-KOM d.o.o. postavio je zahtjev od 3.318,07 eura, premda su otuđeni paneli vraćeni, radovi završeni, a iz iskaza VP proizlazi da društvo u konačnici nije pretrpjelo štetu. Budući da u kaznenom postupku nije utvrđeno postojanje nepodmirene imovinske štete u visini postavljenih zahtjeva, sud je oštećenike na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-a s njihovim zahtjevima uputio u parnicu.
18. Budući da su oba okrivljenika proglašena krivima, sud ih je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. ZKP-a obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka. Pri određivanju paušalne svote sud je vodio računa o trajanju i složenosti postupka, broju održanih rasprava, opsegu provedenog dokaznog postupka, činjenici da su dva kaznena postupka spojena radi zajedničkog vođenja, kao i o osobnim i imovinskim prilikama svakog okrivljenika. Stoga je 1. okrivljenom ČP, protiv kojega je postupak vođen zbog tri kaznena djela i u odnosu na kojega je proveden pretežiti dio dokaznog postupka, odmjerena paušalna svota od 2.000,00 eura, uvažavajući da se suđenje odnosilo na tri kaznena djela radi čega su spojeni sudski predmeti, brojnost provedenih rasprava, višestruke odgode ročišta zbog nepojavljivanja okrivljenika protiv kojega je čak bio određen i istražni zatvor, kasnije opozvan. U odnosu na 2. okrivljenog NP, protiv kojega je postupak vođen samo zbog jednog kaznenog djela, odmjerena paušalna svota od 200,00 eura. Sud ocjenjuje da su navedeni iznosi paušala opravdani, uzimajući u obzir opseg i složenost postupka.
Sisak 11. kolovoza 2026.
Sudac
Domagoj Lovrić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
1. ODO Sisak na broj: K-DO-45/2019, KO-DO-560/2024
2. Okrivljeni ČP
3. Okrivljeni NP
4. Oštećeni SLU-KOM d.o.o.
5. Oštećeni SP
