Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-31/2025-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog LA, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 28. studenog 2024. broj Kzd-30/2024-8, nakon održane javne sjednice 3. ožujka 2026., u prisutnosti optuženog LA, dana 11. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog LA, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda optuženi LA proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., te mu je na temelju te zakonske odredbe, a uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. , za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od po sedam mjeseci te je potom, na temelju članka 51. KZ/11., optuženi LA osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženom LA izrečena je uvjetna osuda, kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I.) u vezi s člankom 145. stavkom 2. točka 1., 6 i 8. ZKP - I., optuženom LA naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.819,08 eura i paušalne svote u iznosu od 300,00 eura u roku od petnaest dana te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika djece žrtava , o čemu će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi LA, po braniteljici, odvjetnici Tei Cabadaj Cafuta, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da istu preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu optuženika odgovorio je državni odvjetnik, predlažući njezino odbijanje, a na odgovor državnog odvjetnika očitovao se optuženi LA, po braniteljici, odvjetnici Tei Cabadaj Cafuta.

4. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis predmeta je, u skladu s odredbom članka 474. stavkom 1. ZKP-I., bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog LA, a s obzirom na to da na sjednicu nisu pristupili državni odvjetnik i braniteljica optuženika koji su o sjednici uredno obaviješteni, to je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, u skladu s odredbom članka 475. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.).

6. Žalba optuženika je osnovana.

7. Pobijajući presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I., optuženi LA u žalbi tvrdi da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isparava ili iskaza. Međutim, s obzirom na to da žalbeni navod o navedenim oblicima bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I. optuženik obrazlaže tvrdnjom da je odluka koju je prvostupanjski sud donio protivna sadržaju izvedenih dokaza, to se nameće zaključak da je u pitanju prigovor činjenične naravi, koji se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji prigovor će biti odgovoreno u odgovarajuće dijelu ove drugostupanjske presude. Na ovom mjestu samo treba navesti da je prvostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama (pa tako i o obliku krivnje), da razlozi o odlučnim činjenicama koje je iznio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nisu nejasni, niti je ovaj drugostupanjski sud našao da u odnosu na odlučne činjenice postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

7.1. Nije u pravu optuženi LA kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud „obrće teret dokazivanja“ i o pojedinim okolnostima zaključuje s obzirom na to „okrivljenik nešto nije dokazao“, ističući da je time prvostupanjski sud povrijedio jedno od temeljnih načela kaznenog postupka iz članka 3. ZKP-I., kao i prava okrivljenika te počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, aludirajući očigledno na povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP-I. Naime, prvostupanjski je sud, prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza optuženika, pa tako i njegovih tvrdnji o razlozima zbog kojih je majka djece žrtava TA protiv njega podnijela prijavu, ocijenio da su navodi optuženika neuvjerljivi jer su u suprotnosti s određenim drugim izvedenim dokazima. Dakle, nije riječ o tome da bi prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 3. stavka 2. ZKP -I. prema kojoj teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje leži na tužitelju, nego je prihvatio iskaze svjedoka koji su o pojedinim činjenicama iskazivali različito od optuženika, pa nema govora da bi prvostupanjski sud povrijedio okrivljenikovo pravo obrane i počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-I.

7.2. Ujedno, s obzirom na to da su rokovi za izradu i dostavu strankama pisane presude iz članka 458. ZKP-I. instruktivne naravi, to nije u pravu optuženi LA kada u žalbi tvrdi da je dostavom strankama u siječnju 2025. presude koja je objavljena 28. studenog 2024., počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-I.

7.3. Stoga, nije osnovana žalba optuženog LA zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8. Međutim, u pravu je optuženi LA kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje, temeljem kojega je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., za sada, pogrešno utvrđeno.

9. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da je optuženi LA, pristajući da nepovoljno utječe na njihovu dobrobit, zlostavio dijete LAK i dijete TAK, odnosno na drugi način povrijedio djetetova prava, time što je u blizini djece držao i čistio oružje, djecu više puta fizički zlostavljao zadajući im udarce rukama i remenom po tijelu, strašio ih da, budu li pričali o fizičkom nasilju neće više vidjeti njega, kao ni rodbinu s očeve strane, kažnjavao ih zaključavanjem i zatvaranjem u prostorije, nazivao ih pogrdnim imenima, dijete LAK fotografirao na zahodu te ga strašio da će fotografije pokazati njegovim prijateljima, jednom prilikom kada je LAK pustio iz prostorije u koju ga je zatvorio , rekao djetetu da će, bude li ga LAK tužio, njegova majka završiti u zatvoru, da je u studenom 2023. bio ljut na dijete LAK kada su se morali vraćati po njegove stvari za školu i zbog čega je dijete bilo tužno i plakalo te da je u siječnju 2024. najprije emocionalno povrijedio LAK pa je dijete zalupilo vratima, zbog čega ga je optuženik kaznio zaključavanjem u spavaću sobu, a dijete je razmišljalo o bijegu kroz balkon, te da se sve to odrazilo na pravilan psihofizički razvoj djeteta DAK i TAK.

9.1. Utvrđenje prvostupanjskog suda o opisanom postupanju optuženog LA na štetu djece LAK i TAK temelji se prije svega na iskazima djece žrtava s kojima je optuženi LA, kao njihov otac, ostvarivao osobne kontakte te iskazima svjedoka DA, ĐA i UA, majke te bake i djeda s majčine strane, koji su u svojim iskazima iznosili posredna saznanja o postupanju optuženika do kojih su došli u razgovorima s djecom. Iz dijela pobijane presude u kojem prvostupanjski sud iznosi analizu provedenih dokaza (od točke 24. do točke 44. obrazloženja), i to na način da pojedine tvrdnje optuženog LA i svjedoka OA, ČA, EA i AA (roditelja, bake i brata optuženika) prvostupanjski sud suprotstavlja iskazima djece žrtava, njihove majke, svjedokinje DA i njezinih roditelja ĐA i UA, može se zaključiti da prvostupanjski sud iskaze djece žrtava DAK i TAK te svjedoka DA, ĐA i UA u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne.

10. Međutim, s pravom optuženi LA u žalbi ukazuje na rezultate provedenog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja djece žrtava, koji ukazuju na uključenost djece u loše odnose između roditelja i njihovo opterećivanje podacima koji nisu primjereni za njihovu dob, manipuliranje djecom i njihovim emocijama te neprikladnu uključenost i drugih članova obitelji u kaotični odnos između roditelja uz izostanak suradnje te poticanje djece da izaberu isključivo jednog roditelja, u čemu prednjači majka. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrijske struke prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig-Ćurković, dr. med. proizlazi da zbog nedosljednosti u iskazima djece žrtava te zbog njihove sugestibilnosti i podložnosti konfabulaciji ne može sa sigurnošću potvrditi da su djeca bila izložena fizičkom kažnjavanju od strane optuženog LA, dok vještakinja psihologijske struke izv. prof. dr. sc. Daniela Šincek smatra da je iskazivanje djece žrtava DAK i TAK izmijenjeno od doživljenog i to pod utjecajem višekratnog iskazivanja, ali i izloženosti reakcijama majčine strane obitelji, zbog čega vještakinja ne može procijeniti što su djeca stvarno proživjela, a koji dio njihovog iskaza je induciran.

11. Iako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio sadržaj nalaza i mišljenja naprijed imenovanih vještakinja te je očigledno njihove nalaze i mišljenja i prihvatio (pa je tako u točki 44. obrazloženja konstatirano da sudski vještaci ne isključuju mogućnost da su djeca bila izložena određenim oblicima zlostavljanja), kod analize iskaza djece žrtava te iskaza svjedoka DA, ĐA i UA (koji su vezano uz postupanje optuženika iskazivali na temelju onoga što su čuli od žrtava), kao i kod ocjene njihove vjerodostojnosti prvostupanjski je sud zanemario rezultate provedenih vještačenja, što dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je provedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da je optuženi LA prema djeci žrtvama postupao na inkriminirani način.

11.1. Naime, iz iskaza majke djece žrtava DA, kao i iz iskaza njezinog oca, svjedoka UA, koji su iskazivali i o drugim okolnostima koje zamjeraju optuženom LA, kao i iz iskaza optuženika proizlazi da su odnosi između roditelja djece žrtava – optuženog LA i svjedokinje DA teško i duboko narušeni. To su uostalom potvrdili i rezultati provedenog psihijatrijskog vještačenja, prema kojima su djeca ĐAK i UAK primarno žrtve kumulativnog učinka kontinuirano lošeg i rizičnog odnosa između roditelja, što je dovelo do poteškoća u njihovom svakodnevnom funkcioniranju. Stoga, u situaciji kada postoje narušeni odnosi između oca i članova njegove obitelji s jedne strane te majke djece i članova njezine obitelji s druge strane, a djeca su uključena u taj narušeni odnos i od njih se očekuje da zauzmu stranu jednog roditelja (primarno majke), postoji mogućnost da su djeca o tome što se događalo za vrijeme boravka kod oca prepričavali na način da bi zadovoljili očekivanja jedne od strane u tom narušenom odnosu. Stoga s pravom optuženi LA u žalbi ukazuje na mišljenje vještakinje dr. sc. Daniele Šincek koja nalazi da djeca ponavljaju argumente koje su čuli od majke i članova njezine obitelji, pri čemu izrazito ocrnjuju oca te djeluju izrazito motivirani negativno govoriti o ocu. Uostalom, svjedokinja CA, učiteljica ĐAK i OAK je iskazala da je kod djece bilo vidljivo da rado odlaze kod oca, dok iz iskaza svjedoka UA proizlazi da su djeca poslije susreta s ocem kući dolazili uplakani, ponekad prestrašeni te da je bilo situacija kada nisu izražavali želju i volju za susret s ocem pa su ih stoga morali nagovarati. Osim toga, iz iskaza svjedokinje DA proizlazi da kod djece nije primijetila tragove fizičkog kažnjavanja, dok iz iskaza djece žrtava proizlazi da ih je optuženik, osim rukom, udarao i remenom, drvetom, kuhačom, tako da bi im ponekad od udaranja ostali tragovi na stražnjici i po vratu (UAK), odnosno da ih je otac tukao rukom, šakom, kuhačom i to bezbroj puta, kao i drvenom šipkom od čega da su imali vidljive ozljede – otiske po ruci i šljive po nozi (ĐAK).

11.2. S obzirom na to da je prvostupanjski sud istaknute nedosljednosti, a prije svega rezultate provedenog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja zanemario, pa iskaze djece žrtava ĐAK i OAK nije analizirao u povezanosti s nalazima i mišljenima vještaka, već je ocjenu o vjerodostojnosti iskaza djece žrtava temeljio na navodu svjedoka UA da kada dijete pet puta ponovi istu situaciju da se tada ne može reći da dijete izmišlja događaje, to se za sada ocjena prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza djece žrtava i utvrđenje o inkriminiranom postupanju optuženog LA ukazuje pogrešnim.

12. Osim toga, činjenica postojanja narušenih odnosa između majke djece žrtava DA, a time i njezinih roditelja – ĐA i UA s optuženim FA zahtijeva od prvostupanjskog suda pomnu analizu i pažljivu ocjenu vjerodostojnosti iskaza ovih svjedoka koji terete optuženika, a takva savjesna i pažljiva analiza u konkretnom je slučaju izostala. Naime, s pravom optuženi LA u žalbi ističe da je kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka DA, ĐA i UA prvostupanjski sud zanemario činjenicu da imenovani svjedoci nisu u dobrim odnosima s optuženikom, odnosno da je taj odnos duboko narušen, što za sada dovodi u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda koja se temelje na iskazima ovih svjedoka.

13. Nadalje, s obzirom na to da rezultati provedenog psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja djece žrtava DAK i TAK ukazuju na njihove određene teškoće na psihičkom planu, čije uzroke vještakinja prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med, specijalist psihijatar primarno nalazi u uključenosti djece žrtava u problematičan i rizičan odnos između njihovih roditelja, ostaje nejasno , i na to optuženik opravdano ukazuje u žalbi, na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da se inkriminirano postupanje optuženika odrazilo na pravilan psihofizički razvoj djeteta DAK i djeteta TAK.

14. Stoga, navedene okolnosti, a osobito rezultati provedenog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja djece žrtava DAK i TAK, za sada dovode u sumnju zaključak iz pobijane presude o nedvojbenom utvrđenju da je optuženi LA prema djeci postupao na inkriminirani način te da je time djecu zlostavio, odnosno na drugi način povrijedio djetetova prava, slijedom čega je trebalo, prihvaćajući žalbu optuženika, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP -II., pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze koje ocijeni nužnima za pravilno i potpuno utvrđenje svih odlučnih činjenica. Ujedno, prvostupanjski će sud, vodeći računa o svemu na što je upozoren ovim rješenjem, izvedene dokaze pažljivo i savjesno analizirati, kako svaki dokaz posebno, tako i sve dokaze u njihovoj ukupnosti i na temelju takve ocjene izvesti zaključak o tome jesu li i koje činjenice dokazane te će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će, u svim njegovim dijelovima (pa tako i u odnosu na sastojke krivnje i oblike krivnje) valjanim, jasnim i određenim razlozima i obrazložiti. Ujedno, ako na temelju savjesne analize provedenih dokaza utvrdi da je optuženi LA poduzimao određene radnje prema žrtvama ČAK i EAK, prvostupanjski će sud razmotriti njihov značaj i ocijeniti imaju li radnje, za koje utvrdi da je ih optuženik poduzimao, karakter zlostavljanja, odnosno povrede djetetovih prava.

Varaždin, 11. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic

U zamjenu potpisao sudac

Rajko Kipke