REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2645/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u postupku osiguranja predlagatelja osiguranja i tužitelja FUNDATOR d.o.o. u stečaju, OIB: 53012855511, Matije Gubca 76, Valpovo, kojeg zastupa stečajni upravitelj Ante Šeparović, protiv protivnika osiguranja i tuženika PETROKOV d.o.o., OIB: 42599613313, Mrkšina ulica 52D, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Branko Lin, odvjetnik u Rijeci, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-82/2026-24 od 8. svibnja 2026., 11. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-82/2026-24 od 8. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se zabranjuje protivniku osiguranja radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja otuđiti i opteretiti nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Valpovo, k. o. [katastarska općina], zk. kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi DVORIŠTE 211 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, Valpovo, Matije Gupca 76 u površini 775 m2, sveukupne površine 986 m2, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu te se nalaže nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu provesti upis navedene zabrane.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenje proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer smatra da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine te da nije dokazao ni postojanja ostalih uvjeta za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine opisane u čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje u tekstu: OZ) i to da nije dokazao vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari kao i da nije dokazao vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

3. Protiv rješenja žalbu je izjavio predlagatelj osiguranja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka osiguranja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome predlagatelj osiguranja ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je zaključio da postoji slaba izglednost postojanja predlagateljeve tražbine jer tijekom postupka nisu izvedeni ili dostavljeni dokazi u spis koji idu u prilog navedenome. Žalitelj u žalbi ističe da je pokrenuo parnični postupak u kojem se iz samog petita tužbe i tužbenog zahtjeva jasno može utvrditi postojanje i pravna narav nenovčane tražbine predlagatelja te navodi da upravo tužbeni zahtjev i parnica u tijeku konstituiraju postojanje i potrebu zaštite nenovčane tražbine. Predlagatelj ukazuje da je nesporno dokazao postojanje opasnosti opisane u čl. 36. st. 1. t. 1. OZ-a, a što je stavljanje predmetne nekretnine na prodaju (putem oglasa). Nadalje, osporava stajalište prvostupanjskog suda da je predlagatelju pružena dovoljna zaštita upisom zabilježbe spora. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge i preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog predlagatelja osiguranja i odredi privremenu mjeru, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

5. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

7. Predlagatelj traži privremenu mjeru radi osiguranja svoje nenovčane tražbine na način da traži da se zabrani protivniku osiguranja da raspolaže nekretninom koju je stekao od predlagatelja putem fiducijarnog osiguranja tražbine sve na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 9. lipnja 2023. potvrđenim kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Pavla Gagre iz Valpova pod poslovnim brojem OV-4099/2023 (dalje: Sporazum). Predlagatelj tužbom koju je podigao pred prvostupanjskim sudom protiv protivnika osiguranja pod poslovnim brojem P-280/2025 traži utvrđenje ništetnosti navedenog Sporazuma zbog mana volje na strani predlagatelja i nesporazuma između stranaka.

8. U čl. 346. st. 1. OZ-a je propisano da radi osiguranja nenovčane tražbine se može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Dakle, privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (346. st. 1. t. 1. i 2. OZ-a). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu ili ako bi se tražbina morala ostvariti u inozemstvu (čl. 346. st. 2. u vezi s čl. 344. st. 2. i st. 3. OZ-a). Dakle, predlagatelj osiguranja mora postojanje nenovčane tražbine u svakom slučaju učiniti vjerojatnim, a uz tu pretpostavku još i alternativno opasnost ili potrebu sprječavanja nasilja odnosno nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Jedna od tih alternativnih pretpostavki mora, uz pretpostavku vjerojatnosti postojanja nenovčane tražbine osiguranje koje se predlaže, biti ostvarena kumulativno.

9. S obzirom na navedeno, za usvajanje zahtjeva za određivanjem privremene mjere je nužno da predlagatelj učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Vjerojatnost nije identično izvjesnošću (šta je nužno za usvajanje tužbenog zahtjeva), ali vjerojatnost postojanja tražbine se također ocjenjuje na temelju provedenih i predloženih dokaza u spisu, navedenih činjenica i dostavljene dokumentacije.

10. Stoga, neosnovano žalitelj u žalbi navodi da je za vjerojatnost postojanja tražbine dovoljno samo postojanje parnice u tijeku i tužbeni zahtjev koji samostalno konstituiraju postojanje i potrebu zaštite nenovčane tražbine. Na temelju navedenog, svatko bi samom činjenicom podizanja tužbe i postavljenjem petita to jest tužbenog zahtjeva mogao ishoditi privremeno mjeru zabrane raspolaganja nekretninom od bilog kojeg vlasnika i to bez obzira koliko tužba bila očigledno neosnovana.

11. Predlagatelj nije u spis dostavio ni Sporazum čije utvrđenje ništetnosti traži od suda, nije predložio ni saslušanje stranaka ili svjedoka, nije dostavio ni procjenu vrijednosti predmetne nekretnine da dokaže nesrazmjer vrijednosti obveza (iako navedeno nije nužno odlučno). Predlagatelj u principu tvrdi da je potpisao predmetni sporazum zbog neznanja o njegovim pravnim posljedicama pritom, s obzirom da je sporazum vjerojatno solemniziran što proizlazi iz navoda stranaka u spisu, implicira da se je javni bilježnik oglušio o čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16. i 57/22.) te da nije predlagatelju objasnio pravne posljedice potpisivanja predmetnog Sporazuma. Također, potrebno je ukazati da se radnje i poslovi predlagatelja, s obzirom da se radi o Sporazumu između dva trgovačka društva sklopljenim u vezi s njihovom poslovnom i gospodarskom djelatnošću, ocjenjuje sukladno standardu „dobroga gospodarstvenika“ te navedeno ne ide u prilog argumentima predlagatelja da je predmetni Sporazum sklopljen zbog neznanja ili mana volje na strani predlagatelja.

12. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud je suglasan s ocjenom prvostupanjskog suda da u ovome procesnom trenutku predlagatelj nije dokazao vjerojatnost postojanje svoje nenovčane tražbine.

13. Kako je vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine predlagatelja nužna pretpostavka za određivanje privremene mjere ovaj sud nije ocjenjivao ostala žalbene razloge koji se tiču postojanja ostalih pretpostavki za određivanje privremene mjere navedenih u čl. 346. OZ-a jer njihovo postojanje nije odlučno za zakonitost i pravilnost ove odluke.

14. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. kolovoza 2026.

Sudac

Mirna Maržić