REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1231/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja GUMIS d.o.o., OIB: 24367277772, Zoranićeva 38, Solin, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Bobanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ALUMINIUM ET CIBUS d.o.o., OIB: 79371286182, Ulica Franje Tuđmana 344, Kaštel Sućurac, zastupanog po punomoćniku Mariju Graniću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-196/2024-11 od 28. siječnja 2026., 11. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-196/2024-11 od 28. siječnja 2026. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-196/2024-11 od 28. siječnja 2026. u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-31046/2022 od 8. prosinca 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ALUMINIUM ET CIBUS d.o.o. da tužitelju GUMIS d.o.o. isplati iznos od 912,47 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke ukinut je navedeni platni nalogu dijelu u kojem je naloženo tuženiku ALUMINIUM ET CIBUS d.o.o., da tužitelju GUMIS d.o.o. naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 49,77 eura, sa zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.149,98 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je uložio tuženik. Presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitnih povreda odredaba postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.

4. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05,. 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 46/25.; dalje: ZPP) s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.

5. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to proizlazi iz čl. 467. st. 1. i 2. ZPP -a. Budući da u sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje, za drugostupanjski sud je činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud.

6. Stoga, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a sud nije ispitivao navode žalitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer se presuda u takvom sporu može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti ona na koju se žalitelj poziva u žalbi.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 912,47 eura, na temelju izdanog računa za pruženu uslugu izrade kalupa.

10. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos s obzirom na prigovor da tužitelj nije ispunio svoju obvezu u cijelosti odnosno nije predao tehničku dokumentaciju niti prijenos imovinskih autorskih prava na njoj.

11. Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

12. Prvostupanjski je sud na temelju dostavljenih isprava i nakon provedenog dokaza saslušanja svjedoka, zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika utvrdio da je tužitelj dokazao da je za tuženika izradio naručeni kalup, da je tuženik preuzeo kalup i da na isti nije imao primjedbe.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu u iznosu od 912,47 eura. To što tužitelj nije tuženiku dao i nacrte ne znači da preuzeti kalup, za koji je i ispostavljen utuženi račun, ima materijalne nedostatke koji ga čine neupotrebljivim.

14. Suprotno žalbenim navodima, iz ugovornog odnosa između stranaka ne proizlazi i obveza predaje tehničke dokumentacije niti prijenos imovinskih autorskih prava na istima, pri čemu tehnička dokumentacija ostaje u pravnoj sferi autora (tužitelja) sve dok nije izričito ugovoreno drugačije, a tuženik na kojem je teret dokaza sukladno čl. 219. ZPP-a nije dokazao postojanje pravne osnove za stjecanje prava na nacrte kalupa, dok sama činjenica izrade kalupa ne dovodi do takvih prijenosa.

15. Prvostupanjska je presuda logično obrazložena, razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između navoda presude o ispravama koje prileže spisu i samih tih isprava.

16. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i u odnosu na odluku o troškovima, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP -a, pri čemu tuženik u svojoj žalbi niti ne upire na to da bi prvostupanjski sud pogrešno obračunao naknadu troška.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 11. kolovoza 2026.

Sudac

Kamelija Parać