REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-674/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA „KOLINKA“ GRAČIŠĆE, OIB: 27190119408, Loža 1, Gračišće, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partner iz Zagreba, radi isplate iznosa od 804,05 EUR, odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-5/2024-51 od 12. prosinca 2025., 11. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-5/2024-51 od 12. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-5/2024-51 od 12. prosinca 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 804,05 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke pobijane presude odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži isplatu zakonskih zateznih kamata od ranijih datuma. U točki III. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.705,66 EUR, a u točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 318,80 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tako prvostupanjski sud odlučio jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet Saše Monasa i ostalih dokaza zaključio da je tuženik kao lovoovlaštenik odgovoran za naknadu štete nastalu prometnom nesrećom na vozilu osiguranika tužitelja, a sve na temelju čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje u tekstu: ZOO) to jest na temelju objektivne odgovornosti jer je divljač na cesti opasna stvar, a tuženik kao lovoovlaštenik je odgovoran za stvari koje su mu povjerene da se njima služi odnosno za stvari koje je dužan nadgledati. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik i umješač na strani tuženika.

4. Tuženik je izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome u žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.; dalje u tekstu: ZOL). U odnosu na čl. 80. st. 6. ZOL-a tuženik ističe da je tom posebnom odredbom Zakona o lovstvu propisano da on kao lovoovlaštenik za nastalu štetu odgovara samo ako je šteta nastala za vrijeme provođenja lova te ukazuje da iz isprava koja prileže spisu je nedvojbeno dokazano da za vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo organiziranog provođenja lova u lovištu. Tuženik osporava stajalište prvostupanjskog suda da je srna opasna stvar te smatra da njegova odgovornost za štetu se treba procjenjivati sukladno načelu subjektivne odgovornosti

– po principu krivnje. Nadalje, smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije primijenio čl. 50. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23. i 156/25.; dalje u tekstu: ZOC) kao i čl. 1067. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. i 69/26.) na temelju kojih se tuženik može osloboditi objektivne odgovornosti jer je još 11. rujna 2007. zatražio od Hrvatskih cesta postavljanje prometne signalizacije na predmetnoj dionici cesti o opasnosti izletavanja divljači na cestu. Predlaže drugostupanjskome sudu da uvaži žalbu tuženika i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

5. Umješač na strani tuženika je izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Umješač kao i tuženik u svojoj žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 80. st. 6. ZOL-a jer da za vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo provođenja skupnog lova, a da tuženik kao lovoovlaštenik prema Zakona o lovstvu kao lex specialisu i čl. 80. st. 6. ZOL-a odgovara samo za nastalu štetu ako je šteta nastala zbog provođenja lova. Također, umješač ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i čl. 11. st. ZOL-a u kojem je propisano da prometnica-cesta nije dio lovišta te da stoga nema pasivne legitimacije tuženika u ovome slučaju. Konačno, umješač osporava i tijek dosuđenih zakonskih zateznih kamata navodeći da je tuženik tek naknadno saznao za isplatu tužitelja svome osiguraniku, a tako i za nastanak njegove obaveze iz čega proizlazi da nema zakašnjenja na strani tuženika. Predlaže drugostupanjskome sudu da uvaži žalbu umješača na strani tuženika i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

7. Žalba tuženika kao i umješača na strani tuženika nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da pobijana presuda nije pravilna i zakonita.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. U ovom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni zbog samo (relativno) bitnih povreda odredbi parničnoga postupka. Stoga pravilnost utvrđenoga činjeničnoga stanja ovaj sud nije ispitivao.

11. Predmet spora je regresni tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 804,05 EUR jer je tužitelj nadoknadio štetu na vozilu svome osiguraniku za koju tvrdi da je odgovoran tuženik jer je šteta nastala naletom divljači na osobni automobil osiguranika tužitelja unutar lovišta kojim upravlja tuženik kao lovoovlaštenik.

12. Neosnovano u svojim žalbama tuženik i umješač na strani tuženika navode da tuženik kao lovoovlaštenik odgovara samo u slučaju ako je predmetna šteta nastala tijekom provođenja lova, sve sukladno čl. 80. st. 6. t. 2. ZOL -a. Donošenjem novoga Zakona o lovstvu 2018. godine u zakonu su propisane dvije situacije kada je zakonom određeno tko odgovara u slučaju naleta na divljač u prometu i to sve u čl. 80. st. 6. ZOL-a u kojem je propisano da za naknadu štete od naleta na divljač odgovora:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredaba

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

Zakon o lovstvu ne daje izričiti odgovor tko je odgovoran u trećoj mogućoj situaciji kada nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, ali u čl. 76. st 2. ZOL-a upućuje na primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima te je zato pravilno ovdje prvostupanjski sud primijenio čl. 1064. ZOO-a u kojem je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako je divljač na cesti opasna stvar tako na temelju čl. 1064. ZOO-a za štetu od divljači odgovara njezin vlasnik to jest osoba kojoj je povjerena opasna stvar. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZOL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1063. - 1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZOL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik).

13. Također, neosnovano umješač u žalbi navodi da ne može biti za štetu tuženik odgovoran kao lovoovlaštenik jer sukladno odredbama Zakona o lovstvu cesta nije sastavni dio lovišta te da lovoovlaštenik ne odgovara za štetu nastalu u nelovnome području. Iako je točno da je u Zakonu izričito propisano da se javna cesta ne smatra dijelom lovnog područja ovaj sud je stajališta da je navedeno irelevantno za rješavanje ove pravne stvari jer ta činjenica ne utječe na deliktnu odgovornost tuženika prema Zakonu o obveznim odnosima kao imatelja opasne stvari za štetu nastalu naletima osobnih automobila na divljač na javnoj cesti koja prolazi kroz lovište.

14. U odnosu na osporavanje od strane tuženika da divljač na cesti nije opasna stvar uz obrazloženje u točki 12. ove presude ističe se da su neosnovani i žalbeni navodi da divljač na cesti ne predstavlja opasnu stvar. U odnosu na stajališta iznesena u presudi poslovni broj Pž-3870/2022 koju navodi žalitelj u žalbi ukazuje se da u Republici Hrvatskoj postoje četiri visoka suda te još petnaest županijskih sudova i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Stoga, za očekivati je postojanja različite i raznolike sudske prakse o sličnim ili identičnim pravnim pitanjima te je zadatak prvostupanjskog suda kada rješava konkretno pravno pitanje i traži pravilan način primjene materijalnog prava uz pomoć sudske prakse da ispita postojeću sudsku praksu u njezinoj cijelosti i da na konkretan slučaj primijeni prevladavajuća pravna stajališta izražena u sudskoj praksi i da naročito obrati pažnju na stajališta izražena u odlukama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske koji kao revizijski sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. S obzirom na sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to sve u smislu primjene odredbe čl. 1064. ZOO-a. Shvaćanje da je divljač na cesti opasna stvar je već odavno ustaljena sudska praksa te je tako izraženo i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1103/2021 od 6. listopada 2021. te je zato prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude nesporno pravilno primijenio materijalno pravo, a žalbeni navodi tuženika u tome smislu su u cijelosti neosnovani.

15. U odnosu na žalbeni navod umješača kojim prigovara tijeku dosuđenih zateznih kamata ističe se da je u čl. 1086. ZOO-a u kojem je propisano da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Iz spisa proizlazi da je tuženik i prije isplate naknade štete osiguraniku tužitelja znao za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu jer je o prometnoj nesreći obaviješten od strane službenika nadležne policijske uprave. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tijek zakonskih zateznih kamata.

16. Stoga, kako je pravilno prvostupanjski sud primijenio čl. 1064. ZOO -a i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP -a kao u izreci ove presude.

17. Žalitelji su paušalno osporavali odluku o troškovima postupka. Sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud ne ispituje po službenoj dužnosti pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka.

Zagreb, 11. kolovoza 2026.

Sudac

Mirna Maržić