REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3113/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja 1. DRVNA INDUSTRIJA KLANA d.d., Klana, Klana 264, OIB: 81463807600 i 2. DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Kamenar Milutin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać j.t.d. iz Rijeke, Grivica 6/II, protiv protivnika osiguranja BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-89/2026-2 od 7. srpnja 2026., 11. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-89/2026-2 od 7. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1 -89/2026-2 od 7. srpnja 2026. odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine prvopredlagatelja Drvna industrija Klana d.d. i drugopredlagatelja DŽ da se protivniku osiguranja Banka Kovanica d.d. privremeno zabranjuje poduzimanje i nastavak svih radnji prisilne naplate protiv drugopredlagatelja DŽ kao jamca platca po tražbini koja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 016/03/2023 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 19. prosinca 2023, solemniziranog 22. prosinca 2023. po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću poslovni broj OV-28956/2023 između prvopredlagatelja Drvna industrija Klana d.d. i protivnika osiguranja Banke Kovanica d.d., te drugopredlagatelja kao jamca-platca do pravomoćnog okončanja predstečajnog postupka nad prvopredlagateljem koji se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem St-97/2026, odnosno najmanje do pravomoćnosti odluke o potvrdi predstečajnog plana. Protivniku osiguranja zabranjuje se osobito: provoditi prisilnu naplatu putem Financijske agencije, koristiti zadužnice, bjanko zadužnice i druge instrumente osiguranja, pokretati nove ovršne ili druge postupke prisilne naplate protiv drugopredlagatelja po istoj tražbini, poduzimati bilo koju drugu radnju usmjerenu na prisilnu naplatu predmetne tražbine od drugopredlagatelja.

2. Takvu odluku prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ).

3. Protiv tog rješenja žalbu su izjavili predlagatelji osiguranja pobijajući ga u cijelosti. U žalbi su u bitnom naveli da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 346. OZ-a jer je postavio previsok dokazni standard za fazu osiguranja. U postupku određivanja privremene mjere nije potrebno dokazati punu izvjesnost prava, nego njegovu vjerojatnost. Predlagatelji su dostavili vjerodostojnu i međusobno povezanu činjeničnu osnovu: postojanje ugovora o kreditu, otvoreni predstečajni postupak nad glavnim dužnikom, prijavu tražbine protivnika osiguranja u tom postupku, njezino potpuno priznanje te istodobno provođenje prisilne naplate protiv drugopredlagatelja kao jamca platca. To je dovoljno za zaključak o vjerojatnosti tražbine čije se osiguranje traži. Nenovčana tražbina nije bila usmjerena na osporavanje same tražbine vjerovnika, nego na privremenu zabranu njezina istodobnog prisilnog ostvarivanja protiv jamca za vrijeme dok se ista tražbina već kolektivno rješava u predstečajnom postupku. Drugim riječima, traži se privremeno uređenje načina i vremena ostvarivanja prava, a ne negacija samog prava. Sud je iznio opće zaključke o pravu vjerovnika prema jamcu platcu, ali nije konkretno odvagnuo sve relevantne okolnosti: priznanje tražbine u predstečaju, predviđeno potpuno namirenje, blokadu računa drugopredlagatelja, njegovu životnu situaciju i učinak koji bi daljnja naplata imala na obje strane. Obzirom na izneseno, predlažu da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske usvoji ovu žalbu te preinači pobijano rješenje i odredi privremenu mjeru kako je predložena u prijedlogu, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

5. Pobijano prvostupanjsko rješenje ispitano je sukladno odredbama čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ -a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku na koju žalitelj upire u žalbi. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka pobijane odluke nije nerazumljiva te ne proturječi razlozima presude.

7. U prijedlogu predlagatelji osiguranja navode da je prvopredlagatelj osiguranja Drvna industrija Klana d.d. glavni dužnik iz ugovora o kreditu broj 016/03/2023 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. prosinca 2023., solemniziranog 22. prosinca 2023. po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OV-28956/2023 sklopljenog s protivnikom osiguranja Banka Kovanica d.d., a da je drugopredlagatelj osiguranja DŽ fizička osoba, koji je radi osiguranja ispunjenja obveza prvopredlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja preuzeo obvezu jamca platca, te izdao zadužnice i druge instrumente osiguranja radi osiguranja vraćanja predmetnog kredita. Nadalje, navode da je protivnik osiguranja, nakon dostave obavijesti o dospjelosti cjelokupne tražbine iz kreditnog odnosa, pokrenuo prisilnu naplatu kako protiv prvopredlagatelja osiguranja, kao glavnog dužnika, te protiv drugopredlagatelja osiguranja, kao jamca platca, aktiviranjem zadužnica i drugih izvansudskih ovršnih isprava, nakon čega da je nad prvopredlagateljem osiguranja otvoren predstečajni postupak, sukladno odredbama Stečajnog zakona. Protivnik osiguranja da je uredno prijavio svoju cjelokupnu tražbinu u predstečajnom postupku nad prvopredlagateljem osiguranja u ukupnom iznosu od 295.409,93 EUR, koji iznos se odnosi na glavnicu u iznosu od 294.659,40 EUR i kamate u iznosu od 750,53 EUR. U predstečajnom postupku da je prvopredlagatelj osiguranja tražbinu protivnika osiguranja priznao u cijelosti, slijedom čega da se ista u cijelom prijavljenom iznosu vodi kao priznata tražbina u predstečajnom postupku, a predstečajnim planom da će biti predviđeno potpuno namirenje, odnosno namirenje iste u stopostotnom iznosu. Međutim, da je neovisno o navedenom, protivnik osiguranja nastavio provoditi prisilnu naplatu iste tražbine protiv drugopredlagatelja osiguranja, kao jamca platca.

7.1. Nadalje, navode da se nenovčana tražbina čije se osiguranje predlaže sastoji u pravu predlagatelja osiguranja da se protivniku osiguranja privremeno zabrani daljnja prisilna naplata predmetne kreditne tražbine od drugopredlagatelja osiguranja, kao jamca platca, do donošenja odluke o potvrdi predstečajnog plana, odnosno do pravomoćnog okončanja predstečajnog postupka. Istaknuli su da ne osporavaju postojanje tražbine protivnika osiguranja, niti njegovo pravo na konačnu naplatu, već da isključivo zahtijevaju privremeno očuvanje postojećeg stanja do završetka kolektivnog postupka namirenja, kako bi se spriječilo nerazmjerno zadiranje u prava drugopredlagatelja osiguranja, kao fizičke osobe, koja nije korisnik kredita, nije primila kreditna sredstva, a niti iz predmetnog kreditnog odnosa ostvaruje bilo kakvu protučinidbu, već je isključivo, radi osiguranja vraćanja kredita, pristala preuzeti obvezu jamca platca. Stoga da predmet ovog postupka nije osporavanje tražbine protivnika osiguranja, nego zahtjev za privremenom sudskom zaštitom kojom bi se do okončanja predstečajnog postupka spriječila prisilna naplata od jamca platca u situaciji kada se ista tražbina u cijelosti vodi prema glavnom dužniku i predviđena je za potpuno namirenje kroz predstečajni plan. Iz navedenog da je razvidno da su ispunjene obje zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere iz odredbe čl. 346. OZ-a, odnosno da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine čije se osiguranje traži, a da bi nastavak prisilne naplate prema drugopredlagatelju osiguranja prije okončanja predstečajnog postupka prouzročio teško nadoknadivu štetu koja je očito nerazmjerna eventualnoj šteti koju bi mogao pretrpjeti protivnik osiguranja. Stoga da istodobno provođenje individualne prisilne naplate protiv jamca platca dovodi do zaobilaženja svrhe predstečajnog postupka i narušava ravnotežu koju zakon nastoji uspostaviti između interesa vjerovnika i zaštite dužnika, te osoba koje su preuzele sredstva osiguranja, a da je takvo postupanje protivno ne samo svrsi predstečajnog postupka, nego i temeljnim načelima obveznog prava, osobito načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, zabrani zlouporabe prava, te načelu razmjernosti.

7.2. U konkretnom slučaju nije sporno da je između protivnika osiguranja, kao kreditora i prvopredlagatelja osiguranja, kao korisnika osiguranja, zalogodavatelja i založnog dužnika, te drugopredlagatelja osiguranja, kao jamca platca 19. prosinca 2023. zaključen ugovor o kreditu broj 016/03/2003, koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod poslovnim brojem OV-28956/2023. Nije sporno ni da je protivnik osiguranja otkazao predmetni ugovor o kreditu, te da je cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu, kao i da je protivnik osiguranja 21. siječnja 2026. pokrenuo postupak prisilne naplate predmetne tražbine prema drugopredlagatelju osiguranja, kao jamcu platcu. Također, nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-97/2026-7 od 19. ožujka 2026. otvoren predstečajni postupak nad prvopredlagateljem osiguranja kao ni da je protivnik osiguranja prijavio predmetnu tražbinu u predstečajnom postupku, koju tražbinu su prvopredlagatelj osiguranja i povjerenik HŽ u cijelosti priznali.

8. Nenovčanu tražbinu u konkretnom slučaju predstavlja pravo predlagatelja osiguranja da zahtijevaju privremenu zabranu daljnje prisilne naplate predmetne kreditne tražbine od drugopredlagatelja osiguranja, kao jamca platca.

9. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim, ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Stavkom 2. čl. 346. OZ-a je propisano da se odredbe čl. 344. st. 2. i 3. ovog Zakona primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

9.1. Dakle, predlagatelji osiguranja moraju učiniti a) vjerojatnom svoju nenovčanu tražbinu na zabranu naplate po zadužnici i drugim mjerama osiguranja, pri čemu zahtjev mogu temeljiti na različitim osnovama i b) vjerojatnost da tražbina u vezi s kojom je zadužnica izdana nije ni nastala ili da je u cijelosti prestala nakon obvezivanja zadužnicom odnosno mjenicom.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine.

10.1. Prijedlogom je zatraženo određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine – prava predlagatelja osiguranja da zatraže privremenu zabranu protivniku osiguranja daljnje naplate kreditne tražbine od drugopredlagatelja osiguranja, kao jamca platca s trajanjem do pravomoćnog okončanja predstečajnog postupka nad prvopredlagateljem osiguranja, odnosno najmanje do donošenja odluke o potvrdi predstečajnog plana.

10.2. U odnosu na prvu pretpostavku za određivanje privremene mjere predlagatelji osiguranja su istaknuli da nije sporno postojanje tražbine protivnika osiguranja iz kreditnog odnosa s prvopredlagateljem osiguranja, te da je tražbina prijavljena u predstečajnom postupku koji se vodi nad prvopredlagateljem osiguranja, koji je istu u cijelosti priznao, kao i da ne osporavaju zakonsko pravo protivnika osiguranja na naplatu predmetne tražbine od drugopredlagatelja osiguranja kao jamca platca iz kreditnog odnosa, ali da protivnik osiguranja svoju tražbinu prema glavnom dužniku ostvaruje u predstečajnom postupku koji se vodi u odnosu nad prvopredlagateljem osiguranja, u kojem postupku će u cijelosti biti namiren od glavnog dužnika, ovdje prvopredlagatelja osiguranja. Stoga da istodobna prisilna naplata od drugopredlagatelja osiguranja nije nužna ni razmjerna, pa da je u tim okolnostima prisilna naplata protiv jamca platca suprotna načelu savjesnosti i poštenja, zabrani zlouporabe prava, te načelu razmjernosti.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da razlozi koje predlagatelji osiguranja ističu ne čine vjerojatnim postojanje predmetne nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja. Navodima predlagatelja osiguranja uopće nisu istaknuti razlozi u prilog vjerojatnosti postojanja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, s obzirom da istini ne navode da protivnik osiguranja ne bi imao pravo od drugopredlagatelja osiguranja, kao jamca platca iz kreditnog odnosa, naplaćivati predmetnu nespornu tražbinu.

12. Činjenica što je nad glavnim dužnikom otvoren postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo vjerovnika da svoje potraživanje koje ima prema glavnom dužniku namiri od jamca platca, koji se obvezao solidarno podmiriti glavni dug dužnika.

12.1. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kojom je propisano da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

13. Stoga, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da korištenje zakonskog prava od strane protivnika osiguranja da tražbinu naplati od jamca platca, neovisno o naplati ili pokušaju naplate iste od glavnog dužnika, nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja i načelu razmjernosti, niti bi isto predstavljalo zlouporabu prava od strane protivnika osiguranja. Korištenje zakonskog prava koje će utjecati na tijek i provedbu predstečajnog postupka nad prvopredlagateljem osiguranja nije suprotno temeljnim načelima pravnog poretka koja ističu predlagatelji osiguranja, posebno načelu razmjernosti.

14. Suprotno žalbenom navodu, sve i da se u konačnici i potvrdi plan restrukturiranja nad prvopredlagateljem osiguranja kao glavnim dužnikom iz kreditnog odnosa na način kako to ističu predlagatelji osiguranja, odnosno na način da se istim odredi potpuna naplata tražbine protivnika osiguranja, isto ne bi utjecalo na pravo protivnika osiguranja da predmetnu tražbinu namiruje od jamca platca.

15. Tako je odredbom čl. 62. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) propisano da se odredbe glave VII. Stečajnog zakona o učincima potvrđenoga stečajnog plana i nadzoru nad njegovim ispunjenjem primjenjuju na odgovarajući način na potvrđeni plan restrukturiranja. Odredbom čl. 340. st. 2. SZ-a propisano je da rješenje o potvrdi stečajnoga plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca te na prava tih vjerovnika na dijelovima imovine koji ne pripadaju u stečajnu masu, ili na temelju predbilježbe koja se odnosi na te predmete, a da se dužnik, međutim, na temelju rješenja oslobađa od obveza prema svojim sudužnicima, jamcima ili drugim regresnim ovlaštenicima na isti način kao i prema svojim vjerovnicima.

15.1. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da učinci potvrđenog plana restrukturiranja nemaju utjecaja na prava ovdje protivnika osiguranja prema dužnikovom jamcu, ovdje drugopredlagatelju osiguranja.

16. Suprotno žalbenom navodu, nije ispunjena ni opća pretpostavka za određivanje regulacijske mjere iz čl. 347. st. 2. OZ-a koja se sastoji u vjerojatnosti postojanja spornog pravnog odnosa među strankama kao objekta osiguranja (jer pravni odnos nije sporan), pa posljedično tome niti posebna pretpostavka za određivanje regulacijske mjere na koju se pozivaju predlagatelji osiguranja, a to je nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

17. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da prijedlog za određivanje predložene privremene mjere nije osnovan te je pravilno primijenio odredbe čl. 346. i čl. 347. st. 2. OZ-a. Naime, i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju predlagatelji osiguranja navodima iznesenim u prijedlogu nisu učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja odnosno nisu učinili vjerojatnim postojanje spornog pravnog odnosa po toj osnovi koji bi trebalo privremeno urediti.

18. Stoga, navodima svoje žalbe, predlagatelji osiguranja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

19. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, predlagateljeva žalba odbijena i pobijano rješenje potvrđeno.

Zagreb, 11. kolovoza 2026.

Sutkinja

Kamelija Parać