Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-426/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KL, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-948/23-15 od 24. srpnja 2024. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 I 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 11. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika KL kao neosnovana potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-948/23-15 od 24. srpnja 2024. godine okrivljenik KL oglašen je krivim zbog učina kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine.

1. 1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP nalaže se okrivljenom podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200 Eura, dok se temeljem čl. 148. st. 6. ZKP okrivljenik oslobađa obveze naknaditi ostale troškove kaznenog postupak.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog zakona, s prijedlogom da se usvoji žalba, preinači pobijana presude na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugim sucem. Traži poziv za sjednicu vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 11. kolovoza 2026. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP na koju su pozvani državni odvjetnik i okrivljenik, a na koju nije pristupio okrivljenik koji je uredno pozvan.

6. Žalba nije osnovana.

7. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na prigovore ocjeni sadržaja iskaza svjedoka, tako da se radi o činjeničnim prigovorima. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. 1. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenih djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

9. Neosnovano se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz provedenih dokaza, i to prvenstveno pravilne ocjene sadržaja iskaza svjedoka oštećene ML, ali dijelom prve obrane samog okrivljenika, dovedenih u međusobnu vezu proizlazi kako je činjenično stanje pravilno utvrđeno. Prije svega je za istaći je oštećena ispitana u dva navrata u bitnome identično opisala inkriminirani događaj, naročito izrečene prijetnje kojih se uplašila. Istina, ona je kasnije navela kako je vidjela ostale svjedoke, SL koja se prethodno svađala s okrivljenikom i ušla u stan, CL tek kasnije kako izlazi iz kuće i ĆL za kojeg zbog udaljenosti nije sigurna je li što vidio ili čuo, međutim, sasvim je logično i životno da osoba starije životne dobi kao što je oštećenica ne smatra bitnim to spominjati u trenutku dok je fokusirana na prijetnje koje su dolazile od njenog sina. Nadalje, nije bilo sporno niti vrijeme izvršenja djela, riječ je o 28. rujnu 2023. godine oko 18,30 što nitko nije niti osporavao, pa je neosnovana žalba okrivljenika i u tom dijelu. Svjedoci koji su svjedočili u korist okrivljenika, a riječ je o njegovoj izvanbračnoj supruzi, kćerci i tastu prije svega su suprotni njegovoj obrani koju je iznio pred policijom. Naime, on tada niti u jednom trenutku nije spominjao izlazak iz stana zbog razbijenog vozila, nije spominjao niti to da bi ovih troje svjedoka bili na ulici već samo on i majka koju je snimao mobitelom po uputi odvjetnika. Na kraju rasprave on mijenja svoju obranu i potvrđuje kako su svi izašli iz stana poslikati oštećenja na kćerkinom vozilu, međutim niti on, niti ispitani svjedoci ne znaju o kojim bi se to oštećenjima radilo niti u spisu postoji bilo kakav dokaz o eventualnoj šteti na vozilu od tog dana. Ne samo to nego svjedoci tvrde kako su u kritičnom trenutku bili svi zajedno oko kćerkinog vozila što je opet suprotno prvoj obrani okrivljenika koji tada ni ostale osobe niti oštećenje na vozilu nije niti spominjao. Da bi se moglo povjerovati obrani okrivljenika ona bi trebala biti konzistentna tijekom čitavog postupka, a na ovaj način proizlazi kako je okrivljenik zapravo prilagođava nakon ispitivanja svjedoka koji mu idu u korist.

9. 1. Žalba se osvrće i na navodno nepostojanje motiva za prijetnje majci iako se upravo veći dio okrivljenikove obrane, pa i svjedočkih iskaza SL, CL i ĆL svodi na opisivanje narušenih odnosa između okrivljenika s jedne i njegove majke i sestre s druge strane, nakon očeve smrti. U tim odnosima, upravo se okrivljenik smatra teško oštećenim jer mu nije ostala očeva imovina, pa je životno i logično da bi on bio agresivan prema majci, dok iz spisa nije vidljiv niti jedan razlog zbog kojeg bi ga ona bezrazložno teretila. Uostalom i sama oštećena je navela kako njegove ranije incidente za očeva života nisu htjeli prijavljivati, a u spisu nema nikakvog dokaza o navodnom učestalom prijavljivanju okrivljenika policiji od strane oštećenih.

9. 2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ ključno je da su izrečene riječi po svom karakteru takve, u okolnostima u kojima su izrečene, objektivno prikladne da kod osoba kojima su upućena izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, a upravo inkriminirane riječi upućene oštećenoj nakon narušenih međusobnih odnosa "Ubit ću te, majku ti tvoju, gledaj u pod četnikušo" su i objektivno prikladne kod oštećene izazvati osjećaj straha, osobne nesigurnosti i nespokojstva. Činjenica da oštećena unatoč izraženom strahu i nadalje dolazi na adresu okrivljenika treba pripisati činjenici da ona tamo ima restoran u kojem posluje i da bi neodlaskom na posao bila ugrožena njezina egzistencija.

10. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika.

11. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj je sud sukladno odredbi čl. 478. ZKP ispitao pobijanu presudu i u tom pravcu. Ovo vijeće prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda koje se odnose na složenu financijsku i obiteljsku situaciju, te činjenicu očinstva maloljetnog djeteta. Sukladno tome, a u izostanku bilo kakvih otegotnih okolnosti, te ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, mišljenje je vijeća da je okrivljeniku izrečena primjerena mjera i vrsta kazne. Upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (mjeseci) koja je uvjetovana na rok od 2 (dvije) godine primjerena je za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 41. KZ tako da nema nikakvog objektivnog razloga za smanjenje izrečene kazne.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 11. kolovoza 2026.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković