Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-417/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i mr.sc. Aleksandre Leljak, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 24. srpnja 2026. broj Kov-249/2026-7, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HŠ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, nakon podnesene optužnice, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog HŠ, a koji istražni zatvor traje od uhićenja 31. svibnja 2026. od 17,30 sati.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni TŠ, po braniteljici, odvjetnici Davorki Kovač, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine istražni zatvor odnosno mjeru istražnog zatvor eventualno zamijeni adekvatnom mjerom opreza.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. S obzirom na to da okrivljeni TŠ žalbom isključivo pobija pravilnost činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda, kako u dijelu koji se odnosi na postojanje opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., tako i u dijelu koji se odnosi na postojanje posebne zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, kao i zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi, to je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje primarno ispitao u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a, pri čemu nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu okrivljeni TŠ kada, pobijajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., u žalbi tvrdi da su navodi o prijetnjama dizanjem kuće i automobila u zrak potpuno nerealni, jer da on ne posjeduje eksploziv i ne zna njime rukovati.
6.1. Naime, s obzirom na to da se okrivljenom HŠ stavlja na teret kazneno djelo protiv osobne slobode iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., radnja kojega se sastoji u prijetnji drugome kakvim zlom (da će ga usmrtiti, nanijeti zlo eksplozijom) u cilju zastrašivanja, kraj činjenice da su grožnje za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, u okolnostima u kojima su izrečene, objektivno prikladne kod svakoga izazvati osjećaj straha i ugroženosti, to okrivljeni TŠ istaknutim žalbenim tvrdnjama o nerealnoj prijetnji, odnosno prijavi do koje je došlo zbog narušenih obiteljskih odnosa i subjektivnog doživljaja žrtve, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik, na štetu supruge počinio terećeno kazneno djelo.
7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da rezultati provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenog HŠ, unatoč činjenici njegove dosadašnje neosuđivanosti za kaznena djela i nekažnjavanost za prekršaje, upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, čime je u konkretnom slučaju ispunjena zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a.
7.1. Naime, provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da kod okrivljenog HŠ postoji ovisnost o alkoholu, uz naglašene crte ličnosti potencirane kroz problematiku konzumacije alkohola, ujedno vještakinja dr. HŠS kod okrivljenika nalazi početnu psihoorganska izmijenjenost koja se odražava na rigidnosti mišljenja te sniženom potencijalu psihičke fleksibilnosti i klinički izraženu anksiozno depresivnu simptomatiku, zbog kojih okolnosti vještakinja kod okrivljenika nalazi opasnost od ponavljanja istovjetnog ili težeg kaznenog djela u slučaju neliječenja alkoholizma. S obzirom na to da iz iskaza žrtve VŠ proizlazi da kod okrivljenog HŠ problem s alkoholom postoji već dugi niz godina i da okrivljenik ne prihvaća liječenje, to se nameće zaključak o njegovoj nekritičnosti prema problemu konzumacije alkohola pod utjecajem kojeg očigledno ne može kontrolirati svoje ponašanje, pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju realne opasnost da će okrivljenik, bude li pušten na slobodu, ponoviti kazneno djelo, kao i da se svrha istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP -a, za sad ne može ostvariti drugim, blažim mjerama.
7.2. Stoga, suprotno žalbenim tvrdnjama da kroz vrijeme lišenja slobode normalno funkcionira bez konzumacije alkohola i vlada svojim postupcima pa da stoga kod njega nije u pitanju nekontrolirana ovisnost te da je prije uhićenja obavljao obiteljske dužnosti i vodio dijete u vrtić, što je zahtijevalo njegovu odgovornost i trijeznost, u situaciji kada okrivljeni TŠ nema realan uvid u probleme koje kod njega izaziva konzumacija alkohola, a zbog konzumacije alkohola postoji opasnost od počinjenja istog ili težeg kaznenog djela, kraj činjenice da bi puštanjem na slobodu ponovno došao u priliku konzumirati alkohol, za sada, unatoč tvrdnji da okrivljenik živi u odvojenom dijelu kuće i ima zasebni ulaz, nije realno očekivati da bi se svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, a to je odvraćanje okrivljenika po ponavljanja kaznenog djela, mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju u žalbi.
7.3. Što se tiče mogućnosti ambulantnog liječenja okrivljenog TŠ ili kroz dnevnu bolnicu, na koje mogućnosti je ukazala vještakinja dr. Zagrajski Brkić, treba odgovoriti da odredbom članka 98. stavkom 2. ZKP-a nije propisana mjera opreza koja bi obuhvaćala obvezu liječenja od ovisnosti, dok se drugim propisanim mjerama opreza, zbog svih naprijed navedenih okolnosti koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju ne može s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
8. Ujedno, na ovom mjestu treba odgovoriti na žalbeni prigovor okrivljenog TŠ da mu do sad nije dostavljen nalaz i mišljenje o provedenom psihijatrijskom vještačenju. Naime, pravo je okrivljenika da bude upoznat s osnovama optužbe, pa dakle i s dokazima koji su protiv njega prikupljeni, a ima i pravo uvida u spis. U raspravnoj fazi postupka, bude li potvrđena optužnica, okrivljeni TŠ imat će priliku osporavati sve dokaze, pa tako i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno, prilikom odlučivanja o prijedlogu državnog odvjetnika za produljenje istražnog zatvora, akceptirao rezultate psihijatrijskog vještačenja, ne ulazeći u ocjenu vjerodostojnosti tog dokaza.
9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog HŠ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 11. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
U zamjenu potpisao sudac
Rajko Kipke
