REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1178/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja DU, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Anđelu Vuniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1460/2025-6 od 12. siječnja 2026., 11. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1460/2025-6 od 12. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1460/2025-6 od 12. siječnja 2026. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 84,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 125,00 eur, sa zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žalbu je uložio tužitelj. Presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05,. 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 46/25.; dalje: ZPP) s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur.
6. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to proizlazi iz čl. 467. st. 1. i 2. ZPP -a. Budući da u sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje, za drugostupanjski sud je činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud.
7. Stoga, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a sud nije ispitivao navode žalitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer se presuda u takvom sporu može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom naknade štete, u visini preostalog dijela računa ispostavljenog za popravak vozila, od tuženika kao odgovornog osiguratelja.
10. U žalbenoj fazi postupka ostala je sporna visina zahtjeva odnosno cijena radnog sata po kojoj je tuženik kao osiguratelj dužan izvršiti plaćanje naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila. Tuženik naime smatra da cijena radnog sata po kojoj tužitelj vrši popravke ne odgovara prosječnim cijenama na tržištu mjerodavnom za popravak vozila. Ovo stoga što da postoje servisi koji popravke obavljaju i po nižim cijenama, a odabirom skuplje usluge popravka da je sam oštećenik doprinio visini nastale štete. Osim toga, tuženik osporava i tužiteljeve tvrdnje o njegovoj službenoj cijeni radnog sata ukazujući da u istom razdoblju tužitelj obavlja popravke po nižim cijenama od onih navedenih u priloženom cjeniku.
11. Popravak automobila od strane autolakirnice pripremnim radovima i lakiranjem predstavlja ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kojom je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
12. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. svibnja 2024., slijedom čega da se vlasnik ovog vozila obratio tuženiku kao osiguratelju, odgovornom temeljem ugovora o osiguranju zaključenog sa štetnikom.
- da se, nakon predmetne prometne nezgode i izvršenog izvida štete kod tuženika, vlasnik oštećenog vozila ŽU odlučio vozilo registarske oznake [registarska oznaka] popraviti kod tužitelja te da je tužitelj nakon izvršenog popravka vozila izdao račun za troškove popravka u iznosu od 1.856,94 eur, pod brojem 1776/11562/3 od 5. srpnja 2024.
- da je tuženik temeljem prometne nezgode, a koja se dogodila dana 20. ožujka 2023. te dokumentacije koju posjeduje vezanu za istu i sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, a što proizlazi iz izvida štete br. 248210511320, time da je samom isplatom nespornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog događaja.
- da je tužitelj tuženiku dostavo ponudu za popravak vozila od 18. lipnja 2024., izdanu prije predmetnog računa, u kojoj je ponudi tužitelj limarsko-lakirerske radove obračunao po cijeni od 26,54 eur (uvećano za PDV od 25%).
- da je tužitelj dostavio račun od 5. srpnja 2024 u kojem je za limarsko - lakirerske radove obračunavao 41,00 eur (uvećano za PDV od 25%).
13. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik osnovano, osporava vjerodostojnost tužiteljevih navoda o cijeni njegovih radnih sati obračunatoj u predmetnom računu, odnosno vjerodostojnost tužiteljevog cjenika.
13.1. U konkretnom slučaju tužitelj nije iznio činjenice niti predložio, odnosno dostavio dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnju da je u predmetnom računu radne sata obračunao u skladu sa svojim cjenikom, prema kojem cijene radnih sati redovito obračunavao u spornom razdoblju, odnosno da tako obračunate cijene odgovaraju cijenama na tržištu mjerodavnom za popravak vozila jer ih i drugi pružatelji usluga naplaćuju, a korisnici podmiruju. S druge strane, tuženik je dokazima potkrijepio svoje navode da je tužitelj u spornom razdoblju cijenu radnih sati za popravak obračunavao u manjem iznosu no u predmetnom računu, a po kojoj je cijeni tuženik štetu i naknadio.
14. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini potrebnih troškova za popravak vozila, a takvi se obračunavaju prema cijenama koje tužitelj i drugi pružatelji usluga redovito naplaćuju na tržištu mjerodavnom za popravak vozila. Iz dopisa Agencija na koje se tužitelj poziva proizlazi upravo takav zaključak. Međutim, u konkretnom slučaju, tuženik je dokazao da tužitelj, unatoč cjeniku na koji se poziva (od 1. veljače 2024.), popravke vozila vršio i po nižim cijenama, bez navođenja u ponudi da bi se radilo o popustu u odnosu na redovite tužiteljeve cijene.
15. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
16. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. kolovoza 2026.
Sudac
Kamelija Parać