REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-947/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja Srce za šapice, OIB: 90250076149, Slavonski Brod, Ulica Matije Gupca 40, kojega zastupa punomoćnica Jelena Demetrović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Općina Oriovac, OIB: 67632922243, Oriovac, Trg hrvatskog preporoda 1, kojega zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate iznosa 843,10 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-27/2025-43 od 20. siječnja 2026., 11. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-27/2025-43 od 20. siječnja 2026. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.820,91 EUR.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-27/2025-43 od 20. siječnja 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku dio troška parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi dio troška parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-27/2025-43 od 20. siječnja 2026. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ruže Medunić u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovrv-7211/2024 od 21. listopada 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 843,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.420,91 EUR.
2. U obrazloženju navedene presude u bitnom je navedeno da se tražbina odnosi na plaćanje dva računa izdana u kolovozu 2021. radi plaćanja naknade za zbrinjavanje pasa u skloništu tužitelja, na koju, prema navodima tužitelja, tužitelj ima pravo na temelju odredbe članka 62. točaka 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj i tuženik nisu sklopili nikakav ugovor te da tuženik nije dao nikakav nalog tužiteljici za zbrinjavanje pasa u njezinom skloništu, već je tuženik ugovor o obavljanju poslova skloništa za životinje sklopio s Veterinarskom stanicom Pakrac d.o.o. 2. lipnja 2024., zbog čega je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor pasivne legitimacije. Naime, utvrdio je da je tuženik sukladno odredbi članka 62. stavka 1. Zakona o zaštiti životinja organizirao i financirao poslove sakupljanja napuštenih i izgubljenih životinja na način da je sklopio Ugovor o obavljanju poslova skloništa za životinje s Veterinarskom stanicom Pakrac d.o.o. koja se obvezala primiti prijave o napuštenim izgubljenim životinjama, organizirati sakupljanje i prevoženje izgubljenih i napuštenih životinja, osigurati smještaj izgubljenih i napuštenih životinja, te da stoga tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika nikakvu naknadu s takve osnove. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakonom o sudskim pristojbama.
3. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da pobijana presude ne sadrži argumentirane i jasno obrazložene razloge zbog kojih je donesena pobijana presuda. Ističe da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke izvedene dokaze nije cijenio već ih je samo u obrazloženju popisao, bez obrazloženja na osnovu kojih dokaza je donio zaključak da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Smatra da je za predmetni spor bespredmetno to što je tuženik imao sklopljen Ugovor o obavljanju poslova skloništa za životinje s Veterinarskom stanicom Pakrac d.o.o. budući da iz odredbe članka 62. Zakona o zaštiti životinja proizlazi tuženikova obveza plaćanja predmetnih računa u kojima je točno navedeno ime psa koji je u sklonište tužitelja primljen s područja Općine Oriovac, koliko je dana bio u skloništu te iznos dugovane naknade. Zatim navodi da se iz isprava u spisu može utvrditi koliko dana je trajalo zbrinjavanje pasa u skloništu tužitelja, a iz priloženog troškovnika, neovisno o tome što nije bio potpisan, se moglo utvrditi koliki je točno iznos naknada za period u kojem su psi bili u skloništu tužitelja. Odluku o visini dosuđenog troška tuženiku osporava iz razloga jer je tuženiku dosuđen i trošak vještačenja u iznosu od 600,00 EUR, iako je predujam za izvođenje tog dokaza platio tužitelj. Predložio je da ovaj žalbeni sud pobijanu presudu preinači ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 234,37 EUR.
4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode u cijelosti i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti te naložiti tužitelju da naknadi tuženiku žalbeni trošak u iznosu od 312,50 EUR.
5. Tužiteljeva žalba nije osnovana osim u odnosu na dio dosuđenog parničnog troška.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na odluku o troškovima postupka.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 843,10 EUR na temelju dva računa izdana na ime naknade za zbrinjavanje pasa u skloništu tužiteljice.
8. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju žalbenim navodima ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i valjane razloge zbog kojih smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U ovom se postupku sukladno odredbi članka 502. stavka 1. ZPP -a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao niti zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, a na koje razloge navodima u žalbi upućuje tužitelj iako se izravno na njih nije pozvao. Stoga te žalbene razloge ovaj sud nije ispitivao .
10. Tijekom postupka, a niti u žalbi, tužitelj ne osporava da je tuženik imao sklopljen Ugovor o zbrinjavanju napuštenih životinja s Veterinarskom stanicom Pakrac d.o.o., međutim, tu činjenicu ne smatra relevantnom za donošenjem odluke o pravu tužitelju na predmetnu naknadu.
11. U pravu je tužitelj da prema odredbi članka 62. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj 32/19), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne tražbine, jedinica lokalne samouprave organizira i financira poslove sakupljanja napuštenih i izgubljenih životinja. Prema članku 63. tog Zakona troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite napuštenih ili izgubljenih životinja u skloništu koje su osnovale jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili u slučaju sklapanja ugovora o sakupljanju odnosno zbrinjavanju životinja s osobama iz članka 61. stavka 1. ovoga Zakona financiraju jedinice lokalne samouprave, a ako je vlasnik životinje poznat ili se naknadno utvrdi dužan je podmiriti troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite.
12. Dakle, jedinica lokalne samouprave financira troškove skrbi u skloništu koje je osnovala ili u slučaju kada je sa skloništem sklopljen Ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju životinja. Naime, prema Zakonu o zaštiti životinja jedinica lokalne samouprave dužna je organizirati zbrinjavanje napuštenih životinja, međutim, ta njena javnopravna obveza ne znači da svatko tko samoinicijativno zbrine psa automatski stječe pravo zahtijevati naknadu od jedinice lokalne samouprave. Zakonska obveza organiziranja sustava zbrinjavanja nije istodobno i zakonska osnova za nastanak novčane tražbine za svako zbrinjavanje pasa.
13. Budući da nije sporno da nije postojao ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju životinja između tužitelja i tuženika - jedinica lokalne samouprave, niti je utvrđeno da bi jedinica lokalne samouprave dala nalog za preuzimanje konkretnih pasa, ne može nastati sama po sebi obveza tuženika za plaćanje naknade, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud.
14. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je iznio valjane razloge o odlučnim činjenicama, te je jasno i argumentirao obrazložio koje činjenice važne za odluku prvostupanjskog suda smatra relevantnim i na kojima temelji donesenu odluku te je jasno obrazloženo utvrđenje i zaključci suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
15. Zato je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo tužiteljevu žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi točku I. izreke pobijane presude.
16. Međutim, u odnosu na odluku o troškove postupka s pravom ukazuje žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP -a dosudivši tuženiku i trošak uplaćenog predujma za vještačenje. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj, a ne tuženik, platio trošak predujma za vještačenje pa stoga s pravom ukazuje žalitelj da tuženiku taj trošak nije nastao, pa stoga nema pravo na naknadu tog troška u iznosu od 600,00 EUR. Stoga je na temelju odredbe članka 373. ZPP-a valjalo u tom dijelu preinačiti odluku o dosuđenom trošku i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.
17. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova žalbe jer je njegova žalba osnovana samo u pogledu odluke o troškovima postupka, a prema odredbi članka 35. stavka 2. ZPP-a parnični troškovi ne uzimaju se u obzir za utvrđenje vrijednosti predmeta spora ako ne čine glavni zahtjev. Zato je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
Zagreb, 11. kolovoza 2026.
Sutkinja
Ružica Omazić
