Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Kž-435/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Davora Dubravice, kao predsjednika vijeća, Danijele Zubčić, univ.spec.iur., kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Hrvoja Viskovića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Tine Krstić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11. i 144/12., 56/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/2022., 114/23., 36/24. i 136/25. - dalje u tekstu: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja Bruna Begonje, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-472/2026-3 od 31. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika RP kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-472/2026-3 od 31. srpnja 2026. protiv okrivljenika RP je, nakon podizanja optužnice, produljen istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP), zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Bruna Begonje, odvjetnika iz Zadra, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine pobijano rješenje, odnosno podredno da se donese novo rješenje o ukidanju istražnog zatvora.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Vijeće je mišljenja kako je u konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud utvrdio da postoje razlozi za produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP-a, te mu je istražni zatvor po navedenoj osnovi i produljio. Pri tome, iako se na tu povredu ukazuje žalbom, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Inače, ta povreda postoji kada je odluka suda nerazumljiva ili proturječna sama sebi odnosno razlozima, ili kada uopće nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni/proturječni, tako da se odluka ne može valjano ispitati. U konkretnom slučaju iz pobijanog rješenja može se jasno razabrati zašto je sud produljio okrivljeniku istražni zatvor. U točki 4. obrazložio je postojanje osnovane sumnje, a u točki 5. naveo konkretne okolnosti iz kojih izvodi iteracijsku opasnost, a to su drugi kazneni postupak zbog prijetnje i nasilja u obitelji, ranije određene mjere opreza prema istoj žrtvi, pravomoćna prekršajna osuda za nasilje prema ocu te drugi prekršajni postupci. U točki 6. zauzeo je stav da se svrha za sada ne može ostvariti blažim mjerama i razmotrio razmjernost. Dakle, razlozi o odlučnim činjenicama postoje i odluka je podobna za žalbeno ispitivanje.

5. Nadalje, žalitelj u žalbi ističe da ne proizlazi da je okrivljenik terećenog dana ostvario bitne kvalifikatorne elemente kaznenog djela koje mu se stavlja na teret jer da je iskaz oštećenice iskonstruiran. Ovdje je reći da kod odlučivanja o istražnom zatvoru sud ne provodi konačnu ocjenu vjerodostojnosti dokaza kao što će to činiti raspravni sud. Za istražni zatvor nije potrebno dokazati krivnju. Čl. 123. st. 1. ZKP-a već se kao osnovni element zahtijeva osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo. Kod odlučivanja o istražnom zatvoru nije dopušteno unaprijed ocjenjivati vjerodostojnost žrtve i ostalih dokaza na način na koji se to čini nakon rasprave. Zato žalbeni navod da se iskazu žrtve ne može vjerovati zbog loših odnosa između pkrivljenika i oštećenice nije dovoljan za zaključak da osnovana sumnja ne postoji.

6. Potom dalje žalitelj u žalbi osporava postojanje iteracijske opasnosti, no međutim prvostupanjski sud je pravilno obrazložio i ocijenio i postojanje iteracijske opasnosti. Nepravomoćnu presudu sud ne smije tretirati kao dokaz da je okrivljenik kriv za to drugo djelo. Ali postojanje drugih sudskih kaznenih i prekršajnih postupaka, zajedno s drugim konkretnim okolnostima, može biti dio procjene budućeg rizika. Prvostupanjski sud nije iteracijsku opasnost temeljio samo na činjenici da se protiv okrivljenika vode drugi kazneni i prekršajni postupci što žalba smatra spornim s aspekta presumpcije nedužnosti. U točki 5. obrazloženja prvostupanjski sud navodi cijeli sklop okolnosti osim vođenja drugih kaznenih i prekršajnih postupaka, što nije zanemariva okolnost i čije postojanje ipak ukazuje na problematičan obrazac ponašanja okrivljenika, bez obzira na to kakve će u konačnici presude u tim predmetima biti oslobađajuće ili osuđujuće, zatim sud apostrofira i da se protiv okrivljenika već vodi drugi kazneni postupak zbog prijetnje i nasilja u obitelji te da je u tom predmetu okrivljeniku nakon ukidanja istražnog zatvora bila određena mjera zabrane približavanja i kontakta s istom žrtvom ČP, kao i da postoji pravomoćna prekršajna osuda iz prosinca 2025. zbog nasilja u obitelji na štetu oca. Sve te okolnosti u zbiru i prema ovom drugostupanjskom vijeću jesu osobite okolnosti na strani okrivljenika koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi, a s obzirom na činjenicu da su u ranijem kaznenom postupku prema istoj žrtvi mjere opreza već bile korištene njihovo ( u predmetu Općinskog suda u Zadru broj K- 269/2026 zbog kaznenog djela prijetnje istoj žrtvi, Kv-115/2026) ponovno određivanje ne bi bilo dovoljno jamstvo za otklanjanje iteracijske opasnosti slijedom čega se s njima ne može postići svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju.

7. Slijedom iznijetog, a kako pobijanim rješenjem nije ostvarena povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a koju je istakao žalitelj u žalbi, kao niti druge povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP- a, odbijena kao neosnovana.

Zadar, 10. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Dubravica