REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2955/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LIBURNIA POMORSKA AGENCIJA d.o.o., Opatija, V. Cara Emina 3, OIB: 69441170749, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni i tuženika CONCRETE d.o.o., Drniš, Nikole Tesle 12, OIB: 79448057924, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vučetić, odvjetnica u Splitu, radi naknade štete u iznosu od 33.252,12 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-188/2025 od 24. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-188/2025 od 24. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud u cijelosti je usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33.252,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. listopada 2020. do isplate, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.978,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Prvostupanjski sud je, pozivom na odredbe čl. 376., čl. 410., čl. 412. i čl. 414. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim. Polazeći od provedenih dokaza, zaključio je da tuženik nije dokazao da je tužitelju isporučio ugovorenu količinu od 7.550 tona mljevenog kamenog materijala, da je prilikom ukrcaja utvrđen manjak od 2.038,76 tona te da je tužitelj, radi izbjegavanja nastanka veće štete, bio prisiljen nabaviti nedostajuću količinu od drugog dobavljača. Slijedom toga, prvostupanjski sud je zaključio da su ispunjene pretpostavke za naknadu štete u utuženom iznosu.

3. Ova presuda je donesena nakon što je prvostupanjski sud već jednom odlučio presudom poslovni broj P-88/2021 od 8. svibnja 2023., kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev. Odlučujući o tuženikovoj žalbi, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pž-3014/2023 od 27. kolovoza 2025., ukinuo navedenu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz upute da valjano ocijeni izvedene dokaze, osobito obrazloži zbog čega prihvaća iskaz tužiteljevog zakonskog zastupnika, a ne prihvaća iskaz tuženikovog zakonskog zastupnika, da razjasni dokaznu vrijednost dokumentacije koja je pratila sporni teret, osobito teretnice i ostalih prijevoznih isprava, imajući u vidu da one nisu upućivale na razliku između ukrcane i iskrcane količine robe, da razjasni na koji je način utvrđen navodni manjak tek prilikom ponovnog ukrcaja robe u drugi brod, iako prilikom iskrcaja u lučko skladište nije bilo primjedbi na količinu robe, a prateća dokumentacija bila je uredna, te da, ako i dalje postoje dvojbe o količini isporučene robe, ispita potrebu izvođenja dodatnih dokaza radi pravilnog i potpunog utvrđenja odlučne činjenice je li tuženik djelomično ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno je li upravo zbog toga tužitelj bio prisiljen nabaviti nedostajuću robu od treće osobe. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud donio je sada pobijanu presudu.

4. Prvostupanjski sud je nakon određenog postupanja u nastavku postupka donio novu - predmetnu pobijanu presudu.

5. Tuženik je protiv ove presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispr., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ovaj sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. On je u žalbi u bitnome istakao da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio po pravnom shvaćanju i uputama iz ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, da je unatoč saslušanju svjedoka ĐG ponovno donio sadržajno istovjetnu odluku bez otklanjanja nedostataka na koje je ukazano ukidnim rješenjem te da nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama niti pravilno ocijenio izvedene dokaze. Smatra da je zbog toga pobijana presuda i nadalje zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP-a jer se ne može ispitati.

7. Nadalje, tuženik je naveo da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio iskaz svjedoka ĐG, kojeg je u ponovljenom postupku saslušao upravo postupajući po uputi iz ukidnog rješenja. Istakao je da je navedeni svjedok potvrdio kako je bio angažiran tek nakon što je kapetan broda izrazio sumnju u postojanje manjka robe, da nije sudjelovao na početku utovara te da je mjerenje provedeno 9. i 10. listopada 2020., bez tuženikove nazočnosti ili nazočnosti njegova ovlaštenog mjeritelja. Po tužiteljevom mišljenju, takav iskaz potvrđuje njegove tvrdnje iznesene tijekom postupka i u prethodnoj žalbi, a ne razloge na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku.

8. Konačno, žalitelj ističe da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na upute dane ukidnim rješenjem drugostupanjskog suda niti je dao odgovore na sporna pitanja zbog kojih je prethodna presuda bila ukinuta, slijedom čega smatra da je činjenično stanje i dalje nepotpuno i pogrešno utvrđeno te da pobijana presuda nije zakonita.

9. U odgovoru na tuženikovu žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te predložio odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu. Istakao je da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku postupio po uputama iz ukidnog rješenja ovog suda, proveo dodatni dokaz saslušanjem svjedoka ĐG, ponovno ocijenio sve izvedene dokaze te za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge.

10. Nadalje navodi da je odlučna činjenica u ovom predmetu je li tuženik tužitelju isporučio ugovorenu količinu od 7.550 tona mljevenog kamenog materijala. Smatra da tuženik tijekom postupka nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je upravo ta količina robe isporučena tužitelju, pri čemu naglašava da je teret dokazivanja urednog ispunjenja ugovorne obveze bio na tuženiku. Po njegovu mišljenju, dispozicija za unos i skladištenje nije teretnica, skladišnica, primopredajni zapisnik niti druga isprava kojom bi se mogla dokazati stvarno isporučena količina robe.

11. Tužitelj dalje ističe da je utvrđeni manjak potvrđen mjerenjem društva Maris Inspectio d.o.o., iskazima saslušanih svjedoka te dokumentacijom o naknadnoj kupnji nedostajuće količine kamenog materijala od društva Starac d.o.o. Radi izbjegavanja nastanka veće štete bio je prisiljen hitno nabaviti nedostajuću količinu kako bi brod mogao isploviti, pri čemu smatra da tuženik nije ponudio uvjerljivo objašnjenje zbog čega bi tužitelj snosio dodatni trošak nabave robe od drugog dobavljača da mu je ugovorena količina doista bila isporučena.

12. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava provedeno mjerenje količine tereta, tužitelj ističe da je ono provedeno zbog hitnosti situacije nakon što je utvrđen manjak robe te da je postupao pažnjom dobrog gospodarstvenika angažiranjem stručne osobe radi utvrđenja količine tereta. Naveo je da je tuženik bio obaviješten o mogućnosti da u luci iskrcaja imenuje vlastitog surveyora radi provjere količine robe, ali je tu mogućnost odbio iskoristiti, zbog čega sada neosnovano osporava rezultate provedenog mjerenja. Također smatra neosnovanim žalbeni navod da prvostupanjski sud nije postupio po uputama iz ukidnog rješenja, budući da je upravo radi otklanjanja dvojbi izveo dodatni dokaz saslušanjem svjedoka ĐG te ponovno ocijenio izvedene dokaze.

13. Tuženikova žalba nije osnovana.

14. Nakon što je pobijana odluka ispitana na temelju čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

15. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 33.252,12 EUR koji potražuje od tuženika zbog tvrdnje da mu tuženik nije isporučio cjelokupnu ugovorenu količinu mljevenog kamenog materijala od 7.550 tona, već manju količinu, zbog čega je tužitelj radi izbjegavanja nastanka veće štete, bio prisiljen nedostajuću količinu nabaviti od drugog dobavljača.

16. Među strankama nije sporno da je između njih sklopljen ugovor o kupoprodaji 7.550 tona mljevenog kamenog materijala frakcije 30-63 mm, da je tužitelj ugovorenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti platio te da je nakon utovara robe u brod tužitelj od društva Starac d.o.o., nabavio dodatnu količinu kamenog materijala.

17. Sporno je je li tuženik tužitelju isporučio ugovorenu količinu robe odnosno je li doista došlo do manjka od 2.038,76 tona mljevenog kamenog materijala te je li upravo zbog toga tužitelj bio prisiljen nabaviti nedostajuću količinu robe od drugog dobavljača, slijedom čega je odlučno i pitanje je li tuženik odgovoran za štetu koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

18. Prije svega, nije osnovan tuženikov žalbeni navod da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio po uputama iz ukidnog rješenja ovog suda. Iz sadržaja pobijane presude i provedenog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud otklonio nedostatke zbog kojih je ranija presuda bila ukinuta, proveo dodatni dokaz saslušanjem svjedoka ĐG, ponovno ocijenio sve izvedene dokaze, razjasnio dokaznu vrijednost isprava koje su pratile sporni teret te dao jasne i dostatne razloge za zaključak da tuženik nije dokazao isporuku cjelokupne ugovorene količine robe.

19. Okolnost da je prvostupanjski sud nakon ponovljenog suđenja donio odluku sadržajno jednaku ranije ukinutoj presudi, sama po sebi ne znači da nije postupio po uputama ovog suda. Ukidnim rješenjem prvostupanjskom sudu nije bilo naloženo donijeti drukčiju odluku o tužbenom zahtjevu, nego otkloniti utvrđene nedostatke u ocjeni dokaza i obrazloženju presude, pravilno i potpuno utvrditi odlučne činjenice te nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku upravo tako postupio.

20. Jedan od razloga ukidanja ranije presude bio je nedostatak valjanih razloga zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio iskaz tužiteljevog zakonskog zastupnika i rezultate mjerenja količine tereta, a nije prihvatio iskaz tuženikova zakonskog zastupnika. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je saslušao svjedoka ĐG, koji je neposredno sudjelovao u utvrđivanju količine tereta metodom gaza broda, te je na temelju njegova iskaza razjasnio kada i zbog čega je mjerenje provedeno, koje je podatke i parametre svjedok pritom koristio te na koji je način utvrđena količina tereta u brodskim skladištima. Time prvostupanjski sud svoj zaključak više nije temeljio samo na pisanom izvješću o mjerenju, nego i na neposredno izvedenom dokazu saslušanjem osobe koja je to mjerenje provela.

21. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi očitovao i o dokaznoj vrijednosti dokumentacije na koju se tuženik pozivao radi dokazivanja isporuke ugovorene količine robe. Ocijenio je da dispozicija za unos i skladištenje robe ne predstavlja teretnicu, skladišnicu, primopredajni zapisnik, ispravu o vaganju niti drugu ispravu kojom bi se potvrđivala stvarno ukrcana, predana i preuzeta količina robe, već administrativnu ispravu sastavljenu za potrebe manipulacije teretom i carinskog postupanja. Stoga sama okolnost da je u toj dispoziciji bila navedena ugovorena količina robe ne dokazuje da je upravo ta količina stvarno isporučena tužitelju.

22. Prvostupanjski sud je razjasnio i okolnosti u kojima je utvrđen manjak tereta. Iz iskaza svjedoka ĐG proizlazi da je angažiran nakon što je zapovjednik broda izrazio sumnju da količina ukrcanog tereta ne odgovara ugovorenoj količini, nakon čega je metodom gaza broda utvrdio količinu tereta koja se nalazila u brodskim skladištima. Rezultate tog mjerenja prvostupanjski sud nije ocijenio izdvojeno, već u vezi s ostalim izvedenim dokazima, osobito dokumentacijom o hitnoj kupnji dodatne količine kamenog materijala od društva Starac d.o.o. i dokumentacijom o ukupnoj količini i sastavu tereta ukrcanog za prijevoz u Kanadu.

23. Osnovanost zaključka prvostupanjskog suda dodatno potvrđuje tuženikovo ponašanje nakon što je obaviješten o spornom manjku. Tužitelj je pozvao tuženika da u luci iskrcaja u Kanadi imenuje vlastitog surveyora radi provjere količine iskrcanog tereta, ali tuženik tu mogućnost nije iskoristio. Time mu je bila omogućena neovisna provjera količine tereta i pribavljanje vlastitog stručnog dokaza. Ta okolnost ne sprječava tuženika osporavati rezultate ranijeg mjerenja, ali umanjuje uvjerljivost njegova prigovora da mu nije bila omogućena neovisna provjera količine tereta.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku u cijelosti postupio po uputama iz ukidnog rješenja, proveo potrebne dodatne dokaze, ponovno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke dao jasne, određene i međusobno neproturječne razloge. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju tuženik neosnovano ukazuje u žalbi.

25. Ocjena izvedenih dokaza u nadležnosti je prvostupanjskog suda koji, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Zadaća drugostupanjskog suda nije ponovno vrednovati svaki pojedini dokaz, već ispitati jesu li razlozi na kojima se takva ocjena temelji logični, potpuni i međusobno neproturječni.

26. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije dokazao da je tužitelju isporučio cjelokupnu ugovorenu količinu robe. Taj zaključak ne temelji samo na iskazu svjedoka ĐG i rezultatima mjerenja metodom gaza broda, nego na njihovoj ocjeni u vezi s ostalim izvedenim dokazima, osobito dokumentacijom društva Maris Inspectio d.o.o., dokumentacijom o nabavi dodatne količine kamenog materijala od društva Starac d.o.o. te ispravama o ukupnoj količini i sastavu tereta ukrcanog za prijevoz u Kanadu.

27. Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud zanemario dokaznu vrijednost dokumentacije koja je pratila sporni teret. Dispoziciju za unos i skladištenje robe prvostupanjski sud pravilno je ocijenio kao administrativnu ispravu koja sama po sebi ne potvrđuje stvarno ukrcanu, predanu i preuzetu količinu robe. Okolnost da je u toj ispravi navedena ugovorena količina od 7.550 tona stoga ne predstavlja dovoljan dokaz da je upravo ta količina stvarno isporučena tužitelju.

28. Pri ocjeni isprava koje su pratile sporni teret prvostupanjski sud nije zanemario njihovu dokaznu vrijednost, nego ih je ocijenio prema njihovu sadržaju i svrsi te zajedno s ostalim provedenim dokazima, u skladu s čl. 8. ZPP -a. Dispozicija za unos i skladištenje robe, na koju se tuženik pozvao kao dokaz isporuke ugovorene količine, nije teretnica za prijevoz robe od mjesta ukrcaja do Luke Split niti potvrda o stvarno izvaganoj i preuzetoj količini robe. S druge strane, teretnica za kasniji prijevoz iz Luke Split prema Kanadi potvrdila je ukupnu količinu i sastav tereta koji je nakon dodatne nabave ukrcan u brod, pa je prvostupanjski sud njezin sadržaj pravilno ocijenio u vezi s rezultatima stručnog mjerenja i dokumentacijom o nabavi robe od društva Starac d.o.o.

29. Tako utvrđene činjenice čine međusobno povezan dokazni slijed. Mjerenjem je utvrđena količina od 5.511,24 tone kamenog materijala koji je tuženik trebao isporučiti, tužitelj je neposredno nakon utvrđenja manjka od društva Starac d.o.o., nabavio dodatnu količinu druge frakcije kamenog materijala, a iz dokumentacije o teretu ukrcanom za prijevoz u Kanadu, proizlazi da se ukupna količina od 7.600 tona sastojala upravo od 5.511,24 tone materijala frakcije 32 -63 mm i 2.088,76 tona naknadno kupljenog materijala frakcije 16-90 mm.

30. Tuženik tijekom postupka nije ponudio uvjerljivo objašnjenje zbog čega bi tužitelj, da mu je stvarno bila isporučena ugovorena količina od 7.550 tona, odmah nabavljao dodatnu količinu robe od drugog dobavljača i snosio trošak takve nabave. Pri tome tuženik nije tijekom postupka dostavio ispravu iz koje bi proizlazilo da je tužitelju stvarno predao ugovorenu količinu robe.

31. Budući da je tuženik tvrdio da je svoju ugovornu obvezu ispunio u cijelosti, teret dokazivanja te činjenice bio je na njemu. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da tuženik izvedenim dokazima nije dokazao da je tužitelju predao cjelokupnu ugovorenu količinu robe.

32. Stoga je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pravilno utvrdio da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu, da je tužitelju isporučio 2.038,76 tona robe manje od ugovorene količine te da je tužitelj upravo zbog tog manjka bio prisiljen nabaviti dodatnu količinu od drugog dobavljača.

33. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe čl. 376., čl. 410., čl. 412. i čl. 414. ZOO -a, pa nisu osnovani ni žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

34. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 7. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio