REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2082/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja LE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matijević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv 1. tuženice IE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17, i 2. tuženika STEČAJNA MASA IZA ENERGIJA d.o.o. u stečaju, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 29, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1113/2021 od 19. veljače 2026., 7. kolovoza 2026.

r j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1113/2021 od 19. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1113/2021 od 19. veljače 2026. odbijen je tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5326/2022 od 5. listopada 2023.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio jer je nakon provedenog ročišta radi raspravljanja o tužiteljevom prijedlogu za ponavljanje postupka podnesenom 16. prosinca 2024. ocijenio da nisu osnovani razlozi za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. t. 5. i 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), na koje se tužitelj pozvao u svom prijedlogu za ponavljanje postupka. Sud je utvrdio da je tužitelj dokaze na koje se poziva i predlaže ih izvesti u prijedlogu za ponavljanje postupka (grafološko vještačenje) predlagao u tijeku prvostupanjskog postupka, što je sud odbio i dao razloge za to, pa se ne radi o novom dokazu, dok je u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka ĐE i podignutu optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku protiv prijašnjeg zastupnika po zakonu drugotuženika i javnog bilježnika koji je ovjerio ugovor o kupoprodaji nekretnine utvrdio da se ne radi o dokazima koji bi doveli do drugačije odluke s obzirom na razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

3. Protiv navedene odluke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalbeni navodi iz opširne žalbe se u bitnom svode na to da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da postoji proturječnost između onog što je u obrazloženju navedeno o zapisnicima i ispravama i sadržaja tih zapisnika i isprava. Zatim, ponavlja razloge zbog kojih je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude ukazujući na povredu odredbe čl. 8. ZPP-a koja je prema njegovom shvaćanju dovela do nezakonite odluke. Ističe potom da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran u odnosu na zahtjev za utvrđenje da ugovor o kupoprodaji nije nastao, budući da se njegov pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje da ugovor o kupoprodaji nije nastao, odnosno da je ništetan, ogleda u činjenici da je tužitelj bio osnivač i jedini član društva drugotuženika. Citira zatim odredbe Zakona o obveznim odnosima koje propisuju ništetnost ugovora i ponovo ukazuje na odluke drugih sudova kao i u žalbi protiv prvostupanjske presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Ponavlja navode iz prijedloga za ponavljanje postupka te navodi da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenice za pravilno donošenje odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka. Pobijano rješenje smatra nepravičnom te ističe da se njime i dalje nastavljaju konvencijske povrede na štetu tužitelja, ukazujući pritom i na postojanje razloga za izuzeće prvostupanjskog suca, zatim na propust jer nije prekinut postupak iako je drugotuženik brisan iz sudskog registra rješenjem od 3. prosinca 2024. te stoga i na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje ili ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži naknadu troška žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a).

8. Prije svega valja ukazati da se o prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje rješenjem, a ne presudom. Međutim, to što je prvostupanjski sud odlučio presudom nema utjecaja na samu odluku , budući da iz njenog sadržaja proizlazi da je sud odlučio o prijedlogu za ponavljanje postupka i da stranke donošenjem pobijane odluke nisu uskraćene u njihovim procesnim pravima (pravu na žalbu).

9. Ispitivanjem pobijane odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je za svoja činjenična i materijalnopravna utvrđenja na temelju kojih je donio pobijano rješenje dao valjane i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Ovaj sud, dakle, u cijelosti prihvaća zaključak i obrazloženje prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da bi bile ostvarene pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za ponavljanje postupka.

11. Iz spisa proizlazi da je ovaj parnični postupak (u kojem su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu) pravomoćno okončan 5. listopada 2023. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-5326/22 kojom je odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu poslovni broj P-1113/21 od 5. prosinca 2014. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je prijedlog za ponavljanje postupka pravovremen u smislu čl. 423. ZPP-a i potpun te ga je dostavio tuženicima na očitovanje, te je nakon održanog ročišta povodom prijedloga za ponavljanje postupka donio pobijanu odluku.

12. Tužitelj prijedlog za ponavljanje postupka temelji na odredbi čl. 421. st. 1. t. 5. i 10. ZPP-a prema kojoj se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti:

- ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj;

- ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

13. U odnosu na navode tužitelja da je saznao za nove dokaze (čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a) i to nalaz i mišljenje vještaka ĐE i podizanje optužnice protiv prijašnjeg zastupnika po zakonu drugotuženika i javnog bilježnika koji je ovjerio ugovor o kupoprodaji nekretnine, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da se ne radi o novim dokazima, za što je dao jasne i valjane razloge u točki 10. obrazloženja. Naime, tužitelj je već u ovom postupku predlagao izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem, koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud ocijenio nepotrebnim, a što je prihvatio i ovaj sud odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv prvostupanjske presude. Tužiteljev zahtjev za utvrđenje da ugovor o kupoprodaji nekretnine nije nastao, odbijen je jer je utvrđeno da tužitelj nije aktivno materijalnopravno legitimiran za podnošenje tužbe da ugovor nije nastao jer ga stranke nisu potpisale, pa stoga, čak da prvotuženik doista ugovor nije potpisao (što prema navodima tužitelja proizlazi iz priloženog nalaza i mišljenja vještaka ĐE tužitelj uz prijedlog za ponavljanje postupka) to ne bi utjecalo na odluku o nedostatku materijalnopravne aktivne legitimacije tužitelja.

14. Uz nespornu činjenicu da tužitelj nije stranka ugovora o kupoprodaji, tužitelj bi bio dužan dokazati postojanje pravnog interesa za podnošenje takve tužbe da bi opravdao svoju procesnu aktivnu legitimaciju. Tužitelj je glede pravnog interesa naveo da je on bio osnivač društva drugotuženika. Međutim, uz činjenicu da je nad tuženikom otvoren i zaključen stečajni postupak 2016. godine, da stečajni upravitelj drugotuženika niti drugi ovlaštenici nisu koristili instrumente pobijanja pravne radnje (predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine) prema Stečajnom zakonu, pravni interes tužitelja nije dokazan. Članstvo tužitelja u društvu drugotuženika u pravilu ne daje ovlaštenje za zaštitu prava koja pripadaju društvu, niti zamjenjuje ovlasti stečajnog upravitelja nakon otvaranja stečaja. Stečaj nad drugotuženikom je zaključen, pa se postavlja pitanje kakvu bi konkretnu pravnu korist tužitelj ostvario utvrđenjem da ugovor nije nastao. Međutim, tužitelj tijekom provedenog postupka, osim tvrdnje da je bio osnivač drugotuženika,, nije navodio nikakve druge činjenice koje bi upućivale na postojanje njegovog pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje da ugovor nije nastao. Iznošenje nove pravne argumentacije u vezi s pravnim interesom za podnošenje tužbe i pozivanje na odredbu čl. 285. Stečajnog zakona (u točki V. žalbe), nakon pravomoćno okončanog postupka nije dopušteno, jer je za te činjenice žalitelj znao u vrijeme podnošenja tužbe.

15. Nadalje, pravomoćnom presudom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji nekretnine ništetan, jer razlozi na koje se pozivao tužitelj (da nije plaćena kupoprodajna cijena i da se radi o prividnom ugovoru jer je prava volja stranaka bila darovanje, a ne kupoprodaja) ne dovode do ništetnosti ugovora.

16. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da ne postoji niti razlog iz odredbe čl. 421. st. 1. t. 5. ZPP-a za ponavljanje postupka, jer ne postoji pravomoćna presuda kojom bi u kaznenom postupka bilo koja osoba bila proglašena krivom za kazneno djelo krivotvorenja isprave koje se nalaze u ovom spisu, dok sama činjenica podnošenja optužnice, pa čak i potvrđena optužnica ne znači da je isprava krivotvorena, već je za to potrebna pravomoćna presuda. Osim toga, analizirajući sadržaj potvrđene optužnice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se radi o kaznenom dijelu zloupotrebe u gospodarskom poslovanju, te da se ne radi o kaznenom dijelu krivotvorenja isprave, pa čak i da se u kaznenom postupku utvrdi krivnja za počinjenje kaznenog dijela zloupotrebe u gospodarskom poslovanju, to ne bi dovelo do povoljnije odluke za tužitelja, budući da posljedica takve zlouporabe nije ništetnost ugovora, kako je jasno i argumentirano navedeno u točkama 15. i 16. obrazloženja pobijane odluke, nego eventualno pravo društva (Energija d.o.o.) za naknadu štete od prvotuženice suklano čl. 252. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima.

17. Na kraju valja ukazati žalitelju da žalbeni navodi o razlozima za izuzeće prvostupanjskog suca nemaju utjecaja na pravilnost pobijane odluke, jer ti razlozi nisu relevantni za ocjenu jesu li ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka. Također niti drugi žalbeni navodi kojim žalitelj ukazuje na nepravilnosti i nezakonitost pravomoćne presude, nisu relevantni za ocjenu jesu li ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka. Naime, te razloge je tužitelj mogao i iznosio je u žalbi protiv presude i eventualno podnošenjem revizije, a ne u prijedlogu za ponavljanje postupka, kako je pravilno naveo prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke. Time što je tužitelj nezadovoljan pravomoćnom odlukom suda, nisu povrijeđene odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, te je tužitelj dobio valjano obrazloženu pobijanu odluku prvostupanjskog suda kao i pravo na ulaganje pravnog lijeka.

18. U odnosu na žalbeni navod da je nakon pravomoćno dovršenog postupka drugotuženik brisan iz sudskog registra i da je postupak trebalo prekinuti, valja reći da je tužitelj prijedlog za ponavljanje postupka podnio u odnosu na drugotuženika Stečajnu masu iza ENERGIJA d.o.o. u stečaju, a u odnosu na kojeg je sud i donio odluku o prijedlogu za ponavljanje postupka. Drugotuženika je u vezi s prijedlogom za ponavljanje postupka zastupao stečajni upravitelj pa stoga, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP -a.

19. Prema tome, pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka, pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena pobijana odluka.

Zagreb, 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ružica Omazić