REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2806/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JARUŠČICA PROJEKT d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB 02217546383, kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 48, i tuženika NP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Klaić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Klaić i Klaić j.t.d., Kutina, radi isplate iznosa od 24.022,83 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1/2024-30 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1/2024-30 od 16. svibnja 2025.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora žalbu u iznosu od 696,67 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, jer nije uplatio predujam za građevinsko vještačenje koje je sam predložio radi utvrđenja visine koristi ostvarene korištenjem predmetne nekretnine, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 145/24; dalje: ZPP). Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

2. Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći u njoj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a, umjesto odredbe čl. 223. ZPP-a, jer je unatoč neprovedenom građevinskom vještačenju visinu novčane tražbine mogao utvrditi prema slobodnoj ocjeni. Smatra da je zbog činjenice što se nad tužiteljem vodi stečajni postupak i što nije raspolagao dostatnim novčanim sredstvima plaćanje predujma za provođenje vještačenja predstavljalo nerazmjernu teškoću u smislu čl. 223. ZPP-a, zbog čega je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti navedenu odredbu.

3. Nadalje, naveo je da je tuženik u spis dostavio ugovor o najmu usporedivog stana iz kojeg proizlazi mjesečna najamnina od 215,67 EUR, čime je, prema njegovu mišljenju, učinio nespornom najmanje visinu tužbenog zahtjeva do tog iznosa. Smatra da je prvostupanjski sud na temelju tog dokaza mogao utvrditi barem minimalnu mjesečnu korist koju je tuženik ostvario korištenjem predmetne nekretnine.

4. Također je istaknuo da su prosječne tržišne najamnine stanova u [adresa] općepoznate činjenice pa za utvrđenje njihove visine nije bilo potrebno provoditi građevinsko vještačenje, a eventualnu razliku do punog iznosa tužbenog zahtjeva sud je trebao utvrditi primjenom čl. 223. ZPP-a. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, a podredno, ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na tužiteljevu žalbu tuženik je u bitnome naveo da je pobijana presuda pravilna i zakonita jer tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, da nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 223. ZPP-a te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana sukladno odredbi čl. 365. ZPP -a u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a te pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade koristi koju je, prema tvrdnjama tužitelja, tuženik ostvario korištenjem tužiteljeve nekretnine – stana u [adresa], u razdoblju od 10. listopada 2015. do 1. prosinca 2020., u ukupnom iznosu od 24.022,83 EUR.

9. Među strankama je sporna visina koristi koju je tuženik ostvario korištenjem predmetne nekretnine.

10. Neosnovano žalitelj smatra da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti odredbu čl. 223. ZPP-a i visinu tužbenog zahtjeva utvrditi prema slobodnoj ocjeni. U okolnostima konkretnog slučaja odredba čl. 223. ZPP-a ne može poslužiti za otklanjanje posljedica procesne pasivnosti tužitelja koji nije dokazao činjenicu na kojoj temelji svoj zahtjev. Budući da tužitelj nije uplatio predujam za provođenje građevinskog vještačenja koje je sam predložio radi utvrđivanja visine koristi čiju naknadu potražuje, nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu navedene odredbe.

11. U ovom je postupku upravo tužitelj predložio provođenje građevinskog vještačenja radi utvrđivanja visine koristi koju je tuženik ostvario korištenjem predmetne nekretnine. Prvostupanjski sud prihvatio je taj dokazni prijedlog i naložio tužitelju uplatu predujma za njegovo provođenje. Međutim, tužitelj predujam nije uplatio niti je u ostavljenom roku zatražio njegovo produljenje. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP -a. Stoga posljedice neprovođenja tog dokaza ne mogu biti prebačene na sud niti na protivnu stranku, već ih, sukladno pravilima o teretu dokazivanja, snosi tužitelj.

12. Suprotno žalbenim navodima, sama činjenica da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak ne predstavlja razlog za primjenu čl. 223. ZPP-a. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da zbog objektivnih okolnosti nije mogao osigurati sredstva za provođenje dokaza koji je sam predložio niti je pravodobno zatražio produljenje roka za uplatu predujma.

13. Neosnovan je i žalbeni navod da je prvostupanjski sud visinu koristi mogao utvrditi na temelju ugovora o najmu drugog stana koji je dostavio tuženik. Riječ je o ugovoru koji se odnosi na drugu nekretninu i koji sam po sebi nije mogao predstavljati pouzdanu osnovu za utvrđenje tržišne koristi ostvarene korištenjem predmetnog stana u spornom razdoblju, zbog čega je upravo i bilo određeno provođenje građevinskog vještačenja.

14. Jednako tako, nisu osnovani ni žalbeni navodi da su prosječne tržišne najamnine u Zagrebu notorne činjenice koje nije potrebno dokazivati. Visina tržišne najamnine konkretne nekretnine ovisi o nizu okolnosti pojedinog slučaja te predstavlja stručno pitanje koje se, kada među strankama nije nesporno, u pravilu utvrđuje odgovarajućim vještačenjem, a ne slobodnom ocjenom suda.

15. Budući da tužitelj nije dokazao jednu od odlučnih činjenica na kojoj temelji svoj zahtjev, odnosno visinu koristi čiju isplatu potražuje, prvostupanjski sud pravilno je primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužitelj ukazuje, niti one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, već je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora žalbu u iznosu od 696,67 EUR, odbijen je kao neosnovan jer se radi o trošku koji nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 7. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio