REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3503/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LABENA d.o.o. Ljubljana, Verovškova ulica 64, Republika Slovenija, OIB 30741293260, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HEALTH LIFE d.o.o. Split, Ulica Svetog Spasa 13, OIB 78219115246, kojeg zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, radi isplate iznosa od 231.250,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-523/2021-33 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-523/2021-33 od 12. lipnja 2025. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.681,81 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Splitu naložio je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 231.250,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2020. do isplate, a u pobijanoj točki II. izreke naloženo mu je u istome roku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 26.174,72 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2025. do isplate.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave u spisu, saslušao svjedoke i zastupnike po zakonu stranaka te utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 2020. i to tužitelj kao kupac, a tuženik kao prodavatelj troslojnih medicinskih maski za lice za cijenu od 0,37 EUR po komadu. Temeljem tog ugovora tuženik je istoga dana izdao tužitelju predračun broj 1303/7 za isporuku 625.000 ugovorenih maski za lice po ugovorenoj cijeni, što ukupno iznosi 231.250,00 EUR, a tuženik se obvezao predati naručenu robu kupcu za oko deset dana nakon izvršenog plaćanja. Tužitelj je platio cijenu iz navedenog predračuna i to: 13. ožujka 2020. u iznosu od 161.885,00 EUR i 17. travnja 2020. u iznosu od 69.375,00 EUR, a tuženik nije tužitelju isporučio plaćenu robu. Tužitelj je dopisom od 5. lipnja 2020. dostavio tuženiku izjavu o raskidu ugovora, ostavljajući mu dodatni, krajnji rok za isporuku robe do 11. lipnja 2020., na što je tuženik odgovorio dopisom od 10. lipnja 2020. u kojem se obvezao u roku od 15 dana odnosno do 25. lipnja 2020. izvršiti isporuku robe, a ako to ne učini da će se ugovor raskinuti i da će tužitelju vratiti primljeni novčani iznos. Tuženik nije do 25. lipnja 2020. isporučio robu niti tužitelju vratio primljeni novčani iznos. Stranke su ugovorile primjenu Slovenskog prava pa je prvostupanjski sud utvrdio da se predmetni kupoprodajni ugovor smatra raskinutim sukladno odredbi članka 105. stavaka 2. i 3. u vezi s člankom 104. Obligacijskog zakonika Republike Slovenije („Službeni pročišćeni tekst, Službeni list Republike Slovenije“ broj 97/07; dalje: Obligacijski zakonik) i da je tuženik sukladno odredbi članka 111. stavka 2. Obligacijskog zakonika dužan vratiti tužitelju uplaćenu kupoprodajnu cijenu u utuženom iznosu sa zateznim kamatama sukladno odredbi članka 111. stavka 5. Obligacijskog zakonika. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi članaka 1. i 2. Zakona o propisanoj kamatnoj stopi zateznih kamata („Službeni pročišćeni tekst, ZPOMZO-1-UPB1, Službeni list Republike Slovenije“ broj 11/07; dalje: Zakon o kamatnoj stopi Republike Slovenije). Prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik nije dokazao da bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti isporučiti tužitelju ugovorenu robu u ugovorenom roku i da zbog tih okolnosti raskid ugovora ne bi bio osnovan. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr… OT).
3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te ponavlja tvrdnje iz prvostupanjskog postupka o problemima na tržištu u vrijeme COVID -a 19 oko transporta iz kineskog tržišta, promjeni zakonskog okvira te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz saslušanog svjedoka i zastupnice po zakonu tuženika. Navodi da mu je tužitelj dopisom od 5. lipnja 2020. ostavio neprimjereni rok za izvršenje obveze te da se tužitelj nije očitovao na njegov dopis od 10. lipnja 2020. te da je u dobroj vjeri naručio robu iz Njemačke 7. srpnja 2020. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to članak 105. stavak 2. Obligacijskog zakonika. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova iz žalbenog postupka u iznosu od 4.350,00 EUR.
4. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba neosnovana, predlaže da se odbije, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrdi. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.681,81 EUR.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odluci o troškovima parničnog postupka.
7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.
9. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Predmet tužbenog zahtjeva je povrat uplaćene kupoprodajne cijene za neisporučenu robu u utuženom iznosu nakon raskida kupoprodajnog ugovora.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- stranke su sklopile Kupoprodajni ugovor 13. ožujka 2020. i to tužitelj kao kupac, a tuženik kao prodavatelj troslojnih medicinskih maski za lice po cijeni od 0,37 EUR po komadu,
- 13. ožujka 2020. tuženik je ispostavio tužitelju predračun broj 1303/7 za isporuku 625.000 maski za lice za cijenu u iznosu od 231.250,00 EUR,
- tužitelj je isplatio cijenu u iznosu od 231.250,00 EUR i to: 13. ožujka 2020. u iznosu od 161.875,00 EUR i 14. travnja 2020. u iznosu od 69.375,00 EUR (kako je navedeno u predračunu),
- u predračunu broj 1303/7 od 13. ožujka 2020. tuženik se obvezao robu dostaviti za oko deset radnih dana nakon plaćanja (oko 4. svibnja 2020.),
- roba nije isporučena do 5. lipnja 2020. i tužitelj je dopisom od 5. lipnja 2020. pozvao tuženika da do 11. lipnja 2020. dostavi kupljenu robu ili će se kupoprodajni ugovor raskinuti te da tuženik u roku od dva dana od krajnjeg roka isporuke (15. lipnja 2020.) vrati novac tužitelju,
- roba nije isporučena do 11. lipnja 2020. niti je novac vraćen do 15. lipnja 2020.,
- tuženik u svom odgovoru od 10. lipnja 2020. na tužiteljev dopis od 5. lipnja 2020. navodi da ostavljeni rok za isporuku robe nije primjeren te se obvezuje do 25. lipnja 2020. izvršiti ugovorenu isporuku robe ili će se ugovor raskinuti i da će vratiti uplaćeni iznos,
- roba nije isporučena do 25. lipnja 2020. niti je novac vraćen.
12. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo – odredbe članka 105. stavka 2., članak 111. stavci 2. i 5. Obligacijskog zakonika i članci 1. i 2. Zakona o kamatnoj stopi Republike Slovenije.
13. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je tužitelj ostavio tuženiku prekratak rok za ispunjenje ugovora. Dopisom od 5. lipnja 2020. tužitelj je ostavio tuženiku rok za dostavu robe do 11. lipnja 2020. Rok od šest dana u konkretnom slučaju nije neprimjeren rok budući da se tuženik obvezao robu dostaviti u roku od 10 dana od dana izvršene uplate. Osim toga, tuženik se sam obvezao u svom dopisu od 10. lipnja 2020. da će robu dostaviti do 25. lipnja 2020. ili će se smatrati da je ugovor raskinut i da će uplaćenu kupoprodajnu cijenu vratiti tužitelju. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj i zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na izvršene uplate od 26. lipnja 2020. odnosno prvi dan nakon raskida ugovora kako je naznačio tuženik a ne od izvršenih uplata. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 105. stavka 2. Obligacijskog zakonika.
14. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio iskaze svjedoka i zastupnice po zakonu tuženika. Iz njihovih iskaza također proizlazi da je tužitelj robu naručio i platio, a da mu tuženik robu nije predao niti je tužitelju vratio uplaćenu kupovninu.
15. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.
16. Tuženik nije obrazložio zašto pobija prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima parničnog postupka, a ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
17. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.
18. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Prema stavu ovoga suda, odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje predmetne parnice pa ni troškovi njegovog sastava ne padaju na teret tuženika.
Zagreb, 7. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
