Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2297/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pokojnog TE (T) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1950., a preminulog **.**.2022., odlučujući o žalbi treće osobe RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj O-658/2026-2 od 13. ožujka 2026., dana 7. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba treće osobe kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj O-658/2026-2 od 13. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom je odbačen kao nedopušten prigovor RE izjavljen protiv pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj: O-2230/22, UPP/OS-346/22 od 26. lipnja 2024., donesenog od strane javnog bilježnika Zorane Brčić iz Benkovca, kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se žalitelj pozivanjem na razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, - dalje: ZPP) u svezi čl. 381. st. 1. ZPP i čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN), bez izričitog prijedloga drugostupanjskom sudu u pogledu postupanja temeljem izjavljene žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je ispitivanje pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske odluke kojom je prigovor žalitelja odbačen kao nedopušten.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 175. st. 2. ZN-a.

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po javnom bilježniku Zorani Brčić, proveden ostavinski postupak iza pokojnog TE (T) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1950., a preminulog **.**.2022.,

- da je u sklopu tog postupka utvrđena ostavinska imovina koja se sastoji od većeg broja nekretnina ( više od stotinu čestica upisanih kao zemljišnoknjižno i izvanknjižno vlasništvo ), utvrđeni su zakonski nasljednici ( supruga ZE te djeca HE, PE i JE), koji su potom sklopili sporazum o diobi ostavinske imovine, nakon čega je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-2230/22, UPP/0S-346/22 od 26. lipnja 2024. utvrđena ostavinska imovina raspoređena nasljednicima,

- da je predmetno rješenje o nasljeđivanju steklo status pravomoćnosti 11. 7. 2024.,

- da je predlagatelj RE podneskom od 12. 02. 2026. izjavio žalbu/prigovor protiv rješenja javnog bilježnika, navodeći u bitnom da su tim rješenjem raspoređene i dvije katastarske čestice ( 2341/380 i 2341/412 k. o. [katastarska općina] ) koje nisu predstavljale vlasništvo ostavitelja TE OIB: [osobni identifikacijski broj], već njegova oca istog imena i prezimena TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je preminuo **.**.2025.

7. Polazeći od takvo utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbacio prigovor RE kao nedopušten, ističući kako podnositelj nije nasljednik a predmetno rješenje može pobijati jedino putem parnice s nasljednicima koji su temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju sada upisani kao vlasnici.

8. Žalitelj u žalbi osporava pobijanu odluku u bitnom ponavljajući žalbene razloge usmjerene na tvrdnju da su u ostavinskom postupku iza osobe istog imena i prezimena kao i njegov pokojni otac, raspoređene nekretnine kojih ostavitelj nije bilo vlasnikom, već je to bio njegov pokojni otac, iz kojeg razloga se sada u ostavini iza oca ne može raspraviti ta imovina.

9. Polazeći od tako iznesenih žalbenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud temeljem pravilne primjene mjerodavnog prava donio zakonitu odluku u pogledu nedopuštenosti žalbe.

10. Naime, prije svega valja primijetiti kako nije sporno da žalitelj ne predstavlja nasljednika iza ostavitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1950., a preminulog **.**.2022., kao što nije sporna niti činjenica da nije sudjelovao u ostavinskom postupku vođenom pod poslovnim brojem: O-2230/22, u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, već se nakon gotovo dvije godine od pravomoćnosti, obratio sa tvrdnjom da je u tom postupku raspoređena i imovina na koju on polaže pravo kao nasljednik svojeg oca istog imena i prezimena, TE.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je obrazloženjem pobijane odluke pravilno ukazao da je odredbom čl. 232. st. 2. ZN propisano da ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, može pobijati samo onaj koji nije vezan pravomoćnošću tog rješenja, i to jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. Osim navedenog, odredbom čl. 232. st. 3. ZN je propisano da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

12. Prema tome, kako je ostavinska imovina na koju se žalitelj poziva u svojim podnescima ( u odnosu na dvije katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ) raspoređena u sklopu pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po javnom bilježniku Zorani Brčić, poslovni broj: O-2230/22, UPP/0S-346/22 od 26. lipnja 2024., to žalitelj kao osoba koja nije vezana pravomoćnošću tog rješenja ( jer tvrdi da mu pripada neko pravo glede onoga što je utvrđeno u sastav ostavine, a nije sudjelovao u ostavinskoj raspravi), može pobijati jedino putem parnice protiv osoba u čiju korist glasi utvrđenje istinitosti koju osporava ( konkretno nasljednika koji su naslijedili navedene nekretnine ).

13. Radi žalitelja se pojašnjava da je rješenje o nasljeđivanju od 26. lipnja 2014. postalo pravomoćno, a pravomoćnost u formalnom smislu predstavlja svojstvo sudske odluke u sklopu kojeg se ona više ne može pobijati redovnim pravnim lijekovima ( čl. 333. st. 1. ZPP ), pa je zakonodavac u sklopu odredbe čl. 232. ZN-a predvidio mogućnost da osobe koja nisu vezane takvim svojstvom pravomoćnosti, imaju mogućnost pobijati ju i to na način predviđen odredbom čl. 232. st. 2. ZN.

14. Slijedom iznesenog je prvostupanjski sud pravilno zaključio da žalba koji je žalitelj podnio protiv pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju nije dopuštena u smislu čl. 358. st. 1. ZPP, pa je temeljem odredbe čl. 380. točke 2. ZPP-a u svezi čl. 175. st. 2. ZN-a istu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 7. kolovoza 2026.

Sudac

Vedran Medaković