REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1953/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ACADEMIA STUDIO d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 80, OIB: 70899267993, zastupanog po punomoćnici Tei Šulentić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon provedenog pisanog postupka, dana 7. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, Miramarska 24, poslovni broj: Ovrv-26098/2024 od dana 13. svibnja 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 176,87 EUR sa zateznim kamatama.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, Miramarska 24, poslovni broj: Ovrv-26098/2024 od dana 13. svibnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2024. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tuženiku ACADEMIA STUDIO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 70899267993, da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, isplati iznos od 7,51 EUR na ime zateznih kamata obračunatih na podmireni iznos glavnice sa zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati parnične troškove u iznosu od 145,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 7. kolovoza 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 5,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 13. svibnja 2024. do isplate.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 19. ožujka 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Vesni Pučar u Zagrebu. Povodom tog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-26098/2024 od 13. svibnja 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku 8 dana iznos od 176,87 EUR sa zateznim kamatama, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 87,50 EUR te predvidivi trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

1.1. S obzirom da je tužitelj, nakon što je djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu, podneskom od 4. travnja 2025. sadržajno povukao tužbu glede zahtjeva za isplatu glavnice u ukupnom iznosu od 176,87 EUR te da je u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZPP).

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik u bitnome osporava i osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja te navodi kako nema nikakvih dugovanja pram ovrhovoditelju i da je potraživanje navedeno u ovršnom rješenju neosnovano u cijelosti. Ističe kako je ukupno potraživanje u iznosu od 176,87 EUR, a koje je u pobijanom rješenju o ovrsi označeno kao glavnica te se odnosi na račune električne energije odnosno mjesečne novčane obveze po osnovi isporuke električne energije, već podmireno u cijelosti. Društvo Henosis Real Estate d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, podmirilo je navedeni iznos glavnice nakon primitka obavijesti naslovljenog javnog bilježnika da je ovrhovoditelj za navedeni iznos podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika. Henosis Real Estate d.o.o. je vlasnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] te je vlasništvo navedene nekretnine steklo temeljem kupoprodajnog ugovora 28.7.2023. Stoga je kao vlasnik nekretnine podmirilo dugovanje. Ovršenik u razdoblju na koje se odnose računi nije bio vlasnik nekretnine pa time niti obveznik plaćanja predmetnog dugovanja. Stoga ovršenik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava da bi bio u ugovornom odnosu sa ovdje ovrhovoditeljem pa time izostaje i bilo kakva pravna osnova za naplatu dugovanja od strane ovršenika. Ovršenik nikada nije sklopio Ugovor o opskrbi električnom energijom niti Ugovor o korištenu mreže sa ovrhovoditeljem, a niti je ovrhovoditelju ikad uputio zahtjeve za sklapanjem navedenih Ugovora. Ovo upravo iz razloga što ovršenik u tom razdoblju nije bio vlasnik nekretnine pa nije niti imao razloga da podmiruje bilo kakve režijske troškove nekretnine, a time niti troškove električne energije ili da se kod ovrhovoditelja evidentira kao korisnik ovih usluga. Vlasnik nekretnine podmirio je troškove električne energije za predmetno razdoblje, ali niti vlasnik nekretnine, a osobito ne ovdje ovršenik, nisu dužni podmiriti kamate na potraživanje ovrhovoditelja , niti su dužni snositi troškove vođenja ovog postupka jer za predmetno razdoblje nisu imali sklopljen ugovor sa ovrhovoditeljem za isporuku električne energije pa time nisu niti znali da bi bilo kakvo dugovanje za električnu energiju uopće postojalo. Zbog svega navedenog se osporava osnova i visina potraživanja kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu kamata i troškova postupka te je rješenje o ovrsi nezakonito i neosnovano u cijelosti.

2.1. Kasnije tijekom postupka navodi da je tužitelj očito prihvatio navedeno plaćanje od strane društva Henosis Real Estate d.o.o. kao vlasnika nekretnine jer da nije, onda ne bi povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice, već bi ustrajao da isti plati ovdje tuženik. Budući je tužitelj očito povukao ranije utuženi iznos glavnice nakon što je plaćen po vlasniku nekretnine (a ne tuženiku), to nema osnove da potražuje bilo kakve iznose od ovdje tuženika. Budući da je druga osoba, a ne tuženik, podmirila glavnicu te je nakon toga tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji odgovara podmirenom iznosu glavnice, to tuženik kao osoba koja nije udovoljila zahtjevu tužitelja u ovom postupku, potražuje trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva u ukupnom iznosu od 126,54 EUR. Zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi koji tužitelj dostavlja u prilogu podneska nije uopće potpisao direktor tuženika, AA. Potpis na tom zahtjevu nije potpis navedenog direktora društva. Pritom se ističe da je tuženik kupio nekretninu od društva PELLIO d.o.o., koje je bilo investitor gradnje iste nekretnine. Naknadno je s tim društvom tuženik došao u spor budući su na nekretnini zatečeni ozbiljni materijalni nedostaci. Stoga postoji sumnja da je netko od predstavnika društva PELLIO podnio navedeni zahtjev, a kako bi se obveza plaćanja troškova struje prebacila s PELLIO kao prvog vlasnika, na ACADEMIA STUDIO kao prvog kupca. Međutim, takav zahtjev tuženik nije podnio. Ovo najbolje potvrđuje činjenica da je navodni zahtjev datiran s 1.10.2023., a u koje vrijeme je nekretnina već bila uknjižena kao vlasništvo Henosis real estate d.o.o. Dakle, da je direktor AA, a koji je direktor i društva tuženika i društva Henosis real estate d.o.o., slao zahtjev za sklapanje ugovora, onda bi isto učinio u ime i za račun Henosis real estate d.o.o. kao društva koje je vlasnik nekretnine, a ne za društvo tuženika koje je nekretninu tad već bilo prodalo. Stoga tuženik ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije. Tuženik s tužiteljem uopće niti nije imao sklopljen ugovor o opskrbi odnosno isporuci električne energije. Tužitelj je uz podnesak dostavio samo navodni zahtjev tuženika, ali nije dostavio sklopljeni Ugovor, čime potvrđuje da isti niti nije sklopljen s ovdje tuženikom. Stoga tuženik nije dužan podmiriti kamate na potraživanje tužitelja, a niti je dužan snositi bilo kakve troškove vođenja ovog postupka. Dodatno ističe da tužitelju ni u kojem slučaju ne pripada zatraženi trošak ovrhe u pogledu ranije utuženog iznosa glavnice od 176,87 EUR, a za koji iznos je tužitelj ovim podneskom očito povukao tužbeni zahtjev. Utuženi iznos glavnice je bio podmiren od strane vlasnika nekretnine (Henosis real estate d.o.o.) već nakon primitka obavijesti javnog bilježnika da je ovrhovoditelj za navedeni iznos podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika. Dakle, tužitelj kao ovrhovoditelj nije imao razloga uopće ustrajati u prijedlogu za ovrhu, a osobito to nije imao razloga u odnosu na glavnicu od 176,87 EUR za koju je iznos već bio podmiren prije donošenja rješenja o ovrsi. No rješenje o ovrsi je doneseno i za iznos glavnice od 176,87 EUR, a što ni u kojem slučaju nije krivnja tuženika. Štoviše, sam tužitelj je u tom dijelu nakon donošenja rješenja o ovrsi, povukao tužbeni zahtjev. Ukazuje da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu tražio trošak u iznosu od 82,50 EUR, a sad potražuje trošak od 87,50 EUR, koji ranije uopće nije tražio. Stoga je zahtjev u tom dijelu u svakom slučaju neosnovan.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 1953/2024-2 od 5. veljače 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 13.3.2024. (list 9 i 69 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige od 21.5.2024. (list 26-29 spisa), Potvrdu o plaćanju od 26.4.2024. (list 30 spisa), e -mail korespondenciju od 26.4.2024. (list 31 spisa), obračun kamata od 4.4.2025. (list 41 spisa), račune od 31.1.2024., 27.10.2023., 17.11.2023. (list 42 -49, 63-68 spisa), zahtjev za sklapanje Ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu od 1.10.2023. (list 50-52 spisa), Izjavu radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu od 1.10.2023. (list 53-54 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5.4.2023. (list 55-62 spisa).

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (“Narodne Novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja te da je 26. travnja 2024. podmireno potraživanje tužitelja u iznosu od 176,87 EUR, a koji iznos predstavlja glavnicu. Sporna je pasivna legitimacija, obzirom da tuženik osporava da bi utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine te da bi direktor tuženika AA popisao zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi koji tužitelj dostavlja. Sporno je stoga da li je tuženik u obvezi podmiriti tužitelju iznos od 7,51 EUR koji predstavlja uglavničene zatezne kamate te zatezne kamate na taj iznos.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa po nepodmirenim računima za potrošnju električne energije u ukupnom iznosu od 7,51 EUR, a koji predstavlja uglavničene zatezne kamate te zatezne kamate na taj iznos tekuće od 4.4.2025. pa do isplate.

8. Iz zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjestu od 1.10.2023. (dalje u tekstu: zahtjev) koji se odnosi na obračunsko mjerno mjesto broj 1210982079 na adresi [adresa] proizlazi da ga je u ime ovdje tuženika podnio AA, a da je kao razlog sklapanja ugovora o korištenju mreže navedena promjena vlasništva na građevini. Kao željeni datum sklapanja ugovora naveden je dan 1.10.2023., a u privitku zahtjeva dostavljen je Ugovor o kupoprodaji nekretnina iz kojeg proizlazi da je ovdje tuženik kao kupac sa tvrtkom PELLIO d.o.o. kao prodavateljem sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina čiji je predmet kčbr [katastarska čestica] [adresa], oranica, ukupne površine 526 m2, k. o. [katastarska općina] te kčbr [katastarska čestica] [adresa], cesta, ukupne površine 276 m2, k. o. [katastarska općina]. U tom ugovoru u uvodu je navedeno da je tuženik zastupan po VA, direktoru društva pa stoga proizlazi da je zahtjev u ime ovdje tuženika podnio AA kao direktor tuženika.

9. Utužena tražbina odnosi se na račune od 27.10.2023., 17.11.2023., 17.11.2023., 15.12.2023. i 15.1.2024., dakle za razdoblje nakon kojeg je tuženik tužitelju podnio zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjestu.

10. U odnosu na navode tuženika da direktor tuženika AA nije popisao zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjestu od 1.10.2023. valja napomenuti kako navedene navode tuženik nije ničim dokazao, imajući u vidu da je na kraju zahtjeva, kod rubrike potpis iznad rubrike potpis tikanim slovima navedeno: " AA", a ispod navedene rubrike nalazi se nečitak potpis. Po tuženiku predloženo saslušanje zakonskog zastupnika-direktora tuženika nije adekvatan dokaz kojim bi se utvrdilo navedeno, a grafološko vještačenje kojim bi se utvrdila navedena činjenica tuženik nije predložio u roku propisanom odredbom čl. 461. a st. 7. ZPP. Stoga ovaj sud smatra da je zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjestu od 1.10.2023. popisan po osobi koja je ovlaštena isti potpisati u ime tuženika, dakle po direktoru tuženika.

10.1. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi 1.320,00 EUR. Odredbom čl. 461. a st. 6. ZPP određeno je kako je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Stavkom 7. te odredbe propisano je kako je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP propisano je kako je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Odredbom čl. 461.a st. 4. ZPP propisano je kako će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti te da ovaj sud nije smatrao potrebnim održavati ročište radi provođenja dokaznog postupka iz razloga jer po tuženiku predloženo saslušanje zakonskog zastupnika-direktora tuženika nije adekvatan dokaz kojim bi se utvrdilo je li da direktor tuženika doista i potpisao, a grafološko vještačenje kojim bi se utvrdila navedena činjenica tuženik nije predložio u roku propisanom odredbom čl. 461. a st. 7. ZPP te da niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanjem ročišta pa stoga ročište u ovom postupku nije niti održano te je odluka donijeta nakon provedenog pisanog postupka.

11. Stoga ovaj sud zaključuje da iako tužitelj nije dostavio Ugovor o korištenju mreže koji bi bio potpisan od obje ugovorne strane, dakle, zaključen između stranaka, navedeno ne oslobađa tuženika podmirenja troškova električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, tuženik je podnio zahtjev za sklapanje ugovora društvu HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., dana 1.10.2023. za predmetno obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa] a HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. kao jedna ugovorna strana ne može utjecati na okolnost hoće li korisnik potpisati ugovor koji mu je poslan i potpisani ugovor vratiti na adresu HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o., ali neovisno o tome je li ugovor potpisan, prema odredbi čl. 49. st. 7. Zakona o tržištu električne energije Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19 – dalje ZTEE) ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra se sklopljenim danom stjecanja uvjeta iz st. 1. toga članka za korištenje prava na zajamčenu opskrbu. Isto tako, iz računa koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je tuženiku pružena usluga koja je naznačena kao "kućanstvo", dakle sukladno navedenim odredbama Zakona o tržištu električne energije pa je tuženik kao krajnji kupac, sukladno odredbi čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije dužan plaćati električnu energiju. Odredbom čl. 5. st. 1. Uvjeta opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom iz 2019. (dalje u tekstu: Uvjeti opskrbljivača iz 2019.) je propisano da krajnji kupac može početi koristiti opskrbom električne energije koja se obavlja kao javna usluga i to na zahtjev krajnjeg kupca temeljem odredaba ugovora o opskrbi, zatim nakon provedene promjene opskrbljivača te automatizmom kao posljedice gubitka opskrbljivača. Odredbom čl. 5. st. 3. Uvjeta opskrbljivača iz 2019. propisano je kako je opskrbljivač dužan uskladiti sadržaj ugovora o opskrbi za Krajnje kupce u okviru javne usluge s odredbama članka 62. Zakona o tržištu električne energije te s drugim važećim propisima. Odredbom čl. 5. st. 4. Uvjeta opskrbljivača iz 2019. propisano je kako je opskrbljivač Krajnjih kupaca u okviru univerzalne usluge dužan dostaviti Krajnjem kupcu koji ima pravo na taj način opskrbe i izabere ga ili koristi po automatizmu ugovor o opskrbi Krajnjeg kupca u okviru univerzalne usluge u pisanom obliku u roku od 30 dana od dana početka opskrbe. Odredbom čl. 5. st. 5. Uvjeta opskrbljivača iz 2019. propisano je kako se ugovor o zajamčenoj opskrbi Krajnjeg kupca smatra sklopljenim danom stjecanja uvjeta za korištenje prava na zajamčenu opskrbu. Opskrbljivač je dužan dostaviti Krajnjem kupcu ugovor o zajamčenoj opskrbi Krajnjeg kupca u pisanom obliku u roku od 15 dana od dana početka zajamčene opskrbe. Odredbom čl. 5. st. 6. Uvjeta opskrbljivača iz 2019. propisano je kako je krajnji kupac iz stavka 4. i 5. ovog članka, dužan u daljnjem roku od 15 dana dostaviti Opskrbljivaču potpisani ugovor o opskrbi. Odredbom čl. 5. st. 8. Uvjeta opskrbljivača iz 2019. propisano je kako da ukoliko Krajnji kupac u propisanom roku ne vrati potpisani ugovor o opskrbi, Opskrbljivač zadržava pravo obavijestiti operatora sustava da opskrba Krajnjeg kupca završava s danom isteka obračunskog razdoblja. Radi se dakle o neformalnom ugovoru iz odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) prema kojoj se ugovor za čije je sklapanje zahtijevan pisani oblik smatra valjanim iako nije zaključen u propisanoj formi ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi nešto drugo. Dakle, tuženik je podnio zahtjev za sklapanje ugovora društvu HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. dana 1.10.2023. za predmetno obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa], električna energija za to obračunsko mjerno mjesto je isporučena, što tuženik niti ne spori, tuženik nije dokazao da je odjavljen sa obračunskog mjernog mjesta na kojem je evidentiran u utuženom razdoblju, slijedom čega se ima smatrati da postoji valjani ugovor o opskrbi električne energije u utuženom razdoblju iako nije dokazano da je zaključen u pismenom obliku, slijedom čega su neosnovani navodi da tužitelj nije uspio dokazati da je tuženik s tužiteljem zaključio ugovor o opskrbi, odnosno, nije dostavio taj ugovor o opskrbi iz kojeg bi proizašla bilo kakva obveza tuženika u smislu plaćanja (tako i Žs u Zagrebu u Gž-823/2025-3 od 30. prosinca 2025.).

12. Točni su navodi tuženika da on nije vlasnik predmetne nekretnine, što proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka. Prema odredbi čl. 30. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ 85/15. i 49/20. - u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) koji se konkretno trebaju primijeniti, krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora. Nadalje, odredbom članka 4. stavka 1. Općih uvjeta propisano je da vlasnik ili nositelj nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja se priključuje na mrežu podnosi operatoru sustava zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže. Konkretno, tuženik se sam kod tužitelja podnošenjem zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjestu od 1.10.2023. legitimirao kao (predmnijevani) vlasnik nekretnine koja se odnosi na predmetno obračunsko mjesto te je dostavio Ugovor o kupoprodaji nekretnine , a okolnost da svoje pravo vlasništva nije nikada upisao u zemljišne knjige ne utječe na navedeno. Konkretno, tuženik nije dokazao da je postupio u skladu s odredbom čl. 34. Općih uvjeta odnosno nije dokazao da je tužitelju dostavio dokaz o promjeni prava vlasništva, a prethodno se sam kod tužitelja legitimirao kao vlasnik, što proizlazi iz zahtjeva. Odredbom čl. 34. Općih uvjeta propisano je:"(1) Neovisno o obvezama novog vlasnika iz članka 33. ovih Općih uvjeta, bivši vlasnik građevine ili dijela građevine ovlašten je postojećem opskrbljivaču dostaviti obavijest o jednostranom raskidu, odnosno otkazu ugovora o opskrbi krajnjeg kupca i ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva. (2) Postojeći opskrbljivač dužan je bez odgađanja putem sučelja za razmjenu podataka obavijestiti operatora sustava o nastupu okolnosti iz stavka 1. ovoga članka.(3) Ako operator sustava ustanovi da je postupak već započeo u skladu s člankom 33. ovih Općih uvjeta, nastavit će postupak po zahtjevu novog vlasnika.(4) Ako operator sustava ustanovi da postupak u skladu s člankom 33. ovih Općih uvjeta nije započet, operator sustava će:– bez odgađanja na dokaziv način uputiti obavijest novom vlasniku o mogućnosti obustave isporuke električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu ako ne pokrene postupak sklapanja novog ugovora o korištenju mreže, odnosno novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, – u roku od tri radna dana od dana zaprimanja obavijesti iz stavka 2. ovoga članka očitati ili procijeniti stanje brojila za potrebe razgraničenja potrošnje i dostaviti ga zajedno s datumom razgraničenja putem sučelja za razmjenu podataka postojećem opskrbljivaču.(5) Ako novi vlasnik nije započeo postupak iz članka 33. ovih Općih uvjeta s datumom očitanja ili procjene stanja brojila iz stavka 4. podstavka 2. ovoga članka, operator sustava ima pravo privremeno obustaviti isporuku električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu.(6) Datumom razgraničenja potrošnje iz stavka 4. podstavka 2. ovoga članka prestaje važiti ugovor o opskrbi krajnjeg kupca bivšeg vlasnika i postojećeg opskrbljivača i ugovor o korištenju mreže bivšeg vlasnika i operatora sustava.(7) Postojeći opskrbljivač će dostaviti bivšem vlasniku završni obračun u roku od 30 dana od dana razgraničenja potrošnje. (8) Operator sustava, u slučaju odvojenih računa, dostavlja bivšem vlasniku završni obračun naknade za korištenje mreže u roku od 30 dana od dana razgraničenja potrošnje. Dakle, tuženik ne dokazuje da je obavijestio tužitelja o promjeni glede prava vlasništva nekretnine, a kako nije podnio operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže niti opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, to se tuženik ne može osloboditi obveze plaćanja utuženih računa (odnosno zateznih kamata na plaćeni iznos glavnice) pozivom na činjenicu da nije upisan kao vlasnik nekretnine, čime je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije. Konkretno, tuženik nije dokazao da je postupio u skladu s odredbom čl. 34. Općih uvjeta, odnosno nije dokazao da je tužitelju dostavio dokaz o promjeni prava vlasništva (tako i Županijski sud u Splitu u Gž-2509/2023-2 od 17. prosinca 2024.).

13. Bez utjecaja je i okolnost da je iznos glavnice platila treća osoba - trgovačko društvo Henosis Real Estate d.o.o. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZOO, obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je prema st. 2. vjerovnik dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kada se dužnik protivi tom ispunjenju (tako i VSRH u Rev-85/14 od 18.2.2015.). Također, ispunjenje obveze od treće osobe ima isti učinak kao da je tu obvezu ispunio dužnik (tako i VSRH u Rev-x-932/10 od 26.1.2011.). Također, kada je treća osoba ispunila obvezu vjerovniku, time se nije obvezala platiti i ostali dio obveze (tako i VTS u Pž-900/08 od 28.12.2010.). Zaključno, valja ukazati da tuženik i trgovačko društvo Henosis Real Estate d.o.o. imaju istu adresu sjedišta te ih zastupa ista osoba ovlaštena za zastupanje-direktor AA, što je utvrđeno uvidom u internetske stranice sudskog registra koje su javno dostupne pa stoga tuženiku zasigurno nije moglo ostati nepoznato da će njegovu obvezi izvršiti upravo navedena treća osoba, odnosno da ju je u konačnici i izvršila.

14. U smislu čl. 29. st. 1. ZOO zatezne kamate nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene glavne novčane obveze i teku sve do njezinog ispunjenja. Dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjen, tj. dok glavni dug ne bude plaćen, zakonske zatezne kamate su kao sporedna tražbina nedjeljive od njega i cjelina su s glavnim dugom. Nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, a dužnik je u zakašnjenju, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i radi njihove isplate, sada kao glavne tražbine može se podnijeti zahtjev sudu radi ostvarivanja prava na njihovu naplatu. Na takvu glavnu tražbinu mogu se zahtijevati zatezne kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za isplatu takve tražbine (čl. 31. st. 2. ZOO). Tužitelj je tijekom postupka dostavio Obračun kamata (list 41 spisa). Sud je navedeni Obračun kamata prihvatio, a pri tome valja istaknuti da tuženik nakon što mu je dostavljen tijekom postupka, nije osporio niti predložio izvođenje bilo kakvih dokaza kojim bi osporio navedeni obračun pa tako niti provođenje financijskog vještačenja. Slijedom prethodno navedenih utvrđenja, jasno proizlazi da je uplatom u iznosu od 176,87 EUR, koju uplatu je izvršila treća osoba dana 26. travnja 2024. podmireno u cijelosti glavno potraživanje, dok je ostalo nepodmireno potraživanje tužitelja s osnove uglavničenih zateznih kamata u iznosu od 7,51 EUR, slijedom čega je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu upravo tog iznosa.

15. Glede odluke o troškovima postupka, valja konstatirati sljedeće. Ovaj postupak je započeo kao ovršni, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen je javnom bilježniku 19. ožujka 2024., dana 20. ožujka 2024. javni bilježnik donio je obavijest iz članka 281. stavak 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ), dana 26. travnja 2024. treća osoba podmirila je glavnicu, dana 13. svibnja 2024. javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi, u povodu prigovora ovršenika postupak je nastavljen kao parnični, tužitelj je podneskom od 4. travnja 2025. smanjio tužbeni zahtjev za iznos plaćene glavnice i podnio zahtjev za isplatu uglavničenih zateznih kamata, tuženik je zatražio trošak podneskom od 25. rujna 2025. kojim se očitovao na podnesak tužitelja kojim je smanjio tužbeni zahtjev. Iz izloženog stanja predmeta proizlazi da je treća osoba podmirila glavnicu 26. travnja 2024., dakle po primitku upozorenja iz članka 281. stavak 2. točka 1. OZ, dok je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, odnosno povukao tužbu za iznos glavnice podneskom od 4. travnja 2025. Prema odredbama članka 281. stavak 1. i 2. OZ, javni bilježnik dostavlja prijedlog za ovrhu ovršeniku uz obavijest kojom upozorava ovršenika da će protiv njega izdati rješenje o ovrsi ako u zakonskom roku ne izvrši obvezu iz prijedloga za ovrhu. Cilj i smisao ovih odredbi je omogućavanje ovršeniku ispunjenja tražbine ovrhovoditelja bez troškova daljnjeg vođenja ovršnog postupka. O troškovima smanjenog, odnosno povučenog dijela tužbenog zahtjeva odlučuje se primjenom članka 158. ZPP. Kada je glavnica podmirena po primitku upozorenja iz članka 281. stavak 2. točka 1. OZ, a tužitelj nakon godine dana povukao tužbu za iznos glavnice, o troškovima povučenog dijela tužbe valjalo bi odlučiti primjenom pravila iz članka 158. stavak 1. ZPP, prema kojem je tužitelj dužan tuženicima naknaditi trošak povučenog dijela tužbe (tako i Županijski sud u Karlovcu u Gž-164/2025-2 od 26. ožujka 2025.). No, unatoč navedenom, valja imati na umu da iako je tužitelj djelomično povukao tužbu u dijelu zahtjeva za isplatu, tuženiku bi pripadalo pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi tog dijela tužbenog zahtjeva neovisno o uspjehu u sporu, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako VSRH u Rev 2603/11 od 19. veljače 2013.), što ovdje nije slučaj. U odlukama VSRH Revt - 35/04 od 14. lipnja 2005., Revx-254/2014 od 10. prosinca 2014., i drugima, zauzeto je pravno shvaćanje da kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva. Obzirom da je visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev (7,51 EUR) ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi (176,87 EUR), tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi povučenog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u toč. V. izreke.

15.1. O troškovima ovršnog postupka odlučeno je ovom presudom, i to zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka, s tim da zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (tako i u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. broj Su-IV- 204/17). Stoga je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka te je odlučeno kao u točki I. izreke.

15.2. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV 25% (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; u daljnjem tekstu: Tarifa) te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 EUR (čl. 5. i 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku Narodne novine broj: 9/21 i 18/22).

15.3. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja podneska od 4. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife). Tužitelju je priznat PDV po stopi od 25 %. Nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer do završetka raspravljanja nije niti zatražen. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

15.4. Tužitelju nje priznat trošak u više zatraženom iznosu od 5,00 EUR koji je zatražen podneskom od 4. travnja 2025., a koji se odnosi na ovršni trošak jer nije jasno zašto tim podneskom tužitelj s tog osnova potražuje iznos od 87,50 EUR, dok je u prijedlogu za ovrhu potraživao iznos od 82,50 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu-30,00

EUR

2. tuženiku po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi-30,00 EUR