REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Kž-349/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dorijane Dolenec Kujundžić kao predsjednice vijeća, Edvine Draguzet Suevich i Gabrijele Marčeta Ferić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Paulišić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3 u svezi sa st. 2 i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika FM podnesenoj putem branitelja Bruna Šebijana, odvjetnika iz Varaždina protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-181/2026-35 od 15. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 7. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenika FM, a po službenoj dužnosti preinačava se pobijana presuda u dijelu odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi na način da se od jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen izvršava kazna zatvora od 11 (jedanaest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela počinje teći od pravomoćnosti presude.

II. Povodom žalbe okrivljenika FM, a po službenoj dužnosti preinačava se pobijana presuda u dijelu odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri iz čl. 69. KZ/11 obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na način da se određuje da će ta sigurnosna mjera trajati za vrijeme izvršenja bezuvjetnog dijela kazne iz djelomične uvjetne osude te nakon toga za vrijeme provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine.

III. Žalba okrivljenika FM odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-181/2026-35 od 15. lipnja 2026. okrivljenik GM oglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3 u svezi sa st. 2 KZ/11 naznačenog pod točkom 1) te zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 u svezi sa čl. 51. KZ/11 naznačenog pod točkom 2) te mu je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3 u svezi sa st. 2 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca te je okrivljenik GM temeljem čl. 51. st. 2 KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci na koju kaznu je temeljem čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava jedanaest mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedanaest mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne te ukoliko će uredno izvršavati sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. KZ/11. Nadalje, temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. veljače 2026. pa nadalje.

1.1. Nadalje, temeljem čl. 69. st. 1 do 3 KZ/11 prema okrivljeniku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, potom će se nastaviti primjenjivati prema okrivljeniku do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi.

1.2. Osim toga, temeljem čl. 73. st. 1 i 2 KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja i to prema oštećenici JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1996., s prebivalištem u [adresa], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara kada bi ju uočio, a koja je sigurnosna mjera okrivljeniku izrečena u trajanju od 3 godine, te koju mjeru će provjeravati djelatnici policije Policijske postaje Koprivnica temeljem čl. 73. st. 5 KZ/11.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2., toč. 6 ZKP/08 na ime paušala u iznosu od 300,00 eura, u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude, dok je temeljem čl. 148. st. 6 ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2, toč. 1 do 5 ZKP/08 okrivljenik oslobođen od plaćanja ostalih troškova postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava, pa i nužnih izdataka i nagrade za zastupanje braniteljice okrivljenika po službenoj dužnosti.

2. Protiv pobijane presude žalbu pravodobno podnosi okrivljenik GM putem branitelja Bruna Šebijana, odvjetnika iz Varaždina iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se prihvati žalba okrivljenika, preinači pobijana presuda na način da se istog oslobodi od optužbe ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola temeljem čl. 474. st. 1 ZKP/08 koje je vratilo spis ovom sudu.

5. Žalba okrivljenika FM nije osnovana.

6. Iako se u žalbi naznačuje da se prvostupanjska presuda pobija iz svih žalbenih osnova sadržanih u čl. 467. ZKP/08, iz sadržaja podnesene žalbe razvidno je da okrivljenik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

6.1. Ispitivanjem pobijane presude povodom podnesene žalbe okrivljenika ovo drugostupanjsko vijeće utvrdilo je da nisu počinjene postupovne povrede iz čl. 476. st. 1, toč. 1 ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) za koje je okrivljenik oglašen krivim nitko od svjedoka, izuzev oštećenice, nema neposrednih saznanja, a da svjedoci ĐM i TM inače članovi obitelji oštećenice, iskazuju samo o onome što im je ona prenijela, a da se iz okolnosti što je okrivljenik u svojoj obrani naveo da je dana 3. veljače 2026. rekao da je tog dana bio uzrujan zbog situacije između oštećenice i njega, kao i zbog svojih stvari koje su ostale kod nje, ne može zaključivati da je okrivljenik kritične zgode i prijetio, dok se u pogledu kaznenog djela pod točkom 2) navodi da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao iskaz svjedokinje ČM, inače bake okrivljenika, da je taj iskaz pogrešno ocijenjen kao nevjerodostojan.

7.1. Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima vezanim uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje, po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze te je na temelju iskaza oštećenice – žrtve JM te iskaza svjedoka ĐM i KM kao i na temelju podataka utvrđenim psihijatrijskim vještačenjem pravilno utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela pod točkom 1) i 2) izreke pobijane presude, a za koja kaznena djela je okrivljenik oglašen krivim.

7.2. Tako vezano uz kazneno djelo pod točkom 1), pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda da je okrivljenik dana 3. veljače 2026. u vrijeme kada više nije živio sa suprugom, a zbog narušenih bračnih odnosa i uzrujan zbog situacije između njega i supruge kao i činjenice da su njegove stvari ostale u kuć i u kojoj je supruga ostala živjeti s djetetom, nazvao je putem aplikacije Instagram i rekao joj da bude došao doma i dignuo kuću u zrak te da će je crna zemlja pojesti ako završi u zatvoru. O tom događaju oštećenica je izvijestila svog strica ĐM, a u čijoj kući je ranije živio i okrivljenik, a po odlasku okrivljenika u toj kući ostala je živjeti oštećenica sa djetetom. Ovaj svjedok je i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća logično i životno uvjerljivo iskazivao počevši od okolnosti da je oštećenica nazvala upravo njega jer se prijetnja koju je izrekao okrivljenik, a koju mu je oštećenica prepričala, odnosila na svjedokovu kuću u smislu da će tu kuću dignuti u zrak. Vezano za taj događaj pod točkom 1) svjedok je iskazao da je oštećenica bila jako uplašena, da joj je glas podrhtavao i govorila da okrivljenik prijeti da će dići kuću u zrak, a oni svi u toj kući žive. Osim toga, ovaj svjedok je iskazivao i o tome da je okrivljenik praktički stalno bio pijan, a što je svjedok i osobno zapažao s obzirom su oštećenica i okrivljenik jedan period živjeli kod njega, a ti navodi svjedoka u suglasju su i s dijelovima psihijatrijskog vještačenja u kojima je navedeno da je kod okrivljenika utvrđena ovisnost o alkoholu kao i činjenice da se okrivljenik još od 2018. liječio u više navrata od ovisnosti o alkoholu. Ujedno i otac žrtve KM iskazao je da ga je u veljači 2026. nazvala njegova kćer i rekla da okrivljenik prijeti da će dignuti kuću u kojoj živi u zrak, a radi se o kući njegovog brata. Stoga je pravilnim prihvaćanjem iskaza oštećenice te svjedoka ĐM i KM utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na način kako je to opisano pod točkom 1) izreke pobijane presude.

7.3. Nadalje, u pogledu inkriminacije pod točkom 2) pravilno prvostupanjski sud na temelju iscrpnog i okolnosnog iskaza oštećenice te iskaza svjedoka ĐM i KM, a čije sve iskaze je prvostupanjski sud ocijenio detaljnim, dosljednim i suglasnim, te na temelju kojih je utvrđivao odlučne činjenice u ovom postupku, pravilno je utvrđeno da u potkrjepu iskaza žrtve je i iskaz njezinog strica ĐM, a u čijoj su kući i živjeli te je ovaj svjedok na oštećenici zamjećivao podljeve u predjelu vrata i po rukama, da je u više navrata čuo kako okrivljenik psuje oštećenicu, naziva je glupača, da se to barem triput mjesečno događalo, a nekada i četiri do pet puta, da je okrivljenik često pio i bio živčan. Svjedok ĐM, a kada bi pitao oštećenicu vezano za modrice koje je na njoj uočavao, ona nije govorila pravu istinu već bi rekla da su se ona i okrivljenik zezali, iako je on čuo da se oni između sebe prepiru. Nadalje, i svjedok KM, otac oštećenice kod kojeg su oštećenica i okrivljenik živjeli tijekom 2021. i 2022. u [adresa], također navodi da je znao vidjeti modrice na rukama i vratu oštećenice iako mu JM nije htjela govoriti kako je te ozljede zadobila, ali je on znao da je okrivljenik tuče jer je oštećenicu pretukao prije svadbe, a ona je preko svega toga prešla. Sjeća se da je u veljači 2026. oštećenica ga nazvala i rekla mu da okrivljenik prijeti da će dići kuću u zrak, a u to vrijeme je ona živjela s djetetom kod njegovog brata. Bila je jako uplašena i rekao joj je da sve to ode prijaviti policiji, a što je ona na kraju napravila. Tijekom zajedničkog stanovanja oštećenica i okrivljenik su dok se renovirala njegova kuća jedno vrijeme živjeli kod roditelja okrivljenika, no dok su živjeli u njegovoj kući da su svađe između okrivljenika i oštećenice bile gotovo svaku večer jer je okrivljenik radio, novac nije donosio kući, imao je velikih problema s alkoholom, a iz njegove kuće su se iselili zato što ga je okrivljenik fizički napao. JM mu inače nije htjela puno govoriti o tome što se između nje i okrivljenika zbivalo, a on osobno je zamjećivao po mirisu da okrivljenik za vrijeme dok su živjeli u svjedokovo j kući dolazi kući alkoholiziran i da je u takvim stanjima znao biti agresivan. Stoga i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 na način kako je to opisano pod točkom 2) izreke pobijane presude.

7.4. Nasuprot tome, pravilno je prvostupanjski sud otklonio kao nevjerodostojan iskaz svjedokinje ČM, a koja svjedokinja je navela da su nekih godinu dana okrivljenik i oštećenica živjeli kod njih, odnosno u jednom od stanova u njihovoj kući, da okrivljenik ne konzumira alkohol, da se dva do tri puta mjesečno čula galama pa da bi njezin suprug odlazio gore radi te galame, navodi da ne zna što su si okrivljenik i oštećenica međusobno govorili, ali da inače oštećenica nije htjela imati kontakte s njom, svjedokinja je osobno smatrala da se oštećenica ni o čemu ne brine te da ona nikada nije uočila da bi oštećenica imala modrice na tijelu. Smatra da sve što oštećenica radi je zbog ljubomore jer si je okrivljenik našao drugu djevojku. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud otklonio i obranu okrivljenika kao nevjerodostojnu, a koji je, u bitnom, tvrdio da je tijekom zajedničkog života dolazilo do verbalnih sukoba, da je jednom oštećenicu ošamario i uhvatio je za vrat, ali da je to bilo sve tijekom trajanja njihovog braka, poriče da bi prijetio dana 3. veljače 2026. i poriče da bi učestalo i grubo se verbalno i fizički ponašao prema oštećenici na način kako je to navedeno pod točkom 2) izreke pobijane presude, smatra da za sve što se tereti je izmišljotina oštećenice, on osobno nema nikakav problem s alkoholom iako je doživio prometnu nesreću dana 23. listopada 2025. kada je bio pod utjecajem alkohola. Prilikom ocjene iskaza svjedokinje ČM i obrane okrivljenika prvostupanjski sud pravilno uočava da se njihovim iskazima odnosno obrani ne može vjerovati već iz razloga što tvrde da okrivljenik nikakvih problema s alkoholom nije imao, a što je u suprotnosti s onime što je utvrdio psihijatrijski vještak prilikom vještačenja okrivljenika jer iz nalaza jasno slijedi da je kod okrivljenika utvrđena ovisnost o alkoholu ali i činjenica da je okrivljenik od 2018. u više navrata bio hospitaliziran, između ostalog, i zbog ovisnosti o alkoholu te zbog toga je preporučeno liječenje od ovisnosti. Također pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da okrivljenik u svojoj obrani i svjedokinja ČM u svojim iskazima znatno umanjuju ponašanje okrivljenika dok je živio s oštećenicom jer primjerice oni nemaju saznanja o tome da je oštećenica u više navrata znala imati modrice po tijelu što ČM tvrdi da nikada nije vidjela iako su to zamjeć ivali svjedoci ĐM i KM, a oštećenica im tada nije htjela reći odakle joj te modrice.

7.5. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenja prvostupanjskog suda iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka. Naime, okrivljenik ističe da trenutno ne postoji sumnja da je on sklon prekomjernom uživanju alkoholnih pića pa time i nasilnom ponašanju jer je i u trenutku privođenja bio trijezan. Nasuprot tome, pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja te medicinske dokumentacije utvrdio da se okrivljenik od 2018. u sedam navrata bolnički liječio na psihijatrijskim odjelima, između ostalog i zbog ovisnosti o alkoholu posljednji put u prosincu 2024. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja pravilno pod točkom 21.1. pobijane presude utvrdio da je okrivljenik osoba s poremećajem ličnosti emocionalno nestabilnog tipa i progresivne alkoholne ovisnosti, da su kod okrivljenika ispunjene sve kliničke i forenzične pretpostavke za primjenu sigurnosne mjere obaveznog liječenja od alkoholne ovisnosti jer upravo alkoholna ovisnost kod okrivljenika predstavlja opasnost da će i u budućnosti zbog te ovisnosti počiniti novo kazneno djelo. Sama činjenica što okrivljenik nije bio alkoholiziran prilikom uhićenja ta okolnost prema iskazu vještaka nije presudna za ocjenu da je kod okrivljenika utvrđena progresivna alkoholna ovisnost, a sve imajući u vidu i prethodne brojne hospitalizacije, između ostalog i zbog ovisnosti o alkoholu. Stoga okolnost što se sada okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda temeljeno na psihijatrijskom nalazu i mišljenju.

8. Stoga prvostupanjski sud je pravilno našao dokazanim da je okrivljenik počinio kaznena djela pod točkom 1) i 2) izreke pobijane presude te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon kada je okrivljenika oglasio krivim zbog jednog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11 i jednog kaznenog djela iz čl. 179. a KZ/11.

9. Pobijajući odluku o kazni okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika dok je podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti i to da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, otac malodobnog djeteta, ali i zdravstveno stanje okrivljenika s obzirom na prometnu nesreću koju je doživio 2025. Okrivljenik smatra da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.

10. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti pa je tako u dovoljnoj mjeri olakotnim cijenio okolnost što je okrivljenik otac malodobnog djeteta, u vrijeme počinjenja djela smanjeno ubrojiv, ali i okolnost njegovog zdravstvenog stanja odnosno da je doživio prometnu nesreću 2025. u kojoj je bio teško tjelesno ozlijeđen. S druge strane pravilno je kao otegotno cijenjena okolnost da je okrivljenik do sada osuđivan zbog kaznenih djela krađe, iznude i lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Osim toga, kada se ima u vidu da je okrivljenik oglašen krivim za dva kaznena djela koja su počinjena sa izravnom namjerom, prvostupanjski sud je vodio računa o svim okolnostima propisanim čl. 47. KZ/11 kada je utvrdio u svemu adekvatne pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo pod točkom 1) kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca te ga je osudio na primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci na koju kaznu je primijenio djelomičnu uvjetnu osudu na način da okrivljenik izvršava jedanaest mjeseci zatvora (neuvjetovani dio), a da se kazna zatvora od jedanaest mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time što je u smislu čl. 54. KZ/11 okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora od 11 mjeseci uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. veljače 2026. pa nadalje.

11. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća olakotne okolnosti na strani okrivljenika došle su dovoljno do izražaja s obzirom je prvostupanjski sud odlučio primijeniti djelomičnu uvjetnu osudu, time što je prvostupanjski sud prilikom odabira ove kaznenopravne sankcije imao u vidu i to da je okrivljenik izrazio i određenu dozu kritičnosti prema svom ponašanju u braku jer je naveo da nije bio idealan bračni drug, a očito je tada prvostupanjski sud vodio računa i o zdravstvenom stanju okrivljenika koji je teško stradao u prometnoj nesreći 2025. kada je doživio višestruke ozljede pa je prvostupanjski sud u smislu čl. 57. st. 1 KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora odlučio primijeniti djelomičnu uvjetnu osudu. Stoga po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća prvostupanjski sud je utvrdio u svemu primjerene pojedinačne kazne zatvora, izrekao adekvatnu jedinstvenu kaznu zatvora te u svemu primijenio primjerenu kaznenopravnu sankciju te će se i tako izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

12. Međutim, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1, toč. 2 ZKP/08 ovo drugostupanjsko vijeće nalazi da je pri izricanju djelomične uvjetne osude povrijeđen zakon na štetu okrivljenika u smislu čl. 469. toč. 5 ZKP/08. Naime, prema čl. 57. st. 5 KZ/11 na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuje čl. 56. st. 3 KZ/11 koji nalaže da vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude počinje teći od dana pravomoćnosti presude, a ne "od izdržane kazne", kako pogrešno naznačuje prvostupanjski sud u izreci svoje presude. Kako ej time postupljeno suprotno izričitoj zakonskoj normi, i na štetu okrivljenika, prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu trebalo je po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu na način kako je to naznačeno pod točkom I. ove odluke.

13. Nadalje, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti od alkohola s obzirom je u postupku utvrđeno da su kaznena djela počinjena pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, da se kod okrivljenika radi o progresivnoj alkoholnoj ovisnosti te da postoji opasnost da će u budućnosti počiniti teže kazneno djelo ukoliko se ne liječi. Međutim, prilikom izricanja ove sigurnosne mjere prvostupanjski sud je povrijedio zakon na štetu okrivljenika u smislu čl. 469. toč. 5 ZKP/08 i čl. 69. st. 3 KZ/11 u pogledu trajanja sigurnosne mjere iz čl. 69. st. 1 KZ/11 s obzirom je naveo da će ta mjera trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne, a potom će se nastaviti primjenjivati prema okrivljeniku do proteka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi. Na način kako je prvostupanjski sud odredio trajanje mjere iz čl. 69. KZ/11, a s obzirom je u djelomičnoj uvjetnoj osudi naveo rok kušnje od tri godine proizlazilo bi da će se mjera obaveznog liječenja od ovisnosti izvršavati i tijekom izdržavanja bezuvjetnog dijela kazne zatvora u trajanju od 11 mjeseci, a potom i tijekom roka provjeravanja od tri godine, slijedom čega proizlazi da bi takva mjera trajala protivno odredbi čl. 69. st. 3 KZ/11 kojom je određeno da obavezno liječenje od ovisnosti može trajati najdulje tri godine. Slijedom izloženog, povodom žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti preinačena je odluka o sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti na način da se određuje da će ta sigurnosna mjera trajati za vrijeme izvršenja bezuvjetnog dijela kazne iz djelomične uvjetne osude te nakon toga za vrijeme provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine.

14. Nadalje, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve JM s obzirom su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izricanje te sigurnosne mjere.

15. Slijedom izloženog, žalba okrivljenika ocijenjena je neosnovanom, a ispitivanjem pobijane presude, osim već obrazložene povrede Kaznenog zakona, nisu utvrđene druge povrede na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1 ZKP/08 pa je temeljem čl. 486. st. 1 i čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli – Pola 7. kolovoza 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dorijana Dolenec Kujundžić