REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: Povrv-217/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Mireli Crnjak kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika – specijaliste Almira Travljanina, u pravnoj stvari ovrhovoditelja (tužitelja) Elektro koncept AR d.o.o., OIB: 18177125861, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Galetović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Galetović i Galetović iz Zagreba protiv ovršenika (tuženika) APP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, bez održavanja ročišta, 7. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3893/2025 od 20. ožujka 2025. te se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 1.000,00 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. siječnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odbija kao neosnovan.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka.

III. Nalaže se tužitelju Elektro koncept AR d.o.o., OIB: 18177125861 naknaditi tuženiku GPP, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka u iznosu 388,27 eura (slovima: tristo osamdeset osam eura i dvadeset sedam centi).

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška ovog postupka u iznosu 187,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je na temelju vjerodostojne isprave- računa br. 6-1-1 od 15. siječnja 2026., prijedlog za ovrhu protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčane tražbine u iznosu1.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. siječnja 2025., do isplate, kao i troškova postupka u iznosu od 212,50 eura.

2. Javni bilježnik Maja Peris iz Zagreba je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3893/2025, UPP/OS-Ovrv-224/2025 od 20. ožujka 2025. protiv kojeg je tuženik, tada ovršenik, podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik, tada ovršenik, navodi kako ništa ne duguje ovrhovoditelju te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da se račun ovrhovoditelja odnosi na izvršenu uslugu - izradu projekta prema ponudi br. 1208/2024, koja je sačinjena na zahtjev Suvlasnika zgrade [adresa]. te da je ovrhovoditelj naručitelju navedenom u ponudi izdao račun br. 41-1-1 od 26. rujna 2024. Zaključuje da iz navedenog očito proizlazi kako je za istu uslugu ovrhovoditelj već izdao račun, i to stvarnom naručitelju, te da se očito radi o fiktivnom računu za uslugu koju ovrhovoditelj nije izvršio u korist ovršenika, već u korist naručitelja iz ponude, što da i sam ovrhovoditelj potvrđuje računom izdanim 26. rujna 2024.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-217/2025-2 od 15. svibnja 2025., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Citiranim rješenjem upozorene su stranke u smislu odredbe čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), odnosno da je u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, a tuženik najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5. Podneskom od 28. svibnja 2025. tužitelj se usprotivio navodima iznesenim u prigovoru navodeći kako prema hrvatskom zakonodavstvu suvlasnici zgrade nemaju pravnu osobnost, te da stoga tuženik kao predstavnik suvlasnika, koji je u njihovo ime naručio izradu predmetnog projekta, odgovara za naplatu istog, a sve sukladno čl. 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

6. Podneskom od 23. lipnja 2026. tuženik je ostao kod prigovora promašene pasivne legitimacije obzirom da nije niti naručitelj, a niti primatelj usluge na koju se odnosi vjerodostojna isprava izdana po tužitelju, račun br. 6-1-1 od 15. siječnja 2025. Obveza plaćanja navedene usluge tereti naručitelja, a ne predstavnika suvlasnika, ovdje tuženika. Ističe da je promašeno je pozivanje tužitelja na odredbu čl. 93. ZVDSP-a obzirom da je tuženik predstavnik Suvlasnika zgrade [adresa], te nije upravitelj navedene zgrade, pa nema niti prava niti obveze upravitelja zgrade. Smatra da tužitelj nije dokazao niti osnovanost niti visinu svoje tražbine, niti pasivnu legitimaciju.

7. Podneskom od 23. srpnja 2025. tužitelj je dopunio očitovanje navodeći da da je tuženik predstavnik stanara, te da u njihovo ime može obavljati poslove. Izvedeni radovi koji su predmet ovog postupka da se plaćaju iz pričuve, te da je tuženikova obveza bila dostaviti narudžbenicu upravitelja zgrade bez koje da tužitelju nije bilo moguće tužiti upravitelja zgrade, što da je vidljivo iz mail-a od 5. ožujka 2025. te da je iz mail-a od 20. ožujka 2025. vidljivo da je tuženik sve radnje obavljao u svoje ime

8. Podneskom od 2. listopada 2025. tuženik je porekao osnovanost navoda tužitelja od 23. srpnja 2025, te u cijelosti ostao kod dosadašnjih navoda i prijedloga. Smatra da je tvrdnja tužitelja da bi iz mail-a na koji se poziva tužitelj proizlazilo da je tuženik nastupao u svoje ime suprotno sadržaju tog mail-a iz kojeg da proizlazi kako su odluku o zahtjevu tužitelja donijeli suvlasnici zgrade.

8.1. Tuženik traži naknadu troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu 150,00 eura uvećano za PDV u iznosu 37,50 eura, sastav podneska od 23. lipnja 2026. u iznosu 150,00 eura uvećano za PDV u iznosu 37,50 eura, te sastav podneska od 2. listopada 2025. u iznosu 150,00 eura uvećano za PDV u iznosu 37,50 eura , plaćenu sudsku pristojbu u iznosu 13,27 eura, odnosno ukupno 575,77 eura.

9. Podneskom od 19. svibnja 2025. tužitelj je predložio dostaviti mu podnesak tuženika od 2. listopada 225. te zakazati ročište.

8. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu predmeta, i to račun R1 6-1-1 izdan 15. siječnja 2025. od Elektro koncept AR d.o.o. (l. 12), račun br. 41-1-1 od 26. rujna 2024. izdan od Elektro koncept AR d.o.o. (l. 24), ponudu br. 1208/2024. od 12. kolovoza 2024. izdanu od Elektro koncept AR d.o.o. (l. 46), e-mali poruke od 12. kolovoza 2024. (l. 47-48), potvrdu l. 49 spisa, međuvlasnički ugovor od 3. listopada 1997. (l. 50-53), popis suvlasnika (l. 57), V anex muđuvlasničkog ugovora od 20. siječnja 2022., odluku suvlasnika (l. 58-63), ugovor o upravljanju stambenom zgradom (l.-64-67), zapisnik o primopredaji zgrade 68-70).

9.- Sud nije proveo dokaz uvida u e-mail dopisivanje stranaka od 5. ožujka 2025. i i 20. ožujka 2025. budući da su isti predloženi nakon proteka roka iz čl. 461. a. st. 6. ZPP- a.

10. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je st. 4. istog članka propisano da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

10.1. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio održavanje ročišta, ali sud je ocijenio da to nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka jer su čitanjem materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđene sve odlučne činjenice za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takav prijedlog je i u suprotnosti sa odredbom čl. 461. a. st. 6. ZPP-a prema kojoj je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

10.2. Sud u smislu odredbe čl. 299. a st. 2. nije odobrio dodatno pisano očitovanje tužitelja na podnesak tuženika od 2. listopada 2025,. jer nije smatrao da je očitovanje potrebno i jer bi isto dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (čl. 458. ZPP-a) je zahtjev tužitelja, da mu tuženik isplati iznos 1.000,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama do isplate, s osnova pružene usluge izrade Glavnog projekta elektrotehničkih instalacija za zgradu na lokaciji [adresa].

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio usluge izrade Glavnog projekta elektrotehničkih instalacija za zgradu na lokaciji [adresa] prema ponudi br. 1208/2024 na zahtjev suvlasnika zgrade [adresa] te za istu izdao račun. Među strankama nije sporno niti da je tuženik predstavnik stanara zgrade [adresa].

13. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno odgovara li tuženik, kao predstavnik stanara, za naplatu izrade predmetnog projekta u ime suvlasnika zgrade. Sporna je i vjerodostojnost računa br. 6-1-1 od 15. siječnja 2026., odnosno osnovanost i visina tražbine.

14. Čitanjem računa br 6-1-1 od 15. siječnja 2025. (l.12) utvrđeno je da je predmetni račun tužitelj izdao u iznosu 1.000,00 eura tuženiku za izradu Glavnog projekta elektrotehničkih instalacija za zgradu na lokaciji [adresa] .

15. Čitanjem računa br 41-1-1 od 26. rujna 2024. (l.24) utvrđeno je da je predmetni račun tužitelj izdao suvlasnicima zgrade [adresa] za istu uslugu kao na računu br 6-1-1 od 15. siječnja 2025., za istu cijenu i prema istoj ponudi kao u računu br 6-1-1 od 15. siječnja 2025.

16. Čitanjem ponude br. 1208/2024 od 12. kolovoza 2024. utvrđeno je da njome tužitelj suvlasnicima zgrade [adresa] dostavlja ponudu za izradu Elektrotehničkog glavnog projekta i troškovnika za lokaciju [adresa] po cijeni 1.000,00 eura.

17. Čitanjem e-mail korespodencije između stranaka od 12. kolovoza 2024. utvrđeno je da AP, [adresa](adresa sjedišta tužitelja) dostavlja tuženiku, kao predstavniku stanara u zgradi [adresa], ponudu naslovljenu na suvlasnike zgrade [adresa].

18. Čitanjem potvrde izdane od Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva od 17. lipnja 2026. utvrđeno je da se njome potvrđuje da je gospodin GPP GP ovlašteni predstavnik stanara za zgradu [adresa].

19. Čitanjem međuvlasničkog ugovora od 3. listopada 1997. utvrđen je način na koji suvlasnici stambene zgrade u [adresa] uređuju međusobne odnose u svezi sa upravljanjem i korištenjem zgrade i izvršavanjem obveza koje u svezi s tim nastaju. Suvlasnici između ostalog prema čl. 3. ugovora donose odluke o planu prihoda i rashoda stambene zgrade, o stvaranju zajedničke pričuve te izboru osobe ovlaštene za predstavljanje i zastupanje vlasnika. Člankom 7.točka 3. ugovora je ugovoreno da je predstavnik stanara ovlašten zastupati suvlasnike prema upravitelju i trećim osobama u poslovima vezanim za zajedničke dijelove i uređenje stambene zgrade, a koji nisu povjereni upravitelju. Odredbi čl. 13. ugovora su utvrđena sredstva potrebna za pokriće troškova upravljanja i održavanja (sredstva zajedničke pričuve) , kojima raspolaže upravitelj na osnovi ugovora o upravljanju i u skladu s odobrenim programom održavanja.

20. Čitanjem čl. 2. anexa međuvlasničkog ugovora od 20. siječnja 2022. utvrđeno je da su suvlasnici stambene zgrade [adresa] za ovlaštenog predstavnika izabrali suvlasnika APP.

21. Čitanjem čl.13. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom [adresa] utvrđeno je da su stranke sporazumne da za pokriće troškova redovnog održavanja vlasnici plaćaju doprinos zajedničkoj pričuvi u mjesečnim iznosima

22. Prema odredbi čl. 8. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15 i 120/16, 82/23, 85/24) te stavu Vrhovnog suda, izraženom u spisu Rev - 977/2016 od 19. studenog 2019. račun je jednostrani akt poslovnog subjekta - knjigovodstvena isprava koja predstavlja samo poziv dužniku na plaćanje, a ne javnu ispravu iz članka 230. st. 1. ZPP-a, kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Račun nije dokaz o izvršenoj usluzi, već jednostrana isprava kojom vjerovnik novčane obveze poziva dužnika na plaćanje. Takva isprava sukladno odredbi čl. 31. st. 1. OZ-a predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje se može odrediti ovrha sukladno odredbi čl. 22. OZ-a. Budući da je tuženik osporio postojanje obveze iz te isprave, ista je izgubila svojstvo vjerodostojnosti te je tužitelj sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o teretu dokazivanja podnošenjem odgovarajućih ispava bio dužan dokazati osnovu temeljem koje su podaci u tu ispravu uneseni odnosno postojanje, visinu i dospijeće tražbine. Tužitelj samim Izvodom otvorenih stavki nije dokazao postojanje i visinu tražbine kao i dospijeće tražbine. Izvod otvorenih stavki, kao jednostrana isprava sama po sebi nije dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva. U situaciji kada je vjerodostojna isprava osporena tužitelj je dostavom odgovarajućih isprava dužan dokazati da njegovi navodi imaju činjeničnu i pravnu utemeljenost. Vjerodostojna isprava podnošenjem prigovora gubi svoju vjerodostojnost te je tužitelj trebao postupiti kako je to prethodno navedeno, odnosno tužitelj je trebao pružiti dokaze na temelju kojih bi sud mogao nedvojbeno utvrditi činjenice koje čine pravnu osnovu tužbe, što ovdje nije učinjeno.

23. Odredbom članka 375. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (članak 375. stavak 3. ZV-a). Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora (članak 375. stavak 4. ZV-a).

24.Odredbom članka 378. stavka 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju. Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova (članak 378. stavak 2. ZV-a). Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom (članak 378. stavak 3. ZV-a) i raspolaže sredstvima zajedničke pričuve (članak 378. stavak 4. ZV -a). Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. toga članka nije drukčije određeno (članak 378. stavak 5. ZV-a).

25. Odredbom članka 90. ZV-a propisano je da je zajednička pričuva namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave (prinudni upravitelj), ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

26. Odredbom čl. 28. st. 1. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada (Narodne novine 152/2024, 47/2026, dalje u tekstu: Zakon o upravljanju i održavanju zgrada) definirano je da su zajednička pričuva novčana sredstva namijenjena održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i upravljanju zgradom odnosno dijelom zgrade. Sredstva zajedničke pričuve se prema stavku 9. istog članka koriste za provedbu aktivnosti iz godišnjeg programa održavanja zajedničkih dijelova zgrade odnosno višegodišnjeg programa održavanja i upravljanja zgradom, a posebice za pokriće troškova redovitog održavanja, hitnih i nužnih popravaka, poboljšica, osiguranja zgrade, naknade za rad upravitelju zgrade, naknade za rad predstavnika suvlasnika, nabave alata za čišćenje i održavanje, kao i sitnog potrošnog materijala, za plaćanje zajedničkih troškova od potrošnje električne energije, otplate zajma za financiranje troškova redovitog održavanja, za potrebe vođenja upravnih i sudskih postupaka te za odvjetničke troškove zastupanja.

27. Prema odredbi čl. 42. st. 3. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, predstavnik stanara predstavlja suvlasnike u svezi s upravljanjem i održavanjem zgrade u okviru ovlasti propisane ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuje vlasništvo i druga stvarna prava te međuvlasničkim ugovorom te koordinira i dogovara s upraviteljem zgrade izradu i provedbu godišnjeg programa održavanja zajedničkih dijelova zgrade, višegodišnjeg programa održavanja zgrade i pojedinih poslova u svezi s održavanjem zgrade. Predstavnik suvlasnika ne odgovara za odluke suvlasnika donesene u skladu s odredbama ovoga Zakona. (st. 5. istog članka).

28. Zajednica suvlasnika je prema odredbi čl. 7. st. 2 Zakona o upravljanju i održavanju zgrada pravna osoba koja upravlja zajedničkom imovinom u zgradi. Imovinu zajednice suvlasnika čine sredstva položena na račun na koji se uplaćuje zajednička pričuva. Zajednica suvlasnika može stjecati prava i obveze te tužiti i biti tužena. (st. 3. i4. istog članka)

29. Iz citiranih odredbi jasno proizlazi da suvlasnička zajednica ima pravnu osobnost, da može stjecati prava i obveze te tužiti, a pri čem se također propisuje da suvlasnička zajednica ima i imovinu – koju čine sredstva položena na račun na koji se uplaćuje zajednička pričuvan i na kojoj se može provesti ovrha. Imovina zajedničke pričuve je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, pa time i od predstavnika zgrade. Iz stanja spisa proizlazi, a što tužitelj niti ne spori, da tuženik nije naručitelj niti primatelj usluge, već da je izvršena usluga naručena preko tužitelja od suvlasnika zgrade te izvršena u korist suvlasnika zgrade. Tužitelj pogrešno smatra da suvlasnici zgrade nemaju pravnu osobnost te da je tuženik naručivanjem predmetnog projekta odgovoran za naplatu istog. Citiranim zakonskim odredbama je jasno razgraničena zajednička imovina suvlasnika stanara koja se na ime pričuve koristi za podmirenje troškova održavanja zgrade, od imovine svakog pojed inog suvlasnika zgrade pa tako i predstavnika stana i upravitelja zgrade. Također je jasno naznačeno da predstavnik stanara ne odgovora za odluke stanara, već da ih samo predstavlja u svezi s upravljanjem i održavanjem zgrade.

30. Kako je usluga naručena i izvedena u ime i za račun suvlasnika (što tuženik dokazuje ponudom, računom 41-1-1 od 25. rujna 2026., e-mailovima i međuvlasničkim ugovorom), a račun je izdan osobno predstavniku, postoji promašena pasivna legitimacija. Ovršna isprava (račun) u tom slučaju ne može biti izdana nit ne proizvodi pravne učinke prema tuženiku. Tuženik, kao predstavnik suvlasnika nastupa u ugovorima koje sklapa s trećim osobama u upravljanju nekretninom kao zastupnik suvlasnika u njihovo ime i za njihov račun, a nikako za svoj račun, pa ne može biti pasivno legitimiran za obveze koje proizlaze za suvlasnike iz takvih ugovora.

31. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisana opća dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

32. Budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je predmetnu uslugu izvršio tuženiku, niti je osporio postojanje drugog računa za istu uslugu izvršenu suvlasnicima zgrade, to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije imao osnovu za terećenje tužen ika za utuženu tražbinu.

33. Primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a koja određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

34. Odredbom čl. 164. st. 4. ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

33. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova ovog postupka te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

34. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu u pogledu glavnog zahtjeva, to u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. i čl. 164. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

35. Imajući u vidu da je tuženik zaštitu svog prava morao ostvarivati podnošenjem prigovora 1. travnja 2025. protiv rješenja o ovrsi u ovršnom postupku, sud je ocijenio da tuženiku prema vrijednosti predmeta spora (VPS: 1.000,00 eura=25 bodova, 1 bod=2 eura) pripada pravo na trošak sastava tog prigovora u iznosu 75 bodova sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14, 107/2015, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa). Tuženiku su priznati i nužni i opravdani troškovi za sastav obrazloženog podneska od 23. lipnja 2025. u iznosu 75 bodova, odnosno ukupno 150 bodova uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 Tarife) što ukupno iznosi 300,00 eura. Odluka o trošku temelji se na čl. 14. st. 4. i 5. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, br. 112/12, 25/13, 93/1455/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ) u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odluka o visini troška temelji se na Tbr. 11. t.1. Tarife. Na obavljene radnje je sukladno Tbr. 42. Tarife obračunat zatraženi porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 75,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 13,27 eura sukladno Tbr.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/2023, dalje u tekstu: Uredba), koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja prigovora.

21.4.Tuženiku je tako priznato pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 388,27 eura te je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

14. Tuženiku nije priznato pravo na naknadu troška postupka za sastavljanje podneska od 2. listopada 2025. u iznosu 187,50 eura, budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

U Samoboru, 7. kolovoza 2026.

Sudac:

Mirela Crnjak

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik-specijalist:

Almir Travljanin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a). Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP - a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju uz nalog za plaćanje pristojbe na presudu (VPS 1.000,00 eura)

2. Tuženiku po punomoćniku