REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: K-318/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Saši Radojeviću, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Blagec, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO-335/2024 od 24. rujna 2024., nakon održane javne rasprave zaključene 3. kolovoza 2026., u prisutnosti optuženog MC, branitelja optuženika Hrvoja Pažina, odvjetnika iz [adresa] i zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Zlataru, Karmen Kurešić, a dana 6. kolovoza 2026. u prisutnosti optuženika MC, a u odsutnosti predstavnika općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi MC, OIB [osobni identifikacijski broj], sin M i N, rođen **.**.1954. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom SSS, policijski službenik u mirovini, s mirovinom od oko 600,00 eura mjesečno, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje punoljetne djece, suvlasnik kuće na adresi prebivališta, vojsku služio 1972. u JNA, dragovoljac Domovinskog rata, s činom stožernog narednika, kazneno i prekršajno neosuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je

- 21. kolovoza 2024. u jutarnjim satima u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj stanuje s izvanbračnom suprugom NC, nezadovoljan time što je darovnim ugovorom darovala kuću kćeri ČC, u nakani zastrašivanja nje, njezine kćeri ČC i zeta JC, rekao joj da će ubiti nju, njezinu kćer i zeta, uslijed čega se NC ustrašila za svoj život i živote članova svoje obitelji te je istoga dana u 10,46 sati navedene riječi prenijela kćeri ČC, koja je o sadržaju riječi obavijestila JC, a uslijed kojih riječi su se ustrašili za svoj život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema većem broju ljudi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu KZ/11).

II. Na temelju članka 139. stavak 3. optuženik se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru i to od 26. kolovoza 2024. do 28. kolovoza 2024.

III. Na temelju članka 74. KZ/11. optuženiku se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

UDALJENJA IZ ZAJEDNIČKOG KUĆANSTVA

I TO S ADRESE U ZLATARU, SAJMIŠNA 72,

U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE.

Na temelju članka 74. stavak 3. KZ/11. optuženik je dužan uz prisutnost policijskog službenika odmah po pravomoćnosti presude napustiti stambeni prostor na adresi [adresa].

Na temelju članka 74. stavak 5. u vezi članka 71. stavak 5. Kaznenog zakona ako optuženik postupi protivno izrečenoj sigurnosnoj mjeri sukladno članku 58. stavak 5. Kaznenog zakona, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

Kršenje sigurnosne mjere koja je određena pravomoćnom presudom predstavlja kazneno djelo neizvršenja sudske odluke (članak 311. stavak 2. KZ/11.).

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. nalaže se optuženiku platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 100,00 (sto) eura, koje je optuženik dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08 dužan je optuženik platiti nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, a o kojem trošku će sud odlučiti zasebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu. Optužnicom se optuženom stavlja na teret počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 koje bi počinio na štetu izvanbračne supruge NC, JC i ČC.

2. Optuženi se na raspravi izjasnio kako se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret optužnicom.

3. U smislu članka 416. ZKP/08 branitelj optuženika je izjavio kako obrana osporava optužni akt u cijelosti.

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su dokazi na kojima se temelji optužnica, a to su posebno izvješće Policijske postaje Zlatar Bistrica broj 511-17-10/3-K-96/2024 od 27. kolovoza 2024. u odnosu na istovjetnost, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave oštećene ČC podnesene u Policijskoj postaji Zlatar Bistrica broj 511-17-10/3-K-96/2024 26. kolovoza 2024. s prilozima u odnosu na istovjetnost, izvješće o postupanju od 27. kolovoza 2024. čita se u prvom odjeljku, čitaju se prva tri retka, čita se drugi odjeljak prvih šest redaka, te se čita prvi redak trećeg odjeljka zaključno s riječima "kbr. 72", čita se četvrti i peti odjeljak izvješća o postupanju, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave oštećenika JC podnesene u Policijskoj postaji Zlatar Bistrica broj 511-17-10/3-K-96/2024 27. kolovoza 2024. samo u odnosu na istovjetnost, pročitan je svjedočki iskaz NC dan na raspravi 12. ožujka 2025. (list 114 do 116 spisa), pročitan je svjedočki iskaz NC dan pred policijskim istražiteljem Policijske postaje Zlatar Bistrica 18. rujna 2024. (list 79 do 81 spisa), pročitan je svjedočki iskaz ČC dan na raspravi 12. ožujka 2025. (list 117 do 119 spisa), pročitan je svjedočki iskaz ĐC dan na raspravi 12. ožujka 2025. (list 120 do 121 spisa), pročitano je pismeno sačinjeno po optuženiku od 25. kolovoza 2024. (list 20 do 22 spisa), pročitan je svjedočki iskaz oštećenog JC dan na raspravi 17. prosinca 2025. (list 145-146), na raspravi 3. kolovoza 2026. u svojstvu svjedoka ispitan je LC (list 169 do 170 spisa), pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije na ime optuženika, optuženi je iznio svoju obranu, reproducirane su snimke njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i okrivljenika te je dopunski ispitana oštećena NC (list 171 do 173 spisa).

5. Iznoseći svoju obranu neposredno na raspravi optuženik je naveo kako je za vrijeme dok je bio na liječenju u Specijalnoj bolnici u Magdaleni gdje su mu ugrađena četiri stenta, njegova supruga je sklopila darovni ugovor za kuću u kojoj zajedno žive s time da je za to doznao tek po povratku kući kada mu je supruga pokazala taj ugovor. Kad je vidio ugovor znao je da je njegova supruga takvim pravnim poslom oštećena jer nema nigdje nikakvo pravo zabilježeno na tu kuću u vidu da bi barem ona mogla živjeti u njoj. Pored toga zajedno su otišli kod javnog bilježnika Bartoleka gdje im je javni bilježnik rekao kako se to da ispraviti jednim aneksom na način da njegova supruga NC bude osigurana. Napominje da do tog dana nije znao niti mu je padalo na pamet da bih imao ikakva imovinska prava po izvanbračnoj zajednici u odnosu na tu kuću. Nema nikakvih prikrivenih materijalnih motiva, naime suvlasnik je pola kuće zajedno s bivšom suprugom, pored navedenog vlasnik je vikend kuće gdje može boraviti, a kao branitelj, ratni veteran ima određena prava tako da bi ukoliko bi to zatrebalo dobio pomoć od države i županije. Njegova supruga je teško bolesna, u što se mogao danas uvjeriti i sud, naime boluje od karcinoma, ima stomu, pretrpjela je teške operacije, ostao je uz nju bez obzira na sve kako je krhka zdravlja. Spava u ostavi na trosjedu jer se boji da ne bi povrijedio suprugu, naime ona je 24 sata vezana za stomu. Sve duguje supruzi, naime kada je došao iz rata, desila mu se propast prvog brata, a kada je upoznato NC ona mu je dala razloga za život, stoga dok je živ, pomagat će joj. I ono kratko vrijeme kad nije bio s njome, posredno se brinuo o njoj, u kolovozu je bilo naglo zahladnjelo, pobrinuo se za drva na način da treća osoba ista doveze. Njegova supruga NC nije znala što potpisuje, njoj je kćerka donijela papir na potpis iskoristivši njegovu odsutnost. Nikada nije prijetio da će nekoga ubiti, istina je, bio je nezadovoljan takvim ugovorom, oni su tražili da ČC potpiše aneks, međutim prošao je srpanj, došao je kolovoz, ona je otišla bezbrižno na more, a aneks ugovora kojim bi osigurala njegovoj NC njezina prava nije potpisala. Istina je da je tog dana 21. kolovoza 2024. bio grub prema svojoj supruzi, vrijeđao ju, vikao da je glupa, danas mu je žao zbog toga. Vrlo brzo se nakon toga ispričao supruzi, međutim takvo njegovo ponašanje ne može se staviti u kontekst nekih navodnih prijetnji jer ponavlja, prijetio nije, bio je nezadovoljan svime što se dogodilo. Za sebe kao osobu može reći da je i u ratu poštovao najviše profesionalne norme, a kad kaže da pas koji laje ne ujeda, stavlja to u kontekst svojeg vikanja, te navodi da je kao prekaljeni vojni veteran vojni profesionalac izrazito samodiscipliniran, ponavlja nije izrekao prijetnje kako mu se to stavlja na teret. Zaboljelo ga je kad je danas ispitani svjedok pored ovih prijetnji koje mu se stavljaju na teret spomenuo da bi prijetio i da će usmrtiti njihovog sina, pri tome misli na iskaz JC. Naime, njihov sin ima 25 godina, zaposlen je u vojsci, oni su u jako dobrim odnosima, oslovljava ga s "deda", a povremeno mu je znao dati i džeparac pa tako pamti situaciju od prije dvije godine kada mu je dao 200,00 eura jer je izvodio djevojku na večeru. Može samo reći riječi hvale za unuka njegove supruge, to je jedan divan momak. Osvrnuo se još na riječi svjedoka KC koji je rekao da je uporan i tvrdoglav, misli da je pogriješio kontekst, on je uporan čovjek i tvrdoglav, međutim to prati jedna disciplina, a primjer tome je jedan traktor iz 1954. godine koji je kroz četverogodišnju ustrajnost i "tvrdoglavost" samouk obnovio te se njime koristio. Istina je da su ga nazivali na telefon, nije se javljao, još da pojasni on ČC i JC nije vidio više od godinu dana niti je s njima komunicirao, te tako nije želio ni s njima komunicirati tog dana 26. kolovoza 2024. jer je smatrao da za to nema razloga, pa se maknuo iz kuće. I danas se miče iz kuće kada kćer dolazi u posjetu majci, ostavlja ih same. Na upit branitelja izričito navodi kako ga niti ČC niti JC nisu pokušali nazvati u vremenskom periodu od 21. kolovoza 2024. do 26. kolovoza 2024. već su ga samo zvali taj dan 26. kolovoza 2024., a na koje pozive se nije želio javiti. U odnosu na njegova ulaganja u obiteljsku kuću koju je njegova supruga darovala, može reći da je on u nju ulagao koliko je mogao, nešto su i dograđivali zajedno, naime prodajom obiteljske kuće od pokojne majke u [adresa] namaknuo je neki novac, nije to bio veliki iznos, bilo je 15.000,00 eura, ali uložili su u tu kuću zajedno. Uvijek se trudio zaraditi nešto honorarno, nije istina da ni je doprinosio kao što je to danas rekla ČC. Misli da je motiv kaznene prijave koja je podnesena protiv njegova na strani ČC i ĐC, novac. Naime, JC je opsjednut "obiteljskim srebrom", a to je njegov izraz. Ovo je dio i njegova obrasca jer je sa svojom majkom sklopio sličan ugovor. Istina je da je napisao da ću se obratiti pravniku u ustanovi gdje ČC radi jer je smatrao da je on to napisao, a radi se o Č kojeg zna odmalena pa ga je samo htio pitati da li je on napisao taj ugovor i zašto je tako napisan. A i cilj mu je bio potaknuti ČC na potpis aneksa. Istina je da je bila razmirica prije 20 godina kada se radila fasada, a to je zato jer je bila namjera ČC i njenog supruga da se kuća proda, a tome se usprotivio. Njegova supruga ima zdravstvenih problema, kako bi sačuvao njezinu intelektualnu vitalnost, oni svaki dan rješavaju zajedno križaljke, međutim njoj se često dogodi da nešto zaboravi pa tako ode u smočnicu pa se ne može sjetiti po što je otišla. Svojoj supruzi pomaže svaki dan, ona treba neprestanu njegu. Na upit branitelja da li još živi s oštećenom NC, odgovara kako oni žive u neprekidnoj izvanbračnoj zajednici cijelo vrijeme sve do današnjeg dana. On se još uvijek brine o oštećenoj, naime ona nije sposobna za samostalan život, ako je ni je ostavio kad se to dogodilo, neće je ostaviti niti u budućnosti, brinut će se za nju. Brine se svakodnevno za oštećenu NC na način da ide u dućan, u jutro sprema doručak, spremio je sva drva za zimu, pobrinuo se da je septička ispražnjena, brine se o svim njezinim potrebama, sve što treba, a ona s druge strane kuha za n jih. Kad ga se pita da li je oštećena sposobna sama otići liječniku, odgovara da kako bi otišla, jedva hoda i on je vozi liječniku, a to je u [adresa] udaljeno tri do četiri kilometra, a kad je vozi u Krapinske Toplice onda je i dalje. Kćer njegove izvanbračne supruge nije imala potrebu pomagati jer se on brine o svemu. Od događaja su prošle dvije godine te od tada nije bilo nikakvih prijava protiv njega.

6. U ovom postupku sve činjenice su prijeporne, a obzirom ih obrana osporava u cijelosti.

7. Oštećena NC tijekom postupka pred sudom i u prethodnom postupku koji iskaz je sud čitao, ispitivana je u više navrata pa je tako ispitana pred policijskim istražiteljem, a potom na raspravi u dva navrata.

7.1. Ispitana na raspravi **.**.2025. NC navela je kako joj je poznato zbog čega je danas ovdje pred sudom, naime radi se o darovnom ugovoru koji je sklopila sa svojom kćerkom ČC, a odnosi se na obiteljsku kuću u kojoj zajedno stanuje s izvanbračnim suprugom MC sa kojim je u izvanbračnoj zajednici već 26 godina. Tu kuću je naslijedila nakon smrti pokojnog supruga. Pojašnjava kako je ugovor o darovanju sklopila bez znanja izvanbračnog supruga, on je u to vrijeme bio u bolnici. Sada je svjesna, a vezano za taj ugovor, nije bila upoznata sa svojim pravima i pravnim posljedicama koje jedan takav ugovor nosi. Tek kasnije kroz razgovor s javnim bilježnikom Bartolekom postala je svjesna da je taj pravni posao trebalo odraditi drugačije. Kad je njezin suprug došao iz bolnice, priopćila mu je što je uradila, on je odmah izrazio snažno nezadovoljstvo zbog toga, vikao je, bio je uzrujan jer je on ulagao u tu kuću zadnjih 26 godina, prozivao ju zašto je potpisala takav ugovor. Kako je optuženi vikao tako je u panici zvala kćer. Više se ne sjeća što joj je sve govorila, međutim sudu mora biti jasno kako je teško bolesna osoba, boluje od niza kroničnih bolesti, karcinoma, visoke je životne dobi te u takvom stanju često ne zna ni što se događalo jučerašnjeg dana pa sud treba shvatiti ako se ne sjeća svake riječi koju je izrekla. Jedino čega se sjeća i što može potvrditi jest da je onaj dan kad je do toga došlo, kad je nazvala svoju kćer, njoj rekla da MC viče, da je nezadovoljan ugovorom i da trebaju potpisati aneks ugovora, njoj je kćerka u razgovoru odgovorila kako to nije problem, da kada se vrati s ljetovanja da će potpisati aneks ugovora. Bilo je sporno to što je MC uočio kako ugovor nema odredbu da će se netko pobrinuti od daroprimaca za nju u trenucima njene nemoći, a s obzirom na njeno zdravstveno stanje, on je to smatrao važnim, a ona je tek kasnije uočila da te odredbe u ugovoru doista nema i da njena kćerka nema nikakvu obavezu prema njoj iako joj je darovala nekretninu. Radi se o tome da je optuženi na nju vikao pa pretpostavlja da je njena kćerka iz tog razloga zvala policiju jer ona policiju nije zvala, vjerojatno je kćerka zvala. Nije u tim trenucima uopće pomišljala da bi zvala policiju, bila je to stresna situacija. Optuženi je psovao, vikao je, drugih riječi se ne može sjetiti. U odnosu na to kakvi su odnosi između njih danas, može samo reći da je optuženi nekih dana imao mjeru opreza pa se nisu viđali, kad je ta mjera ukinuta nazvao ju je, ispričao joj se što je vikao na nju, bilo mu je iskreno žao, ona je prihvatila takvu njegovu ispriku, rekla je sama sebi, vikao je, šta je tu je, ona je osoba koja oprašta, oprostila mu je, od tog dana žive u skladnoj zajednici, napominje sudu kako bez pomoći supruga ne bi mogla ni živjeti, on brine o njoj u ovim teškim trenucima. Teški je invalid, bez nužne pomoći supruga ne bi mogla preživjeti. Odnosi između nje i supruga prije njegova odlaska u bolnicu bili su skladni, oni već duži niz godina žive zajedno, u svakom braku je normalno da povremeno dođe do sitnih trzavica, međutim ne može ništa izdvojiti, a što bi ukazivalo na to da bi imali bračnih razmirica. Također, njihovi međuljudski odnosi, pri čemu misli da odnose njene kćerke i njezinog supruga, može reći da su do trenutka sklapanja ugovora bili jako dobri, družili su se. U međuvremenu njihova druženja su se smanjila, kćerka je bila dva puta od tada kod n jih, ali nije se srela s njezinim suprugom, ne može govoriti u kakvim su odnosima, međutim nije bilo nikakvih incidenata. Pretpostavlja da je povod ovom kaznenom postupku vikanje njezina supruga. Na upit ZODO navodi kako optuženi tog dana nije prijetio , već je psovao i vikao. Ne sjeća se da bi prijetio. Na upit branitelja navodi da ne zna tko je sastavio darovni ugovor, ona nije u tome sudjelovala, samo ga je ovjerila svojim potpisom, a njezina kćerka je donijela gotov ugovor. Ne sjeća se da bi njezin suprug prijetio ubojstvom, suprug je bio ljut jer je bila nezaštićena pravnim poslom koji je sklopila jer nije bilo klauzule koja bi ju zaštitila u trenutku nemoći. Kćerku je zvala jer je suprug zatražio od nje da ju zove radi toga jer je ugovor problematičan jer njezina prava nisu zaštićena. Nisam nije o tome razmišljala, naime njoj i suprugu imovinska pitanja nisu bila toliko važna pa niti je suprug potegao to pitanje, a niti je njoj bilo na pameti. Tek kasnije nakon sklapanja ugovora o darovanju prvi puta je čula da bi i njezin suprug polagao neka prava na tu kuću, a koja mu je ona takvim pravnim poslom uskratila. Na pitanje koji je motiv bio njezinog poziva, da li je to bio sporni ugovor ili neprimjerene riječi optuženika u vidu prijetnji, ona se toga danas više ne sjeća, kako bih se mogla sjetiti svake riječi. Za cijelo vrijeme n jihovog zajedničkog života nikada se nije bojala supruga da bi ju mogao fizički napasti, niti je u jednom trenutku pomislila da bi to učinio. Suprug nikada nije fizički nasrnuo na nju. Kad čovjek viče kao što je vikao njezin suprug tog dana, osoba doživi strah i šok pa je opravdano da osjeća uznemirenost, a da to sve obuhvaća i njezine bližnje osobe. Ni je pomislila niti bi ikad njezin suprug mogao napraviti takav grozan čin i da nasrne na njezinu kćer i njezinog supruga, to je jednostavno nezamislivo. Kada ju se pita za strah, ona i danas osjeća strah uslijed samog boravka u sudnici. I sad se trese jer je ovdje pred službenim tijelom, boluje od mnogih bolesti i odlazak u trgovinu joj nekad predstavlja stres i strah. Njezin suprug boluje od kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, koristi zamjensku terapiju jer mu je izvađena štitnjača, imao je probleme s prostatom. Poznato joj je da njezin suprug mora na operaciju sa srcem.

7.2. S obzirom da je svjedokinja iskazujući pred sudom u značajnom mjeri odstupila od ranijeg iskaza koji je dala pred policijskim istražiteljem 18. rujna 2024. to joj je sukladno članku 426. ZKP/08 predočen njezin raniji iskaz, a kako bi imenovana objasnila razloge zašto je danas iskazivala drugačije.

7.3. Ispitana pred policijskim istražiteljem Policijske uprave Krapinsko zagorske Policijske postaje Zlatar Bistrica je iskazala kako je s MC u izvanbračnoj vezi više od dvadeset godina, a MC je to vrijeme živio u njenoj kući s njom. Inače odnosi između njih su bili dobri, nikada ju fizički nije napao, a također ju nije vrijeđao. Prvi sukob se dogodio prije oko petnaestak godina kada je kćer odlučila da na kući u kojoj živi stavi fasadu. Tada je već MC počeo govoriti da će ju ČC izbaciti iz kuće, a također je branio da ČC dolazi u njenu kuću. Na to mu je ona rekla da neće on braniti njezinoj kćeri da dolazi u njenu kuću, nakon čega se situacija smirila. Budući da ima karcinom i teško je bolesna, odlučila je kuću darovati ČC, tako da nakon njene smrti nema nikakvih problema. To je bilo tijekom mjeseca kolovoza, kada su otišle kod javnog bilježnika Đurđice Pozaić, gdje je kćeri darovala kuću. Kada je MC saznao da je ona kuću darovala kćeri, a da se u ugovoru ne spominje on, počeo joj je govoriti kako i on ima dio u kući, da će ju sada kćer izbaciti iz kuće, da će ići u dom, na cestu, a također je tražio da se napravi aneks ugovora. ČC je htjela razgovarati s MC o kući, no MC to nije želio. U srijedu 21. kolovoza 2024. oko 10,00 sati MC je kod kuće psovao i ponovno govorio da će ostati bez kuće, da će doći policija i da će ju izbaciti, a također im je prijetio govoreći da će ih sve poubijati. Nakon toga ponovno je govorio da će ih sve poubijati, nabrajajući pri tome da će ubiti nju, njezinu kćer i zeta. Kako ga više nije mogla slušati, a bila je i ustrašena, nazvala je kćer ČC koja je bila na moru, te joj je rekla da neka dođe kući čim prije, da MC prijeti da će ih sve poubijati, i da joj govori da će ju ona izbaciti iz kuće. ČC je za par dana došla kući, u ponedjeljak 26. kolovoza 2024. te je došla kod nje. MC je znao da ČC dolazi pa je otišao od kuće. Iako su ga zvale da dođe kući, MC nije dolazio. Tada je ponovno ispričala ČC što joj MC govori, da je napisao pismo u kojem traži aneks ugovora, piše da će ČC doći na posao i drugo. Kako je već navela, više puta su zvale taj dan MC, no isti nije došao na razgovor. Rekla je ČC da se osjeća ustrašeno, no zbog straha nije išla prijaviti MC policiji, ali su ga odlučili prijaviti njezina kćer i zet. Isti taj dan zet J je nazivao IC, no isti mu se nije želio javiti. Na postavljeno pitanje navodi kako nakon **.**.2024. MC više nije prijetio njoj ni njenoj kćeri, no znao je reći kako će ubiti zeta J, no nije govorio iz kojeg razloga.

7.4. Nakon što joj je predočen njezin raniji iskaz, navodi kako se sada može prisjetiti da je bilo nekih sitnih razmirica oko fasade, međutim ne sjeća se. Pozvana da pojasni dijelove iskaza gdje je iskazivala kako je optuženi govorio "da će ih sve poubijati, da će ubiti nju, njezinu kćer i zeta", odgovara kako ona doista sada ne zna o čemu se radi, ona se ne može sjetiti da bi to rekla pred istražiteljem, ne može se sjetiti da bi se to uopće dogodilo. Ako je to ušlo u zapisnik ona ne može poreći da je to rekla, međutim da li je istina da bi to optuženi rekao ili je ona to sama od sebe rekla, ona se danas sudu ne može očitovati, jednostavno više ne zna, moguće je da je u strahu rekla nešto što se i nije dogodilo. Ponavlja, nju svaka sitnica uzruja pa je to vikanje njoj bilo toliko stresno i šokantno, ona trpi velike bolove svakodnevno, ne zna da li je to što je tada rekla bila istina ili nije. Zvala je kćer samo iz razloga jer je optuženi vikao na nju, a ne zbog toga što joj je prijetio, a ne sjeća se što joj je sve izgovorila, bilo je bitno da njezina kćer dođe potpisati aneks. Na upit optuženika navodi kako je nju inspektor u policijskoj postaji ispitivao, unosio u zapisnik nakon čega joj je dao da isti potpiše. Tražila je primjerak zapisnika, nije ga dobila. Na upit branitelja odgovara da su ju kćer i zet vozili na policiju, ona se ne sjeća više za vrijeme vožnje do policijske postaje o čemu su razgovarali, zna samo da je ona posljednja davala izjavu. Ponavlja, optuženi je psovao i vikao, nikakve prijetnje ne pamti, ne zna zašto bih neistinito teretila svojeg supruga, misli da je to bilo uslijed šoka. Na upit ODO navodi koliko zna da njezina kćer nije sklona laganju, nije joj poznato da bi joj izrekla koju laž. Na upit branitelja navodi da bi joj istražitelj dao da pročita zapisnik o njezinom ispitivanju. Sada se prisjeća da joj nije dao da pročita.

7.5. Na raspravi 3. kolovoza 2026. oštećena je zatražila dopunsko ispitivanje te ju je sud ispitao. U svojoj dopuni iskaza žrtva NC navodi kako želi danas svjedočiti. Naime, njoj se optuženi bio ispričao za ono što je vikao i što joj je ružno izrekao, a koje riječi su predmet ovog postupka. Međutim , u međuvremenu od kada su nastavili zajedno u kućanstvu živjeti, njegovo neprihvatljivo ponašanje nije prestalo, pretpostavlja da optuženi sebi tumači kako, ako ju ne tuče, ako ju fizički ne zlostavlja, da to nije maltretiranje, međutim postoje i drugi oblici maltretiranja. On njoj stalno govori da je bolesna, da nije sposobna živjeti sama, da će završiti na cesti, da će po nju doći policija i izvesti ju iz kuće, a ono što ju je posebno pogodilo i pogađa je to da se zagrozio ako njezina kćerka ČC stupi na prag njihove kuće, da će joj pljunuti u lice, da će je izvrijeđati i da ne daj bože da se sretne s njome bilo gdje, on to često ponavlja i njoj je teško i mora zaštiti svoje dijete, danas svjedoči i želi posvjedočiti kako je optuženik prijetio na način kao što je ona to u svojem prvom iskazu i svjedočila. Kad ju se pita za svjedočki iskaz pred sudom, odgovara kako je pred sudom rekla da se događaja ne sjeća jer je bila u strahu pred optuženikom, bojala ga se. Danas je odlučila reći istinu. To je maltretiranje. Optuženik je veliki egoist, on ne prestaje i to je svakodnevno, samo je on uvijek prvi. Sad iskazuje kako je optuženi toga dana jako vikao na nju, to je bilo strašno i ona se se sva tresla. U jednom trenutku rekao je da će ih sve pobiti. Onda je zvala kćer.

7.6. Kako je svjedokinja odstupila od iskaza koji je dala na raspravi 12. ožujka 2025. (list 114 do 116 spisa), isti joj je predočen čitanjem.

7.7. Nakon što joj sudac predočio iskaz koji je dala na raspravi 12. ožujka 2025. (list 114 do 116 spisa), odgovara kako je optuženik njoj i članovima njezine obitelji prijetio. Ona je tada na raspravi rekla da se toga ne sjeća, jer ponavlja, bila je u strahu od optuženika, ne da će je fizički napasti, već da će se maltretiranje nastaviti. Kada ju se pita da li bi optuženik od nje tražio da da takav svjedočki iskaz, da se sada ne može od riječi do riječi sjetiti na koji način je on od nje tražio da iskazuje, ali zna da je bila pod velikim pritiskom. Na upit suca da to pojasni, odgovara da je bila pod pritiskom jer optuženi stalno na nju viče i ne može doći do riječi.

7.8. Predočen je žrtvi i njezin iskaz koji je dala pred policijskim istražiteljem od 18. rujna 2024. (list 79-81 spisa). Nakon što joj je predočen iskaz, odgovara da se sjeća svojeg iskaza kojeg je dala pred policijskim istražiteljima i to je njezin iskaz. Treba razumjeti da je cijelo vrijeme u ogromnom strahu, jako se bojala i to je za nju bio užasan šok, a to je iskazala i pred policijskim istražiteljima, da ju je strah. Ponavlja, pred sudom je svjedočila u strahu, bila je prvi puta pred sudom i nije znala da može zatražiti mjere zaštite. Danas je odlučila jednostavno kazati istinu. Ne zna što će se njoj dogoditi, ali ne može više živjeti u svakodnevnom strahu. Na upit suca dali je potrebno izricanje sigurnosnih mjera, dogovara kako bi to bilo dobro barem na neko vrijeme. Ona tako ne može živjeti. To je stalni pritisak na nju. Kad ju sudac pita zašto nije prijavila takvo nasilje, odgovara ponovno da je to strah, a jednom prilikom uzela je telefon u ruke i krenula zvati policiju jer to nije više mogla trpjeti, međutim u tom trenutku došla je susjeda pa joj je bilo nelagodno jer bi susjeda znala da je zvala policiju, a danas si misli da je tada zvala policiju barem bi imala svjedoka. Tog dana sjeća se, da kada je htjela zvati policiju, a nije, njoj je optuženi rekao kako je on izvijestio svojeg odvjetnika da mu ona prijeti policijom, a to je bilo sve nakon ovog događaja. Na posebno postavljena pitanja branitelja optuženika oštećena odgovara, da je kćerka zadnje dvije godine dolazila kod nje. N jihovi susreti odvijaju se na način da ju njena kćer mora nazvati kada namjerava doći i ona o tome obavijesti optuženika te se on tada udalji iz kuće, a ona to čini zato jer je on rekao da će ako joj kćerka dođe na prag kuće da će je izvrijeđati i pljunuti na nju i ne daj bože da ako se sretnu. Njoj optuženi prigovara kada mora iz kuće, ali ona mu kaže da je sam to odabrao jer se ne želi sresti s njezinom kćerkom. Optuženi više ne prijeti da će ubiti njezinu kćer. Nakon što je ono rekao da će pljunuti na nju i da će je izvrijeđati od tada to funkcionira na taj način i nije bilo incidenata. Nakon što je podignuta optužnica i nakon što se vodi ovaj postupak, optuženi više nije prijetio da će ubiti nju, njezinu kćer ili zeta. Kad ju se pita za darovni ugovor i da li je aneksom tog ugovora u međuvremenu omogućeno pravo doživotnog stanovanja u kući optuženiku, odgovara kako do toga u međuvremenu nije došlo. Do toga nije došlo jer se oni nisu uspjeli dogovoriti jer je njoj optuženik rekao da ona ne polaže nikakva prava na njegovoj kući te nema ugovor niti će išta vidjeti od te kuće te stoga nije ni ona njemu htjela omogućiti uživanje njene kuće. Njoj je njezina kćerka dala pravo doživotnog uživanja i stanovanja u kući. Ona je tu kuću njoj darovala. To je bila kuća nje i njezinog pokojnog supruga, a u dogovoru s kćerkom dobila je pravo doživotnog stanovanja u toj kući na adresi [adresa].

8. Ispitana u svojstvu svjedoka na raspravi **.**.2025. ČC navela je kako joj je poznato zbog čega je danas ovdje, naime radi se o kaznenom djelu prijetnje koju bi optuženik počinio na njezinu štetu, njezine majke i njenog supruga JC. Da im je optuženi prijetio, poznato joj je po kazivanju njezine majke. Prošle godine bilo je ljeto, misli da je bio 21. kolovoza 2024., nazvala ju je njezina majka, bila je po glasu vidno uznemirena, rekla je kako je optuženi neugodan, da vrijeđa, da viče, rekla je da je u strahu, da ne može više to podnijeti, misleći pri tome na takvo neprimjereno ponašanje optuženika, njoj je tada prenijela optuženikov ultimatum, a to je da do 26. kolovoza mora doći s ljetovanja i na ugovor o darovanju, a radi se o darovanju obiteljske kuće koju je njoj darovala majka, mora sastaviti po zahtjevu optuženika aneks u kojem bi pisalo kako isti ima pravo boraviti neograničeno u kući koju joj je poklonila majka NC. Postupila je po zahtjevu pa je dvadeset i šestog došla kući kod majke, a ondje ju je dočekalo pismo optuženika u kojem postavlja svoje zahtjeve na tri stranice. Uz to je ostavio i svoju osobnu iskaznicu te novac, pretpostavlja za plaćanje ovjere kod javnog bilježnika. Kad se vrati na razgovor, prisjeća se da je majka plakala, bila je jako uznemirena, može citirati majčine riječi, rekla je "ne bojim se ako me ubije, bojim se ako me osakati pa da budem još veći invalid". Uz to je rekla kako se optuženi grozi da će ubiti nju i supruga. Htjela je razgovarati s optuženikom kako bi ga uvjerila da njegova prava neće biti povrijeđena, zvala ga je na mobitel tog 26. kolovoza 2024., zvala ga je i mama, njoj se javio, međutim kada joj je predala slušalicu rekao joj je da ne želi razgovarati, da se nema o čemu razgovarati te da se neće vratiti kući i da ga ne čeka. Pročitala je to pismo, u pismu je pisalo da mora i muža upoznati s time što je učinila jer je pismo namijenjeno kako njezinom majci, tako njoj i njezinom suprugu. Njezin suprug JC je u više navrata nazivao optuženika, međutim isti je odbijao razgovarati. Kako optuženik nije bio suradljiv, nije odgovarao na pozive, zaključili su da moraju na neki način reagirati, odnosno poduzeti neke mjere zaštite za n jih, pri tome misleći na majku, nju i supruga pa su odlučiti podnijeti kaznenu prijavu. Suprug i on su odlučili podnijeti kaznenu prijavu jer je "vrag odnio šalu", obavijestila je i mamu i rekla da moraju na policiju, mama se s time složila jer je rekla da više ne može tako živjeti. Policiju smo prvi puta zvali navečer 26. kolovoza 2024. Ponavlja, optuženi nije htio razgovarati niti s njom, niti s njezinim suprugom, otišli su nakon poziva osobno u policijsku stanicu i podnijeli prijavu. Kada ju se pita da li se slično ponašao optuženi prema njezinoj majci, odgovara kako je bila jedna situacija prije dvadeset godina, međutim tada optuženi nije prijetio nego se ljutio zbog n jihove investicije u majčinu kuću. O načinu ponašanja nema neposrednih saznanja već joj je i tada to prenijela majka. Čim su ukinute mjere opreza, optuženik je uz majčino dopuštenje doselio nazad u kuću, koliko joj je poznato popravio je svoje ponašanje, nakon što su majci dali služnost doživotnog stanovanja u kući, optuženi se više ne buni i tu nema problema niti se majka žalila na njegovo ponašanje. Dakle ne može izdvojiti samo ta dva incidenta od prije dvadeset godina i sada, s time da joj je sve poznato samo po prepričavanju njezine majke jer se njoj optuženi nikada nije obratio na takav način. Nju optuženi nikada nije opsovao, nikada ju nije uvrijedio, uvijek je bio pristojan prema njoj, njihov međuljudski kontakt je bio dobar, međutim nakon što je njezina majka darovala nekretninu rekla bih da ju izbjegava i izrazio je želju da više ne dolazi u kuću kod majke. Ona unatoč tome dolazi kod majke, optuženi to poštuje na način da svaki puta napusti kuću tako da ona može neometano biti uz majku. Ne zna zašto mu smeta to što želi dolaziti kući i posjećivati majku. Na upit ODO navodi kako se tog 21. kolovoza 2024. uplašila, rekla je majci da će doći kući i da će to riješiti mirnim putem, naime nema razloga da se netko ljuti, sve se može riješiti. Bilo ju je strah za mamimo zdravlje, glas joj je drhtao, zaključila je da nešto nije u redu. Vraća se sada dvadeset godina nazad pa navodi kako se tada optuženi bunio da će oni svojim ulaganjem doći u poziciju da ju mogu s policijom istjerati iz kuće te na taj način vršio pritisak na nju, a to je činio i kasnije nakon što je sklopljen ugovor o darovanju pa se bunio jer je smatrao da oni mogu istjerati majku iz kuće. Bojala se, kada govori o majčinom zdravlju, da bi optuženi mogao fizički nauditi njezinoj majci. Optuženik nikada u tih 26 godina nije fizički nasrnuo na njezinu majku. Zaključak i bojazan vezano za zdravlje majke i njezin tjelesni integritet izvela je na temelju njezinog uznemirenog glasa putem telefona, činilo joj se da je situacija izvanredna. Nakon što je završila razgovor s majkom, suprugu je ispričala što se dogodilo, a dvadeset i šestog su se vratili kući i postupili na opisani način. To što joj je prenijela majka, te riječi, ona to nikad ranije nije doživjela, bila je pod stresom, bila je uznemirena. Nakon razgovora s majkom popila je normabel i tablete za tlak. Na upit suca što je tog dana radila, odgovara kako je bila na odmoru, a s odmora se vratila kao što je rekla 26. kolovoza 2024. Pozvana da pojasni, što podrazumijeva pod riječima bila sam na odmoru, sada pojašnjava, toga dana joj je sve prisjelo, prisjeo joj je i odmor. Imali su uplaćeno ljetovanje do nedjelje. Zadnjih dana ljetovanja uputili su se kući, a u ponedjeljak su krenuli na miran način, međutim kako to nisu riješili na miran način pod okolnostima koje je opisala na raniji način, podnijeli su kaznenu prijavu. Naime, pitala je mamu da li postoji neki razlog zbog kojeg bih se trebala ranije vratiti, majka je rekla da za time nema potrebe, međutim zatražila je da odmah po povratku ljetovanja dođe kod njih u 14,00 sati kako bi se sve razjasnilo. Poslušala je majku, došla je čak i ranije tog dana, međutim već je ranije iskazivala, optuženi nije bio ondje, nisu se mogli dogovoriti, ostavio je ono pismo. Na upit ODO odgovara da kad je riječi prenijela suprugu, a to da bi optuženi prijetio usmrćenjem, njezin suprug se preplašio, dakle to je bila jedna izvanredna situacija, nikada ranije se tako nešto nije dogodilo. 21. kolovoza 2024., nije uopće pomislila da bi zvala policiju. Naime, iz razgovora s mamom proizašlo je to da majka samo očekuje da dođu kod njih kući i da to sve riješe na miran način, odnosno u dogovoru s majkom i optuženikom. Vjeruje da danas optuženi shvaća da su oni osnivanjem služnosti u korist majke sve riješili i da njega nitko neće istjerati iz kuće. Pojašnjava , na policiju su se odlučili otići nakon što su došli kući, ranije policiju nisu zvali radi dogovora, međutim tog dana kad su došli u kuću, a nisu zatekli optuženika, već su zatekli majku koja je bila u lošem stanju, a pored toga dočekalo ih je neugodno pismo optuženika u kojem isti navodi kako će pokrenuti niz postupaka protiv nje i njezine majke, a uz to je još navodio da će joj doći i na posao, da će pitati pravnika u ustanovi gdje radi pod kojim je to okolnostima napisao ugovor kojim ga je oštetio jer misli da je optuženi smatrao da je ugovor napisan na njegovu štetu. Kad je podnosila kaznenu prijavu, bojala se za svoj život, život njezinog supruga i život njezine majke. Do kraja ljetovanja čula se s majkom, međutim nije to bilo svaki dan, rekla bi da su se čule još jednom, razgovor je bio normalan, nije bilo nekih novih okolnosti. Na upit branitelja zbog čega je bila u strahu, navodi kako joj je poznato da je optuženik bio branitelj u Domovinskom ratu, da je vičan rukovanju vatrenim oružjem, a ona ne zna na što je sve sposobna osoba kada je u stanju velike razdraženosti. Optuženi i njezina majka žive zajedno te se uzajamno brinu jedno o drugome, vode brigu o zajedničkim potrebama vezano za njegu i zdravlje. Neistina je da bi optuženi išta ulagao u obiteljsku kuću koju je njoj majka darovala, naime isti je cijelo vrijeme nezaposlen. Da nisu sačinili ugovor o darovanju u slučaju smrti njezine majke, optuženi bi naslijedio veći dio kuće. Na odmoru su bili u Tisnom. Ugovor o darovanju sastavili su odvjetnici, ne zna koji odvjetnički ured, naime ona je zamolila poznanika geodetu da joj pomogne oko tog ugovora, pa je on pronašao neke odvjetnike koji su to napisali.

9. Ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi dana **.**.2025. JC naveo je da mu je o inkriminiranom događaju poznato po kazivanju njegove supruge ČC, naime oni su se nalazili na moru na ljetovanju kada je po kazivanju njegove supruge uslijedio poziv njezine majke NC koja je prenijela njegovoj supruzi da optuženi MC vrijeđa, galami, ogovori da će poubijati ženu i njega. Kad su se vratiti s mora, njegova supruga je otišla do svoje majke, rekla mu je kasnije da je njezina majka ponovila da joj je optuženi prijetio, nakon toga je reagirao na način da su otišli na policiju u policijsku postaju podnijeti kaznenu prijavu te su policijski službenici nastavili postupanje prema optuženiku. Na upit ODO navodi da kad su se vratili s mora, zamijetio je na supruzi da je ona vidno uznemirena, rekao bi i prestrašena pa ju je pitao što se događa, a tada mu je supruga povjerila da je optuženik po kazivanju njezine majke koja joj se povjerila, NC prijetio i njemu i supruzi usmrćenjem. Osjećao je veliko nelagodu, oni su bili u jako dobrim odnosima, posjećivali su se, bio mu je to šok, međutim kada je povezao ovo što mu je supruga prenijela nakon što se vratila od majke s pismom koje je ostavio optuženi, a u kojem je navodio da će doći njegovoj ženi i na posao, shvatio je da je situacija ozbiljna. Shvatio je stvar ozbiljno jer je optuženi vrlo tvrdoglava osoba, njegove osobine ličnosti upućuju na to da bi on mogao ostvariti prijetnje. Na upit suca navodi kako on svoju ženu dobro poznaje, krajem ljetovanja primijetio je da je promijenila ponašanje, bila je tmurna, nevesela, utučena. Sjeća se razgovora koji je imala njegova supruga na plaži s majkom, pretpostavlja da je to kritični razgovor , nakon toga supruga mu je djelovala uznemireno, pitao ju je o čemu se radi, međutim rekla mu je kako nije ništa, da neka legne na ležaljku i neka odmara. Na upit branitelja navodi da su na moru bili s vlastitim osobnim automobilom. Automobil je uvijek ispravan, radi se o pouzdanom vozilu koji je tri dana prije ljetovanja prošao tehnički pregled. Ne sjeća se kada bi bio potpisan darovni ugovor između njegove supruge i njezine majke. Na daljnji upit ODO navodi kako ima problema sa srcem, srčani je bolesnik. Na upit suca navodi kako njegova supruga ne pije lijekove osim tableta Nebilet, a to je nešto za regulaciju tlaka pri čemu koristi samo pola tablete. Na daljnji upit branitelja navodi da je pročitao spis vidio bi da je umirovljeni policajac i da više nije u aktivnoj službi. Na upit suca, a u odnosu na ponašanje oštećene ČC kada mu se povjerila, a nakon povratka od majčine kuće, navodi kako je njegova supruga bila uzrujana i tada mu je rekla da će optuženi usmrtiti njega, nju, njihovo dijete. Dakle, kad se supruga krenula povjeravati riječi su iz nje samo izlazile. Nakon toga kad mu je to supruga ispričala, išao je zvati optuženoga da svi zajedno sjednu za stol, da se lijepo dogovore oko svih tih problema vezano za kuću i prijetnje. Ponavlja, isključivo je želio postići dogovor s optuženikom, nikakve druge motive ni je imao. Na upit suca gdje je logika u tome da nakon što mu se supruga povjeri da će treća osoba pobiti njega i njegove članove obitelji, on zove tu osobu radi, kako navodi mirnog dogovora, odgovara kako tu nema neke logike, ali međutim uvijek postoji prilika za dogovor, za razgovor. Da se njemu optuženi javio, bilo bi sve u redu, sve bi bilo pojašnjeno, ali budući da nije prihvatio potencijalna rješenja, bio je prisiljen podnijeti kaznenu prijavu. Na upit ODO navodi kako se prestrašio optuženika, međutim ne bih se nikada bojao susresti s optuženikom, a sve u svrhu zaštite svoje obitelji. Kad ga se pita na koji način bi štitio obitelj, navodi kako je bio spreman životom zaštiti svoju obitelj. Pozvan da pojasni da li bi to bio obračun s optuženikom, navodim da ne bi. Na upit suca navodi kako ima dozvolu za držanje i nošenje oružja. Na upit suca da li mu je kao umirovljenom policajcu poznato na koji način se štiti obitelj, navodi da mu je to poznato jer je tako postupio kad je podnio kaznenu prijavu, ali zna se da postoji pravo na samoobranu da se zaštiti život. Pojašnjava kako postoje prijepori oko imovine unazad dvadeset godina, kada su oni radili fasadu. Na upit branitelja navodi kako je njemu supruga rekla da će optuženi pobiti njih sve i njihovo dijete pri tome nije citirala imena. Njegov sin ima 25 godina.

9.1. Dopunski ispitan na raspravi **.**.2025. JC naveo je, a nakon što mu je predočen njegov iskaz koji je dao na raspravi od 12. ožujka 2025. i to prvi odjeljak gdje navodi kako mu je supruga rekla da joj je majka u pozivu navela kako optuženi MC vrijeđa, galami, govori da će poubijati ženu i njega, sada pojašnjava kako je njemu supruga to prenijela nakon što su se vratili s ljetovanja i to su bile njezine riječi. Nadalje, kad mu se predočava deveti odjeljak njegovog svjedočkog iskaza u kojem navodi da mu se supruga povjerila nakon povratka od majčine kuće te je bila uzrujana i rekla mu da će optuženi usmrtiti njega, nju i nihovo dijete, sada pojašnjava kako je njegova supruga njemu rekla da je optuženi po kazivanju njezine majke rekao da će nas sve poubijati. Kako on živi u zajedničkom domaćinstvu sa svojom suprugom ČC i n jihovim sinom LC, on je te njezine riječi shvatio na način da bi optuženi svima n jima prijetio usmrćenjem. Nakon što ga sudac pita za razlike u njegovom iskazu koji je dao na raspravi 12. ožujka 2025., želi reći kako se njemu supruga nešto već povjerila i dok su bili na ljetovanju pa je rekla da joj je majka prenijela da će optuženi poubijati ženu i njega s time da nakon što su se vratili s ljetovanja, njegova supruga je počela o svemu slobodnije govoriti pa je tada rekla i to da je optuženi rekao da će ih sve pobiti, a što je on shvatio da se odnosi na njega, suprugu i njihovo dijete. Kad ga sudac pita da pojasni, a obzirom je maločas iskazao da mu se supruga nije povjerila na ljetovanju već po dolasku kući, odgovara kako je točno to da je njemu supruga već na ljetovanju rekla da ju je majka nazvala te da im je optuženi prijetio i bila je vidno uzrujana, a nakon što su se vratili s ljetovanja njegova supruga je otišla do svoje majke, vratila se uzrujana zato jer joj je tada majka ispričala sve što je bilo, dakle izrečene prijetnje zbog čega je odlučio nazvati policijsku postaju i osobno je zajedno sa suprugom otišao na policiju. Na dodatni upit suca da pojasni zašto je danas prvotno iskazao da mu se supruga nije povjerila na ljetovanju već kasnije, a potom je iskaz izmijenio, to pojašnjava na način, rekao je što je rekao. Na upit suca zašto ima razlike u iskazu, odgovara, to treba pitati optuženika.

10. Ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi **.**.2026. LC naveo je kako mu je poznato zbog čega je danas pozvan. Može reći da o inkriminiranom događaju nema neposrednih saznanja, međutim njemu je njegov otac JC jednom prilikom rekao kako je ovdje optuženi MC prijetio da će ih sve ubiti. Osim toga on sa svojim ocem o tome nije razgovarao niti se interesirao o čemu se radi. Želi istaknuti kako od 2018. ne živi više s roditeljima, zaposlen je, mnogo radi te ih ne posjećuje toliko često. Kad ga branitelj pita da li bi mu otac rekao da je optuženi kada je prijetio spomenuo njegovo ime, odgovara kako je sudu vjerno prenio riječi koje mu je otac rekao, a otac mu je rekao da je optuženi rekao da će ih sve ubiti. Taj događaj je bio prošle ili pretprošle godine, rekao bi da je bio kolovoz, sjeća se da su oni bili na moru, treba uzeti u obzir protek vremena pa se on više ne sjeća svih detalja, pa tako ne može odgovoriti na to da li je s ocem razgovarao o tome zbog čega bi optuženi MC uputio takve riječi prijetnje. Kada ga se pita u kakvim je odnosima s optuženikom, može reći samo da se oni ne viđaju od kada je krenuo u srednju školu, kasnije i na visoko učilište, a što se nastavilo sve do danas, dakle nisu u nikakvom kontaktu, ne komuniciraju. Kad ga branitelj pita da li se bojao optuženika kada mu je otac prenio te riječi, odgovara kako da ga je optuženi i pokušao ubiti, ne bi uspio, dakle nije mu bilo svejedno čuti takve stvari, ali nije se bojao zato što smatra da je dovoljno sposoban sam se obraniti. Zaposlen je u hrvatskoj vojsci i obučen je za samoobranu. Kada mu je otac prenio riječi optuženika on je bio ozbiljan, ozbiljno je to shvatio to je bila ozbiljna situacija te ju je i on na taj način shvatio, ali ponavlja nije se bojao, jer je časnik u hrvatskoj vojsci. S majkom o tome ni je razgovarao, jer kada mu je otac to rekao majka je bila u neposrednoj blizini. Na posebno postavljena pitanja optuženika kakav bi optuženik bio prema njemu dok je bio malen i odrastao, svjedok odgovara da je optuženik bio dobar prema njemu, brinuo se o njemu i vodio ga u ribolov, a misli da je posljednje ljetovanje kod optuženika bilo kad je bio u šestom ili sedmom razredu. Pojašnjava da je optuženik u vanbračnoj zajednici s njegovom bakom. Na posebno postavljeno pitanje punomoćnika oštećenika , a kakvi bi odnosi bili između njegove bake NC i ovdje optuženog, odgovara kako mu je po kazivanju njegove majke poznato, kako su njihovi odnosi malo dobri i malo loši. Međutim njegova baka se njemu nikada nije požalila na njihov odnos.

11. Iz rezultata dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

12. Naime, jedini neposredni svjedok, žrtva, a koja ima neposredna saznanja o inkriminiranom događaju je NC. Imenovana je tijekom prethodnog i sudskog postupka svjedočila u tri navrata, njezini iskazi su pročitani te su joj i predočavani. Na ovom mjestu kada se cijeni iskaz žrtve NC sud zaključuje kako je njezin iskaz u dijelu u kojem izravno tereti optuženika na počinjenje kaznenog djela i detaljno opisuju okolnosti pod kojima je do njega došlo, u cijelosti vjerodostojan. Svjedokinja je u jednom trenutku odstupila od svojeg iskaza govoreći kako se ne sjeća detalja pri tome u ni jednom trenutku nije iskazivala da do događaja nije došlo te da se optuženi nije grozio da će usmrtiti nju i oštećenike ČC i JC, već je pred sudom isticala kako se tog događaja više u potpunosti ne sjeća pri čemu nije odbacila svoj raniji iskaz pred policijskim istražiteljem. Kasnije tijekom postupka, a kako je to i reproducirano u prethodnom dijelu presude, žrtva NC zatražila je od suda ponovno svjedočiti, u svojem iskazu dodatno je opisala svoju životnu svakodnevicu s optuženikom iz koje proizlazi da bi bila izložena određenim oblicima psihološkog nasilja, pored toga izjavila je kako se dobro sjeća događaja, međutim da je bila u strahu od optuženika zbog čega je izjavila kako se događaja u bitnim dijelovima ne sjeća. Dakle, kad se razmatra cjelokupno iskazivanje žrtve NC u kontinuitetu, sud zaključuje kako je njezin iskaz vjerodostojan, naime životno je da u okolnostima kada žrtva stanuje u istom kućanstvu s optuženikom, postoje određeni pritisci i strahovi kojima se žrtva ne može othrvati na adekvatan način, zbog čega dolazi do svojevrsne autocenzure pred tijelima kaznenog progona pa tako i pred sudom. Ocjena je suda kako je oštećena smogla u međuvremenu dovoljno snage i otklonila strah od optuženika te naposlijetku potvrdila svoje navode. Pored samog svjedočkog iskaza oštećene sud uzima u obzir i njezino cjelokupno ponašanje neposredno nakon inkriminiranog događaja, naime imenovana je odmah o tome izvijestila svoju kćerku kojoj je prenijela riječi kojima se grozio optuženik. Okolnosti koje opisuje oštećena u svojem iskazu opravdavaju na zaključak kako su izgovorene riječi bile objektivno podobne izazvati osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost kod NC.

13. Sud je u cijelosti cijenio vjerodostojnim iskaz ČC. Naime, iz rezultata postupka proizlazi kako je žrtva NC odmah izvijestila ČC o sadržaju prijetnji koje je uputio optuženik neposredno NC, a to je da je rekao da će ubiti NC, JC i nju samu. Iz iskaza žrtve proizlaze okolnosti koje ukazuju kako se žrtva ozbiljno bojala, ČC je prenijela JC riječi kojima se grozio optuženik. Žrtva iskazuje činjenično i okolnosno, njezin iskaz je u cijelosti vjerodostojan pri čemu se u cijelosti sadržajno poklapa u bitnome i sa iskazom oštećenika, žrtve JC koji detaljno opisuje na koji način su riječi prijetnje doprle do njega, a to na način da mu ih je prenijela njegova supruga oštećena ČC. Na ovom mjestu valja istaknuti kako okolnost da bi JC svjedočio da mu je supruga prenijela da bi se prijetnje odnosile i na njihova zajednička sina, nisu odlučne za utvrđenje da bi i na štetu JC optuženik počinio kazneno djelo.

14. Kako se radi o neposrednom i posrednom obliku izvršenja kaznenog djela, na ovom mjestu sud ističe kako iz ponašanja optuženika proizlazi upravo namjera na zastrašivanje više osoba jer je bio svjestan a kada se grozio NC da će usmrtiti njezinu kćer i zeta da će zasigurno žrtva NC u strahu za vlastiti život i živote članova svoje obitelji te riječi prenijeti i svojoj kćerki i zetu, a do čega je i došlo te je NC nazvala ČC i prenijela joj optuženikove riječi, a nakon čega je ČC riječi kojima se grozio optuženik da će ih usmrtiti prenijela i svojem suprugu JC.

15. LC nema neposrednih saznanja u odnosu na sam inkriminirani događaj, međutim proizlazi iz njegova iskaza kako je i njemu žrtva JC rekao na koji način se optuženik grozio da će ih sve ubiti.

16. Obrana optuženika nije vjerodostojna, sud ju i takvom ocjenjuje. Naime, i sam optuženik ne spori da bi inkriminiranog dana 21. kolovoza 2024. bio grub prema svojoj supruzi, vrijeđao ju, vikao da je glupa, zbog čega je izrazio i svoje žaljenje. U pozadini svega po ocjeni suda su imovinsko pravni problemi, nezadovoljstvo optuženika raspolaganjem imovinom od strane NC koja je svoju kuću darovala kćeri, u takvim okolnosti, a uvažavajući izvedene dokaze sud je ocijenio obranu optuženiku nevjerodostojnom.

17. Činjenica da je kazneno djelo počinjeno na štetu tri osobe, navodi sud na zaključak kako se radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela, kaznenom djelu koje je počinjeno prema većem broju ljudi.

18. Tijekom postupka ubrojivost optuženika nije osporena.

19. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom , bio je svjestan kako će ukoliko se zagrozi smrću svojoj nevjenčanoj supruzi NC neposredno pred njom spominjući i njezinu kćerku ČC i zeta JC, njegove riječi od strane NC biti prenesene te da će kod žrtava izazvati osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, a upravo takvu posljedicu je i grozeći se usmrćenjem želio.

20. Svijest o protupravnosti nije osporena, svakom prosječnom građaninu jasno je kako je upućivanje prijetnji smrću drugim osobama zabranjeno.

21. Na strani optuženika nisu utvrđeni ispričavajući razlozi.

22. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optuženog MC ostvaruju se sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 za koje ga je sud i proglasio krivim.

23. Sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) godine neće biti izvršena ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

24. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra , pobude iz kojeg je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

25. Kao olakotna okolnost optuženiku sud je cijenio i optuženikovu raniju neosuđivanost. Naime, sud smatra, a uvažavajući životnu dob optuženika (rođen 1954. godine) i stavljajući u kontekst raniju neosuđivanost kako je takva okolnost olakotna optuženiku jer se cijeli život pridržavao i usklađivao svoje ponašanje s pravnom normom. Osim toga, optuženik je sudionik Domovinskog rata, dao je svoj doprinos obrani Republike Hrvatske te sud smatra kako i navedenu okolnost unatoč proteku vremena od završetka ratnih zbivanja potrebno cijeniti olakotnim na strani optuženika.

26. Otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

27. Optuženiku je sud izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci uz primjenu uvjetne osude i vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine. Uvaži li se i uzmu u obzir kod odmjeravanja kaznenopravne sankcije pobrojane olakotne okolnosti, uzme li se u obzir propisani vremenski okvir unutar kojeg se kazna izriče, a to je od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina, sud smatra kako je optuženiku koji je ranije neosuđivani, koji je sudionik Domovinskog rata primjereno izreći kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te primijeniti uvjetnu osudu. Naime, sud smatra, a uvažavajući ličnosti optuženika, poglavito njegovu cijelo životnu usklađenost s pravnom normom opravdano izreći uvjetnu osudu. Vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine sud smatra adekvatnim. Naime, svrha uvjetne osude je i preventivno djelovati na optuženika te kod njega razviti svijest da ukoliko ponovi kazneno djelo da će snositi posljedice, zbog toga sud smatra kako je 3 (tri) godine, vrijeme provjeravanja vremenski adekvatan period kako bi uvjetna osuda polučila svoju svrhu te izricanje vremena provjeravanja u dužem trajanju nije potrebno jer je sud uvjeren kako će i tako izrečena kaznenopravna sankcija polučiti svoju svrhu pri tome imajući na umu i ciljeve specijalne prevencije, a i istodobno generalne prevencije, a to je jasna poruka da se počinjenje kaznenih djela ne isplati.

28. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato i vrijeme koje je proveo u pritvoru. Naime, optuženik je bio uhićen te mu je bila oduzeta sloboda od 26. kolovoza 2024. do 28. kolovoza 2024. te se taj period ima uračunati u izrečenu kaznu zatvora.

29. Optuženiku je sud izrekao sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva i to s adrese u [adresa]. Naime, sud je takvu mjeru izrekao jer smatra kako postoji velika opasnost od ponovnog počinjenja nasilja prema članu zajedničkog kućanstva, žrtvi NC. Naime, žrtva je iskazujući sudu dala uvid u uvjetima pod kojima se odvija zajednički život između optuženika i oštećene, okolnosti su takve da u konkretnom slučaju žrtva smatra kako je svakodnevno izložena psihološkom maltretiranju od strane optuženika te stoga sud smatra, a kako bi se u cijelosti otklonio visok stupanj opasnosti od ponavljanja od nasilja, kako je potrebno takvu mjeru izreći, pri tome valja i napomenuti kako je i sama žrtva zatražila od suda izricanje sigurnosne mjere pri čemu je sud izrekao sigurnosnu mjeru udaljenje iz zajedničkog kućanstva jer optuženik i oštećena stanuju u zajedničkom kućanstvu te je bilo nužno izreći upravo takvu sigurnosnu mjeru u trajanju od 3 (tri) godine, a u kojem vremenu će biti otklonjena opasnost od ponavljanja nasilja. Optuženik je upozoren na posljedice ukoliko se neće pridržavati sigurnosne mjere, a to je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu. Ujedno je optuženik upozoren kako je kršenje sigurnosne mjere koja je određena pravomoćnom presudom, kazneno djelo.

30. Odluka o naknadi troškova kaznenog postupka temelji se na odredbama kao u izreci. Sud je optuženika obvezao na plaćanje troškova u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Prilikom odmjeravanja troškova postupka, sud se vodio činjenicom kako je optuženik osoba niskih primanja, prima mirovinu od 600,00 eura zbog čega je odmjeren paušalni trošak od 100,00 eura. Istodobno optuženik je obvezan na plaćanje troškova nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, a kojeg troška sud optuženika nije ovlašten osloboditi te je određeno kako će se o tom trošku odlučiti zasebnim rješenje.

U Zlataru 6. kolovoza 2026.

SUDAC

Saša Radojević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-335/2024

2. Optuženi MC

3. Branitelj optuženika Hrvoje Pažin, odvjetnik iz Zlatara

4. Oštećena NC

5. Oštećena ČC

6. Oštećeni JC

7. Punomoćnik oštećenika ČC i JC, Mladen Slovic, odvjetnik iz Zaprešića

8. Policijska uprava Krapinsko zagorska Policijska postaja Zlatar Bistrica,

na broj K-96/2024 – po pravomoćnosti