REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Kž-315/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dorijane Dolenec Kujundžić kao predsjednice vijeća, Edvine Draguzet Suevich i Gabrijele Marčeta Ferić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Paulišić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3 u svezi sa st. 2 i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika JB podnesenoj putem branitelja Stjepka Medveda, odvjetnika iz Valpova protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-181/2026-31 od 28. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 6. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JB te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-181/2026-31 od 28. svibnja 2026. okrivljenik JB oglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3 u svezi sa st. 2 KZ/11 u svezi sa čl. 51. KZ/11 te mu je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3 u svezi sa st. 2 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine te je okrivljenik JB temeljem čl. 51. st. 1 i 2 KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca u koju kaznu mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka uhićenja 5. veljače 2026. pa nadalje.

1.1. Nadalje, temeljem čl. 76. KZ/11 okrivljeniku JB izrečena je sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od tri godine koja će se nad okrivljenikom započeti provoditi odmah po izlasku iz zatvora sukladno čl. 64. KZ/11 sve pod uvjetnom da okrivljeniku ne bude odobren uvjetni otpust, odnosno da kazna bude u potpunosti izdržana.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 6 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik JB oslobođen je u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2, toč. 1 do 6 ZKP.

2. Protiv pobijane presude žalbu pravodobno podnosi okrivljenik JB putem branitelja Stjepka Medveda, odvjetnika iz Valpova zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se prihvati žalba okrivljenika i istog oslobodi od optužbe ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola temeljem čl. 474. st. 1 ZKP/08 koje je vratilo spis ovom sudu.

5. Žalba okrivljenika JB nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1, toč. 11 ZKP/08 žalitelj ističe da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. U žalbi se ova postupovna povreda obrazlaže na način što se žalitelj poziva na obrazloženje prvostupanjske presude pod točkama 8.2 i 19.2 prvostupanjske presude pod kojim točkama je prvostupanjski sud vršio analizu obrane okrivljenika koju nije prihvatio te iskaza svjedokinje VB čiji iskaz je u cijelosti prihvatio kao detaljan, dosljedan i vjerodostojan. Tako istaknutim prigovorima žalitelj ustvari pobija ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud, a što predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg žalitelj posebno i ističe. Stoga ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1, toč. 1 ZKP/08 po nalaženju ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1, toč. 11 ZKP/08 jer je prvostupanjski sud iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, a ti razlozi su jasni i neproturječni time što je prvostupanjski sud jasno naveo razloge u pogledu spornih činjenica, dokaza na temelju kojih je našao dokaznim sporne činjenice (iskazi svjedoka VB i žrtve AB), iznio je razloge o vjerodostojnosti proturječnih dokaza (ocjena prvostupanjskog suda pod točkama 19.2, 11, 11.1 i 9.2. pobijane presude zašto nije prihvatio obranu okrivljenika te iz kojih razloga je iskaze svjedoka HB te TB i UB ocijenio nevjerodostojnim). Osim toga, prvostupanjski sud iznio je razloge zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, a što je prvostupanjski sud obrazložio pod točkama 24. i 24.1 pobijane presude.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio iz razloga što je povjerovao iskazima svjedokinja VB i AB dok je obranu okrivljenika i iskaze svjedoka HB, TB i UB nepravilno ocijenio kao nevjerodostojne te da se prilikom ocjene dokaza rukovodio dvostrukim kriterijima temeljenim isključivo na ranijoj osuđivanosti okrivljenika za teško kazneno djelo. Iz navedenog slijedi da je okrivljenik nezadovoljan ocjenom dokaza po prvostupanjskom sudu, ustraje na liniji obrane da je do ovog kaznenog postupka došlo zato što je okrivljenik ranije prijavio svoju tetu VB policiji te da AB i njezina majka VB su u sukobu sa okrivljenikom i imaju ga razloga prijaviti kako bi ga udaljile od bake žrtve GB iz stana kojeg ista koristi jer se radi o osobama koje su u sukobu sa okrivljenikom u sporu oko stana. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelj nalazi u tome što je prvostupanjski sud odbio prijedloge obrane okrivljenika da se u postupku ispitaju i drugi članovi šire obitelji i to ZB, MB, provede medicinsko vještačenje na okolnost da li je GB zadobila kakve ozljede te da se ispitaju svjedoci KB i OB na okolnost da se okrivljenik u 16,00 sati nije nalazio u kući bake GB već da je bio na drugoj adresi kod svjedoka te da se pribave prijave koje je okrivljenik podnio protiv AB i VB.

7.1. Protivno žalbenim prigovorima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi dokazi pomno i temeljeno ocijenjeni, da su pravilno i uz detaljna obrazloženja odbijeni dokazni prijedlozi te da je pravilan zaključak da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja je oglašen krivim na štetu GB i AB. Stoga je po nalaženju ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

7.2. Tako je po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno prvostupanjski sud vjerodostojno ocijenio iskaze svjedokinja AB i VB te na temelju tih iskaza utvrđivao odlučne činjenice u postupku. Pri tome valja istaknuti da je prvostupanjski sud pokušao ispitati žrtvu GB no kako se radi o gluhonijemoj osobi, nepismenoj i koja ne zna znakovni jezik, njezino se ispitivanje u svojstvu svjedoka nije moglo provesti jer se žrtva nije mogla sporazumjeti s tumačima za znakovni jezik. Prvostupanjski sud je pravilno prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedokinja AB i VB ocijenio i niz kontrolnih činjenica, a vezano za događaje koji su prethodili događajima od 5. veljače 2026. u široj obitelji jer su okrivljenik i svjedokinje kao i GB i HB obiteljski povezani. Naime, pravilno je prvostupanjski sud iskaz oštećenice AB ocijenio vjerodostojnim te je razloge za to iznio pod točkom 7.3. pobijane presude, a takvu ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom je imenovana svjedokinja detaljno i okolnosno iskazivala tijekom cijelog postupka, opisala detaljno način na koji se okrivljenik dana 5. veljače 2026. ponašao prema svojoj gluhonijemoj baki ali i samoj oštećenici te je temeljem njezinog iskaza pravilno utvrdio da je okrivljenik prilikom ulaska u dnevni boravak stana prišao baki, dvaput je ošamario tako da je ista pala na pod pa kada mu je AB prigovorila na takvo ponašanje prema baki, imenovanu snažno odgurnuo tako da je pala u krevet rekao "hoćeš da i tebe ubijem", nakon čega je prišao baki GB te joj prelazeći kažiprstom desne ruke preko grkljana pokazao baki da će je zaklati nakon čega je izvadio nož iz džepa da se malo vidi. O tom događaju oštećenica AB je ispričala svojoj majci VB koja je također u postupku detaljno i dosljedno iskazivala, ne samo o ovom događaju od 5. veljače 2026. koji joj je ispričala njezina kćerka nego i o tome da nakon ovog događaja je oštećenica GB došla živjeti kod nje u mjesto [adresa], ali i o ranijim događanjima unutar šire obitelji te o tome da joj se njezina majka GB žalila odnosno pokazivala da joj je okrivljenik uzimao novac, o tome da joj je majka pokazivala kako je okrivljenik gura iz stana te da je zbog takvog okrivljenikovog i ranijeg ponašanja sakupila i druge članove obitelji oko ove Nove godine kako bi ukazala na neprimjereno ponašanje okrivljenika prema baki i zahtjev da prestane s tim i da vrati papire za stan. Vezano za stan u kojem se događaj zbio u [adresa], prvostupanjski sud na temelju ugovora nesporno utvrđuje da se radi o općinskom stanu koji je dodijeljen na stanovanje GB bez naknade, time što je u ugovoru o najmu od 8. srpnja 2024. sa [adresa] navedeno da će kao najmoprimac taj stan s GB koristiti i okrivljenik JB. Iz provedenih dokaza nedvojbeno slijedi da je okrivljenik po izlasku s izdržavanja kazne zatvora zbog kaznenog djela ubojstva, živio s bakom, a nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik u međuvremenu negdje početkom 2026. dobio i dijete. Na temelju iskaza svjedokinje VB kao i na temelju dijela prvog iskaza svjedoka HB prvostupanjski sud utvrđuje da je oko Nove godine 2026. u stanu GB VB na obiteljskom okupljanju tražila da se baki GB vrate papiri od kuće te da je tada između okrivljenika i VB izbila žestoka svađa zbog stana u kojem živi NB, a prema iskazu VB da je tom prilikom okrivljenik nasrnuo na VB, ali da ona vezano za taj događaj, a s obzirom na zahtjeve ostalih članova obitelji, nije prijavila policiji.

7.3. Prema tome, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i ove kontrolne činjenice i to da se rješenje o dodjeli stana još prije događaja oko Nove godine nalazilo u posjedu članova obitelji okrivljenika, da iz izvedenih dokaza nema podataka da bi AB i VB ikada od [adresa] tražile da budu korisnice stana kojeg je [adresa] dodijelila na stanovanje GB te da se NB, a nakon inkriminiranog događaja odselila iz stana na adresi [adresa] i otišla živjeti u drugo mjesto kod svoje kćerke VB. S obzirom na takva pravilna utvrđenja pravilno prvostupanjski sud otklanja kao nevjerodostojnu obranu okrivljenika kada tvrdi da je on sa bakom GB bio u dobrim odnosima te da ga je baka kritične zgode sa vrata pozvala da joj dođe pomoći naći papire od kuće. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je takva obrana okrivljenika neživotna jer je tada kod bake bila i AB sa svojim djetetom pa da je GB doista tražila određene dokumente, da je pomoć oko pronalaska dokumenata mogla zatražiti od AB koja je tih dana s djetetom bila kod bake GB. Stoga su životno uvjerljiva i daljnja utvrđenja prvostupanjskog suda da je jedino okrivljenik imao interes oko stana u kojem je živjela baka GB te da zbog tog stana okrivljenik nije bio u dobrim odnosima niti sa GB, a niti sa AB i VB te da su se NB i AB nakon inkriminiranog događaja zbog straha otišle iz stana u [adresa] i došle živjeti kod VB u drugo mjesto.

7.4. Okrivljenik u žalbi posebno ističe da se iskaz svjedokinje AB ne može prihvatiti jer da imenovana prilikom podnošenja kaznene prijave uopće nije spominjala nož već da se noža "kasnije sjetila" , valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno analizirao iskaz svjedokinje i u tijeku istraživanja i na raspravi te pravilno utvrdio da je okrivljenik, a nakon što je izrekao i pokazao prijetnje stavio ruku u džep, nakon čega je iz džepa izvadio nož ali samo da se malo vidi pa je i ta činjenica pravilno utvrđena. Navodi iz kaznene prijave ne mogu se uspoređivati s svjedočkim iskazom.

7.5. Vezano uz žalbene prigovore da je svjedokinja VB svjedokinja po čuvenju pa da je dokazna snaga njezinog iskaza načelno slabija, valja navesti da se vjerodostojnost pojedinog iskaza svjedoka pa tako i svjedoka po čuvenju procjenjuje u svakom konkretnom slučaju time što valja navesti da je VB svjedokinja po čuvenju vezano uz inkriminirani događaj ali je i neposredni svjedok u pogledu niza okolnosti koje je prvostupanjski sud pravilno u postupku ocjenjivao kao kontrolne činjenice te je pomoću njih provjeravao vjerodostojnost iskaza svjedokinje i u pogledu okolnosti o kojima je iskazivala kao svjedok po čuvenju odnosno vezano uz inkriminirani događaj koji joj je ispričala njezina kćerka AB. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je iskaz svjedokinje VB ocijenjen kao životno uvjerljiv, dosljedan pa time i vjerodostojan.

8. Nasuprot žalbenim prigovorima kako je prvostupanjski sud neopravdano obranu okrivljenika ocijenio nevjerodostojnom kao i iskaze svjedoka TB, UB i HB koje je također ocijenio nevjerodostojnim, po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća prvostupanjski sud je za ocjenu ovih dokaza iznio konkretne i životno uvjerljive razloge pa ocjenu prvostupanjskog suda o nevjerodostojnoj obrani okrivljenika i nevjerodostojnim iskazima imenovanih svjedoka prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

9. Tako su pravilno kao nevjerodostojni ocijenjeni iskazi svjedoka UB i TB, a koji su, u bitnom, iskazivali da žive u susjedstvu GB te da su kritične zgode u prijepodnevnim satima vidjeli da je kod bake GB najprije došao okrivljenik JB, a potom i njegov brat HB te da ih je prilikom odlaska baka na vratima ispratila i pokazala rukom prema njima znakove koji predstavljaju uvredu. Ukratko ti svjedoci su tvrdili da su vrata stana kod bake bila otvorena i da su je vidjeli kako ona sjedi na krevetu i nešto štrika ili šije, da su vrata i po ulasku okrivljenika ostala otvorena, da nisu vidjeli da bi okrivljenik udario baku, a da se razgovor iz kuće nije čuo. Takve iskaze ovih svjedoka prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao nelogične jer je doista životno neuvjerljivo da s obzirom se radilo o zimskom razdoblju 5. veljače 2026. kada se kućanstva griju vrata stana cijelo vrijeme bila otvorena to tim više jer je tu živjela starija osoba GB, a osim toga ovi svjedoci tvrde da se događaj zbio prije podne dok i iz obrane okrivljenika proizlazi da se događaj zbio nakon 13,30 sati, dakle u popodnevnim satima, a osim toga i iskazi svjedoka TB i UB međusobno su proturječni u pogledu okolnosti gdje se koji od njih nalazio u trenutku kada je okrivljenik ušao u bakin stan. Stoga, i ovo drugostupanjsko vijeće prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su iskazi ovih svjedoka nevjerodostojni i da se radilo o svjedocima koji su svojim iskazima nastojali pogodovati okrivljeniku.

9.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud i iskaz svjedoka HB ocijenio nevjerodostojnim o čemu je razloge prvostupanjski sud izložio pod točkom 9.2. pobijane presude, a koje razloge prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće . Naime, pravilno prvostupanjski sud i u iskazu HB uočava niz nelogičnosti i proturječnosti od toga da je kada je vidio okrivljenika da ulazi u kuću bake došao za njim samo da ga pita da li će mu okrivljenik pomoći oko nekog posla, a sam tvrdi da mu je okrivljenik nešto ranije u telefonskom razgovoru rekao da mu tog dana ne može pomagati u poslu, da je mijenjao iskaz vezano uz okolnosti događaja od Nove godine, pa je najprije tvrdio da je bio tamo pa da nije bio tamo ali i drugih okolnosti vezano uz osobu TB pa je pravilan zaključak da je ovaj svjedok kao brat okrivljenika nastojao svojim iskazom pomoći okrivljeniku u postupku.

10. Što se tiče obrane okrivljenika i ona je po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća pravilno ocijenjena kao nevjerodostojna, budući je okrivljenik tijekom postupka prilikom iznošenja obrane na raspravi i u usporedbi s obranom iz prethodnog postupka upadao u niz proturječnosti pa je tako najprije tvrdio da papire odnosno dokumente koje je baka tražila nisu našli, potom da su ih baka i on pronašli, da ga je njegova baka GB zvala da uđe u kuću kao i vezano za svoje zaposlenje gdje je najprije tvrdio da nije zaposlen i ne ostvaruje prihode, potom tvrdio da ostvaruje prihode, da radi na javnim radovima, pa je prvostupanjski sud pravilno kroz niz uočenih proturječnosti u obrani okrivljenika pravilno postupio i kada je otklonio kao nevjerodostojnu obranu u kojoj tvrdi da kritične zgode u bakinom stanu nije ošamario baku niti je prijetio baki i AB, a niti je pokazivao iz džepa nož. Tako i ovo drugostupanjsko vijeće prihvaća utvrđenja i ocjenu obrane okrivljenika koju je prvostupanjski sud izložio pod točkama od 4. do 6. prvostupanjske presude.

11. Vezano uz odbijanje dokaznih prijedloga o čemu je prvostupanjski sud iznio razloge pod točkama 24. i 24.1. pobijane presude ovo drugostupanjsko vijeće prihvaća argumentaciju prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznih prijedloga. Naime, prvostupanjski sud je po prijedlogu obrane okrivljenika ispitao svjedoke UB i TB, dok je odbio prijedloge za ispitivanjem svjedoka ZB i IB s obrazloženjem da se radi o osobama za koje je nedvojbeno u postupku utvrđeno da nisu bili na mjestu događaja i nemaju neposrednih saznanja o događaju, da iz obrane okrivljenika slijedi da je neposredno prije događaja bio sa MB u društvu kada su vozilom prolazili pored kuće GB, ali da je u postupku utvrđeno da je okrivljenik do kuće odnosno stana u kojem živi GB došao pješice, a ne da bi ga MB dovezao pred kuću. Ovo drugostupanjsko vijeće prihvaća argumentaciju prvostupanjskog suda da se ne radi o nevažnim dokaznim prijedlozima jer je nedvojbeno da se radi o svjedocima koji nisu bili na mjestu događaja dok iz sadržaja iskaza VB i AB je u postupku utvrđeno da nakon što je AB zatražila policijsku pomoć da su GB i AB napustile stan u [adresa] i sklonile se u stan VB gdje i nadalje žive. Stoga, dokaznim prijedlogom da se sasluša ZB (koja se može sporazumjeti s bakom GB) osnovano je dovedeno u sumnju da bi se ispitivanjem ZB bilo kakva važna činjenica uopće mogla utvrditi, a sve imajući u vidu da je GB nakon što je AB zatražila policijsku pomoć, njih dvije su otišle iz stana u [adresa] i sklonile se kod VB pa je nejasno kada se to žrtva GB uopće mogla povjeravati svjedokinji ZB o inkriminiranim događanjima.

11.1. Isto tako, prvostupanjski sud je dao uvjerljive razloge zašto je odbio prijedlog za ispitivanjem vještaka medicinske struke, a što je pravilno obrazložio razlozima da se okrivljenik niti ne tereti zbog kaznenog djela tjelesne povrede, da GB nakon događaja nije zatražila liječničku pomoć, a crvenilo i otok na licu koje je opisivala AB kao posljedicu toga što je okrivljenik najmanje dvaput ošamario GB i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća takve promjene na l icu predstavljaju uobičajenu reakciju na licu kao posljedicu šamaranja pa je i taj prijedlog pravilno odbijen kao nevažni prijedlog. Okrivljenik u žalbi ističe da bi se ispitivanjem vještaka medicinske struke na okolnosti da li su šamaranjem kako je opisala AB mogle ostaviti traga na GB u vidu bilo kakvih ozljeda, koje bi bile odmah vidljive, a da je ispitivanje vještaka medicinske struke važno jer bi se time provjerila vjerodostojnost iskaza AB koja ukoliko bi se utvrdilo da je lagala za fizičko nasilje, dala dovoljno sumnje da je i cjelokupni njezin iskaz nevjerodostojan. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je prvostupanjski sud zahtjev za ispitivanjem medicinskog vještaka na okolnosti nastanka promjena na licu u vidu crvenila i otoka o kojima je iskazivala AB odbio jer su i ti navodi svjedokinje životni i logični i nije neuobičajeno da šamaranjem nastane crvenilo i otok na licu, a očito se radilo o blažim promjenama na licu jer žrtva GB nije ni tražila liječničku pomoć.

12. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za pribavom podataka da je okrivljenik u kraće vrijeme prije inkriminiranog događaja protiv VB i AB podnio prijavu policiji. Naime, prvostupanjski sud je tu činjenicu nedvojbeno utvrdio kako iz dijela obrane okrivljenika tako i iz iskaza VB koja je govorila o tome da je okrivljenik njih prijavio nakon navedenog obiteljskog okupljanja oko Nove godine iz razloga što neovlašteno borave kod GB jer nisu bile navedene kao korisnice tog stana. Prema tome, taj dokazni prijedlog je pravilno odbijen kao nevažan.

12.1. Nadalje, po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je prvostupanjski sud odbio i dokazni prijedlog obrane da se kao svjedoci obrane ispitaju J, KB i ŽB na okolnost da se okrivljenik inkriminirane zgode u 16,00 sati nije nalazio u kući kod bake GB već je bio kod ovih svjedoka. Po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je prvostupanjski sud odbio ovaj dokazni prijedlog kao nevažan jer je, kako iz dijela obrane okrivljenika, ali i iz iskaza svjedokinje V pod točkom 5. pobijane presude nedvojbeno utvrdio da je dana 5. veljače 2026. u popodnevnim satima okrivljenik došao do u kuću bake GB kada se tamo nalazila njegova sestrična AB sa svojim djetetom. Prema tome, okrivljenik je u kuću bake tog dana došao samo u jednom navratu kada je tamo bila i njegova sestrična AB. Što se tiče vremena kada se inkriminirani događaj zbio pravilno prvostupanjski sud navodi da je to bilo u popodnevnim satima jer okrivljenik tvrdi da je to bilo oko 13,30 sati, dok AB navodi da je bilo oko 16,00 sati kada se ona nalazila s bakom u stanu pa prvostupanjski sud pravilno uočava da nije od odlučne važnosti u koje je točno vrijeme se događaj zbio jer s obzirom na samu dinamiku događaja i činjenicu da je AB zbog toga bila uplašena, zasigurno nije mogla točno iskazivati o satu pa je zato i navela da je to bilo oko 16,00 sati pri čemu je kaznena prijava nedvojbeno podnijeta u 17,40 sati, a svjedokinja VB je iskazivala o tome da joj je AB navela da se to zbilo oko 15 ili 16,00 sati. Stoga, okolnost što je AB navela da se inkriminirani događaj zbio oko 16,00 sati ne potvrđuje ono za čim se zalaže okrivljenik da on u 16,00 sati nije bio u kući bake već da je bio s drugim osobama, a sve imajući u vidu da je okrivljenik tog dana samo jedanput bio u kući bake kada je tamo bila njegova sestrična AB sa svojim djetetom, a koja okolnost je u postupku nedvo jbeno utvrđena.

12.2. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni prigovori da bi odbijanjem dokaznih prijedloga obrane došlo do povrede načela jednakosti oružja. Naime, u postupku je prvostupanjski sud prihvatio prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka TB i UB i te osobe ispitao kao svjedoke na raspravi, a odbijanjem ostalih dokaznih prijedloga koje je prvostupanjski sud argumentirano odbio, nije narušena pravičnost postupka u cjelini.

13. S obzirom je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, to je pravilno postupio kada je okrivljenika oglasio krivim za jedno kazneno djelo iz čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11 počinjenog na štetu GB i jedno kazneno djelo iz čl. 139. st. 2 KZ/11 počinjenog na štetu AB. Stoga nije povrijeđen Kazneni zakon na štetu okrivljenika.

14. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, okrivljenik ističe da je on prestrogo osuđen sve stoga što je do sada osuđen i izdržavao kaznu zatvora zbog ubojstva iako nakon izdržavanja kazne zatvora nije dolazio u sukob sa zakonom, a da je prvostupanjski sud okrivljeniku utvrdio i pojedinačne kazne zatvora i izrekao jedinstvenu kaznu zatvora strožu od one koju je predložilo državno odvjetništvo. U pogledu tih navoda valja istaći da prvostupanjski sud, a s obzirom je okrivljenik očitovao se da se ne smatra krivim nisu postojale zapreke da u smislu čl. 417. a st. 6 ZKP/08 izrekne kaznu višu od one koju je predložilo državno odvjetništvo.

14.1. Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o svim okolnostima važnim za odmjeravanje kazne u smislu čl. 47. KZ/11 kao i svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Tako je pravilno prvostupanjski sud okrivljeniku kao olakotno cijenio okolnosti što je otac dvoje maloljetne djece dok je kao otegotnim cijenio da je počinio dva kaznena djela sa izravnom namjerom, time što je oštećena baka GB i ranjiva osoba odnosno stara i nemoćna koja mu je nakon izlaska iz zatvora nastojala pomoći kako bi kod nje prijavio adresu stanovanja, a uz to se radi o okrivljeniku koji je ranije osuđivan zbog kaznenih djela krađe i ubojstva te da je kaznena djela za koja je oglašen krivim u ovom postupku počinio nedugo nakon isteka uvjetnog otpusta (istekao 3. travnja 2025.) s dugogodišnje kazne zatvora zbog kaznenog djela ubojstva pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ni ta dugogodišnja kazna zatvora nije djelovala na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje s društvenim normama već suprotno da ukazuje na to da je okrivljenik osoba koja konflikte na koje nailazi rješava nasiljem. S obzirom na to prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio u svemu adekvatne jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11 i godinu dana za počinjeno kazneno djelo iz čl. 139. st. 2 KZ/11 te ga je osudio na primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca u koju je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. veljače 2026. pa nadalje.

14.2. I po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca ostvariti će se svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11. Nadalje, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru iz čl. 76. KZ/11 – zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od tri godine. Naime, za izricanje ove sigurnosne mjere bile su ispunjene sve zakonske pretpostavke s obzirom je okrivljeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju duljem od dvije godine za kaznena djela prijetnje počinjena sa izravnom namjerom, a i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća kaznena djela prijetnje za koja je okrivljenik oglašen krivim predstavljaju kaznena djela sa obilježjem nasilja.

15. Slijedom izloženog, žalba okrivljenika odbijena je kao neosnovana, a kako ne postoje niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1, toč. 1 i 2 ZKP/08, to je u smislu čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli – Pola 6. kolovoza 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dorijana Dolenec Kujundžić