REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-294/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Garačić-Turković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršata kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UVN i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog UVN i okrivljenog ŠVN, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. svibnja 2026. broj Kov-202/2026-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog UVN i okrivljenog ŠVN kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog UVN i okrivljenog ŠVN, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljenicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 9. svibnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljeni ZVN i okrivljeni ŽVN.
2.1. Okrivljeni ZVN je žalbu podnio putem branitelja Mladena Slovica, odvjetnika u Zaprešiću, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti ili preinačiti i odrediti blažu mjeru.
2.2. Okrivljeni ŽVN se žali putem branitelja Maksa Skendžića, odvjetnika u Zagrebu, bez posebnog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i okrivljenika pustiti da se brani sa slobode.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako protiv obojice okrivljenika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
5. Nasuprot prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani obojice okrivljenika i nadalje postoji razborito predvidiva opasnost da bi oni, u slučaju puštanja na slobodu, mog li postati nedostupni nadležnim tijelima Republike Hrvatske upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
5.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenici su strani državljani, državljani Rumunjske, gdje imaju prebivalište i gdje im se nalaze obitelji, a u pogledu UVN i zaposlenje. Okrivljenici u Republici Hrvatskoj nemaju regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ih bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako su okrivljenici u Republiku Hrvatsku došli radi počinjenja kaznenih djela za koja su osnovano sumnjivi i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., za koje se terete. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa i o visini kazne koja je propisana za kaznena djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, u trajanju od jedne do osam godina za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11., odnosno u trajanju od šest mjeseci do pet godina za kazneno djelo iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Izloženo opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
5.2. Pravilnost ovog zaključka suda prvog stupnja nije dovedena u sumnju navodima o državljanstvu države članice Europske unije, istaknutim u žalbama obojice okrivljenika. Naime, neovisno o tomu što je u konkretnom slučaju moguća primjena europskog uhidbenog naloga, ovaj institut ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega okrivljenika, nego prisilnu mjeru osiguranja njihove nazočnosti, a istim bi bilo znatno otežano provođenje ovog kaznenog postupka.
5.3. Isto tako, u žalbama obojice okrivljenika istaknute okolnosti njihove ranije neosuđivanosti i mlađe životne dobi ne predstavljaju relevantne okolnosti kojom bi bila dovedena u sumnju osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. O ovoj okolnosti će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka. Pored toga, neosnovano je žalbeno upiranje okrivljenog ĆVN na njegov neporočan život u Rumunjskoj te reperkusije boravka u istražnom zatvoru na ugovor o radu i uzdržavanje nezaposlenih roditelja, kao i žalbeni prigovori okrivljenog ŠVN o njegovoj dužnosti brige o obitelji u Rumunjskoj i pomaganja ocu. S tim u vezi, napominje se žaliteljima kako je notorno da boravak u istražnom zatvoru ima često nepovoljne implikacije na uobičajeni način života i ispunjavanje obveza okrivljenika protiv kojih se primjenjuje mjera istražnog zatvora jer je utvrđeno postojanje opasnosti od bijega i nedostupnosti. Međutim, to su posljedice koje u pravilu prate istražne zatvorenike, ali nisu od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja.
6. Sve izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenici, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv obojice okrivljenika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od njihove nedostupnosti, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne bi mogla učinkovito ostvariti njegovom zamjenom nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. ili jamstvom, kako je to pravilno otklonjeno i pobijanim rješenjem.
7. Isto tako, nije utvrđeno da bi okrivljenicima bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žaliteljima kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati , paušalnim upiranjem na povredu prava na slobodu. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika. Isto tako, neovisno o tomu što je istražni zatvor "krajnja" mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene opasnosti od nedostupnosti okrivljenika, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
8. Nisu u pravu okrivljenici niti kada, aludirajući da istražni zatvor predstavlja zamjenu za zatvor, odnosno izdržavanje kazne, upiru na povredu načela razmjernosti. Naime, primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Imajući na umu da su okrivljenici uhićeni 9. svibnja 2026., te visine kazne zatvora propisane za inkriminirana kaznena djela, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovo vijeće ocjenjuje da načelo razmjernosti za sada nije ugroženo.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 4. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Garačić-Turković
