Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-384/2026 -3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog AF i dr., zbog kaznenog djela protiv protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj K- 146/2024-12 od 09. ožujka 2026. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, u sjednici vijeća održanoj 04. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. optuženi AF i 2. optuženi RF za kazneno djelo protiv javnog reda protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11 zbog kojeg su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđuju na kaznu zatvora u trajanju 1(jedne) godine svaki.

II. Uslijed odluke pod točkom I., na temelju članka 54. KZ/11 1. optuženom AF i 2. optuženom ĆF se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 16. svibnja 2023. do 17. svibnja 2023.

III. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom 1. optuženi AF i 2. optuženi RF proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11 te su, na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženici u roku od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 40. stavak 5. u vezi s člankom 42. KZ/11 1. optuženom AF izrečena je sporedna novčana kazna od 150 (stopedeset) dnevnih iznosa, time da je visina dnevnog iznosa 20,00 (dvadeset) eura, pa sporedna novčana kazna ukupno iznosi 3.000,00 (tri tisuće) eura, koju je 1. optuženik dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 40. stavak 5. u vezi s člankom 42. KZ/11 2. optuženom ĆF izrečena je sporedna novčana kazna od 250 (dvjestopedeset) dnevnih iznosa, time da je visina dnevnog iznosa 20,00 (dvadeset) eura, pa sporedna novčana kazna ukupno iznosi 5.000,00 (pet tisuća) eura, koju je 2. optuženik dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 43. stavak 1. KZ/11 ukoliko optuženi AF i 2. optuženi RF sporednu novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično ne plate u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. KZ/11, sporedna novčana kazna naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Sukladno članku 43. stavak 2. KZ/11 ako se sporedna novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s 2 (dva) sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamstodvadeset) sati.

1.4. Na temelju članka 54. KZ/11 1. optuženom AF i 2. optuženom RF je u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u uhićenju od 16. svibnja 2023. do 17. svibnja 2023.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 , 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženom AF i 2. optuženom RF naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 100,00 eura svaki u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članka 471. stavak 1. ZKP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da 1. i 2. optuženike osudi na bezuvjetne kazne zatvora eventualno uz primjenu djelomične uvjetne osude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Pobijajući odluku o kazni državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom individualizacije kazne 1. i 2. optuženicima nije u dovoljnoj mjeri valorizirao težinu počinjenog kaznenog djela. Kao olakotne okolnosti na strani 1. i 2. optuženika sud je uzeo u obzir potpuno priznanje kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje te da su time doprinijeli bržem i ekonomičnijem provođenju kaznenog postupka, u odnosu na 1. optuženog AF sud je kao olakotne okolnosti cijenio i loše imovinsko stanje, nezaposlenost i dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao , dok u odnosu na 2. optuženog ĆF je kao olakotne okolnosti sud uzeo u obzir i njegove obiteljske prilike, okolnost da je otac maloga djeteta o kojem je dužan skrbiti, da je zaposlen i u obvezi uzdržavati dvoje maloljetne djece te da bi gubitkom posla bio onemogućen u ispunjavanju svoje obveze uzdržavanja i dosadašnju neosuđivanost, dok mu je kao otegotno sud cijenio činjenicu što je prevozio čak pet osoba u osobnom automobilu, neke i u prtljažniku, a takve radnje je već činio u Sloveniji. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja i izricanja kaznenopravnih sankcija propustio kao otegotne okolnosti valorizirati pojačanu društvenu opasnosti ovakve vrste kaznenih djela, koja su sve raširenija kao izvor pribavljanja protupravne imovinske koristi, a kojima se omogućuje kretanje osobama bez ikakve identifikacije na području Republike Hrvatske, pa je stoga radi sprječavanja daljnjeg činjenja ovakvih kaznenog djela 1. i 2. optuženicima trebalo izreći primjerene bezuvjetne kazne zatvora eventualno uz primjenu djelomične uvjetne osude.

7. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski je sud ispravno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani 1. i 2. optuženika, međutim, nije ih ispravno vrednovao te nije uzeo u obzir način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno i jačinu povrede zaštićenog dobra. Naime, prema podacima spisa 1. optuženi AF je nezaposlena osoba, po zanimanju strojni tehničar, koji sa obitelji živi u [adresa], pa je evidentno da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo zbog činjenja kaznenog djela iz koristoljublja radi „brze i lake zarade“. Iz istih pobuda kazneno djelo je počinio i 2. optuženi RF, koji je doduše zaposlen s plaćom od 1.200,00 eura mjesečno, međutim s obzirom na obiteljske prilike i okolnost da uzdržava dvoje malodobne djece navedeni mjesečni prihod mu nije dostatan za uzdržavanje obitelji, pa je i on u Republiku Hrvatsku došao radi dodatne zarade koju je želio ostvariti na protupravni način. Stoga, imajući u vidu da su obojica optuženika, mlade, zdrave i radno sposobne osobe, prvostupanjski je sud propustio kao otegotno cijeniti obojici optuženika da su u RH došli isključivo s ciljem činjenja kaznenog djela kako bi ostvarili protupravnu imovinsku korist, pa se zaključuje da su kazneno djelo počinili iz niskih pobuda. Nadalje, u odnosu na način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, prvostupanjski sud je propustio cijeniti otegotnim okolnost da su 1. i 2. optuženici kazneno djelo počinili zajedno i prema prethodom dogovoru s još jednom nepoznatom osobom koja im je na mobitel dostavljala točne lokacije i upute, iz čega proizlazi da u postupanju 1. i 2. optuženika postoji viši stupanj kriminalne volje i upornosti koji se očituje kroz planiranje i dogovaranje o počinjenju kaznenog djela međusobno i s trećom osobom. Osim toga, kao otegotno prvostupanjski sud je propustio cijeniti 1. i 2. optuženicima jačinu povrede zaštićenog dobra jer su optuženici počinjenjem kaznenog djela ugrozili sigurnost Republike Hrvatske i Europske unije prevozeći osobe koje na područje Republike Hrvatske time i Europske unije ulaze izvan granične kontrole, zbog čega nije moguće utvrditi kuda se stvarno kreću, kojim povodom i koji im je krajnji cilj, pri čemu državni odvjetnik u žalbi pravilno ukazuje na sve veći porast ove vrste kaznenih djela kao izvora pribavljanja protupravne imovinske koristi zbog kojih ona predstavljaju pojačanu društvenu opasnost.

8. U pravu je državni odvjetnik da je 1. i 2. optuženicima, iako ranije nisu osuđivane osobe za kaznena djela, nužno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora jer se primjenom uvjetne osude neće ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, posebno imajući u vidu utvrđeni način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno te jačinu povrede zaštićenog dobra kojim se ugrožava stabilnost Republike Hrvatske i Eurpske unije i sigurnost života i imovine njenih građana.

9. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti kao i propisanu kaznu zatvora za navedeno kazneno djelo od jedne do osam godina, ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika te pobijanu presudu preinačio u odluci o kazni na način da je obojici optuženika izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, u koju im je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja, ocjenjujući da se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da će se njome utjecati na 1. i 2. Optuženike, ali i na druge potencijalne počinitelje ovakvih kaznenih djela da se suzdrže od činjenja kaznenih djela utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, na koji način će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

10. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 04. kolovoza 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević