Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-606/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog FČ, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama koje je protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: K-221/2017 od 27. veljače 2025., podnio optuženik osobno i putem branitelja Damira Babića, odvjetnika iz Šibenika, u sjednici vijeća održanoj 04. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog FČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi FČ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – iz članka 179.a KZ/11, sedam kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz članka 139. stavak 2. u vezi stavka 4. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje – iz članka 140. stavak 2. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude, na temelju članka 179.a. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, za sedam kaznenih djela opisanih pod točkom 2. izreke presude, na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna od po 5 (pet) mjeseci za svako kazneno djelo, a za kazneno djelo pod točkom 3. izreke pobijane presude, na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2017. do 11. kolovoza 2017., od 05. svibnja 2018. do 03. kolovoza 2018. te od 03. studenog 2023. do 19. prosinca 2023.

3. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, a koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih se primjenjuje, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. , 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

5. Na temelju članka 452. stavak 1. točka 6. ZKP odbijena je optužba protiv optuženika zbog kaznenog djela protiv privatnosti – narušavanjem nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavak 1. KZ/11, te troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

6. Protiv te presude osobnu žalbu podnio je optuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom „da se provede novo suđenje i da mu se postavi odvjetnik po službenoj dužnosti“, iz čega proizlazi da isti predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Protiv te presude žalbu je optuženik podnio i putem branitelja po službenoj dužnosti Damira Babića, odvjetnika iz Šibenika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Odgovor na osobnu žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije njegovu žalbu kao neosnovanu.

9. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

10. Žalbe optuženika nisu osnovane.

11. Zbog sadržajne povezanosti i istovjetnog žalbenog prijedloga, obje žalbe optuženika biti će razmatrane kao jedna žalba. Optuženik je naveo da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP smatrajući da ista ima takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer razlozi presude o iskazima stranaka i ispravama proturječje njihovim sadržajem , te da su razlozi presude nejasni i proturječni, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije ostvarena navedena postupovna povreda. Naime, optuženik paušalno tvrdi da je ostvarena navedena žalbena osnova, pri čemu ne konkretizira u čemu bi se sastojala nerazumljivost i proturječnost razloga pobijane presude, a ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila ostvarena navedena povreda na koju pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim prigovorima, pobijana presuda sadrži jasne, razumljive i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i stoga ju je moguće ispitati, a optuženik se s tim razlozima očito ne slaže, čime zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Optuženik u žalbi prigovara da mu nije omogućeno pravo na pošteno suđenje jer se postupak provodio za vrijeme njegovog „teškog stanja invalidnosti“, obzirom nije imao „asistenta“ koji bi mu pomogao u svakodnevnom životu i liječenju a iz njegove medicinske dokumentacije proizlazi da mu je za potrebe svakodnevnog života potrebna pomoć druge osobe, čime zapravo pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP. Međutim, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je ostvarena navedena bitna postupovna povreda, jer iz provedenog postupka takvo što ne proizlazi. Naime, optuženik je primio pisanu pouku o pravima, naveo je da je istu razumio, u određenim fazama postupaka imao je stručnu pomoć branitelja po službenoj dužnosti, a postupak se provodio u njegovoj nazočnosti kada je njegovo zdravstveno stanje omogućavalo da aktivno sudjeluje u postupku. Pomoć druge osobe tzv. „asistenta“ u svakodnevnom životu i liječenju, na koju se referira optuženik u žalbi, nije u vezi sa njegovim pravima koja ima kao optuženik u kaznenom postupku.

13. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava da bi počinio navedena kaznena djela ističući da je on prisilno, protiv svoje volje smješten u kuću u [adresa] gdje nema mogućnost pružanja pomoći od strane drugih osoba, te smatra da je on zlostavljan od strane svoje obitelji. Detaljno reproducira svoju obranu u odnosu na svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim, u bitnome navodeći da je on žrtva svoje obitelji koja mu ne želi pružiti adekvatnu ljubav i skrb, naročito u periodu koji je uslijedio iza teške prometne nesreće a koja je izazvala trajnije posljedice za njegovo psihofizičko stanje.

14. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju iskaza oštećenog GČ, svjedoka ŠČ, ŽČ, OČ, oštećenog PČ, te pročitanih materijalnih dokaza i to rješenja Prekršajnog suda u Šibeniku broj Pp-J-185/17 od 23. ožujka 2017., preslika SMS poruka koje je optuženik uputio svjedokinji ŽČ, izvješća o protueksplozivnoj intervenciji PU Šibensko-kninske, Službe policije, Odjela za javni red, Grupe za PE zaštitu od 04. svibnja 2018., sadržaja poruka aplikacije Whats up koje je optuženik slao oštećenom GČ, nakon temeljite analize i ocjene svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, te u odnosu na obranu optuženika, pravilno utvrdio da je optuženik na način opisan u izreci pobijane presude ostvario sva bitna obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim i to kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na štetu svog oca GČ, sedam kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu oca GČ, majke ZČ i brata PČ, te kazneno djelo nametljivo ponašanje iz članka 140. stavak 2. KZ/11 na štetu oca GČ.

15. Pravilnim prihvaćenjem navedenih iskaza koji su međusobno suglasni, jasni i logični te pročitanih materijalnih dokaza koji podupiru iskaze ispitanih oštećenika i svjedoka, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio kaznenu odgovornost optuženika za navedena kaznena djela, te je pri tome za svoje zaključke iznio jasne, konkretne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isto tako, prvostupanjski je sud iznio jasne i razumljive razloge zbog čega nije prihvatio iskaz svjedokinje ZČ, majke optuženika, koja je svojim iskazom pokušala pomoći optuženiku kao svojem sinu, te je iznio jasne i valjane razloge zbog čega je njen iskaz i obranu optuženika ocijenio neistinitima i nevjerodostojnima (točke 36., 30., 39.). Stoga, nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

16. Povredu kaznenog zakona optuženik obrazlaže na način da je navedena povreda ostvarena iz razloga što „ …nema okolnosti koje opravdavaju ovakvo drastično kažnjavanje optuženika, jer su na njegovoj strani brojne olakotne okolnosti koje opravdavaju donošenje daleko blaže kaznenopravne sankcije…“, na koji način optuženik zapravo pobija odluku o kazni, koju ponovno obrazlaže i u drugom dijelu žalbe navodeći da je odluka o kazni neosnovana i nezakonita jer je optuženik trebao biti oslobođen optužbe, a podredno je trebao biti „…osuđen na sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja…“ i eventualno mjeru opreza zabrane približavanja oštećenicima. Smatra da se svrha kažnjavanja ne može ostvariti ovako drastičnom kaznom zatvora zbog koje će optuženik ostati bez posla i plaće i time egzistencije, pri čemu ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri olakotnim cijenio njegovu raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost i nekažnjavanost.

17. Suprotno navedenim tvrdnjama žalbe, prvostupanjski je sud u procesu individualizacije kazne sukladno članku 47. KZ/11 ispravno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne. Tako je kao olakotno optuženiku cijenio da je neosuđivana osoba te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv radi čega je njegova sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja i značenja nastanka posljedica tog postupanja, bila bitno smanjena. Kao otegotno optuženiku je cijenjeno značaj i težinu kaznenih djela, stupanj krivnje optuženika te da se kroz dulje vrijeme nasilnički ponašao prema svom ocu IČ stavljajući ga u ponižavajući položaj, te način i okolnosti počinjenja kaznenih djela kojima je pokazao upornost i bezobzirnost u inkriminiranom ponašanju.

18. Cijeneći ovako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te imajući u vidu brojnost inkriminiranih radnji koje je optuženik poduzimao kroz dulji vremenski period prema članovima svoje najuže obitelji, onda je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je najprije ispravno utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo na način da je za kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude, na temelju članka 179.a. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, za sedam kaznenih djela opisanih pod točkom 2. izreke presude, na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđene su pojedinačne kazne od po 5 (pet) mjeseci za svako kazneno djelo, a za kazneno djelo pod točkom 3. izreke pobijane presude, na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, nakon čega je pravilnom primjenom odredaba o stjecaju kaznenih djela, na temelju članka 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci.

19. I prema ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno utvrđene pojedinačne kazne zatvora i potom izrečena jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci podobna je za ispunjenje propisane svrhe kažnjavanja sukladno članku 41. KZ/11 na način da se njome utječe na optuženika da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela i na sve ostale osobe da ne čine kaznena djela utječući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, pri čemu je takvom kaznom dostatno izražena društvena osuda za počinjena kaznena djela, a optuženiku omogućeno ponovno uključivanje u društvo. Stoga nije u pravu optuženik da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja, pri čemu se ukazuje žalitelju da primjena sigurnosnih mjera i mjere opreza koje predlaže primijeniti umjesto kazne, nije moguća, jer se ne radi o kaznama, već drugim mjerama koje se izriču uz kaznu i to sigurnosne mjere radi otklanjanja okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela sukladno članku 66. KZ/11, a mjere opreza kao zamjena za istražni zatvor sukladno članku 98. i 98.a. ZKP.

20. S obzirom da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika utvrđeno da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv iz razloga što se u njegovom ponašanju uočavaju obilježja poremećaja ličnosti u kategoriji narcisoidnog, paranoidnog i graničnog poremećaja ličnosti, te da zbog djelovanja tih poremećaja postoji opasnost da bi u budućnosti to moglo poticajno djelovati na njega da počini novo slično ili teže kazneno djelo jer isti pokazuje negativan i paranoidan stav prema roditeljima uz afektivnu ljutnju, što je utvrđeno provedenim vještačenjima po oba vještaka psihijatra i vještaku psihologu, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku, na temelju članka 68. KZ/11, izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja kako bi se prevenirala objektivno postojeća opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

21. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe optuženika odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 04. kolovoza 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević