Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3340/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SA, zbog prekršaja iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2023., broj: 71.Pp-18078/2022, u sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII. policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2023, broj: 71.Pp-18078/2022, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15.. 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je optužbe okr. SA da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na dio službene zabilješke o dojavi počinjenja prekršaja u kojem se prepričava što je ZA, koji je tada imao svojstvo građanina, tom prilikom rekao. Taj dio službene zabilješke o dojavi ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica i donošenje sudske odluke, jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku. Službena zabilješka o dojavi počinjenja prekršaja, sama po sebi, nije nezakonit dokaz, ali je njeno korištenje dopušteno samo radi utvrđivanja određenih činjenica (okolnosti vremena i mjesta zaprimanja prijave te utvrđenja koja osoba je prijavu podnijela), dok korištenje sadržaja upisanog opisa prijavljenog događaja kako ga je opisao prijavitelj nije dopušteno.

6. Točno je, kako se to navodi u žalbi, da je svjedok ZA, u iskazu koji je dao 17. studenog 2022. u VII. PP Zagreb, naveo da je uočio dvije muške osobe od kojih je jedna konzumirala alkoholno piće a druga urinirala. No, povezujući činjenicu da svjedok u tom iskazu nije dao nikakav opis osobe koja je urinirala, niti je tu osobu na bilo koji način identificirao sa činjenicom da se, prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom 1. ožujka 2023., svjedok ZA uopće ne sjeća da bi inkriminirane prilike netko urinirao, a na poseban upit suda je odgovorio „da ne može reći da je upravo prisutni okrivljeni u ovoj sudnici osoba koja je tada bila ispred zgrade, te da ne može reći da bi isti vršio nuždu“, to je, po ocjeni ovog suda, u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da nema dokaza na temelju kojih bi se s potpunom izvjesnošću, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica koji se zahtijeva za osuđujuću presudu, utvrdilo da je okr. SA počinio prekršaj za koji se tereti.

6. Tužitelj u žalbi neosnovano predlaže izvođenje dokaza ispitivanjem svjedoka policijskih službenika ĆA i PA. Prije svega, taj dokazni prijedlog, već po osnovi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ne može biti s uspjehom istican u žalbenom postupku, jer tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao da se taj dokaz izvede, a navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Osim toga, navedeni policijski službenici nisu očevici inkriminiranog događaja pa je očigledno da nemaju osobnih relevantnih saznanja o odlučnim činjenicama.

7. Slijedom navedenog, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

8. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.