Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3707/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednice vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ane Gradišek, člana vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobe s duševnim smetnjama CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Zoran Horvatić, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi punomoćnika prisilno smještene osobe izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj, poslovni broj R1-245/2026-9 od 30. srpnja 2026., u sjednici vijeća dana 4. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe CM kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-245/2026-9 od 30. srpnja 2026.

II. Nalaže se računovodstvu suda da po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda na žiro račun odvjetnika Zorana Horvatića otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. broj [broj bankovnog računa] iznos od 156,25 eura u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Određuje se prisilni smještaj VM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) rođenom **.**.2001. s prebivalištem u [adresa], u Klinici za psihijatriju [naziv], [adresa], u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 28. srpnja 2026."

2. Protiv navedenog rješenja žali se prisilno zadržana osoba zbog žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka USRH, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda ukine i stavlja zahtjev za naknadom troška.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje prisilno zadržana osoba.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti predmetnog prijedloga radi prisilnog smještaja.

7. Prvostupanjski sud je, po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osnovom odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj 76/14 - dalje: ZZODS), a nakon dobivene obavijesti o prisilnom zadržavanju CM.

8. Nadalje, u zakonski propisanom roku proveden je postupak u smislu odredbe čl. 36. ZZODS, te je provedeno psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. PP i usmena rasprava u smislu odredbe čl. 37. ZZODS na kojoj su bile prisutne sve osobe navedene u toj zakonskoj odredbi i vještak psihijatar te je omogućeno prisilno smještenoj osobi i njenom odvjetniku da postavljaju pitanja vještaku i da se izjasne o činjenicama važnim za donošenje odluke o prisilnom smještaju.

9. Nakon zaključene usmene rasprave sud je u smislu odredbe čl. 39. ZZODS donio rješenje o prisilnom smještaju u trajanju do 30 dana jer je utvrdio da se prisilno zadržana osoba liječi pod dijagnozama intoksikacije s više psihoaktivnih tvari ( FG19) i psihoze uzrokovane psihoaktivnom tvari ( F19.5) što je teža duševna smetnja, te u trenutnom stanju ugrožava ne samo svoju sigurnost i zdravlje, već sigurnost i zdravlje neposredne okoline i da ga je zbog navedenog potrebno zadržati na bolničkom liječenju.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj CM u psihijatrijsku ustanovu sukladno odredbi čl. 27. ZZODS u trajanju do 30 (trideset) dana.

11. Suprotno žalbenim navodima, u naprijed iznesenim okolnostima pobijana odluka donesena je uz pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u kojem je duševno stanje prisilno smještene osobe dokazano odgovarajućim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. PP, a kojim vještačenjem je utvrđeno da prisilno zadržana osoba liječi pod dijagnozama intoksikacije s više psihoaktivnih tvari ( FG19) i psihoze uzrokovane psihoaktivnom tvari ( F19.5) što je teža duševna smetnja zbog koje izravno i ozbiljno ugrožava vlastiti i tuđi život, zdravlje i sigurnost ali i zdravlje i sigurnost neposredne okoline te je indicirano provesti prisilno bolničko liječenje u trajanju do trideset dana time da je otklonjena mogućnost liječenja ambulantno, a na koje vještačenje nakon usmenog očitovanja vještaka na prigovore prisilno smještene osobe i njenog punomoćnika nije bilo drugih dokaznih prijedloga.

12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, izneseni žalbeni navodi nisu odlučni i kao takvu su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

13. Stoga, u iznesenim okolnostima prvostupanjski suda za svoje uvjerenje kada je odlučio na navedeni način dao je jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Suprotno tvrdnji prisilno zadržane osobe, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na osnovi odredbe čl. 43. st. 1., 2. i 3. ZZODS, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu prisilno smještene osobe i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

16. Prisilno smještenoj osobi VM, u ovom postupku, a radi zaštite njegovih prava postavljen je odvjetnik po službenoj dužnosti Zoran Horvatić koji je podnio zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eura uvećano za trošak PDV 25%.

17. Zahtjev odvjetnika Zorana Horvatića je osnovan.

18. Prema Tbr. 18. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023-dalje u tekstu; Tarifa ), za sastavljanje redovnih i izvanrednih pravnih lijekova, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 16 uveća za 25%.

19. Stoga, pravilnom primjenom Tbr. 18. Tarife, odvjetniku je valjalo priznati za sastav žalbe 62,5 boda. Imajući u vidu vrijednost boda (2,00 Eur), s osnova sastava žalbe, odvjetniku je priznato 125,00 eura, a što uz trošak PDV 25% u iznosu od 31,25 eura sukladno postavljenom zahtjevu iznosi 156,25 eura.

20. Pri tome je za ukazati kako se sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti, osiguravaju i isplaćuju iz proračuna nadležnog županijskog suda, jer sukladno odredbi članka 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika budući je pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima dio prava na pravično suđenje prema članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - MU broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 1/06, 9/05 i 2/10), a pravo na podnošenje pravnog lijeka je ustavno pravo regulirano odredbom članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01,55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).

21. S obzirom na naprijed navedeno, odlučeno je kao u stavku II. izreke.

U Zagrebu, 4. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb