Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4455/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Suzane Radaković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Vrnogi, odvjetniku u Metkoviću, protiv prvo tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici IE, dipl. iur, i drugo tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnici Ivoni Kraljević Radalj, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i drugo tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. Pn-216/2021 od 29. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, posl. br. Pn-216/2021 od 29. lipnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u dijelu pod toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Nalaže se tuženiku pod 1 da tužiteljici na ime naknade štete isplati novčani iznos od 5.674,86 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
-Nalaže se tuženiku pod 1 naknaditi tužiteljici parnični trošak, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Točkom II. izreke nalaže se drugo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati novčani iznos od 2.837,43 Eur uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od 29. lipnja 2023., pa do isplate.
U odnosu na više zatraženi iznos od 2.837,43 Eur, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 11. ožujka 2019. pa do 28. lipnja 2023. tužbeni zahtjev u odnosu na drugo tuženika se odbija kao neosnovan.
Točkom III. izreke, određeno je da tužiteljica i drugo tuženik snose svoje parnične troškove.
2. Tužiteljica pobija presudu u dijelu pod toč. I. izreke, u donosu na toč. II. izreke, u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev, te u dijelu pod toč. III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Drugo tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo drugo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.837,43 Eur, te u dijelu pod toč. III. izreke koja se odnosi na odluku o trošku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačit presudu u pobijanom dijelu te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Žalbe stranaka su osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 5.674,86 Eur, koji se odnosi na štetu na vozilu tužiteljice nastale u štetnom događaju dana 10. rujna 2016.
6. Tužiteljica u svojoj tužbi navodi kako je dana 10. rujna 2016. njezinim vozilom marke Opel Vectra Z-C, reg oznake J42-A-782, upravljao suprug TE, te je isti naletio na ostatke metalne zaštitne ograde koji su se kao posljedica ranije prometne nezgode našli na autocesti A1, na sjevernom traku (u smjeru Zagreba) a kojim trakom se je kretalo vozilo tužiteljice.
Tužiteljica smatra prvo tuženika odgovornim za nastanka štetnog događaja obzirom je isti propustio postupiti sukladno odredbi čl. 45. st. 5. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14), kojom je propisano da ukoliko pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar ne može zapreku ili nastalo opasno mjesto na javnoj cesti ukloniti odmah, do njezinog uklanjanja mora je osigurati propisanom prometnom salinizacijom te o zapreci i ostalim posljedicama zabranjenih radnji bez odgode obavijestiti nadležnu inspekciju.
Smatra i da je drugo tuženikov osiguranik, skrivio prometnu nesreću uslijed koje su dijelovi metalne ograde završili na cesti, te smatra da on zajedno sa prvo tuženikom solidarno odgovora tužiteljici za štetu.
7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika navodeći kako ovlaštene službene osobe osiguranika prvo tuženika koje su smještene u mjestu Zagvozd u blizini naplatne postaje Zagvozd, nisu bili u mogućnosti doći na lice mjesta predmetne prometne nezgode za 15,00 minuta tj. u razdoblju od prve prometne nezgode koja se dogodila u 18,50 sati, do druge prometne nezgode koja se dogodila u 19,05 sati, pa nisu bile u mogućnosti mjesto predmetne nezgode osigurati propisnom prometnom signalizacijom, a sukladno odredbi čl. 45. st. 5. Zakona o cestama.
Prvostupanjski sud nadalje navodi kako ovlaštene službene osobe osiguranika prvo tuženika, Tehničke jedinice održavanja (TJO) Zagvozd Hrvatskih autocesta d.o.o., kao i ovlaštene službene osobe njihovog nadzornog centra, u ovom razdoblju od 15 minuta nakon prve prometne nezgode, nisu bile niti obaviještene o nastanku prve prometne nezgode koju je nesporno prouzročio osiguranik drugo tuženika, pa nisu bile niti u mogućnosti uključiti svjetlosne promjenjive prometne znakove koji se nalaze na cesti, a kako bi obavijestili sudionike u prometu o eventualnim opasnostima.
8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne može, barem za sada prihvatiti ovaj žalbeni sud.
9. Osiguranik prvo tuženika, Hrvatske autoceste (HAC) odgovara za štetu prema načelu pretpostavljene krivnje, osim ako dokažu da su poduzele sve zakonske mjere za sigurno odvijanje prometa.
Naime, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika smatrajući da djelatnici osiguranika prvo tuženika nisu mogli u roku od 15 minuta stići na mjesto nezgode te isto osigurati, a nisu bili niti obavješteni o nastanku prvog štetnog događaja uslijed kojeg je došlo do oštećenja metalne ograde koja je završila na koliku, pa stoga nisu uključili svjetlosne promjenjive prometne znakove koji se nalaze na cesti, a kako bi obavijestili sudionike u prometu o eventualnim opasnostima.
Međutim, ovaj sud smatra da glavni propust osiguranika prvo tuženika nije nužno brzina dolaska djelatnika na mjesto nezgode, već potpuni izostanak daljinskog upozoravanja. Nije sporno da osiguranik prvo tuženika upravlja suvremenim sustavom daljinskog upravljanja prometom (centri u postupku praćenja), a ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da osiguranik prvo tuženika nije bio obavješten o nastanku prve prometne nezgode, obzirom iz Putnog radnog lista br. 3506 (list 65 spisa), proizlazi da su o nezgodi bili obavješteni te su djelatnici osiguranika prvo tuženika prema mjestu nezgode krenuli u 18,50 sati, a na lice mjesta su došli u 19,10 sati. Dakle, djelatnici osiguranika prvo tuženika su imali dosta vremena (15 min) da izvijeste Nadzorni centar o nastanku štetnog događaja.
I vještak dipl.ing Jozo Šitum u svom očitovanju na prigovore stranaka je naveo kako su operateri koji nadziru održavanje autoceste mogli uključiti svjetlosne promjenjive prometne znakove koji se nalaze na cesti kako bi obavijestili sudionike u prometu o eventualnim opasnostima, a preduvjet za to je da su operateri u Nadzornom centru imali obavijest o nastanku prometne nezgode.
Kako prvostupanjski sud nije posebno cijenio Putni radni lis koji prileže spisu, a nije proveo niti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka ĆE i DE djelatnika Hrvatskih autocesta, koji su u 18,50 sati krenuli prema mjestu nezgode, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer sud nije proveo dokaze na okolnost obavještavanja Nadzornog centra o nastanku prvog štetnog događaja.
10. U odnosu na odgovornost drugo tuženika, prvostupanjski sud utvrđuje podijeljenu odgovornost supruga tužiteljice i osiguranika drugo tuženika za predmetni štetni događaj, navodeći da je iz nalaza i mišljenja vještaka Šituma razvidno da je suprug tužiteljice TE bio u mogućnosti uočiti ispred sebe na kolniku odbačene oštećene i otpale dijelove osobnog automobila „Hyundai“ i zaštitne odbojne ograde, a naročito elemente ograde koji su dimenzija oko 0,80 m x 0,30 m, i na udaljenosti od čak 350 – 400 metara, te da se je, u slučaju da je upravljao vozilom dopuštenom brzinom od oko 100 km, mogao zaustaviti na putu od oko 98 m u prometnim uvjetima kakvi su bili na kolniku u vrijeme nastanka nesreće.
S tim u vezi, prvostupanjski sud zaključuje kako nema nikakve dvojbe da se u konkretnom slučaju radilo o gruboj nepažnji vozača, supruga tužiteljice EE, koji je „zacijelo kritične prigode bio zaokupljen nekim drugim stvarima, a ne praćenjem prometne situacije na kolniku ispred vozila kojim upravlja“, jer je isti imao više nego dovoljno vremena da zaustavi vozilo prije naleta na odbačene oštećene i otpale dijelove osobnog automobila „Hyundai“ i zaštitne odbojne ograde na kolniku. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje doprinos supruga tužiteljici štetnom događaju u obimu od 50%.
11. Niti ovaj zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti ovaj žalbeni sud.
12. Osnovano navodi tužiteljica, da vještak nije imao sve potrebne parametre kako bi utvrdio brzinu kretanja vozila tužiteljice, te je tužiteljica predložila saslušanje svog supruga, koji je kritične zgode upravljao njezinim vozilom, a sud je taj dokaza odbio navodeći da je predloženi svjedok nesporno zainteresiran za uspjeh tužiteljice u sporu, te da se „zacijelo radi o osobi koja je inicirala predmetu tužbu.“
13. Prema ZPP sud je dužan nepristrano utvrditi sve odlučen činjenice. Sud nije ovlašten unaprijed donositi zaključak o vjerodostojnosti svjedoka, jer na taj način krši načelo kontradiktornosti, te pravo na pravično suđenje i pravila o izvođenju dokaza. Pritom je za navesti da je predloženi svjedok jedini sudionik predmetnog štetnog događaja.
14. Prvostupanjski sud za utvrđenu suodgovornost na strani tužiteljice i nije dao jasne razloge. Naime, odbijen je dokaz saslušanjem tužiteljičinog supruga koji je kritične zgode upravljao njezinim vozilom, pa sud njegov iskaz o tome na kojoj točno udaljenosti je mogao uočiti otpale dijelove osobnog automobila „Hyundai“ i zaštitne odbojne ograde na kolniku, te kojom se je brzinom kretao, nije mogao staviti u korelaciju s nalazom vještaka i dokumentacijom koja prileže spisu, pa je i u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
15. Iz pobijane presude, a što ističe i tužiteljica u svojoj žalbi razvidno je da je sud na devetnaest stranica pobijane presude prepisao podneske tužitelja i tuženika, nalaz vještaka, a da iste nije analizirao pojedinačno i u njihovoj ukupnosti čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi s čl. 8. ZPP. Osim toga prvostupanjski sud nije na siguran i pouzdan način utvrdio je li Nadzorni centar osiguranika prvo tuženika bio obavješten o prvom štetnom događaja, nije analizirao putni nalog te nije proveo predložene dokaze saslušanjem svjedoka EE, supruga tužiteljice i djelatnika osiguranika prvo tuženika ĆE i DE, pa je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
16. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinut prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon održane nove glavne rasprave, ovisno o dokaznim prijedlozima strankama, upotpuniti činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjeva, s tim da će za svoju odluku dati jasne i neproturječne razloge, utemeljene na činjeničnom stanju utvrđenom provedenim dokazima i njihovom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP.
18. Novom odlukom o glavnoj stvari, sud prvog stupnja će odlučiti i o troškovima postupka (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu 4. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Željka Rožić Kaleb
