Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3871/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Suzane Radaković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv prvotuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 i drugo tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i drugo tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2527/2021-27 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn- 2527/2021-27 od 27. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke i sudi:

„I.- Prvotuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Širolina 4, Zagreb, dužan je, solidarno s drugo tuženikom Croatia osiguranje d.d., Zagreb, na ime naknade imovinske štete solidarno isplatiti tužiteljici RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.324,65 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Prvotuženik je dužan, zajedno s drugo tuženikom solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.184,97 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se žalba drugo tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2527/2021-27 od 27. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i IV. izreke.

III. Nalaže se prvo i drugo tuženiku solidarno naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 233,03 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I.Nalaže se drugo tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33,OIB: 26187994862, naknaditi tužiteljici RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], imovinsku štetu u iznosu od 1.324,65 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom da joj drugotuženik Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplati zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.324,65 EUR /9.980,60 kn/ teku od 7. listopada 2021. do 26. ožujka 2023.

III. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

I.- Prvotuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Širolina 4, Zagreb, dužan je na ime naknade imovinske štete isplatiti tužiteljici RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.980,60 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Prvotuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se drugotuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33,OIB: 26187994862, naknaditi tužiteljici RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.184,97 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

2. Presudu u dijelu odluke pod toč. III. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na prvo tuženika, pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika te naknadi tužiteljici troškove postupka.

3. Drugo tuženik osporava presudu u dijelu pod toč. I. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP). Predlaže, prihvatit navode žalbe i preinačit presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na drugo tuženik, podredno da presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Žalba drugo tuženika je neosnovana.

6. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 1.324,65 Eur koja je nastala na njezinom vozilu, dana 28. siječnja 2021., na dionici autoceste A4 GP Goričan, na 79 + 200 m, kada je na osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljice, kojim je upravlja NT, na kolnik izletjela divlja svinja koja je od posljedice naleta uginula, a na vozilu tužiteljice je nastala totalna šteta.

8. Među stankama nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice i pasivna legitimacija drugo tuženika kao osiguratelja lovo ovlaštenika LD Srndać; Bertovina -Strmec.

Nema spora oko toga da je divlja svinja na cestu izašla s lovišta lovačkog društva LD Srndać, te da nema doprinosa nastanka štetnog događaja vozača vozila u vlasništvu tužiteljice.

9. Sporno je mjesto nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija prvo tuženik i odgovornost oba tuženik za naknadu imovinske štete tužitelju.

10. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da se je štetni događaj, u kojem je sudjelovalo vozilo u vlasništvu tužiteljice kojim je upravljao NT dogodio poslije 5 sati ujutro upravo na autocesti A4, a što proizlazi iz Potvrde I. PPP Zagreb od 22. veljače 2021. i zapisnik o očevidu I. PPP Zagreb od 22. veljače 2021.; da je prvo tuženik osoba koja je dužna upravljati autocestom A4 te je iz tog razloga pasivno legitimirana u ovom predmetu; da je svjedok ĐT, ophodar zaposlen kod prvo tuženika u svom iskazu naveo da se ophodarska služba prvo tuženika obavještava kad se dogodi nalet na dijelu ceste na kojem se dogodio predmetni nalet; da činjenica da prvo tuženik nije obavješten o predmetnom štetnom događaju, ne znači da se isti nije dogodio; da je utvrđeno kako nema odgovornosti prvo tuženika za nastanak štetnog događaja; da je čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19- dalje: ZC), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, pa pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odgovara za tu štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima; da iz policijskog zapisnika proizlazi da mjesto naleta nije bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“, jer postavljanje tog znaka, prema navodima prvo tuženika drugo tuženik koji gospodari lovištem, nije zatražio; da nema dokaza da je osiguranik drugo tuženika od prvo tuženika zahtijevao ikakvu prometnu signalizaciju i opremu sukladno posebnim propisima a to drugo tuženik niti ne tvrdi; da je odgovornost osiguranika drugo tuženika LD Srndać, Bertovina -Strmec, objektivna, što znači da lovačka društva (i njihovi osiguratelji) odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar.

11. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da u smislu odredbe čl. 50. st. 2. ZC nema krivnje na strani prvo tuženika niti njegove odgovornosti za štetu u smislu čl. 50. st. 1. ZC, pa stoga odbija tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika u cijelosti.

12. U odnosu na drugo tuženika, prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) kojom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Vlasnikom divljači prema sudskoj praksi smatra se njihov imatelj – lovo ovlaštenik iz čijeg je lovišta divljač izašla na cestu.

Kako drugo tuženik nije dokazao eskulpacijske razloge iz čl. 1067. ZOO, to prvostupanjski sud utvrđuje odgovornost drugo tuženika za predmetni štetni događaj.

13. Osnovano tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika.

14. Sukladno čl. 17. st. 2. toč. 2. ZC propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

Nadalje, člankom 61. st. 1. ZC propisano je kako Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava.

Člankom 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“, broj 90/14) propisano je da upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

Člankom 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“, broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11) propisano je da zaštitne žičane ograde jesu ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, dok je člankom 94. istog Pravilnika propisano kako se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste.

15. Iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da je prvo tuženik, kao pravna osoba koja upravlja autocestama, dužan osigurati siguran i nesmetan promet sudionika u prometu. Navedeno podrazumijeva i to da je tuženik dužan postaviti adekvatne zaštitne žičane ograde, čija je osnovna funkcija da pruže sigurnost sudionicima u prometu od divljači i drugih životinja.

16. Dakle, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti ceste, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa. Na autocesti je potrebno u potpunosti isključiti mogućnost pojavljivanja divljih i drugih životinja, a što je zadatak osobe koja upravlja cestom. Kako u konkretnom slučaju prvo tuženik nije isključio pojavljivanje divlje svinje na auto cesti A4, te nije omogućio siguran i nesmetan promet, to suprotno zaključku prvostupanjskog suda postoji njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja.

17. Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO. Odredbom čl. 1063. ZOO propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Slijedom toga, lovoovlaštenik s tog područja gdje se dogodila prometna nezgoda kao vlasnik divlje svinje koja se smatra opasnom stvari, odgovora za štetu po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti.

18. Pravna osoba koja upravlja cestom i lovačko društvo odgovaraju solidarno.

19. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev- 1547/2011. za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti (što je ovdje slučaj), sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. ZOO, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. ZOO i čl. 1064. ZOO) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO).

20. Budući tuženik u žalbi ne osporava visinu imovinske štete, u tom dijelu pobijana presuda nije ispitivana.

21. S obzirom na gore navedeno, ovaj sud utvrđuje da su osnovani žalbeni navodi tužiteljice, te je sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod toč. III. i IV. izreke i obvezati prvo tuženika da solidarno s drugo tuženikom naknadi štetu tužiteljici i parnični trošak.

Žalba drugo tuženika je neosnovana te je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i IV. izreke.

22. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojom žalbom valjalo joj je priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 233,03 Eur (sastav žalbe 186,41 + 46,62). Tužiteljici nije priznat trošak pristojbe na žalbu, obzirom ista nije plaćena.

U Zagrebu 4. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Željka Rožić Kaleb